Povežite se sa nama

INTERVJU

RATKO KNEŽEVIĆ, INVESTICIJSKI BANKAR IZ LONDONA: Subotiću su svjedočili Đukanovićevi prijatelji

Objavljeno prije

10 godina

na

ratko-knezevic

Viši sud u Londonu odbacio je prije nekoliko dana tužbu protiv Ratka Kneževića, koju je za klevetu podnio Stanko Subotić Cane zbog Kneževićevih navoda u pet listova – Monitor, Vijesti, Dan, Politika i Blic, da je Subotić organizator kriminalnih aktivnosti, povezan sa pranjem novca i ubistvom osnivača i urednika zagrebačkog Nacionala Iva Pukanića. Na početku razgovora za Monitor Kneževića smo pitali šta za njega znači ovakva presuda, kojom je, nakon skoro trogodišnjeg sudskog procesa, odbijen Subotićev zahtjev da mu plati 300.000 funti odštete za duševne bolove.

KNEŽEVIĆ: Za mene je to, naravno, velika pobjeda, ali je i pobjeda za slobodnu izgovorenu riječ, kako su je i okarakterisali vodeći britanski listovi i mediji. Naime, britansko zakonodavstvo je u slučaju klevete bilo zastarjelo u odnosu i na zakonodavstvo Evropske Unije i zakonodavstvo SAD, a pogotovu nije bilo u skladu sa korpusom opšteprihvaćenih ljudskih prava i sloboda. Ovom presudom, i još jednom donesenom istog dana, stavljena je tačka na praksu po kojoj je, kako je kazao jedan engleski advokat, ,,svaka baraba, svaki prevarant, i svaki istočnoevropski oligarh mogao koristiti britansku jurisdikciju da bi prao svoju biografiju” koja je uglavnom uprljana zlodjelima u zemljama iz kojih te ,,barabe” potiču. Time je ta anomalija u britanskom sudstvu ispravljena ili krenulo se, od dana donošenja ove presude 14. oktobra – da se ona ispravlja.

MONITOR: Sudija Džejm Dindžemans prihvatio je argumente Vaše odbrane da Subotićeva parnica predstavlja ,,zloupotrebu procesa”. Možete li pojasniti takvu kvalifikaciju?
KNEŽEVIĆ: Subotić je sa svojim advokatima imao skoro dvije i po godine šansu da dokaže da je njegov ugled na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva zaista uprljan, da dokaže da mu je to škodilo u svakodnevnom životu i u poslovnoj aktivnosti, da dovede svjedoke i podnese dokaze da je to zaista tako. On to nije uradio ili je to pokušao da uradi na pogrešan način, pa, kako proizilazi iz čitanja presude, njegov ugled ne postoji, ni loš ni dobar, u Ujedinjenom Kraljevstvu, niti bilo kakva njegova aktivnost na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva, a njegovi svjedoci su skoro svi svjedoci sa Balkana, koji nemaju neke veze sa teritorijom Velike Britanije. Inače, tužba je bila prihvaćena prvenstveno zato jer sam ja britanski državljanin sa britanskom adresom. Na koncu, ispostavilo se – jedina veza sa Ujedinjenim Kraljevstvom bio sam ja sam, i ništa drugo.

MONITOR: Veliki publicitet u medijima dobila je izjava Vašeg advokata da je presuda, koja je inače konačna, udarac takozvanom „klevetničkom turizmu” u Engleskoj.
KNEŽEVIĆ: David Price, QC, što znači Kraljičin savjetnik, titula najboljih advokata u Engleskoj, rekao je: ,,Ova presuda znači kraj klevetničkog turizma, jer su oni koji su se odlučivali tužiti u Engleskoj, po njenim zakonima i procedurama, znali da njihovi slučajevi nisu imali nikakve veze sa Engleskom. Ovo je uvod u primjenu novog akta o kleveti, koji će tražiti od svih koji bi mogli nekoga tužiti ovdje da prvo dokažu da li zaista postoji osnova za to, da li oni ovdje imaju reputaciju od nekog značaja. To će nakon ove presude biti mnogo teže dokazati za ljude koji žive i dolaze izvan zemlje.”

MONITOR: Ko su bili svjedoci Subotiću?
KNEŽEVIĆ: ,,Usual suspects”, koji od prvog dana sarađuju sa Subotićem i Milom Đukanovićem: Bodo Hombah, Srđan Kerim, Nebojša Katić i Beba Popović.

MONITOR: Kako to da su se na jednom mjestu našli Subotić, Popović i Hombah. Šta ih je okupilo?
KNEŽEVIĆ: Pa, vjerovatno Vam je poznato, sada je to opšte mjesto kod nas da se ova grupa na različite načine povezala krajem devedesetih, te je u prošloj deceniji krenula u ofanzivu osvajanja političkog i medijskog prostora na teritoriji svih država bivše Jugoslavije. Namjera im je bila zauzeti vrhove političke moći kroz novac koji je stvaran kroz poslove koje je ta grupa kontrolirala, od kojih su mnogi od njih po nalazima tužilaštava u više zemalja bili nelegalni, te kroz medije koje su izdašno finasirali i kontrolirali. Na žalost njihovu, a na sreću građana svih država nasljednica bivše Jugoslavije, taj tajni i mračni plan otkrio je svojevremeno zagrebački Nacional i Ivo Pukanić te ga predstavio javnosti. Tako su tom tajnom planu, kao i svakom drugom tajnom planu kada postane javni, umanjene šanse za realizaciju.

MONITOR: Subotić će sada morati da plati sve sudske troškove, pa i Vaše. Koliko Vas je koštala odbrana?
KNEŽEVIĆ: Posebna odluka suda će uslijediti ubrzo sa tačnim iznosom koji strana koja je izgubila proces treba da plati. Cijena moje odbrane kreće se u stotinama hiljada funti, jer je to skup postupak sam po sebi.

MONITOR: Londonski mediji, kao Gardijan i Fajnenšel tajms, dali su veliki publicitet ovoj presudi. Zašto im je ona toliko zanimljiva?
KNEŽEVIĆ: Presuda je definitivno presedan u praksi britanskih sudova i predstavlja prekretnicu u poimanju osobne klevete kao takve, te približava ovako britansko zakonodavstvo modernijim verzijama koje su na snazi u EU i u SAD, sa kojima je Velika Britanija imala problema upravo zbog navedene sudske prakse i zakona koji se mijenja.

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da je Subotićev slučaj na sudu u Beogradu vraćen na ponovno suđenje, da je optužujuća presuda ukinuta. Ima li to veze sa novim vlastima u Beogradu. Naime, Vi ste govorili o susretu Nikolić, Vučić, Đukanović, Subotić u hotelu Ric u Parizu, prije nekoliko godina?
KNEŽEVIĆ: Ne bih se htio miješati u nadležnost sudova i to pogotovu u drugim jurisdikcijama. Jedino mogu da potvrdim ono što sam rekao i 2009. godine. Stanko Subotić i Milo Đukanović su se našli sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, tada opozicionarima, u pariskom hotelu Ritz, i dogovorili saradnju, koja se na kraju pokazala uspješnom, jer su potonja dva došli na vlast u Srbiji, moguće je i sa izdašnom finansijskom pomoći ove prve dvojice, jer im ne bi bilo prvi put da biraju lidera u Srbiji. Indikativno je da je odmah zatim jedan dug i ozbiljan sudski proces Subotiću i njegovoj grupi vraćen na početak, a presuda dugogodišnjeg zatvora mu je poništena.

MONITOR: Prije tri godine izjavili ste kao svjedok na sudu u Zagrebu da Vas je 2001. Subotić nazvao i rekao da će ubiti i Vas i Pukanića. Da li ste u novije vrijeme dobijali prijetnje od Subotića ili nekoga iz njegovog klana?
KNEŽEVIĆ: Nisam dobijao nikakve direktne prijetnje, osim što se kroz mali broj medija koje oni kontrolišu danas, a to su Kusovčeva Pobjeda, E-novine iz Beograda, RTCG i TV Pink, provodi politika nasilja prema meni i članovima moje obitelji. Također, jedan je čovjek, koji očigledno ima problema sa definicijom svoje ličnosti i sa definicijom svoga mjesta u društvu – Beba Popović, koristio razne načine kojima se danas također može širiti medijski teror preko socijalnih mreža da me – pod lažnim imenima na Facebook-u, Twitteru, i sa lažne e mail adrese iz Moldavije, napada i širi laži o meni i mojoj obitelji. Sve sam to predao nadležnim policijskim tijelima koji o tome vode istragu.

MONITOR: Govoreći o spregama mafije i politike, više puta ste tvrdili da je Crna Gora ,,mafijaško-udbaška država”, a Subotića opisivali kao ,,najopasnijeg čovjeka na Balkanu”. Stojite li i dalje iza takvih ocjena?
KNEŽEVIĆ: Crna Gora je prije svega zemlja političkog nasilja. To je, nakon dvadeset i kusur godina mog bavljenja tom geografijom, jer sam rođen tamo, moj definitivni zaključak. Nasilje je u politici počelo sa Slobodanom Miloševićem, on je bio njen rodonačelnik, no đak koji je ponio tu luču daleko, predaleko je Milo Đukanović. Valjda je danas jasno svakom ozbiljnom i poštenom čovjeku na svijetu da Milo Đukanović nema nikakvu političku, ideološku ili ekonomsku matricu vladanja. On vlada nasiljem, to je jedina matrica koju on poznaje. Njegovo svojevremeno pozivanje na rat, pa krađe izbora i prekrajanje izborne volje građana, ubijanje i prebijanje političkih protivnika i medijskih oponenata, podstrekavanje ilegalnih aktivnosti u trgovini nedozvoljenim robama, korištenje resursa države za lične probitke i interese – sve je to nasilje. I dok to nasilje traje kako u Crnoj Gori tako i u susjednoj Srbiji, nema napretka ni za te države ni za ta društva da krenu prema ostvarenju ideje o članstva u Evropskoj uniji. Unija je zamišljena kao skup država koji će zaustaviti svaki oblik nasilja na svojoj teritoriji i zadržavati ga što dalje od svojih granica. Ono što danas EU sprovodi kroz takozvani proces pridruživanja je ,,containment” tog nasilja van njenih granica. I taj proces može trajati bezgranično dugo, dok to nekome unutar Crne Gore ne dosadi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo