Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ MITROVIĆ, KOLUMNISTA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Početak boljeg ako bude pameti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako ocjenjujete posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu. Koji je njen najznačajniji rezultat?
MITROVIĆ: Izgleda da je najznačajniji rezultat posete činjenica da je do nje došlo, s obzirom na njeno ranije odgađanje i neprestani ,,verbalni rat”, kako je stanje odnosa Srbije i Hrvatske u poslednjih nekoliko meseci tokom posete opisala hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović. Poseta bi mogla da se tumači kao nagoveštaj rešavanja konkretnih problema između dve države, ali se u tom smislu, u najboljem slučaju, može biti, što bi političari rekli, tek ,,oprezni optimista”. Hrvatski premijer Andrej Plenković je, na primer, rekao da je s Vučićem dogovorio razgovore o ratnoj odšteti. Ali šta to konkretno znači? Da će Srbija naprasno prihvatiti hrvatski zvaničan stav o ratu kao o ,,velikosrpskoj agresiji” i pristati da plaća reparacije? Ili da će Hrvatska odstupiti od svojih državotvornih mitova i od reparacija odustati? Ako pogledamo naslovne strane vodećih hrvatskih i srpskih novina tokom i posle posete, a te novine u velikoj meri kreiraju javno mnjenje i donekle su glas dominantne politike u obe zemlje, njihove poruke svode se na, otprilike, ,,četnik došao i otišao bez izvinjenja” i ,,hrabri predsednik Vučić pobedio razularene ustaše”. Ali ako ostavimo po strani površinske slojeve politike, oličene u stalnim prepucavanjima, poseta bi mogla da bude početak nečeg boljeg – ako bude pameti. Naravno, na obe strane.

MONITOR: Da li će uskoro doći do značajnijeg poboljšanja odnosa između Srbije i Hrvatske s obzirom na to da predsjednica Hrvatske ne predstavlja politiku hrvatske vlade na način kako to radi Vučić u Srbiji, ali i zbog toga što su i u jednoj i u drugoj državi jake snage koje nisu naklonjene normalizaciji tih odnosa?
MITROVIĆ: Mislim da i hrvatska predsednica i hrvatska vlada stalno moraju računati sa snagama koje pominjete, jer one, u najvećoj meri, glasaju za njih, odnosno za HDZ i njene predstavnike. Ratni veterani su tipičan primer. Na neki način su i oni sami deo tih snaga. Ne treba smetnuti s uma i da je Hrvatska članica EU i NATO, što joj daje bolju poziciju u svim pregovorima sa Srbijom. Pregovaračkoj poziciji Srbije bi možda moglo da doprinese to što Srbija, kako se to zvanično ističe, neguje dobre odnose i sa EU i sa Rusijom. To Zapadu stvara veliku nelagodu, ali ga istovremeno nagoni da se bori za naklonost Srbije i za stabilnost u regionu, gde mešanje Rusije nije poželjno. Posetu Vučića Zagrebu vidim kao rezultat napora EU. Koliko se sama EU bude izvlačila iz sopstvenih problema, i koliko se ona bude angažovala na Balkanu, toliko će brže svoje uzajamne probleme rešavati Srbija i Hrvatska. Što se tiče snaga u Srbiji nenaklonjenih normalizaciji odnosa sa Hrvatskom, mislim da Vučić može da ih zauzda – samo ako hoće. To je njegovo jato.

MONITOR: Vučić je obećao tokom posjete Zagrebu da će će već narednih dana pokušati da promijeni atmosferu u Srbiji kako bi se smirile tenzije između dvije zemlje. Može li u tome uspjeti?
MITROVIĆ: Može, ako naredi ,,ministru za Hrvatsku” Aleksandru Vulinu da se smiri, da obustavi verbalnu paljbu prema susednoj zemlji, i ako isto to naredi njegovim medijima koji Hrvate kao narod izjednačavaju sa ustašama. Oličenje takvih medija je tabloid Informer, Vučićeva omiljena štampana stvar, koji je uoči, tokom i posle njegove posete Hrvatskoj sa svojih naslovnih strana ,,izveštavao” kako se Vučić, odlazeći u Zagreb, izlagao smrtnoj opasnosti. Kako ide tamo gde se horde ustaša spremaju da ga zakolju. To je samo jedna u nizu priča o sada već bezbrojnim pokušajima atentata na Vučića koje plasiraju Vučićevi mediji. Moguće je da će Vučić, radi normalizacije s Hrvatskom, privremeno narediti prekidanje paljbe. Međutim, polarizacija, stvaranje neprijatelja i širenje paranoje su gradivni elementi Vučićevog opstajanja na vlasti, tako da ne verujem da će na duži rok od toga odustati. Ne zna čovek drugačije.

MONITOR: Kakvi su dominantni komentari u Srbiji o Vučićevoj posjeti?
MITROVIĆ: S obzirom na to da je većina medija naklonjena Vučiću, dominantan komentar glasi da je poseta predstavljala izraz njegove državničke mudrosti i njegove želje da region bude stabilan, uz njegovu navodno nedvosmisleno izraženu nameru da štiti prava Srba u Hrvatskoj. Proevropska opozicija ne može reći da je poseta sama po sebi loša, jer i sama, sledeći pored ostalog prioritete EU, ističe stabilnost u regionu i kao sopstveni cilj. Proevropska opozicija je ,,oprezno optimistična”, kao i analitičari, ne računajući krajnje desne.

MONITOR: Da li se sada može pretpostaviti kako će biti dočekana Kolinda Grabar Kitarović ukoliko dođe u posjetu Beogradu?
MITROVIĆ: Biće dočekana bez problema. Iznenadio bih se ako bi bilo nekih incidenata. Za razliku od hrvatske vlasti, srpska je u stanju da kontroliše ekstremističke grupe. To ne znači da je srpska država ,,pravnija” od hrvatske, nego da su te grupe ovdašnjoj vlasti veoma bliske pa mogu to da reše po sistemu ,,ljudi smo, dogovorićemo se”. Ima i mišljenja da su te grupe marionete vlasti što nije nerealno. Spontane demonstracije većeg obima takođe ne očekujem. Razliku između pogleda hrvatske i srpske javnosti na rat 1991-1995. sjajno je opisao jedan tviteraš, izvinjavam mu se jer sam mu zaboravio ime: ,,Hrvatska se ponaša kao da rat još traje, a Srbija kao da rata nije ni bilo”. Zato ovde nema ,,histerije”, sem kad se diriguje.

MONITOR: Komesar EU za susjedsku politiku i proširenje Johanes Han izjavio je prije nekoliko dana da Beograd i Priština sada imaju veliku šansu „da jednom za svagda” pronađu rješenje za kosovsko pitanje. Šta mislite o tome?
MITROVIĆ: S tim u vezi šalju se kontradiktorne poruke. To liči i na ovo ,,jednom za svagda” rešavanje problema imena Makedonije. Vučić je takođe najavio organizovanje referenduma – da građani Srbije donesu odluku o dogovoru s Prištinom. Referendum, naravno, uopšte ne mora da se dogodi, ali ako se dogodi verujem da će ishod biti još jedno istorijsko ,,ne”, što bi vodilo daljem stanju zamrznutog konflikta kao u slučaju Kipra, ali uz bitnu razliku – ništa od ulaska Srbije u EU. Srbija verovatno očekuje neku kompenzaciju za ,,priznavanje realnosti” o Kosovu. Navodno obećanje EU da će Srbija ući u EU 2025. teško da može biti prihvatljiva kompenzacija.

MONITOR: Saša Janković, lider Pokreta slobodnih građana, tvrdi da je slijepa podrška Brisela aktuelnom režimu u Srbiji olakšala da svesrdno ruši evropske vrijednosti u Srbiji. Vaš komentar?
MITROVIĆ: Ne može opozicija u Srbiji samo da se vadi na podršku Evropske unije Vučiću. Činjenica je da EU podržava Vučića – pre svega zbog očekivanja da će on rešiti pitanje Kosova na način na koji se to od njega očekuje – ali ne bih rekao da je ta podrška slepa. Srbija je u neprestanoj izbornoj kampanji otkako je Vučić 2012. zavladao, a opozicija još nije uspela da dođe do zajedničke strategije, zajedničkog jezika, da bar na nekim izborima pobedi. Sećam se kako smo kukali krajem devedesetih kako je opozicija Miloševiću bila razjedinjena – a imali smo, zapravo, samo s jedne strane DS i grupe oko nje, i s druge SPO. A sada u Srbiji cveta hiljadu opozicionih cvetova. Možda nije ključ u nekakvoj sabornosti i jedinstvu, ali tolika diverzifikacija svakako nije od koristi. Vučić, naravno, urušava evropske vrednosti. Ali imate i opozicione lidere, na primer, koji ratuju protiv ono malo preostalih medija koji su za njih otvoreni. Valjda zato što ih ne podržavaju dovoljno. To je mentalitet po kojem se ne razlikuju od Vučića.

MONITOR: Nedavno su u Beogradu ekstremne desničarske organizacije održale miting podrške saradniku nacističke Njemačke Milanu Nediću, čiji je proces rehabilitacije u toku. Ima li u Srbji snaga da spriječe jačanje desnice i rehabilitovanje ratnih zločinaca?
MITROVIĆ: Izgleda da su te snage sve tanje. Nažalost, takav trend se širi Evropom. Sećam se da se Ivica Dačić, kad je bio premijer, bunio protiv Nedićeve rehabilitacije. Sad se, kao šef diplomatije i verni Vučićev saradnik, nešto ućutao. Zato se proslavio nedavnom izložbom o Jasenovcu u UN. Izložba je legitimna stvar, ali biće da je na delu opet želja da se čiste tuđa dvorišta, dok se sopstveno zapušta.

Staljingradska bitka za Beograd

MONITOR: Kako teče izborna kampanja u Beogradu i ko će pobijediti?
MITROVIĆ: Jedna opoziciona liderka nije mnogo pogrešila kad je kampanju za Beograd uporedila sa Staljingradskom bitkom. U tome je sve rečeno – teče brutalno. Hvala Bogu, za razliku od onog pravog Staljingrada, bez ljudskih žrtava. Za demokratiju u Srbiji bilo bi dobro da Srpska napredna stranka ode u opoziciju. Inače, nastaviće se jačanje partijske države. Ili će se još čekati da opozicija ojača, da dođu neki treći, što je veoma depresivna vizija. Nadam se da će SNS u opoziciju, ali nisam optimista.

Mirino obraćanje Srbiji

MONITOR: Na 15. godišnjicu bjekstva u Rusiju Srbiji sde obratila Mira Marković. Ima li to veze sa ponavljanjem suđenja Miloradu Ulemeku Legiji za ubistvo bivšeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića?
MITROVIĆ: Pustili su je da se obrati. Moguće je da ima veze sa ponavljanjem suđenja. S Mirom Marković i Legijom već zalazimo u apokaliptične slutnje povratka Srbije u najcrnju prošlost, što bi se moglo dogoditi ako na pomenutom mogućem referendumu ili nekom drugom prilikom kažemo opet neko istorijsko ,,ne”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana

 

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?

PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.

Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.

Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.

MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?

PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)

Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo