One koji su pročitali UNICEF-ovo istraživanje – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori, rađeno decembra 2011. godine – nedavna izjava novog ministra zdravlja Budimira Šegrta o toj studiji, morala je šokirati. Dok studija precizno razobličava naš zdravstveni sistem – oblast perinatalne njege (kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega) – prikazujući katastrofalno(!) stanje, ministar kaže da ta studija ,,daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti” ljudi koji rade u porodilištima Crne Gore. Za vjerovali ili ne. Evo i zašto.
Šegrt je kazao da je dugo „vođena medijska kampanja” i da se mora znati da je obaveza ministarstva i države da građanima obezbijede kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu. Pa konkretizuje: „Dobro je znati da publikacija i studija koju je uradio UNICEF, a koja je poslužena na vrlo grub način da se napadnu sva porodilišta i sve neonatologije u Crnoj Gori, mislim da je to urađeno nestručno i zlonamjerno, jer upravo ta studija daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti svih ljudi koji rade u osam porodilišta širom Crne Gore”. Dodao je, potom, i to da prva rečenica u studiji govori da je za dva procenta manja smrtnost u porodilištima Crne Gore nego što je to evropski prosjek.
Prvo o smrtnosti. Statistički podatak o smrtnosti beba 5,7 na 1.000 živorođene djece nije rezultat do kojeg su došli inspektori UNICEF-a na terenu, već su jasno naglasili da je to „prema Statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje”. Ukoliko je ministar čitao čitav izvještaj UNICEF-a onda je mogao primijetiti i da među 10 prioritetnih oblasti koje su dobile malu opštu ocjenu, te koje bi trebalo unaprijediti, jesu statistički podaci koji nijesu uvijek tačni!
Inspektori pišu: „Čini se da obezbijeđene statističke informacije nisu uvijek tačne. U ustanovi sa prijavljenom stopom carskih rezova od 20 odsto stvarni broj operativnih abdominalnih porođaja, prema knjizi porođaja je skoro dva puta veći (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto).” Kada se falsifikuju statistike za carske rezove – zašto vjerovati za ostalo?
Smrtnost nije jedino mjerilo o stanju u porodilištima. „Koliko djece u Crnoj Gori koja su preživjela sepsu, meningitis, asfiksiju i druge probleme će imati trajne zdravstvene probleme mentalne i tjelesne niko sa sigurnošću ne zna, ali se može pretpostaviti s obzirom na izvještaj UNICEF-a da njihov broj nije mali. Za te probleme roditelji ne znaju, jer se ne mogu uočiti kada su djeca mala, a kada poodrastu i kada se ispolje neće se znati da ih je izazvao nesvjestan rad medicinskog osoblja u toku trudnoće i poslije porođaja. Takođe, koliko je majki umrlo u toku trudnoće, porođaja i posle porođaja zbog nesavjesnog rada ljekara?”, kaže za Monitor stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti.
O tome koliko je studija zaista ,,žestoka potvrda kvaliteta i angažovanosti” rječito govori i njen dio u kojem kontrolori notiraju: ,,Generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija)”. Prema izvoru našeg lista, to znači da ljekari ne umiju da se nose sa osnovnim komplikacijama. Šta se događa sa bebama koje zadese takve komplikacije!?
Inspektori su sve potkrijepili primjerima. Ilustracije radi: „Kada smo ih pitali o hitnim mjerama u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije, lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: ‘… mi nemamo takvih slučajeva, jer je antenatalna njega vrlo kvalitetna’, ‘pozivamo specijalistu interne medicine da propiše liječenje žena sa preeklampsijom’ ili ‘nikad nisam imao slučaj ramene distocije’, kad smo ih pitali o postupanju u slučaju ove rijetke, ali veoma teške komplikacije u drugoj fazi porođaja.”
Prema medicinskoj literaturi distocija ramena može biti jedno od najzastrašujućih hitnih stanja u porodilištu. To stanje može se riješiti primjenom zahvata kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta. Učestalost nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – kod djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 odsto slučajeva, a naglo raste kod djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 grama čak za 5 – 9 odsto. Ukoliko se ne zna kako da se u datom slučaju pravilno postupi beba i majka su u smrtnoj opasnosti. „Da li to znači da imamo zastrašujuću činjenicu da kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vrlo vjerovatno osuđeni na smrt zbog ljekarskog neznanja”, pita se naš sagovornik. Slično je i za preeklampsiju i eklampsiju.
Komisija UNICEF-a zaključuje: „Akušersko osoblje (akušeri i babice) nisu obučeni vezano za tehnike reanimacije”. Naš sagovornik se pita: ,,Koliko je ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga jer medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju a mogli su se spasiti reanimacijom?”
Ministar kaže: ,,Tamo decidno stoji, a dokument je javan pa se može pročitati, da u svim porodilištima postoje uslovi, ima tople vode i ima umivaonik i ima adekvatnog antiseptičnog sredstva. Šta je nesporno, čega nema. Nema napisane procedure na papiru koja to potvrđuje… Znači nije istina da se ne peru ruke”
U dokumentu stoji: „Najdjelotvornija tehnologija za sprečavanje infekcija – pranje ruku – se ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori. U mnogim ustanovama nema adekvatno organizovanih mjesta za pranje ruku, koja obuhvataju: tečni sapun, ručnike za jednokratnu upotrebu, kontejnere za sakupljanje upotrijebljenih ručnika, antiseptik sa raspršivačem, algoritmi o pranju ruku i dezinfekciji kod različitih zahvata. Osoblje ne prolazi kontinuiranu obuku, nije motivisano i nije pod nadzorom vezano za pravila i tehnike pranja ruku”.
Izjava ministra da „ima umivaonik” (21.vijek!) veoma je intresantna imajući u vidu podatak da je u bjelopoljskom porodilištu umivaonik instaliran tek pošto su, nedavno, bebe inficirane i jedna umrla.
Inspektori navode da se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je utvrdila da hipotermija dovodi do smrti značajnog broja beba širom svijeta kao rezultat nastalih komplikacija. U dokumentu stoji: „Temperatura se ne prati, kako je preporučeno nakon 30 minuta i dva sata poslije rođenja; zaposleni nisu upoznati sa normalnom temperaturom novorođenčadi, rizikom od hipotermije i potrebom da se poštuje topli lanac.”
O stručnosti govori i podatak da je načelnica GAK-a KCCG Snežana Crnogorac na prošlogodišnjem suđenju kazala „da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena”. Po preporukama SZO temperatura u porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! (Na sobnoj temperaturi od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu kao što je gubi odrasla gola osoba na temperaturi od 0⁰C!) Inspekcija UNICEF-a potvrdila je, nekoliko godina ranije, da u Crnoj Gori postoji problem nezagrijanih porodilišta. Studija je i dalje aktuelna.
Ministar aludirajući na studiju kaže: „Malo veća upotreba ljekova, malo veća nekontrolisana primjena sukcije, ali iza toga, ko je medicinski radnik može da zna, da nije loša namjera nego pretjerana briga… Medicinska intervencija nije loša namjera. Upravo je posljedica velike brige i posvećenosti tome poslu.”
Upravo je to jedna od zamjerki UNICEF-a: inspektori pominju prekomjernu upotrebu ljekova – ,,neprikladnu primijećenu praksu” (!) – kao i primjenu zastarjelih i neprovjerenih metoda za koje tvrde da su nekada štetne pa i opasne. ,,To nije, niti može biti, rezultat prekomjerne brige za pacijente, već neznanja ljekara, a neznanje se u izvještaju UNICEF-a stalno potencira”, kaže Monitorov sagovornik.
Šegrt vlasti.
Poražavajući podaci
UNICEF bilježi još, najkraće, taksativno: Nedostatak osnovne opreme za brigu o novorođenčadima; Periodični nestanak struje; Nema mogućnosti smještanja beba uz majke u većini ustanova; Posjete rođaka nisu dozvoljene; Nema uslova za pratnju pri porođaju; Ne postoje nacionalne kliničke smjernice, niti lokalni protokoli vezano za njegu pri normalnom porođaju; Primjenjuju se nedjelotvorne rutinske procedure; Djelotvorne tehnologije se ne koriste; Nepostojanje i nekorišćenje osnovnih kliničkih pomagala…Ne poštuju se privatnost i tajnost; Napredovanje porođaja i dobrobit fetusa se ne prate prema partogramu… Vaginalni pregledi se vrše bez indikacija; Pretjerana upotreba indukcije i podsticaja prilikom porođaja; Vrlo liberalne indikacije za carski rez i vrlo visoka stopa carskih rezova; Antibiotička profilaksa nije u skladu sa dokazima i međunarodnim preporukama; Nedovoljno korišćenje vaginalnih operativnih porođaja, pretjerano korišćenje podsticaja za porođaj; Nedovoljna komunikacija sa ženama; Novorođenčad su odvojena od majki; Pretjerano liječenje: neprikladna upotreba ljekova i korišćenje nedjelotvornih ljekova; U upotrebi su brojne intervencije koje nisu zasnovane na dokazima; Rano i isključivo dojenje se ne promoviše; U mnogim ustanovama nema 24-časovnog dežuranja akušera i anesteziologa; Neadekvatne mjere kontrole infekcija; Nepostojanje unutrašnje revizije i timskog rada…
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO5 dana
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice