Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA : Opozicija mora uozbiljiti izborni nastup

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pregovori opozicije da na predsjedničke zbore izađu sa zajedničkim kandidatom za sada ne daju rezultate. Kako vidite nemogućnost opozicije da se dogovori oko tako važnog pitanja?
MUK: Sada je dogovor o zajedničkom kandidatu gotovo nemoguća misija. Vrlo malo je ozbiljno i blagovremeno rađeno na uspostavljanju mostova komunikacije između dva ili čak tri opoziciona tabora. Mislim da je ta šansa nažalost propuštena. Na putu do rješenja prihvatljivog za tako raznorodne subjekte potrebno je da prethodno uspostavite principe i procedure za taj izbor. Puko preglasavanje kao model očigledno ne funkcioniše. No, to je čak i manje bitno od činjenice da opozicija nema jasnu strategiju usaglašenog političkog djelovanja, zajedničke zahtjeve za reformu uslova za sprovođenje izbora. Osim pasivnog bojkota parlamenta, opozicija je ponudila vrlo malo, a više od godinu i po dana potrošila na jalove dogovore iz kojih se nije porodio nijedan bitan zajednički dokument, zahtjev ili inicijativa. Mi već deset godina govorimo o potrebi snažnije saradnje opozicije, ali se čini kao da je umjesto toga među njima sve više sukoba, podjela i nerada.

MONITOR: Ukoliko do takvog dogovora ipak ne dođe, šta će to značiti ? Šta mislite o ideji da se nastupi u ,,dvije kolone”?
MUK: Najbolje rješenje je zajednički kandidat, ali ako takvog dogovora nema, onda se mora tražiti najbolji model u okvirima mogućeg. Dva kandidata ispred dvije velike opozicione grupacije su kudikamo bolja opcija od niza kandidata većine stranaka pojedinačno. Izborni nastup treba uozbiljiti, jer s druge strane stoji kandidat vladajuće koalicije koja ima oko 40 % podrške birača.

Vjerujem da će DF imati svog kandidata sa izvjesnom podrškom SNP i partije Gorana Danilovića. Pretpostavljam da je onda logično da i drugi dio opozicije predvođen Demokratama ima svog kandidata. Bilo bi pametno da to bude dio šireg i dugoročnijeg plana zajedničkih političkih napora Demokrata, URE, Demosa i SDP na izborima u Podgorici i narednim parlamentarnim izborima.

Ipak, praktično su sve opcije u igri. Meni se čini da bi kandidatura Miodraga Lekića, nakon svega i uprkos svemu, bila najbolje rješenje građanske opozicije i Demokrata. Mislim da bi Lekić bio ne samo najšire prihvaćeni kandidat unutar ovih stranaka nego i prihvatljiv izbor za mnoge pristalice Demokratskog fronta koji su ga već glasali na izborima kada je Lekić suštinski odnio pobjedu. Miodrag Lekić je javnosti poznat kandidat, pa ga ne treba iznova predstavljati kao u slučaju nestranačkog kandidata, on poznaje mehanizam predsjedničke trke, a ne bi bilo prvi put u regionu da se isplati upornost uzastopnog kandidovanja na predsjedničkim izborima. No, ko god bio kandidat trebaće iskrenu i punu podršku predlagača, odgovarajući budžet i infrastrukturu za kampanju.

MONITOR: Ni DPS još nema kandidata. Koliko je realno očekivati da to bude bivši premijer Milo Đukanović, kako se spekulisalo?
MUK: Vjerujem da je Đukanović priželjkivao da kandidat DPS bude Duško Marković, čime bi se zadovoljio Đukanovićev interes da upravlja državom sa mjesta šefa najjače partije, a s druge strane da se Marković kao rastuća politička figura ,,skloni” na mjesto manjeg političkog značaja i potencijala, dok bi na mjesto premijera došao neko ko predstavlja manju prijetnju za političku moć Đukanovića. Marković, po svemu sudeći, nije pristao na ovu ideju. Sada su Đukanović i Milica Pejanović-Đurišić promovisani kao najozbiljniji kandidati, ali DPS ima prostora i za treće dobro rješenje. DPS osluškuje i strujanja u opoziciji, sprovodi istraživanja i upoređuje podršku građana svojim kandidatima u odnosu na imena iz opozicije i čeka posljednji trenutak za odluku. Ukoliko to bude Đukanović onda je to dobra prilika da se opozicija ali i cijela demokratska javnost ujedine u otporu toj kandidaturi, kao simbolu nesmjenjive, autoritarne i korumpirane vlasti. Ukoliko kandidat DPS bude Pejanović-Đurišić teže će opozicija uobičajenim političkim sredstvima i rječnikom osporavati njen profesionalni i politički profil.

MONITOR: Nakon mnogo kritika upućenih Agenciji za sprečavanje korupcije da zaobilazi funkcionere vlasti, ASK je donijela odluku da ministar evropskih poslova Andrija Aleksandar Pejović nezakonito obavlja više funkcije na osnovu čega prima ogroman novac. Opet selektivna pravda? I ko je odgovoran za njegova nezakonita imenovanja?
MUK: Činjenica da je ASK donijela odluku o sukobu interesa ministra Pejovića govori o tome da je taj sukob interesa velik i da se preko njega nije moglo preći. Kad bi ASK radila svoj posao proaktivno i profesionalno ona bi sama istražujući imovinu i funkcije ministara otkrila ovaj slučaj. Međutim, ovdje se nažalost ništa ne može otkriti bez NVO, istraživačkih novinara, hrabrih građana, demokratske opozicije. Nakon svih promašaja ASK tokom ove dvije godine, i inostrana i domaća javnost imaju pravo da sumnjaju i u motive ove odluke ASK-a, a nadam se da će brzo biti na provjeri da se odrede i oko drugih visokih funkcionera vlasti kako bi vidjeli prave tendencije. Agencija hronično treba novi Savjet i novog direktora koji će garantovati integritet, nepristrasnost i profesionalnost ove institucije. To je preduslov da ljudi u Agenciji dobiju slobodu da rade svoj posao i isporučuju rezultate.

MONITOR: Kako vidite ponašanje Skupštine u slučaju RTCG, odnosno nezakonite smjene članova Savjeta i odbijanja da se ispoštuju odluke suda? Diktatura parlamenta?
MUK: Imamo relativno dobar zakon o RTCG, ali za DPS taj zakon važi samo onda ako daje rezultat koji ide u njihovu korist. Kad god je u ovih desetak godina u Savjet pokušao da uđe neko izvan DPS kruga, suočio se sa opstrukcijama i osporavanjima. Nakon što je RTCG počeo malo slobodnije da diše, to je bio znak za uzbunu u Vladi. DPS sprovodi operaciju preuzimanja Javnog servisa, uklanjanja nepodobnih članova Savjeta i postavljanja partijskih vojnika. Administrativni odbor i skupštinska većina (uključujući i DPS satelite koji daju kvorum) samo je izvršilac političke odluke iza koje stoji najuže rukovodstvo DPS, Đukanović, Marković, Pažin i drugi. Pri tome, oni gaze zakone, ponižavaju sudstvo i vrijeđaju zdravu logiku. EU, SAD i drugi međunarodni akteri su svjesni što se događa i osuđuju ovaj brutalni napad na nezavisnost institucija.

MONITOR: Ocjene u posljednjim dokumentima EK, kao i u Strategiji za razvoj Zapadnog Balkana oštrije su nego što smo navikli. Zarobljena država, korupcija na svim nivoima, sprega vlasti sa organzovanim kriminalom, samo su neki od ozbiljnih nalaza. Može li ova vlast koja nas je tu dovela ispuniti temeljne reforme, i uvesti nas u EU do 2025?
MUK: Očekujemo da će se prilično teške i objektivne kritike zemalja regiona saopštene u Strategiji, na mnogo konkretniji način prevesti u konkretne ocjene u Izvještaju o Crnoj Gori u aprilu. Ukoliko EU pristane na falsifikovanje rezultata i “pumpanje” statistike, ili na imenovanja opterećena nepotizmom kao u slučaju ASK, ili okupaciju DRI i sada RTCG, onda je suštinska promjena nedostižna.

Ko će voditi Crnu Goru od 2020. zavisi od građana Crne Gore, ili tačnije od odgovornih lidera opozicije. Ako opozicioni lideri nastave ovako kako rade, onda nema sumnje da će nas DPS voditi ka ostvarenju članstva u EU. Pri tome, nastaviće se igra koju DPS maestralno igra, predstavljajući svoj opstanak na vlasti interesom EU i garantom procesa priključenja , pri tome radeći sve da očuva monopole i zadrži ključne autoritarne i koruptivne obrasce vladanja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo