Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ: Slučaj Ramada tek je na pola puta

Objavljeno prije

na

Razgovor sa Mladenom Bojanićem, ekonomistom i doskorašnjim poslanikom počinjemo pitanjem: Da li ste vi zviždač u slučaju Ramada, kao što je nedavno ustvrdio Mladen Tomović, koordinator sektora za prevenciju u Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK)?
BOJANIĆ: Nisam. Zviždač je g-đa Particija Pobrić koja je, u skladu sa Zakonom o sprječavanju korupcije, dostavila informaciju i dokumenta organu vlasti, tačnije poslaniku Skupštine Crne Gore. To je jasno i laicima, a kamoli pravnicima ASK-a. Međutim, očigledno je da su se, na čelu sa direktorom Radonjićem, svim silama trudili da opstruiraju dokazivanje ovog, sada pravosnažno presuđenog slučaja visoke korupcije, sačuvaju SD i uplaše Patriciju Pobrić, kao i sve kojima padne na pamet da prijave političku korupciju čiji su glavni akteri funkcioneri vladajućih partija.

Na osnovu tako nakaradnog tumačenja zakona, mogli su i direktora ASK proglasiti za zviždača. Riječ je o osobi koja je na početku ove afere zabranila svojoj tadašnjoj zamjenici da se sastane sa mnom kako bismo razgovarali o mogućnostima zaštite Patricije Pobrić, jedinog zviždača u ovom slučaja.

MONITOR; Ko je u aferi Ramada gore prošao – Nebojša Obradović ili Patricia Pobrić?
BOJANIĆ: Patricija Pobrić je ostala bez posla i bilo kakvih primanja dan nakon objavljivanja saznanja o visokoj korupciji u produženom trajanju. Bivši premijer Đukanović je javno osudio njeno prijavljivanje zloupotrebe državnih resursa, a Vlada se, da bi izbjegla sankcionisanja Obradovića, pozivala na pretpostavku nevinosti. Politički direktor DPS-a, Tarzan Milošević, u pokušaju da brani neodbranjivo, dao je farsičnu izjavu da ,,zviždač može govoriti samo činjenice koje su fakat” (!?). Od sredine 2016. pa do prije par dana, Obradović je nesmetano obavljao funkciju direktora Direkcije za željeznicu (DzŽ), a ne bi me iznenadilo i da, kao bivši državni funkcioner, prima platu i narednu godinu. Dakle, dvije i po godine nakon otkrivanja afere u kojoj je oštetio državni budžet iz tog istog budžeta prima platu.

Bez obzira na sve, znam da se g-đa Pobrić ne bi mijenjala sa bilo kojom pomenutom osobom.

MONITOR: Da li je Obradović kažnjen ili nagrađen na prošlonedjeljnoj sjednici Vlade?
BOJANIĆ: Mediji su prenijeli nezvaničnu informaciju da se radi o ostavci. Ako je to tačno, onda su Vlada i premijer pokazali svo licemjerstvo ovoga svijeta. Kakva je to borba protiv korupcije, kako vole da kažu vladini zvaničnici? Da li to znači da je premijer samo koordinator ličnih interesa u podjeli plijena među vladajućim partijama, bez snage da smijeni člana vladajuće koalicije čak i ako je pravosnažno osuđen za korupciju? Ili se radi o čudnoj vezi Markovića i SD, jer podsjetiću, ne tako davno, Marković je u govoru na proslavi SD protivnike ove partije nazvao neprijateljima Crne Gore.

Imenovanje za v.d. direktora osobe koja je u sudskom postupku sračunato svjedočila u cilju pomaganja optuženom u izbjegavanju krivice za zloupotrebu službenog položaja, još je jedna u nizu drskih Vladinih odluka. Siguran sam da će se pokajati, jer očekujem da Tužilaštvo podigne optužnicu protiv svih svjedoka odbrane čija su svjedočenja od suda kvalifikovana kao sračunata sa ciljem izbjegavanja krivice optuženog.

MONITOR: Drugi lažni svjedok predsjedava parlamentom?
BOJANIĆ: Sudski proces je dokazao da je partija SD formirana korupcijom, prevarama se hranila, a lažima branila. Gotovo je normalno da i predsjednik parlamenta koji dolazi iz te partije lažno svjedoči u sudskom procesu. Ne postoji racionalan razlog da to prođe nekažnjeno, krivično-pravno i politički.

MONITOR: Agencija je ignorisala vaše dopise i slučaj protiv SD je u međuvremenu zastario. Šta sad?
BOJANIĆ: ASK-u sam se dva puta (maj ‘17 i januar ‘18) obratio sa prijavom protiv SD zbog kršenja Zakona o finansiranju političkih subjekata, jer je pravosnažno presuđeno da je njihove skupove plaćala državna DzŽ. Navedeni zakon to tretira kao zabranjeno finansiranje i za to djelo je SD zaprijećena kazna od 10 do 20 hiljada eura. Kako je prije nekoliko dana nastupila zastara pokretanja prekršajnog postupka za ovu zloupotrebu, obratio sam se ASK-u za zvaničnu informaciju da li su postupili po mojim prijavama. Ukoliko nisu, a izvjesno je da je tako, ubijeđen sam da postoji osnov za pokretanje krivične odgovornosti za nesavjesan rad u službi.

MONITOR: Ni u tužilaštvu vas nijesu dočakali raširenih ruku?
BOJANIĆ: Tužilaštvo je procesuiralo Obradovića zbog krivičnog djela korupcije, ali čekam njihovu reakciju u vezi sa krivičnom prijavom protiv sedam svjedoka odbrane za lažno svjedočenje. S obzirom na

činjenicu da je sutkinja Višeg suda Ana Vuković detaljno i nedvosmisleno napisala presudu sa obrazloženjem, i Apelacioni sud sve to potvrdio, siguran sam da je za dužinu vođenja izviđaja potrebno onoliko vremena za koliko se mogu pročitati ove dvije presude. Tamo sve piše, samo ne treba zatvarati oči.

Očekujem da Tužilaštvo ubrzo podigne optužnicu protiv svih sedam prijavljenih i na djelu pokaže da učinioci krivičnih djela ne mogu proći nekažnjeno, bez obzira o kome se radi.

Ukoliko odbaci prijavu, ispašće da je Obradović nevin, a da su Specijalno državno tužilaštvo, Viši i Apelacioni sud napravili neviđenu zloupotrebu. Nemoguće da su svjedoci odbrane govorili istinu, a Obradoviću pravično presuđeno. Nije moguće da je njih šestoro na navodnom jednočasovnom okruglom stolu DzŽ popilo 200 flašica vode…, sve sjedeći na 220 stolica u bioskopskoj postavci. Nemoguće da je istinita tvrdnja Brajovića da DzŽ nije platila skupove SD kad njegov potpis i ostali materijalni dokazi, svjedočenja zaposlenih u Ramadi i nalaz vještaka pokazuju suprotno.

MONITOR: U takvom okruženju, koji je smisao boriti se protiv kriminala i visoke korupcije?
BOJANIĆ: Borba protiv korupcije ima smisla. Ne vidim alternativu. Ovaj slučaj je tek na pola puta, a daću sve od sebe da dobije puni epilog. Žrtva koju je podnijela Patricija Pobrić nas opominje. Ako je ona mogla da hrabro ustane protiv korupcije, ugrozi egzistenciju porodice, izdrži napade i od onih koji su joj prvi trebali pružiti ruku, a da se ni momenat ne pokoleba ko ima pravo da zatvara oči pred ovom pošasti?

(Ne)obaviješteni premijer

BOJANIĆ: Odmah nakon saopštenja Vlade da nije informisana o pravosnažnoj presudi, obratio sam se dopisom premijeru Markoviću. Na dopis nije bilo reakcije, pa sam ponovo pozvao premijera na hitnu reakciju. Ni tada nije odgovorio. Trećim dopisom sam ga podsjetio na njegove riječi o opasnosti korupcije. Tek nakon nejasnog Vladinog saopštenja o prestanku mandata direktoru DzŽ, iz kabineta premijera mi je telefonom ponovljena ta štura informacija. Još čekam zvaničan odgovor o razlogu prestanka mandata, da li je u pitanju ostavka ili razrješenje zbog pravosnažne presude za korupciju.

Bilo bi loše za Crnu Goru, a unizilo bi kredibilitet i premijera, da Marković zbog dva poslanika SD koji mu obezbjeđuju skupštinsku većinu, nije smio da razriješi direktora DzŽ već je čekao da on sam podnese ostavku.

Bilo je krucijalno važno za pitanje dosljednosti u borbi protiv korupcije da vidimo kako bi na Vladi za predlog razrješenja Obradovića glasali njegovi partijski drugovi, ministri Šehović i Hrapović, perjanice inkriminišućih Ramada skupova. Sve su prilike da ih je Marković, zarad trulog kompromisa, a moguće i svoje fotelje, sačuvao blamaže.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo