Povežite se sa nama

INTERVJU

MILJENKO DERETA: Srbija klizi u jednopartizam

Objavljeno prije

na

U Srbiji svaka vlada obećava zaokrete i reforme. Bitnih poboljšanja, međutim, nije bilo a inače tanki ili jedva malo obnovljeni resursi optimizma, nestajali su zajedno sa uvećavanjem deficita, inflacije i nezaposlenosti. Sadašnja vlast, naročito SNS, uživa međutim veliku popularnost, dok opozicija uopšte ne uspeva da dođe k sebi nakon gubitka vlasti demokrata. Kuda sve to vodi i hoće li građani koji povjerenje daju Aleksandru Vučiću i dobiti ono što od njega očekuju, razgovarali smo sa narodnim poslanikom i poznatim NGO aktivistom i liderom Građanskih inicijativa, ali i obrazovanim rediteljem, Miljenkom Deretom.

MONITOR: Kao narodni poslanik, kako procenjujete najnoviji ekonomski program vlade, kroz najave ministara finansija i ekonomije. Koliko su preduzete mjere štednje samo marketing i hitna pomoć a koliko mogu donijeti trajnije rezultate?
DERETA: Reč je o kratkoročnim interventnim merama, a nikako se ne može govoriti o ekonomskom programu vlade. One svojom površnošću i načinom na koji su donete i predstavljene javnosti pokazuju da ne postoji ekonomski program ili bar da ne postoji saglasnost unutar koalicije o reformama koje moramo sprovesti. Taj nedostatak ekonomskog programa, kratkoročnog kao pripreme dugoročnog, nas skupo košta. Pritom, neke od odluka kao što je recimo „amnestija” penzionera sa primanjima iznad 60.000 nedopustiva su diskriminacija zbog koje očekujem reakcije poverenice za ravnopravnost i zaštitnika građanina. Čak se ne može reći da je ovde reč o marketingu. Marketing je ozbiljna profesija. Ovde je reč o socijalnoj demagogiji koja treba kroz „osvetu bogatima” da umiri građane koji grcaju na ivici bede. Pritom se kod nas plata od 500 evra smatra velikom! Tužno.

MONITOR: Na Zapadu je, sa povratkom socijalista u Francuskoj na vlast, prihvaćeno da nije samo štednja već i povećana potrošnja osnov programa za izlazak iz krize. Uz sve mere, utisak je da je uzrok krize ostao gotovo netaknut?
DERETA: Živimo u sistemu globalne dominacije finansijskih institucija i one su nesumnjivo naj- odgovornije za krizu kroz koju svet prolazi. Pritom , države su intervenisale „spasavajući” banke pod izgovorm da na taj način zapravo spasavaju ekonomiju svojih zemalja. To je samo delimično tačno, jer svoju pomoć nisu uslovile obavezom investiranja u razvoj i bojim se da banke jesu spasene a ekonomija samo kratkoročno zakrpljena. Na moju žalost, Holandov pristup nije najbolje prihvaćen ni u Francuskoj. Pravi odgovor na krizu globalnog ekonomskog sistema se još traži. Sigurno je jedno – trenutna vlast u Srbiji nema ni u tragovima rešenje ni za našu malu, siromašnu zemlju.

MONITOR: Uz krizu, raste i moć naprednjaka. Približava se nekadašnjoj Miloševićevoj popularnosti. Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da bi SNS danas mogao formirati vladu bez pomoći socijalista. Mogu li se prognozirati vanredni parlamentarni izbori na proljeće?
DERETA: Analogije sa vremenom Miloševića su višestruke. Ta vrtoglavo rastuća popularnost koja vodi ka svojevrsnom jednopartizmu je ozbiljna pretnja demokratiji. Ja je u velikoj meri razumem i kao rastući strah građana da bi glasanjem za one koji nisu na vlasti, posebno na lokalnom nivou gde se „sve zna”, mogli da ugroze sebe i svoje porodice. Mene su i „dvoglavi” posteri SNS-a na izborima u Vrbasu podsetili na vreme kada je Milošević stajao uz svakog svog kandidata. Da se zna za koga se zapravo glasa. Svojevremeno sam „posmatrao” izbore u Švedskoj gde su sve prognoze davale oko 40 odsto jednoj partiji. Prvi rezultati su pokazivali da dobijaju preko 50 odsto Na moje iznenađenje oni su se snuždili i zabrinuli. Na moje pitanje zašto ne slave veliki uspeh odgovorili su : Ne želimo svu odgovornost. Počeli su da slave tek kada su se finalni rezultati približili prognoziranom procentu što ih je obavezivalo na koaliciju,tj. podelu ne kolača nego podelu odgovornosti. Pogledajte samo kako se politički odgovono u sličnoj situaciji ponaša gospođa Merkel.

Svi očekuju vanredne izbore ali ja moram reći da nisam siguran šta bi Vučić zapravo dobio a što već nema u ovom trenutku. On očigledno kontroliše sve, pita se za sve a pritom ima „dežurnog krivca” . Jedini razlog može biti da mu se SPS čini kao isuviše jak i iskusan koalicioni partner pa potraži nekog slabijeg i poslušnijeg. Osim toga, svaki rezultat ispod 40 odsto može se tumačiti kao svojevrsni poraz a parlamentarne izbore ne možete uspešno kontrolisati zastrašivanjem kao lokalni nivo.

MONITOR: Opozicija se teško pokreće, izgubljen je Beograd, DS je na jedanaest odsto podrške.LDP na čijoj listi ste se vi kandidovali, predlaže novo okupljanje opozicije. Da li bi savez DS i LDP mogao značiti i njihovo ujedinjavanje na nekom ambicioznom programu?
DERETA: LDP je pokrenuo proces dijaloga o zajedničkom programu koji bi trebalo da izvuće Srbiju iz krize i ubrza ekonomski razvoj kao i reforme u penzionom fondu, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Poziv je upućen svima a ne samo DS. Nije reč o bilo kakvom ujedinjenju. Između ostalog naš motiv je i reaktiviranje onog dela biračkog tela koji je glasao za DS a sada se povukao u apstinenciju. To isključivanje iz političkog života ovog dela biračkog tela jedan je od uzroka naizgled velikog procenta podrške SNS-u. Mislim da je ovaj poziv znak političke zrelosti jer je očigledno da je društvu potrebno ponuditi ne samo osmišljene programe nego i nove forme okupljanja onih koji žele da žive u Srbiji koja je u svakom pogledu prilagođena 21. veku.

MONITOR: Stara tema odnosa prema prošlosti ratnih 90-ih kao da je završena javnim pokajanjima ljudi koji danas vode Srbiju.,,Nema dela” ili „Zaborav briše sve”?
DERETA: Tema devedesetih ne samo da nije završena nego nije na pravi način još ni otvorena. Uostalom, nisam čuo da su se oni koji danas vode Srbiju na pravi način pokajali. Kada oni govore o problemima sa kojima se suočavamo, oni njihov početak lociraju u 2000. godinu. Ona decenija ratova se ne pominje. U istoriji koju oni pišu 5. oktobar je datum početka uništavanja Srbije. Devedesete jesu trauma srpskog društva ali se ona, recimo, jedva pominje u školskim programima. Suđenja, izvinjenja, iskrena ili ne, stvaraju samo privid ako nisu praćena otvorenim, kritičkim društvenim dijalogom i analizom tog perioda. Sva istraživanja pokazuju da je u ovom trenutku etnička distanca među mladim ljudima. Opasno je njihovo neznanje o istoriji, zajedničkoj istoriji sa susednim zemljama, ratovima koji su razbili Jugoslaviju i našoj regionalnoj budućnosti. Opasno, jer pothranjuje želju za osvetom za „vekovne nepravde”. Mi ne samo da ne učimo mlade generacije kako da ne ponove te katastrofalne greške koje su počinjene devedesetih nego ni sami nismo sposobni da učimo od drugih kako se odnositi prema istoriji svoje zemlje. U ovom trenutku zanimljiv je proces koji se odvija u Vijetnamu u odnosu na period i zločine Crvenih Kmera. Činjenica da se o tome kod nas skoro ništa ne zna govori o našoj suštinskoj nespremnosti da se temom ratova i zločina uopšte ne bavimo.

MONITOR: Ima li među političkom i intelektualnom elitom snage da se podvuče crta ispod velikih grešaka prema društvu?
DERETA: Politička elita nikada ili veoma retko priznaje svoje greške. Doduše, u našem društvu političke elite nikada nisu bile adekvatno kažnjene za greške koje čine. Aktuelna koalicija je najbolji primer za to, jer pokazuje da se građanke i građani sami ne osećaju odgovorni za greške koje trpimo. Intelektualna elita se pre svega pokazala politički potkupljivom i podržala politike suštinski suprotne vrednosnom sistemu koji u centar stavlja ravnopravnost i ljudska prava. Delovi intelektualne elite podsticali su ratove, u njima direktno učestvovali i potom formirali odbore za odbranu lika i dela optuženih za ratne zločine. Onaj deo intelektualne elite koja je delovala kao „Druga Srbija” se pokazala kao nedosledna i u poslednje vreme se raslojila do mere koja me iznenadila.

Mislim da ne bi trebalo podvlačiti crtu nego otvoriti neostrašćeni dijalog, uz poštovanje slobode mišljenja, pre svega sa onima sa kojima se ne slažemo. Samo tako možemo proveriti kad je potrebno i redefinisati svoje stavove.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo