Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PUSIĆ, SABORSKA ZASTUPNICA GRAĐANSKO-LIBERALNOG SAVEZA: U Hrvatskoj su najugroženiji zdrav razum i njena budućnost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Traje polemika o posjeti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj, koji je prvi lider iz Srbije koji je kročio na Kapitol poslije princa Pavla Karađorđevića 1940. godine. Kako ocjenjujete tu posjetu, šta su njeni konkretni rezultati?
PUSIĆ: Poslije ratova u devedesetim prvi predsjednik Srbije koji je došao u Hrvatsku bio je Boris Tadić. Oko Vučićeve posjete se digla tolika galama zbog njegove osobne, kontroverzne političke povijesti i zbog činjenice da ga je pozvala desna politička opcija koja je u ovom trenutku na vlasti u Hrvatskoj. Bez obzira na to, smatram da je dobro da ga je hrvatska predsjednica pozvala i da je srbijanski predsjednik došao. Razbijanje tih tabua je preduvijet za budući napredak, a ovime se i desna strana političkog spektra u Hrvatskoj, a nadam se i u Srbiji, uključila u taj proces. To je jedan važan rezultat posjeta.

Drugi se više odnosi na unutarnje političku situaciju u Hrvatskoj, nego na odnose između Hrvatske i Srbije. Jasno se pokazalo da su sve one tobože spontane demonstracije ekstremne desnice, šatoraši koji su godinu i pol sjedili u Savskoj, prijetnje plinskim bocama usred Zagreba, dvije kolone i sprečavanje Vlade i predsjednika Josipovića da na Dan sjećanja priđu Vukovarskom groblju, demonstranti na Markovom trgu ispred Vlade koji su se čak penjali po krovovima, da je sve to bilo u organizaciji HDZ-a ili bar jednog dijela HDZ-a. Sada, HDZ ima i predsjedničku i premijersku funkciju, Vučić dolazi u Zagreb, mediji su puni citata iz njegovih govora iz 90-ih, a na demonstracijama se na par sati spontano okupi tristotinjak ljudi. To je možda prava mjera stvarnog interesa za takvu vrstu politike i istovremeno pokazatelj metoda kojima se bar jedan dio HDZ-a spreman služiti kad nisu na vlasti. Za mene je to vrlo važan rezultat jer jasno ukazuje na najopasniju prepreku razvoju političke demokracije u Hrvatskoj.

MONITOR: A šta očekujete u budućnosti s obzirom na to da Hrvatska potražuje 1945 svojih nestalih građana, da će tražiti od Srbije ratnu odštetu od 40 milijardi eura, da ni granice između Hrvatske i Srbije nisu riješene…
PUSIĆ: Susjedi uvijek imaju tzv. neriješenih pitanja i zato je komunikacija važna. Rješavanje pitanja nestalih je ljudski vrlo važno i zato bitno za naše odnose. Mislim da nije problem da se ne zna ili da nema podataka, već je problem u političkoj klimi u odnosima. Raspravljanje o ratnoj odšteti u razmjerima koje ste naveli, je kontraproduktivno za otkrivanje sudbine nestalih. Tko će dati te podatke ako će se oni koristiti za traženje ratne odštete? Ta priča o silnim milijardama odštete naprosto nije realna, namijenjena je prvenstveno domaćoj publici i s tim bi trebalo prestati ako se želi stvarni napredak. Što se granice tiče, ne mislim da će to biti toliki problem. Naše iskustvo s arbitražom je loše, jer nas je druga strana pokušala i skoro uspjela prevariti. No konačni ishod onoga što su arbitri odlučili nije loša podloga za dogovor. Poštivanje katastarskih granica u rješavanju državne granice u skladu je s onim što Hrvatska predlaže.

MONITOR: O Vučićevoj posjeti govorilo se i u Saboru. Jedni kažu da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović bila Alisa u zemlji čudesa, a Vučić kao u Velikoj Srbiji, jedni Vučića i dalje vide kao ratnog huškača iz devedesetih, a predsjednica Hrvatske kao evropskog političara… Šta Vi na to kažete?
PUSIĆ: Jasno da ima raznih komentara, ali jedno je nedvosmisleno pokazano: ne samo liberalni centar i lijevi centar, već i hrvatska i srbijanska desnica smatraju da je komunikacija između Hrvatske i Srbije nužna i jedini mogući način rješavanja problema. To je napredak.

MONITOR: Vlada premijera Andreja Plenkovića Srbiji i dalje šalje diplomatske note, još nije riješen spor oko granice sa Slovenijom, ni odnosi sa BiH nisu idealni…. Kako Vi kao bivša ministrica spoljnih poslova Hrvatske ocjenjujete aktuelnu spoljnu politiku Hrvatske?
PUSIĆ: Što se Plenkovićeve vlade tiče, to su problemi koje treba riješiti, bez obzira na konzistentnu vanjsku politiku. Prvi put sam od ove vlade čula neki, bar grubi koncept vanjske politike u Plenkovićevom govoru pred Europskim parlamentom u Strasbourgu pred dva tjedna. To nije bilo loše, ali je bilo vrlo daleko od hrvatske stvarnosti, od dominantnog javnog govora, od nekih vanjskopolitičkih ciljeva koje promovira predsjednica, pa i jedan dio tvrdog HDZ-a u Saboru. U tom smislu Hrvatska je, kao i mnogo puta do sada, na raskršću: može krenuti prema prosvijećenoj, institucionalno stabilnoj državi slobodnog, otvorenog društva, ili natrag u autarhiju i socijalno nazadnjaštvo.

MONTIOR: U hrvatskim medijima kritički analizira nedavna nastup Bakira Izetbegovića na HRT gdje je izjavio da treći enitet u BiH nije moguće stvoriti a da ne dođe do ratnih konflikta. Vaš komentar?
PUSIĆ: Interes je BiH da zadrži svoje stanovništvo, i Bošnjake, i Srbe, i Hrvate, i sve ostale koji ne pripadaju ni jednoj od ove tri grupacije. Zato je važno da se svi osjećaju predstavljenima u vlasti. Kako to postići, a istovremeno izbjeći da jedna nacija bude zarobljenikom jedne političke stranke je drugo pitanje. Ono je danas, nakon gomile pogrešaka i krivih koraka za koje su odgovorni BiH političari, ali i ,,vanjski faktori”, još mnogo teže. Činjenica je da se danas u BiH svi osjećaju potcijenjeni, prevareni i ugroženi. I na neki način imaju pravo. ,,Vanjski faktori” su tome samo pridonijeli i dalje pridonose. Ima li šanse da se stvori kritična masa snaga iz svih etničkih grupacija koje žele bolji život u boljoj BiH? I ima li pameti da se to postigne bez negiranja ili zatiranja identiteta bilo kojeg naroda? To su danas najteža pitanja i najvažniji odgovori za sudbinu BiH, a time i za trajni mir u Jugoistočnoj Europi. Zato je tamo dolijevanje ulja na vatru izvana zločin. Svi trebaju poći od te činjenice.

MONITOR: Kako je moguće u regionu smiriti taj verbalni rat koji proizvodi neprijateljstva između Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije?
PUSIĆ: Samo komunikacijom, postepenim uspješnim rješavanjem problema jednog po jednog, smanjivanjem euforije i upotrebe nacionalizma u političke svrhe, oštrom borbom protiv korupcije, konstantnim prokazivanjem ciničnog populizma, razumijevanjem vlasti kao u prvom redu odgovornosti, oslobađanjem medija od služenja vrlo partikularnim političkim interesima, boljim životnim standardom i školama… Drugim riječima, postepenom promjenom političke kulture u regiji. Pretpostavka za sve to je dugotrajni mir. To je prva zadaća generacija koje danas žive i djeluju u javnom prostoru zemalja naše regije.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, kakvu budućnost predviđate ovom regionu, da li je moguće da će se ponoviti ratne devedesete?
PUSIĆ: Kao što sam rekla, to je odgovornost svih nas. Mi znamo iz vlastitog iskustva da države mogu dobivati i gubiti ratove, ali društva uvijek gube i treba im jako dugo da se oporave. To može zvučati malo patetično ili neambiciozno. No, ako ste pratili ovogodišnju Sigurnosnu konferenciju u Munchenu, mogli ste vidjeti da je barem pet svjetskih lidera spomenulo rat kao realnu mogućnost u doglednoj budućnosti. Mi na te globalne događaje ne možemo mnogo utjecati, ali ono što možemo je pobrinuti se da taj rat, ako do njega dođe, ne bude u našoj regiji.

MONTOR: Kako na to što se dešava u Hrvatskoj i okruženju reaguju hrvatski intelektulaci?
PUSIĆ: Različito. Intelektualci su po definiciji u većem dijelu skloni kritičkom mišljenju, otvorenom društvu, otporu šovinizmu, slobodi mišljenja, izražavanja i kreativnosti, komunikaciji preko i uprkos granicama … Ali, naravno, ima i onih drugačijih. Opozicija je u Hrvatskoj momentalno slaba i relativno neorganizirana, tako da nema prave točke političkog okupljanja. U ovom trenutku su najzanimljiviji intelektualci – umjetnici okupljeni oko kazališta.

MONITOR: Ranije ste imali dosta neprijatnosti zbog javnih istupa, opet Vam se prijeti preko društvenih mreža, mnogi su iz opozicije etiketerani kao hrvatske izdajice… Ko je danas najugroženiji u Hrvatskoj od desno-nacionalističkih radikala?
PUSIĆ: Bez ikakve dvojbe najugroženiji su zdrav razum i budućnost Hrvatske! Mržnja, prijetnja i nasilje glavni su alati političkih ekstremista. Također, ono perverzno izokretanje u kojem glupo postaje pametno, ružno lijepo, laž istina itd. Kako trenutno nema lijevo-revolucionarnih ekstremista na političkoj sceni, radikalna, nacionalistička desnica vlada tim prostorom i tim instrumentarijem. Već sam rekla da se Hrvatska nalazi na prekretnici, a radikalna desnica nas gura prema uništavanju svake šanse za pristojan život i pristojnu zemlju u doglednoj budućnosti. Mislim da je prošlo vrijeme da se na tu temu pravimo nevješti i, kako to neki znaju reći, tražimo ,,umjerenu sredinu između istine i laži, ili fašizma i antifašizma”. Tako dobivamo polu-lažljive polu-fašiste, a toga je zaista već dosta!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

MONITOR: Crnoj Gori  ponestaje institucija s legitimitetom?

POPOVIĆ KALEZIĆ:  Da. Pa je pitanje koliko smo u stanju da zaštitimo  legalitet. Legalitet i legitimitet čine kako filozofski tako i pravni pojmovi, koje su u svim demokratskim društvima najbolji kada se dopunjuju, tj. osiguravaju postojanje. Kada nemamo mogućnosti da država počiva na pravno postojanim institucijama, koje će nam osigurati zadobijanje prava, na šta imamo pravo, onda nam ostaje da se pozivamo isključivo na legalitet, gdje moramo iskazati da je on u datoj situaciji preči. Narušavanjem Ustava, kao najvećeg pravnog akta u državi, brojnim nezakonitim i neustavnim zakonima, došli smo u situaciju bacanja društva u začarani krug bezakonja, iz kojeg teško možemo izaći. Kada se tome doda i nemogućnost postajanja odlučivanja Ustavnog suda, onda smo dodatno osnažili sve moguće dalje nezakonitosti i protivustavnosti. Jedan od jasnih primjera ovakvih situacija jesu skorije održani lokalni izbori u 14 crnogorskih opština, gdje je odluka o njihovom raspisivanju počivala na rušenju Ustava i zakona. Prisjetimo se izglasavanja Zakona o izmjenama i dopunama zakona o lokalnoj samoupravi, kao i zetskih zakona, koji je činio set zakona, i to Zakon o teritorijalnoj organizaciji i Zakon o Glavnom gradu, na čiju ocjenu zakonitosti i ustavnosti još čekamo. Izbori su održani, rekla bih unaprijed osmišljeno, bez postojanja kvoruma za odlučivanje članova Ustavnog suda, pa tamo gdje je ,,rezultat dobar” nema problema, ali onda ostaje onaj manevarski prostor za polemisanje u onim opštinama, gdje smo se ,,nadali boljem rezultatu”. Kao da su građanke i građani samoinicijativno uputili ka biračkim mjestima, bez mogućnosti da će njihov izbor uticati na bilo kakav rezultat, odnosno da bi im nosioci vlasti rekli da ,,sve je to bilo dovoljno za ništa”. Država koja nije u stanju zaštiti Ustavom zagarantovana prava,  da biramo i budemo birani, je država duboke višestruke krize. Datum održavanja pomenutih lokalnih izbora je bio 23.oktobar i u roku od 15 dana trebali su biti potvrđeni rezultati izbora u tim opštinama. Danas je od 14 povrđeno 10 rezultata unutar opština, dok izbori u Šavniku i dalje traju.

Izborna prelijetanja iz opštine u opštinu, tokom lokalnih izbora, isključivo radi glasanja, nije nešto što nas je smjelo iznenaditi. Da smo imali dovoljno motiva i želje za izbornom reformom, konačno bismo ostvarili zamisao da svi lokalni izboru budu u jednom danu, ili bi po ko zna koji put, uveli postojanje rezidencijalnog uslova, gdje bismo morali imati određeni kontinuitet prebivališta u datoj opštini jedan vremenski period, kako bismo mogli ostvariti pravo glasa unutar te opštine . Brojne izborne liste koje su bile potvrđene nijesu zadovoljavale zakonski minimum ispunjenja prisustva žena na istim, ali to izbornim komisijama nije bio problem za njihovo potvrđivanje. Kvote je nužno poštovati.  Državna izborna komisija, kao veća instanca u odnosu na opštinsku, nije imala zakonsku mogućnost za sankcionisanje ovakvih nezakonitosti, a opštinske izborne komisije u tome nijesu vidjele ništa sporno.

MONITOR: Kako vidite izjavu ministra zdravlja Dragoslava Šćekića da treba da dođe do rekonstrukcije Vlade, da joj se pridruže ministri iz drugih partija i nastave mandat do 2024. godine?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Izjavu ministra zdravlja vidim kao pokušaj da opstane nešto čemu je davno izglasano nepovjerenje, a onda i oduzet legitimitet da odlučuje o važnim pitanjima. Od njega se očekuje da garantuje obezbjeđenje lijeka trikafta, za oboljele od cistične fibroze, gdje se moraju uložiti svi napori, kako bi jedan dio našeg građanstva živio  što kvalitetnijim životom, kao i niz drugih problema unutar zdravstvenog sistem.

Mora što prije doći do izglasavanja sudija Ustavnog suda, kako bi se razlučile brojne pravne dileme, koje ova instanca treba  da razriješi, a onda da se ide na stvaranje boljih uslova za održavanje izbora, gdje će građanke i građani znati da će njihovo pravo glasa biti zaštićeno, a onda i vratiti povjerenje u izborni proces, pa i sam rezultat.

MONITOR: Ko želi izbore, a ko ih se plaši?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Čini mi se da se izbora plaše svi. Neke partije više, a neke manje. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade, žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neke podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, svakim danom zadobijaju sve veće simpatije onih, koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu. Mislim da prolongiranje izbora svima ide u korist, jer da nije tako, na neki način bi se i napravio kompromis, kojem bi kao rezultat bio izbor makar jednog sudije Ustavnog suda.

Izbori su neminovnost i moraju se održati, jer su i lokalni izbori pokazali da je došlo do značajne promjene podrške političkim subjektima na političkoj mapi.

MONITOR: Kako vidite to što se kriza sve više zaoštrava umjesto da se rješava?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Zaoštravanje situacije je logično, s obzirom na činjenicu da se ništa nije radilo na sistemskom rješavanju gorućih pitanja po državu i društvo. Bojkot opozicije, tj. nekadašnje vladajuće strukture, govori i o činjenici da se situacija po pitanju odgovornosti političkih elita ne mijenja. Samo se uloge zamijene. Ova situacija najbolje pokazuje koliko su parlamentarci spremni za dijalog i mogućnost izlaska iz postojeće krize. Bez obzira na situaciju, od dijaloga se ne smije bježati. Svako bježanje od dijaloga je izraz nemoći.

MONITOR: Izbor sudija Ustavnog suda odložen je. Kako vidite nemogućnost političkih klasa da to pitanje riješe?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Ne vidim da će izbor sudija Ustavnog suda ići lako. Kao što sam navela, ako nema želje za dijalogom, ova mogućnost je osuđena na propast. Možda će u jednom trenutku shvatiti da smo dotakli granicu koja nas vodi u ambis, i da će se udostojiti da politički zrelo krenu u rješavanje problema, u koji su nas, čini mi se svjesno i uveli, a sve u cilju partijskih interesa.

MONITOR: Hoće li eventualni izbor jednog sudije riješiti problem?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Zadovoljavanje minimuma nije nešto što raduje, ali je prijeko potrebno, pa je tako izbor makar jednog sudije Ustavnog suda, nasušna potreba pravosudnog, a onda i cjelokupnog pravnog sistema.

MONITOR: Kako vidite situaciju u pravosuđu?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Situacija  je loša. Osim izbora novih članova Tužilačkog savjeta, a onda i promjena koje je pretrpio Zakon o Državnom žilaštvu, koji se  mora mijenjati na bolje, nemamo pomaka u odnosu na ranije. O tome govori i poslednji Izvještaj Evropske komisije. Umjesto da smo nakon izbora krenuli sa  reformom pravosuđa i izbornog zakonodavstva, puno napora i snage utrošeno je  na nešto što produbljuje političku krizu i  podjele u društvu. Baveći se najprizemnijim i sitnim partijskim interesima, nijesmo uspjeli ni pokušati zadovoljiti ono što se od nas očekuje, tj. ono što smo od nas samih morali očekivati. Epilog je jasan.

MONITOR:  Šta je rješenje za izlaz iz ove političke i institucionalne krize?

POPOVIĆ KALEZIĆ:  Rješenje vidim u rješavanju  problema, po principu prioriteta. Prvo i najnužnije je izbor sudija Ustavnog suda a onda i puni sastav ostalih pravosudnih instanci, kako u sudstvu tako i u tužilaštvu. Nakon toga slijedi stvaranje pravnih i institucionalnih uslova, koji će građanima dati mogućnost nesmetanog ostvarivanja biračkog prava, sa konačnim rezultatom njihovog izbora, kao i stvaranje makar malo više povjerenja u izborni proces kod građanstva. Samo uz ove korake, moglo bi se ući u izborni proces, a onda sa nekom novom Vladom krenuti u ispunjavanje prioritetnih obaveza.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

MONITOR: Natašu Pirc Musar, prvu ženu na čelu Slovenije, mediji konotiraju sa odbranom ljudskih prava. U prvom krugu izbora vodio je, međutim, njen protivkandidat Anže Logar, ministar spoljnih poslova u vladi Janeza Janše. On se smatra nekom vrstom umjerenog desničara. Da li je vrijeme Janeza Janše u politici prošlo?

KREFT: Snaga bilo kakvog Ne-Janše na političkom tržištu je uslovljena animozitetom prema Janezu Janši. Ako se ranije još moglo proceniti da je taj animozitet dobrim delom prouzrokovan napadima liberalnih i levičarskih protivnika, sada se radi prevashodno o rezultatu koji je Janša sam kreirao svojim nastupima i izjavama u poslednje dve-tri godine, posebno za vreme dok je bio predsednik vlade. Ali nikada ne reci nikad, jer njegov čvrsti domet u biračkom telu koji mu donosi mesto prve stranke nije iscrpljen, samo mu je objedinjena liberalna sredina strankom Sloboda, oduzela to prvo mesto. Međutim, sve stranke tog tipa koje nisu klasičnog programskog tipa do sada su veoma brzo gubile podršku i na sledećim su izborima nestale. Da li će sada biti drukčije? Ako hoće, Janša nema šansu, a opadanje podrške najvećoj vladinoj stranci može ga vratiti u formu.

MONITOR: Nedavnim izborom Nataše Pirc Musar za predsjednicu Slovenije djeluje da je desni politički spektar u Sloveniji u velikoj defanzivi, za razliku od nekih EU zemalja u kojima je skoro pobijedila desnica, kao u Italiji i Švedskoj. Da li to pokazuje da se slovenačko društvo promijenilo?

KREFT: Pored toga da se radi o prvoj ženi (a i predsednica parlamenta je žena), što nije bez značaja, naprotiv, radi se i o tome da je prvi put na predsedničko mesto došao netko tko je stvarno blizak vladajućoj stranci: čista liberalna sredina što se tiče ustava i prava, a socijalno obojeni neoliberalizam (koliko je tako nešto moguće) kao ekonomska politika. Što se desnice tiče, u njoj se zbog neprijatnog osećaja da će, sve dok se njezino stanje radikalno ne promeni, zauvek ostati u opoziciji, prvi put ozbiljnije odvijaju procesi koji vode osnivanju konzervativne desnice koja bi desnom ekstremizmu postavila žičanu ogradu.

MONITOR: Šefica slovenačke diplomatije i predsjednica Socijaldemokrata Tanja Fajon, dijelila  je zabrinutost svojih kolega iz EU u vezi sa tzv. ilegalnim migracijama ka zemljama EU, na sastanku u Briselu. Kako ocjenjujete EU migrantsku politiku, posebno sada kada su i unutar Evrope ka Zapadu krenuli milioni ljudi, od početka rata u Ukrajini?

KREFT: Evropska migraciona politika mogla bi se okarakterisati frazom „Držite ih da ih ne opalim!“, dakle težnjom da se južni prvoprimaoci migracionih talasa ponašaju oštro i s one strane poštovanja ljudskih prava kako bi zemlje kojima migracije u stvari žele doći bar donekle mogle da zadrže imidž zemlje umerenog napretka u granicama zakona. Evropska unija je dobro organizovana hipokrizija i na drugim područjima, ali u pitanju migracija stigla je do savršenosti.

MONITOR: Slovenija je i u vrijeme vlade Janeza Janše pokazivala izrazito interesovanje za sudbinu zemalja Zapadnog Balkana. Tanja Fajon je tada kao poslanica u Parlamentu EU, predvodila delegaciju EU poslanika kao posrednika između vlasti i opozicije u Srbiji. Nedavno je najavila posjetu Beogradu i Prištini, krajem decembra. Smatralo se da nije imala značajniji rezultat kao medijatorka u Srbiji. Da li bi se sada od njene očigledne namjere da posreduje u dogovorima Beograda i Prištine, moglo očekivati više?

KREFT: Tanja Fajon će sigurno biti angažovana u tom pravcu kao i nova predsednica Republike Slovenije Nataša Pirc Musar. Ali se ona prvo na tu temu sastala sa svojim prethodnikom Borutom Pahorom što nagoveštava da će se njegove balkanske inicijative nastaviti. Nije isključeno da on i zadrži neku ulogu u tim procesima jer se dokazao u njima, ali tu je (ako je dozvoljeno to reći) i činjenica da u balkanskim uslovima, žene ne mogu imati autoritet koji je potreban za baratanje bačvama baruta na čelu svojih država.

MONITOR: Napad Rusije na Ukrajinu pogađa gotovo sve djelove svijeta. Zapadni političari često govore o velikom uticaju Putinove Rusije u nekim od država Zapadnog Balkana. Šta EU može ponuditi Zapadnom Balkanu u zamjenu za „ljubav prema Rusiji“ i da li je moguća veća akcija u tom pravcu?

KREFT: Ne verujem da će Evropska unija ponuditi nešto više od uobičajenih šećerlema, a jedino što bi moglo značiti ozbiljan pomak jeste uključivanje balkanskih država u Evropsku uniju. Van političkih razloga, koji i sami nisu skloni proširivanju, u skorijoj budućnosti su još jači ekonomski razlozi: EU se može proširivati u vreme kada je rast bruto proizvoda u proseku iznad 5 posto kako bi se moglo platiti ono što traži novo članstvo, a posebno zbog toga da „staro“ stanovništvo nema osećaj da je zbog toga prikraćeno. Takvog rasta za sada neće biti. Odnos prema proruskim osećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim merama u samoj EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija.

MONITOR: Donald Tramp je otpočeo kampanju za nominaciju republikanaca za predsjedničke izbore u SAD, a to najavljuje i aktuelni predsjednik Džozef Bajden. Protivnici Trampa tvrde da bi on – ako bi bio ponovo izabran, podržavao Putinovu agresivnu politiku. Da li se politička podjela svijeta već nazire i bez narednih predsjedničkih izbora u SAD?

KREFT: Svaka od potencijalnih imperija ima izloženu podelu sveta kakvu smatra za sebe poželjnom, ali tih kandidatkinja ima za sada više od dve, pa treba prvo očekivati redukciju, jer stanje imperijalne podele sveta je rovito sve dok se ne uspostavi određena ravnoteža. Dva se partnera mogu dogovarati bar za nekakvo stabilno uređenje i podelu sveta uz obostranu korist, tri ili više partnera uvek će stvarati međusobne zavere a ne stabilno stanje. Međutim, danas se ne radi o tome tko će da ovlada svetom nego da li će sveta uopšte biti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo