Povežite se sa nama

INTERVJU

DAMJAN BRKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost je najvitalniji segment Crne Gore

Objavljeno prije

na

Damjan Brković voli da kaže da svoje slike prvo vidi, pa ih zatim stvara. Na njegovim slikama ima i svjetlosti tame, a kako ističe, najviše voli kada su ova dva motiva zajedno na jednoj slici. Brkovićeva prva samostalna izložba u Podgorici, njegovom rodnom gradu, u galeriji Koncept art spejs uvertira je za predstavljanje novih slika i crteža koje ovaj umjetnik planira prikazati publici na ljeto.

MONITOR: Nedavno ste u galeriji ,,Koncept art spejs” izložili osam svojih radova. Kakvi su utisci nakon izložbe? Da li su posjetioci doživjeli Vaše slike onako kako ste očekivali?
BRKOVIĆ: Galerija Koncept je zanimljiva zamisao koja će, nadam se, opstati kao takva. To je jedan netipičan izložbeni prostor u koji nije dovoljno samo donijeti slike nego i osmisliti postavku zbog veličine prostora, u kojem može da stoji, da se predstavi i samo jedna slika, a imali su i sjajan izbor slikara koji su izlagali. Ja sam zadovoljan i reakcijama ljudi i čitavom izložbom.

MONITOR: Po kom kriterijumu ste odlučili da izložite baš tih osam radova?
BRKOVIĆ: Izložio sam slike nastale u prošlih desetak godina i uglavnom kombinovane tehnike na papiru i tri ulja. Samo dvije su nove i one su connect sa onim što sada radim.

MONITOR: Posljednja noć u Biljardi prikazuje Njegoša na način na kakav on dosad nije percipiran. Koliko je bilo izazovno predstaviti ga u samrtničkoj agoniji publici koja Njegoša doživljava u punom sjaju najslavnije istorijske ličnosti Crne Gore?
BRKOVIĆ: Posljednja noć u Biljardi je slika koja mi daje jednu nevizuelizovanu predstavu mita o našem najvećem velikanu. Naime, imamo klasični vizuelni mit, klasičnu simboliku portreta o njegovoj ljepoti, uzvišenosti, glorifikovanje njegovog fizikusa i uz sve to i mučenika koji je u mraku tog doba u samoći kamene Biljarde izdvojen, bolestan od dvije teške bolesti, maksimalno ubrzane entropije tijela, kroz svjetlo koje već prolazi. Ovo je on između svjetova: još dan-dva, sat-dva, sekund-dva… Razoren od dvije užasne bolesti, suv, ni znoja više, pluća pukla kao suvo drvo i hvata se za posljednje luče svijetla (života)… Strast ropca na licu… Radikalan prikaz vizuelnog mita o Mučeniku i Smrti.

Jedna od asocijacija zelene je i bilijar(da) što sa dvije kugle leži na njemu, dvije sile u otimanju… glasan, dahće, on je biće gazirano iz svake pore, do krajnjih granica, tj. završna, umiruća histerija anatomije, a upravo to mi je bila prava slika naše tragične i bolne istorije.

MONITOR: Većina Vaših slika ima svoje ime i naraciju. Postoji li neka Vama posebno draga priča koju ste ispričali svojom slikom?
BRKOVIĆ: Ja slikam ono što doživljavam i vidim. Rani avgust, žega, jara i oko 18 sati počinje pljusak. Pitam moju ćerku Iru ,,Oćeš da izađeš da kisneš, da se hladiš?”

-,,Uu ‘oću tata, zezaš li me”

-,,Ne, ‘ajde.”

I počela je da kisne, da se pomjera, giba, rita, a malo iznenađena i onda je to prešlo u otvoreno davanje Prirodi kao mladunče bilo gazele ili bilo koje drugo, bilo moje…

MONITOR: Koje su to teme koje Vam privuku pažnju na način da kažete sebi – ovo želim da naslikam?
BRKOVIĆ: Neobično mi je kada ljudi pitaju umjetnika ima li inspiraciju ili je li je dobio, zamišljajući je kao klik koji je pokrenuo proces (firestarter) i sve se desi. Inspiracija je materijal koji skupljamo od rođenja i taloži se. Talenat je lijek koji rođenjem dobijaju hipersenzitivni ljudi. I kad počnem slikati neku novu sliku, da mi je da se osjećam kao onaj pećinski čovjek kada je morao objasniti ostalima kakvu je životinju vidio i napravio crtež, pokrenuo sve… Ja volim pećinsko slikarstvo, koje danas nalazim u podrumima zgrada.

MONITOR: Koliko je teško biti umjetnik u sredini u kojoj se ne živi od umjetnosti?
BRKOVIĆ: Nimalo lako u zemlji gdje je i dalje prisutna uzrečica ,,Tanko je g…. od umjetnosti”.

MONITOR: Kako Crnogorci doživljavaju umjetnost?
BRKOVIĆ: Ovo društvo ima veoma široko neznanje o umjetnosti, dok je u zemljama koje je oblikovala kultura to drugačije jer ako imate vjekovno slikarstvo, renesansu i kontinuitet, mecene, to je onda u tkivu tog društva. Mi od praistorije do Počeka imamo nekoliko slikara (ikonopisci i portretisti). Čak su na crnogorskom dvoru uglavnom gostovali strani slikari jer su naši potencijalni slikari morali ratovati, a ratovi su nam oblikovali i svakodnevicu. Legat rata svakako nije umjetnost (a ni pobjeda) nego smrt i jad.

Stalno pričam jednu priču o dječaku koji je gledajući oca kako se brije i sluša tranzistor čuo na radiju violinu. Pritrčao je fasciniran upitavši ,,Tata, šta je ovo?” i dobio šamar uz riječi ,,Mrš u kuću, nećeš mi bit’ Cigan”… Danas svakako nije tako i u ovakvom mutnom i teškom vremenu umjetnost je, srećom, ipak najvitalniji segment kod nas.

MONITOR: Odrasli ste u umjetničkoj porodici, okruženi ličnostima koje su kreirale savremenu kulturu na prostorima bivše Jugoslavije. Na koji način je Vas to oblikovalo kao umjetnika?
BRKOVIĆ: Odrastati u takvoj porodici je krajnje inspirativno, radoznalost koju ispunjavaju roditelji i umjetnici (pisci, slikari, reditelji, glumci i frikovi koji obitavaju na rubovima umjetnosti) koji svoje iskustvo, impresije i djela prosipaju konstantno ispred nas. To je bilo savršeno djetinjstvo puno mašte iz prve ruke. Kada smo jednom bili u gostima kod Voja i Nade Stanić stariji su, onako, zasjeli oko stola u velikoj priči, a ja lutam njihovom kućom i tako dođem do Vojovog ateljea koji je bio jedna mala soba sa prozorom ka moru, po zidovima vise četkice i boje (sve na dohvat ruke) i na štafelaju slika koju je Vojo tada slikao. Ja opčinjen sjednem u stolicu, gledam, gledam i počinjem da se gubim u toj slici, uzimam četkicu i krećem pažljivo da slikam. Tako udubljen ne primjetim da su svi oni došli i gledaju. Brzo sam ostavio četkicu malo uplašen od reakcije, ali taj divni čovjek i slikar me je zagrlio i rekao ,,Bravo”, i prvi put sam se osjetio slikarom.

Moram da dodam još jedan bitan momenat, a to je Kino Kultura koje je bilo u našem kvartu, a odrastati tada uz Kino je bio totalni ,,opening”. Išao bih četiri puta da gledam Mad Max, koji je bio heroj našeg doba, i dva puta bih platio kartu, a dva puta bi me samo pustili ,,ajde ulazi” jer sam bio ,,mali iz kvarta”, a tamo su radili divni ljudi. Tada su i tapkaroši bili gospoda za pola današnjih biznismena.

MONITOR: Izložbom u ,,Konceptu” najavili ste sljedeću, veću, koja je planirana za ljeto. Da li već imate viziju koje ćete slike izložiti? Pripremate li neke nove priče koje ćete svojim slikama predstaviti publici?
BRKOVIĆ: Ova izložba je uvertira za potpuno nove slike (i crteže) koje su nastajale uglavnom u prošle dvije godine. Izložbe su neophodne da bi se odvajali od onoga što smo stvarali čistili prostor u sebi od nakupljenog (kao clear junk memory).

Miljana DAŠIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori

 

MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?

MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji pri­maju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovor­nosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna dis­kriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razlo­ga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dosto­janstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.

Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i  pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?

MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade,  već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas

 

MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?

STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz  kontrolu  nad  svim  resursima  moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim  delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa  podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke  spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.

MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?

STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se  neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo