Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN MASONIČIĆ, GENERALNI SEKRETAR SAVEZA SINDIKATA CRNE GORE: Radnici nijesu uvozna roba

Objavljeno prije

na

Zakon o radu iz 2011. godine mora se primijeniti i tu je stav SSCG jasan, kaže u razgovoru za Monitor Zoran Masoničić, generalni sekretar SSCG komentarišući odredbe Zakona koje se odnose na trajanje rada na određeno vrijeme.

MASONIČIĆ: Radi se o jednostavnoj činjenici da se ne može u jednom trenutku biti za primjenu ovog Zakona, a danas izazvati vještačku medijsku uzbunu kako to radi Unija poslodavaca, Privredna komora i svi ostali poslodavci kojima ne odgovara primjena zakonskih rješenja.

Svjedoci smo intenzivne medijske kampanje koju je lansirala UPCG najavljujući izmjene odredbi Zakona o radu. Namjerno apostrofiram medijske kampanje jer pored navoda u medijima nijesmo dobili zvaničnu inicijativu. Cilj je stvoriti sliku o ugroženosti poslodavaca i njihovom navodno neravnopravnom položaju u odnosu na radnike. Kao dio medijskog pritiska shvatamo i predstavljanje publikacije o ubicama biznisa, a među njima su naveli neadekvatni zakonski okvir i sivu ekonomiju. Kada poslodavci govore o sivoj ekonomiji ne uzimaju u obzir sve aspekte iste. Pogotovo onog najperfidnijeg i najopasnijeg njenog dijela – plate u koverti ispod stola!

MONITOR: Zbog čega su odredbe Zakona prihvaćene 2011. sada ponovo postale sporne?
MASONIČIĆ:Na ovo pitanje može se odgovoriti kontra pitanjem: Ko će u ime radnika, odnosno zaposlenih, natjerati institucije sistema da dosljedno sprovode već dogovorena i zakonom utvrđena rješenja? Sindikat je svakako jedna od tih organizacija u kojoj na raspolaganju stoji više mehanizama za djelovanje. Dakle, u ovim odredbama ništa nije sporno osim sprovođenje Zakona, što zvuči paradoksalno.

Poslodavci sada istupaju sa navodima da su dali saglasnost na Zakon pod pritiskom, a istina je da su i tada zastupajući interese svog članstva izdejstvovali brojne ustupke, a jedan od ključnih je pitanje otpremnina. Nije bilo neprincipijelnog pritiska, već je svako zastupao interese svog članstva. Sada smatraju da mogu ići korak dalje stvarajući konfuzije kojom bi se izvršio pritisak ne samo na socijalne partnere već i na same zaposlene koji očekuju dosljednu primjenu Zakona.

Dugoročni cilj poslodavaca je dodatna fleksibilizacija i relativizacija radnog odnosa, što je neprihvatljivo ne samo sa naše tačke gledišta, već se kosi sa realnim prilikama i standardima radnih odnosa u zemljama Evropske unije kojoj svi težimo.

MONITOR: Kakav je stav SSCG o daljem odlaganju primjene zakonskih odredbi o ograničenom trajanju rada na određeno vrijeme?
MASONIČIĆ: To odlaganje značilo bi samo agoniju za privremeno zaposlene, njihovo dalje držanje u neizvjesnosti, a prema standardima MOR-a ovakvo ponašanje poslodavaca i ovakve njihove namjere spadaju u kategoriju klasičnog mobinga.

Ne možemo zakone mijenjati kako kojem poslodavcu odgovara, ne može radnik zavisiti od njegove nesposobnosti da ostvari profit i rentabilno posluje. Ovdje se vrlo često podmeće jedna vrlo perfidna i svjesno plasirana neistina da poslodavci »izdržavaju radnike« i njihove porodice, da im redovnom isplatom plata čine nekakvu milost.

Istina je upravo suprotna: radnici za svoj uloženi trud, znanje i vještine moraju biti od strane poslodavca i nagrađeni. Plata nije milostinja, nije stvar dobre volje poslodavca, nego je poslovni ugovorni odnos dvije strane koji se mora poštovati.

Kada dobijemo zvaničnu inicijativu, izjasnićemo se, ali i sada mogu reći da je naš cilj primjena Zakona, što uostalom i traže zaposleni koji nam se obraćaju ovih dana. Smatram da navodi poslodavaca da će oko 30.000 ljudi ostati bez posla u slučaju primjene Zakona ne stoje. Oni su u ove dvije godine otpustili sve za koje su smatrali da nijesu opravdali očekivanja ili je prestala potreba za njihovim radom.

MONITOR: Iz UPCG spočitavaju da je SSCG odgovoran što Zakon „praktično nije primjenljiv u mnogim situacijama”. Kako to komentarišete?
MASONIČIĆ: Ovakvoj konstataciji sa sindikalne strane nije potreban neki veliki komentar jer je više nego jasno da su poslodavci navikli da se finansijsko tržište, ekonomska politika i strategija prilagođava isključivo njima.

Naravno uz to ide i druga činjenica: ukoliko ostvare profit sigurno ga neće podijeliti sa radnicima, a ukoliko se posluje nerentabilno, onda svu odgovornost prebacuju na zaposlene. Oni bi ,,radi bili” da radnik bude moneta za potkusurivanje njihovih neuspješnih poslovnih poduhvata; spremni su da ga izlože na tržište, kao i ostalu robu, uglavnom uvezenu i da ga pri tom otpuštaju kad im padne na pamet, ili kad im prifali para. Radnik na taj način postaje roba, drastično klizi u siromaštvo, a sve vještine, znanje i obrazovanje padaju u vodu pred ovakvim kreativnim interpretacijama kapitalizma i slobodnog tržišta.

MONITOR: Koliko je Opšti kolektivni ugovor važan za zaštitu prava crnogorskih radnika i primjenu odredbi važećeg Zakona o radu?
MASONIČIĆ: OKU kao podzakonski akt veoma je važan za zaštitu crnogorskih radnika i razradu odredbi važećeg Zakona o radu. On razradom zakona dodatno štiti radnike uz potpisane Granske i Pojedinačne kolektivnih ugovora.

Prvenstveno radi zaposlenih u Crnoj Gori, dužni smo da ukažemo na sljedeće: Prestale su da važe izmjene i dopune OKU, koje su i bile oročene na određeni period, dok je OKU potpisan na neodređeno vrijeme, tj. do donošenja novog, naravno još uvijek je na snazi, a ni jedna od strana potpisnica istog nije pristupila njegovom raskidanju. Nijesmo u posjedu bilo kog pisanog dokumenta koji govori suprotno, i više puta smo isticali da se zaposleni u slučaju bilo kakvog spora po tom pitanju mogu obratiti sudu.

MONITOR: Zašto je SSCG bio protiv predloženog OKU koji je prethodno, tako tvrde pregovarači USSCG i UPCG, usaglašen u Socijalnom savjetu?
MASONIČIĆ: SSCG nije bio protiv predloženog novog OKU, naprotiv, trudili smo se da na svaki način sačuvamo stečena prava radnika koja im pripadaju po osnovu radnog odnosa. U toku usaglašavanja stavova SSCG je pokrenuo inicijativu da minimalna zarada ne bude 55 nego 193 eura, što je teška srca prihvaćeno od strane poslodavaca. Danas se poslodavci i druga sindikalna centrala usuđuju da u javnosti optuže SSCG za izdaju radničkih interesa, a sve prethodno kao da su zaboravili. No srećom mi smo tu da ih na to i dalje podsjećamo i ne odstupamo od svojih temeljnih vrijednosti, zaštita radnika i njihovih prava.

MONITOR: Kako SSCG odgovara na optužbe da mu je novac Fonda za rekreaciju važniji od egzistencije i zaštite radnih prava članova kao, uostalom, i svih drugih radnika u Crnoj Gori?
MASONIČIĆ: Dok smo se mi zalagali za princip po kojem bi svi zaposleni imali pravo na korištenje Fonda za odmor i rekreaciju, kolege iz druge centrale su se, rukovođeni sopstvenim interesima – to jest interesima njihovog najvećeg konstituenta, zalagali da to bude isključivo pravo granskih sindikata. Ogroman broj radnika u Crnoj Gori čine zaposleni u malim i srednjim preduzećim što je izraženo u ugostiteljstvu a posebno u sektoru trgovine u kojem je zaposleno više od 37.000 radnika, a od toga veliki broj u malim radnjama.

Zaposleni nemaju šansu da koriste sredstva iz tog Fonda, pošto zahvaljujući „osjećaju za socijalni dijalog i sklonosti ka poštovanju slobode udruživanja” mnogih poslodavaca nemaju šansi da se organizuju u sindikat ne želeći da rizikuju gubitak radnog mjesta, šikanu, smanjenje zarade i ostale stvari iz arsenala pacifikovanja radnika!

Mi smo ponudili da to bude zajednički Fond u čijem Upravnom odboru bi bili predstavnici svih socijalnih partnera, uključujući predstavnika USSCG – oni su to odbili! Generalni sekretar USSCG, u vašem listu govori o Fondu kao „.. zadnjem izvoru moći”, a dobro zna da je moć Saveza sindikata u njegovom članstvu, odgovornim potezima i akcijama, a biće i ubuduće. Koristeći usluge tog Fonda svake godine oko 6.ooo radnika ima priliku da ode u banju, more ili planinu i to ne samo naših članova, i ne samo iz velikih sindikalnih organizacija.

Na posljednjoj sjednici Socijalnog savjeta smo istakli da smo spremni za potpisivanje OKU uz uslov potpisivanja posebnog Sporazuma na relaciji Vlada, UPCG i SSCG ostavljajući da USSCG sama uređuje svoje odnose sa socijalnim partnerima!

MONITOR: Koliko Vas aktuelna finansijska situacija u SSCG čini ranjivima u pregovorima o zaštiti radnih prava?
MASONIČIĆ: Ma koliko se neki trudili da SSCG dovedu u krizu i na taj način izvrše pritisak na Savez to nije oslabilo naše pregovaračke kapacitete. Naprotiv. To je naša unutrašnja stvar koju ćemo kroz nadležne institucije i organe, kako naše, tako i međunarodne, uz jasne stavove i kvalitetne rezolucije na predstojećem Kongresu SSCG sigurno prevazići.

Dodatno se naša finansijska kriza, od strane druge sindikalne centrale i poslodavaca, zloupotrebljava na neprimjeren način stalnim otvaranjem, tzv. polemika u javnosti koje sigurno neće doprinijeti korektnim odnosima među socijalnim partnerima, posebno drugom sindikalnom centralom.

Savez bi sa svoje strane mogao pokrenuti mnoga pitanja među kojima je i način sticanja reprezentativnosti druge sindikalne centrale, blokade žiro računa SSCG mimo svih zakonskih i logičkih rezona; mogao bi postaviti pitanje ,,sindikalnog organizovanja,, u preduzećima članova UPCG, o mjestu Privredne komore kao socijalnog partnera…

Za sada to ne radimo, ali pritisnuti dezinformacijama, neistinama, klevetama koje se iznose na naš račun, spremni smo da odgovorimo istom mjerom. Ne ispod nivoa dostojanstva kao dugogodišnja sindikalna centrala posvećena socijalnom dijalogu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo