Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA:  Pljevljaci, bogati siromasi

Objavljeno prije

na

Pljevlja su bogat kraj. Imamo mnogo onoga što drugi nemaju, ali mi smo i dalje siromašni. Siromašni zato što nas decenijama pljačkaju  sve dosadašnje vlasti

 

MONITOR: Uključili ste se u akciju Procjena zdravstvenog rizika u opštini Pljevlja na osnovu podataka dobijenih iz humanog biomonitoringa. O čemu se radi?

MITROVIĆ: Cilj ovog projekta koji realizuje Institut za javno zdravlja uz saradnju sa Domom zdravlja iz Pljevalja je da se dođe do pravih relevantnih podataka o stepenu zagađenosti kojem su izloženi stanovnici Pljevalja i koje ima reperkusije na naše zdravlje. Institut radi uzorkovanje i ispitivanje, a Dom zdravlja pruža podršku u realizaciji ovog projekta. NVO Breznica je dala podršku u smislu animiranja građana da učestvuju u tom  istraživanju. Smatramo ga  važnim za građane Pljevalja jer su oni  izloženi industrijskom, kontaminiranom uticaju. Što odavno predstavlja zdravstveni problem.

Glavni cilj ovog projekta je da pruži informacije institucijama, posebno kreatorima politika i  regulatorima, kako bi se donijele najbolje moguće odluke  radi zaštite zdravlja pljevaljskog stanovništva. Na osnovu podataka o koncentraciji teških metala, polihlorovanih bifenila poliaromatičnih ugljovodonika u zemljištu, vodi hrani, kao i  sadržaja teških metala u humanim uzorcima (krvi, urin i kosa) i upitnika koji pokriva niz relevantnih aspekata, biće izvršena procjena zdravstvenog rizika.

Od učesnika u istraživanju se očekuje da učestvuju u popunjavanju upitnika, kao i da dozvole uzimanje uzoraka urina, kose i krvi kako bi se mogla sprovesti laboratorijska ispitivanja.


MONITOR: Zbog toga što iz Eko-fonda nijedan projekat iz Pljevalja nije dobio podršku, protekli mjesec ste protestovali. Kako je došlo do toga da u opštini sa najviše ekoloških problema nema projekta koji bi zavrijedio pažnju državnog Eko-fonda?

MITROVIĆ: Prije četri godine odlukom Vlade Crne Gore, a uz pomoć Ministarstva ekologije, formirano je preduzeće Eko-fond iz Podgorice. To preduzeće se finansira od uplata svih zagađivača na teritoriji Crne Gore. Budžet Eko-fonda do ove godine i nije bio toliko veliki. Iznosio je nešto oko  pola miliona eura. Ove godine predviđeni budžet je,  kako smo saznali, skoro devet miliona eura. I to: 7,5 miliona evra od trgovine CO2 kreditima, koje je uplatila TE Pljevlja, a 2,3 miliona od EKO naknade.

Sredstva bi se naplaćivala od eko naknada pod sloganom zagađivač plaća. Kad se sve to sabere i oduzme, preduzeća iz naše opštine u finansiranje Eko-fonda učestvuju sa oko 80 odsto ili možda i više. U cilju razjašnjavanja ove situacije imali smo sastanak predstavnika NVO, Opštine Pljevlja sa zaposlenim u Eko-fondu koji su nam u korektnoj i prijateljskoj atmosferi predočili paradoksalnu situaciju da Opština Pljevlja nije kandidovala nijedan projekat od važnosti iz oblasti zaštite životne sredine, klimatskih promjena i unapređenja energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora za 2023, niti je uopšte učestvovala na javnom konkursu koji je Eko-fond raspisao za sanaciju neuređenih odlagališta otpada (tzv. divljih deponija).

MONITOR: Ima li promjene na  bolje u vezi sa ekologijom, otkako se promijenjila vlast? 

MITROVIĆ: Popovi pa i efendije ne samo da tvituju, pišu komentare po društvenim mrežama, nego su počeli i da zapošljavaju po dubini. Posljednjih godina jedni brane svetinje, drugi brane Crnu Goru i Ustav, a u stvari bi trebalo da svi zajedno branimo životnu sredinu, zdravlje građana, koje je odavno dovedeno u pitanje i interese poniženih i obespravljenih građana Pljevalja. Trebalo bi svi da branimo svoja prava i na imovinu koja je opljkačkana, a neki nama poznati ljudi su preko noći postali biznismeni. Bolest je metastazirala i neophodan je precizan i hrabar hiruški rez, samo što ja, ni među ovim sadašnjim ne vidim odvažnog i sposobnog hirurga da napravi rez… Nikada nisam ni čuo ni vidio, da je neko sam sebi odstranio tumor, izvadio bolesni bubreg ili operisao slijepo crijevo. Znam da je najteže izabrati onoga ko će da nam objektivno suditi ,,ni po babu ni po stričevima…” i sve su prilike da ćemo to morati sami uraditi. Nekima od nas je u vrijeme destrukcije slobodne misli, vremenima laži i prevara, vremanima zarobljene demokratije,  prošlo više od pola života. Treba li da im dozvolimo da to urade i našim potomcima?

MONITOR: Postoje li naznake da se u Pljevljima može smanjiti  zagađenost  vazduha i sanirati ostale ekološke nevolje?

MITROVIĆ: Nema nikakve promjene. I dalje imamo samo obećanja donosilaca odluka o ulaganjima i o navodnim budućim projektima koji su za Pljevljake i dalje na ,,dugom štapu”.

Više decenija smo svjedoci bjesomučne pljačke cijelog pljevaljskog kraja i građana Pljevalja, naših prirodnih dobara. Preživljeli smo inflaciju, guranje u ratove i međusobne sukobe, bježanje u partijske i političke podjele… Sada smo   zaglavljeni između borbe za goli život i interesa pojedinaca bliskih vlasti, koji su nas doveli do potpunog sunovrata, ekološkog i ekonomskog brodoloma. Preko leđa Pljevljaka su za sebe, svoje naslednike, partijske drugove, kumove i prijatelje stvorili imperije koje se mjere stotinama milijardi eura, a Pljevlja su odavno postala kolonija Podgorice. Svi se slažu da su Pljevlja bogat kraj i da imamo mnogo onoga što drugi nemaju, ali mi smo i dalje siromašni. Siromašni smo zato što nas decenijama pljačkaju, sve  dosadašnje vlasti.

Ubjeđivali su nas da je privilegija živjeti u Crnoj Gori, da smo svi jednaki bez obzira na nacionalnu, vjersku i nadasve partijsku pripadnost. A kako mi živimo danas?  Obespravljeni na mnogo načina, opljačkani, prevareni i izmanipulisani. Pljevlja svakoga dana imaju sve manje stanovnika, mnogi odlaze da se nikada ne vrate. Inflacija bijesni, cijene vrtoglavo rastu, sve je više gladnih. Korupcija, kriminal, borba za fotelje su  svakodnevica. Digla se kuka i motika i svi odoše u politiku, jer je pored šverca cigareta, skanka i kokaina, to izgleda najunosnija grana privrede u Crnoj Gori.

MONITOR: Bilo je mnoštvo funkcionera iz Pljevalja. Jesu li oni što uradili za svoj grad?

MITROVIĆ: Može li se iko prisjetiti koliko smo ministara, poslanika i državnih funkcionera imali iz Pljevalja u svim dosadašnjim vladama i sazivima Skupština, uključujući i onu Saveznu u zadnjih 60 godina?
Mnogi su shvatili da je njihov lični interes,  interes građana. Jedino što nam ostaje je da vratimo pravdu u svoje ruke, jer jedino tako možemo onima koji ne razumiju, objasniti šta je pravda a šta nepravda. Je li budućnost Pljevalja i građana Pljevalja otvaranje narodne kuhinje dok svi uglas viču: ,,Evropa je sad ili nikad”, a odavno su sve obesmislili, obezvrijedili i uveli sistem potpuno poremećenih vrijednosti.

MONITOR: Ekološki aktivisti su se upornim radom izborili za veću društvenu  vidljivost. Kakva je saradnja sa kolegama?

MITROVIĆ: Na nedavnom protestu nije bilo predstavnika NVO-a ni iz Pljevalja ni iz Podgorice koji su posljednjih godina zgrnuli stotine hiljada pa i milione eura, na projektima i priči o ugroženosti građana Pljevalja. Oni djeluju samo kroz projekte i priču, sve izvan toga ne. Brojne podgoričke nevladine organizacije uz veliku apanažu kroz projektne aktivnosti, leleču nad sudbinom Pljevalja i Pljevljaka. Organizuju se tribine, panel diskusije, radionice, predavanja a nakon toga se nastavi po starom.

Nedavno smo organizovali mirni protest  građana Pljevalja da naše predstavnike u Opštini, koji su plaćeni novcem građana Pljevalja i izabrani da štite interese svih nas, pitamo:  ,,Je li ih sramota i dokle će ovako?“.  I na ovom, kao i na  mnogim ranijim  ekološkim protestima, bilo je jako malo ljudi.

Imaju li izabrani predstavnici građana dug i obavezu prema građanima koji su ih birali? A svi mi,  imamo li mi dug prema precima, prema sebi, prema našoj djeci, dok pričamo o budućim generacijama?  Hoćemo li kao i do sada, mirno i spokojno posmatrati pljačku i potpuni sunovrat? Još uvijek je odluka na nama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg

 

MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.

Rat će se okončati, lideri će se rukovati.

 Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;

 ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu

MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i   da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.

Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života,  teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?

PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.

Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.

Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.

Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.

MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?

PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.

Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.

Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.

Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.

Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi.   Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.

Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.

 

Nismo čuli snažnu integrativnu ideju

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?

PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.

 

Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju

MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?

PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.

Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.

Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.

 

Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja

MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?

PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.

Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo