Povežite se sa nama

INTERVJU

RATKO KNEŽEVIĆ, INVESTICIJSKI BANKAR IZ LONDONA: Subotiću su svjedočili Đukanovićevi prijatelji

Objavljeno prije

na

ratko-knezevic

Viši sud u Londonu odbacio je prije nekoliko dana tužbu protiv Ratka Kneževića, koju je za klevetu podnio Stanko Subotić Cane zbog Kneževićevih navoda u pet listova – Monitor, Vijesti, Dan, Politika i Blic, da je Subotić organizator kriminalnih aktivnosti, povezan sa pranjem novca i ubistvom osnivača i urednika zagrebačkog Nacionala Iva Pukanića. Na početku razgovora za Monitor Kneževića smo pitali šta za njega znači ovakva presuda, kojom je, nakon skoro trogodišnjeg sudskog procesa, odbijen Subotićev zahtjev da mu plati 300.000 funti odštete za duševne bolove.

KNEŽEVIĆ: Za mene je to, naravno, velika pobjeda, ali je i pobjeda za slobodnu izgovorenu riječ, kako su je i okarakterisali vodeći britanski listovi i mediji. Naime, britansko zakonodavstvo je u slučaju klevete bilo zastarjelo u odnosu i na zakonodavstvo Evropske Unije i zakonodavstvo SAD, a pogotovu nije bilo u skladu sa korpusom opšteprihvaćenih ljudskih prava i sloboda. Ovom presudom, i još jednom donesenom istog dana, stavljena je tačka na praksu po kojoj je, kako je kazao jedan engleski advokat, ,,svaka baraba, svaki prevarant, i svaki istočnoevropski oligarh mogao koristiti britansku jurisdikciju da bi prao svoju biografiju” koja je uglavnom uprljana zlodjelima u zemljama iz kojih te ,,barabe” potiču. Time je ta anomalija u britanskom sudstvu ispravljena ili krenulo se, od dana donošenja ove presude 14. oktobra – da se ona ispravlja.

MONITOR: Sudija Džejm Dindžemans prihvatio je argumente Vaše odbrane da Subotićeva parnica predstavlja ,,zloupotrebu procesa”. Možete li pojasniti takvu kvalifikaciju?
KNEŽEVIĆ: Subotić je sa svojim advokatima imao skoro dvije i po godine šansu da dokaže da je njegov ugled na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva zaista uprljan, da dokaže da mu je to škodilo u svakodnevnom životu i u poslovnoj aktivnosti, da dovede svjedoke i podnese dokaze da je to zaista tako. On to nije uradio ili je to pokušao da uradi na pogrešan način, pa, kako proizilazi iz čitanja presude, njegov ugled ne postoji, ni loš ni dobar, u Ujedinjenom Kraljevstvu, niti bilo kakva njegova aktivnost na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva, a njegovi svjedoci su skoro svi svjedoci sa Balkana, koji nemaju neke veze sa teritorijom Velike Britanije. Inače, tužba je bila prihvaćena prvenstveno zato jer sam ja britanski državljanin sa britanskom adresom. Na koncu, ispostavilo se – jedina veza sa Ujedinjenim Kraljevstvom bio sam ja sam, i ništa drugo.

MONITOR: Veliki publicitet u medijima dobila je izjava Vašeg advokata da je presuda, koja je inače konačna, udarac takozvanom „klevetničkom turizmu” u Engleskoj.
KNEŽEVIĆ: David Price, QC, što znači Kraljičin savjetnik, titula najboljih advokata u Engleskoj, rekao je: ,,Ova presuda znači kraj klevetničkog turizma, jer su oni koji su se odlučivali tužiti u Engleskoj, po njenim zakonima i procedurama, znali da njihovi slučajevi nisu imali nikakve veze sa Engleskom. Ovo je uvod u primjenu novog akta o kleveti, koji će tražiti od svih koji bi mogli nekoga tužiti ovdje da prvo dokažu da li zaista postoji osnova za to, da li oni ovdje imaju reputaciju od nekog značaja. To će nakon ove presude biti mnogo teže dokazati za ljude koji žive i dolaze izvan zemlje.”

MONITOR: Ko su bili svjedoci Subotiću?
KNEŽEVIĆ: ,,Usual suspects”, koji od prvog dana sarađuju sa Subotićem i Milom Đukanovićem: Bodo Hombah, Srđan Kerim, Nebojša Katić i Beba Popović.

MONITOR: Kako to da su se na jednom mjestu našli Subotić, Popović i Hombah. Šta ih je okupilo?
KNEŽEVIĆ: Pa, vjerovatno Vam je poznato, sada je to opšte mjesto kod nas da se ova grupa na različite načine povezala krajem devedesetih, te je u prošloj deceniji krenula u ofanzivu osvajanja političkog i medijskog prostora na teritoriji svih država bivše Jugoslavije. Namjera im je bila zauzeti vrhove političke moći kroz novac koji je stvaran kroz poslove koje je ta grupa kontrolirala, od kojih su mnogi od njih po nalazima tužilaštava u više zemalja bili nelegalni, te kroz medije koje su izdašno finasirali i kontrolirali. Na žalost njihovu, a na sreću građana svih država nasljednica bivše Jugoslavije, taj tajni i mračni plan otkrio je svojevremeno zagrebački Nacional i Ivo Pukanić te ga predstavio javnosti. Tako su tom tajnom planu, kao i svakom drugom tajnom planu kada postane javni, umanjene šanse za realizaciju.

MONITOR: Subotić će sada morati da plati sve sudske troškove, pa i Vaše. Koliko Vas je koštala odbrana?
KNEŽEVIĆ: Posebna odluka suda će uslijediti ubrzo sa tačnim iznosom koji strana koja je izgubila proces treba da plati. Cijena moje odbrane kreće se u stotinama hiljada funti, jer je to skup postupak sam po sebi.

MONITOR: Londonski mediji, kao Gardijan i Fajnenšel tajms, dali su veliki publicitet ovoj presudi. Zašto im je ona toliko zanimljiva?
KNEŽEVIĆ: Presuda je definitivno presedan u praksi britanskih sudova i predstavlja prekretnicu u poimanju osobne klevete kao takve, te približava ovako britansko zakonodavstvo modernijim verzijama koje su na snazi u EU i u SAD, sa kojima je Velika Britanija imala problema upravo zbog navedene sudske prakse i zakona koji se mijenja.

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da je Subotićev slučaj na sudu u Beogradu vraćen na ponovno suđenje, da je optužujuća presuda ukinuta. Ima li to veze sa novim vlastima u Beogradu. Naime, Vi ste govorili o susretu Nikolić, Vučić, Đukanović, Subotić u hotelu Ric u Parizu, prije nekoliko godina?
KNEŽEVIĆ: Ne bih se htio miješati u nadležnost sudova i to pogotovu u drugim jurisdikcijama. Jedino mogu da potvrdim ono što sam rekao i 2009. godine. Stanko Subotić i Milo Đukanović su se našli sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, tada opozicionarima, u pariskom hotelu Ritz, i dogovorili saradnju, koja se na kraju pokazala uspješnom, jer su potonja dva došli na vlast u Srbiji, moguće je i sa izdašnom finansijskom pomoći ove prve dvojice, jer im ne bi bilo prvi put da biraju lidera u Srbiji. Indikativno je da je odmah zatim jedan dug i ozbiljan sudski proces Subotiću i njegovoj grupi vraćen na početak, a presuda dugogodišnjeg zatvora mu je poništena.

MONITOR: Prije tri godine izjavili ste kao svjedok na sudu u Zagrebu da Vas je 2001. Subotić nazvao i rekao da će ubiti i Vas i Pukanića. Da li ste u novije vrijeme dobijali prijetnje od Subotića ili nekoga iz njegovog klana?
KNEŽEVIĆ: Nisam dobijao nikakve direktne prijetnje, osim što se kroz mali broj medija koje oni kontrolišu danas, a to su Kusovčeva Pobjeda, E-novine iz Beograda, RTCG i TV Pink, provodi politika nasilja prema meni i članovima moje obitelji. Također, jedan je čovjek, koji očigledno ima problema sa definicijom svoje ličnosti i sa definicijom svoga mjesta u društvu – Beba Popović, koristio razne načine kojima se danas također može širiti medijski teror preko socijalnih mreža da me – pod lažnim imenima na Facebook-u, Twitteru, i sa lažne e mail adrese iz Moldavije, napada i širi laži o meni i mojoj obitelji. Sve sam to predao nadležnim policijskim tijelima koji o tome vode istragu.

MONITOR: Govoreći o spregama mafije i politike, više puta ste tvrdili da je Crna Gora ,,mafijaško-udbaška država”, a Subotića opisivali kao ,,najopasnijeg čovjeka na Balkanu”. Stojite li i dalje iza takvih ocjena?
KNEŽEVIĆ: Crna Gora je prije svega zemlja političkog nasilja. To je, nakon dvadeset i kusur godina mog bavljenja tom geografijom, jer sam rođen tamo, moj definitivni zaključak. Nasilje je u politici počelo sa Slobodanom Miloševićem, on je bio njen rodonačelnik, no đak koji je ponio tu luču daleko, predaleko je Milo Đukanović. Valjda je danas jasno svakom ozbiljnom i poštenom čovjeku na svijetu da Milo Đukanović nema nikakvu političku, ideološku ili ekonomsku matricu vladanja. On vlada nasiljem, to je jedina matrica koju on poznaje. Njegovo svojevremeno pozivanje na rat, pa krađe izbora i prekrajanje izborne volje građana, ubijanje i prebijanje političkih protivnika i medijskih oponenata, podstrekavanje ilegalnih aktivnosti u trgovini nedozvoljenim robama, korištenje resursa države za lične probitke i interese – sve je to nasilje. I dok to nasilje traje kako u Crnoj Gori tako i u susjednoj Srbiji, nema napretka ni za te države ni za ta društva da krenu prema ostvarenju ideje o članstva u Evropskoj uniji. Unija je zamišljena kao skup država koji će zaustaviti svaki oblik nasilja na svojoj teritoriji i zadržavati ga što dalje od svojih granica. Ono što danas EU sprovodi kroz takozvani proces pridruživanja je ,,containment” tog nasilja van njenih granica. I taj proces može trajati bezgranično dugo, dok to nekome unutar Crne Gore ne dosadi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo