Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN MASONIČIĆ, GENERALNI SEKRETAR SAVEZA SINDIKATA CRNE GORE: Radnici nijesu uvozna roba

Objavljeno prije

na

Zakon o radu iz 2011. godine mora se primijeniti i tu je stav SSCG jasan, kaže u razgovoru za Monitor Zoran Masoničić, generalni sekretar SSCG komentarišući odredbe Zakona koje se odnose na trajanje rada na određeno vrijeme.

MASONIČIĆ: Radi se o jednostavnoj činjenici da se ne može u jednom trenutku biti za primjenu ovog Zakona, a danas izazvati vještačku medijsku uzbunu kako to radi Unija poslodavaca, Privredna komora i svi ostali poslodavci kojima ne odgovara primjena zakonskih rješenja.

Svjedoci smo intenzivne medijske kampanje koju je lansirala UPCG najavljujući izmjene odredbi Zakona o radu. Namjerno apostrofiram medijske kampanje jer pored navoda u medijima nijesmo dobili zvaničnu inicijativu. Cilj je stvoriti sliku o ugroženosti poslodavaca i njihovom navodno neravnopravnom položaju u odnosu na radnike. Kao dio medijskog pritiska shvatamo i predstavljanje publikacije o ubicama biznisa, a među njima su naveli neadekvatni zakonski okvir i sivu ekonomiju. Kada poslodavci govore o sivoj ekonomiji ne uzimaju u obzir sve aspekte iste. Pogotovo onog najperfidnijeg i najopasnijeg njenog dijela – plate u koverti ispod stola!

MONITOR: Zbog čega su odredbe Zakona prihvaćene 2011. sada ponovo postale sporne?
MASONIČIĆ:Na ovo pitanje može se odgovoriti kontra pitanjem: Ko će u ime radnika, odnosno zaposlenih, natjerati institucije sistema da dosljedno sprovode već dogovorena i zakonom utvrđena rješenja? Sindikat je svakako jedna od tih organizacija u kojoj na raspolaganju stoji više mehanizama za djelovanje. Dakle, u ovim odredbama ništa nije sporno osim sprovođenje Zakona, što zvuči paradoksalno.

Poslodavci sada istupaju sa navodima da su dali saglasnost na Zakon pod pritiskom, a istina je da su i tada zastupajući interese svog članstva izdejstvovali brojne ustupke, a jedan od ključnih je pitanje otpremnina. Nije bilo neprincipijelnog pritiska, već je svako zastupao interese svog članstva. Sada smatraju da mogu ići korak dalje stvarajući konfuzije kojom bi se izvršio pritisak ne samo na socijalne partnere već i na same zaposlene koji očekuju dosljednu primjenu Zakona.

Dugoročni cilj poslodavaca je dodatna fleksibilizacija i relativizacija radnog odnosa, što je neprihvatljivo ne samo sa naše tačke gledišta, već se kosi sa realnim prilikama i standardima radnih odnosa u zemljama Evropske unije kojoj svi težimo.

MONITOR: Kakav je stav SSCG o daljem odlaganju primjene zakonskih odredbi o ograničenom trajanju rada na određeno vrijeme?
MASONIČIĆ: To odlaganje značilo bi samo agoniju za privremeno zaposlene, njihovo dalje držanje u neizvjesnosti, a prema standardima MOR-a ovakvo ponašanje poslodavaca i ovakve njihove namjere spadaju u kategoriju klasičnog mobinga.

Ne možemo zakone mijenjati kako kojem poslodavcu odgovara, ne može radnik zavisiti od njegove nesposobnosti da ostvari profit i rentabilno posluje. Ovdje se vrlo često podmeće jedna vrlo perfidna i svjesno plasirana neistina da poslodavci »izdržavaju radnike« i njihove porodice, da im redovnom isplatom plata čine nekakvu milost.

Istina je upravo suprotna: radnici za svoj uloženi trud, znanje i vještine moraju biti od strane poslodavca i nagrađeni. Plata nije milostinja, nije stvar dobre volje poslodavca, nego je poslovni ugovorni odnos dvije strane koji se mora poštovati.

Kada dobijemo zvaničnu inicijativu, izjasnićemo se, ali i sada mogu reći da je naš cilj primjena Zakona, što uostalom i traže zaposleni koji nam se obraćaju ovih dana. Smatram da navodi poslodavaca da će oko 30.000 ljudi ostati bez posla u slučaju primjene Zakona ne stoje. Oni su u ove dvije godine otpustili sve za koje su smatrali da nijesu opravdali očekivanja ili je prestala potreba za njihovim radom.

MONITOR: Iz UPCG spočitavaju da je SSCG odgovoran što Zakon „praktično nije primjenljiv u mnogim situacijama”. Kako to komentarišete?
MASONIČIĆ: Ovakvoj konstataciji sa sindikalne strane nije potreban neki veliki komentar jer je više nego jasno da su poslodavci navikli da se finansijsko tržište, ekonomska politika i strategija prilagođava isključivo njima.

Naravno uz to ide i druga činjenica: ukoliko ostvare profit sigurno ga neće podijeliti sa radnicima, a ukoliko se posluje nerentabilno, onda svu odgovornost prebacuju na zaposlene. Oni bi ,,radi bili” da radnik bude moneta za potkusurivanje njihovih neuspješnih poslovnih poduhvata; spremni su da ga izlože na tržište, kao i ostalu robu, uglavnom uvezenu i da ga pri tom otpuštaju kad im padne na pamet, ili kad im prifali para. Radnik na taj način postaje roba, drastično klizi u siromaštvo, a sve vještine, znanje i obrazovanje padaju u vodu pred ovakvim kreativnim interpretacijama kapitalizma i slobodnog tržišta.

MONITOR: Koliko je Opšti kolektivni ugovor važan za zaštitu prava crnogorskih radnika i primjenu odredbi važećeg Zakona o radu?
MASONIČIĆ: OKU kao podzakonski akt veoma je važan za zaštitu crnogorskih radnika i razradu odredbi važećeg Zakona o radu. On razradom zakona dodatno štiti radnike uz potpisane Granske i Pojedinačne kolektivnih ugovora.

Prvenstveno radi zaposlenih u Crnoj Gori, dužni smo da ukažemo na sljedeće: Prestale su da važe izmjene i dopune OKU, koje su i bile oročene na određeni period, dok je OKU potpisan na neodređeno vrijeme, tj. do donošenja novog, naravno još uvijek je na snazi, a ni jedna od strana potpisnica istog nije pristupila njegovom raskidanju. Nijesmo u posjedu bilo kog pisanog dokumenta koji govori suprotno, i više puta smo isticali da se zaposleni u slučaju bilo kakvog spora po tom pitanju mogu obratiti sudu.

MONITOR: Zašto je SSCG bio protiv predloženog OKU koji je prethodno, tako tvrde pregovarači USSCG i UPCG, usaglašen u Socijalnom savjetu?
MASONIČIĆ: SSCG nije bio protiv predloženog novog OKU, naprotiv, trudili smo se da na svaki način sačuvamo stečena prava radnika koja im pripadaju po osnovu radnog odnosa. U toku usaglašavanja stavova SSCG je pokrenuo inicijativu da minimalna zarada ne bude 55 nego 193 eura, što je teška srca prihvaćeno od strane poslodavaca. Danas se poslodavci i druga sindikalna centrala usuđuju da u javnosti optuže SSCG za izdaju radničkih interesa, a sve prethodno kao da su zaboravili. No srećom mi smo tu da ih na to i dalje podsjećamo i ne odstupamo od svojih temeljnih vrijednosti, zaštita radnika i njihovih prava.

MONITOR: Kako SSCG odgovara na optužbe da mu je novac Fonda za rekreaciju važniji od egzistencije i zaštite radnih prava članova kao, uostalom, i svih drugih radnika u Crnoj Gori?
MASONIČIĆ: Dok smo se mi zalagali za princip po kojem bi svi zaposleni imali pravo na korištenje Fonda za odmor i rekreaciju, kolege iz druge centrale su se, rukovođeni sopstvenim interesima – to jest interesima njihovog najvećeg konstituenta, zalagali da to bude isključivo pravo granskih sindikata. Ogroman broj radnika u Crnoj Gori čine zaposleni u malim i srednjim preduzećim što je izraženo u ugostiteljstvu a posebno u sektoru trgovine u kojem je zaposleno više od 37.000 radnika, a od toga veliki broj u malim radnjama.

Zaposleni nemaju šansu da koriste sredstva iz tog Fonda, pošto zahvaljujući „osjećaju za socijalni dijalog i sklonosti ka poštovanju slobode udruživanja” mnogih poslodavaca nemaju šansi da se organizuju u sindikat ne želeći da rizikuju gubitak radnog mjesta, šikanu, smanjenje zarade i ostale stvari iz arsenala pacifikovanja radnika!

Mi smo ponudili da to bude zajednički Fond u čijem Upravnom odboru bi bili predstavnici svih socijalnih partnera, uključujući predstavnika USSCG – oni su to odbili! Generalni sekretar USSCG, u vašem listu govori o Fondu kao „.. zadnjem izvoru moći”, a dobro zna da je moć Saveza sindikata u njegovom članstvu, odgovornim potezima i akcijama, a biće i ubuduće. Koristeći usluge tog Fonda svake godine oko 6.ooo radnika ima priliku da ode u banju, more ili planinu i to ne samo naših članova, i ne samo iz velikih sindikalnih organizacija.

Na posljednjoj sjednici Socijalnog savjeta smo istakli da smo spremni za potpisivanje OKU uz uslov potpisivanja posebnog Sporazuma na relaciji Vlada, UPCG i SSCG ostavljajući da USSCG sama uređuje svoje odnose sa socijalnim partnerima!

MONITOR: Koliko Vas aktuelna finansijska situacija u SSCG čini ranjivima u pregovorima o zaštiti radnih prava?
MASONIČIĆ: Ma koliko se neki trudili da SSCG dovedu u krizu i na taj način izvrše pritisak na Savez to nije oslabilo naše pregovaračke kapacitete. Naprotiv. To je naša unutrašnja stvar koju ćemo kroz nadležne institucije i organe, kako naše, tako i međunarodne, uz jasne stavove i kvalitetne rezolucije na predstojećem Kongresu SSCG sigurno prevazići.

Dodatno se naša finansijska kriza, od strane druge sindikalne centrale i poslodavaca, zloupotrebljava na neprimjeren način stalnim otvaranjem, tzv. polemika u javnosti koje sigurno neće doprinijeti korektnim odnosima među socijalnim partnerima, posebno drugom sindikalnom centralom.

Savez bi sa svoje strane mogao pokrenuti mnoga pitanja među kojima je i način sticanja reprezentativnosti druge sindikalne centrale, blokade žiro računa SSCG mimo svih zakonskih i logičkih rezona; mogao bi postaviti pitanje ,,sindikalnog organizovanja,, u preduzećima članova UPCG, o mjestu Privredne komore kao socijalnog partnera…

Za sada to ne radimo, ali pritisnuti dezinformacijama, neistinama, klevetama koje se iznose na naš račun, spremni smo da odgovorimo istom mjerom. Ne ispod nivoa dostojanstva kao dugogodišnja sindikalna centrala posvećena socijalnom dijalogu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo