Povežite se sa nama

INTERVJU

MIŠO FILIPOVAC, UMJETNIK: Akt kao veliki izazov

Objavljeno prije

na

Jedan od najinteresantnijih i najnagrađivanijih umjetnika mlađe generacije u Srbiji je Mišo Filipovac. Završio je Filološko-umetnički fakultet u Kragujevcu, odsjek zidno slikarstvo u klasi Zorana Ivanovića, kao i master studije u klasi Željka Đurovića. Trenutno je doktorant na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu kod mentora Vladimira Veličkovića. Asistent je u Kragujevcu na predmetu crtanje, crtanje i slikanje i akt. Član je ULUS-a. Učesnik je mnogih izložbi, projekata, likovnih kolonija. Dobitnik je nekoliko nagrada.

MONITOR: Nakon srednje škole i smjera konzervator kulturnih dobara, studirali ste zidno slikarstvo. Upisali ste i kostimografiju. Danas se prevashodno bavite crtežom i slikom, ali i ilustracijom, enterijerom i scenografijom. Kažite mi kad ste se zainteresovali za umjetnost i šta je sve uticalo na Vaš senzibilitet i umjetnički izraz?
FILIPOVAC: Ljubav prema svim vrstama umetnosti je neraskidiva za mene. Umetnik mora osećati po malo od svega. Vreme početka bavljenja ovim nisam planirao. Talenat je otkriven uporedo sa učenjem slova. Dakle pre polaska u školu. A bavljenje ličnim i usavršavanjem odmah posle toga. Jasno sam znao šta želim da postanem i čim da se bavim. Mogu sad već slobodno reći da je srednja Umetnička škola za mene bila neverovatno iskustvo. Takođe pripadam generacijama koje su se intenzivno spremale za prijemni na akademiji. Uzore nisam imao, ali sam dosta učio iz monografskih izdanja. Negovao sam ličnu stručnu biblioteku koja se dopunjuje i danas. Volim i pratim rad fantastičnog savremenika Dejvida Hoknija i Elizabet Pejton, a od učitelja zanata bih izdvojio Leonarda, Direra i Van Ajka.

MONITOR: Veliku pažnju skrenuli ste posljednjim ciklusom „Erotikon 1 – sanjari”, koji prema riječima kritičara, uvodi publiku na neposredan i provokativan način u jedan egzotični „vrt uživanja” koji egzistira na nejasnom, neuhvativom području između sna ili meditativnog stanja, i stvarnosti. Kažite nam nešto više o ovim radovima – šta oni predstavljaju, simbolišu?
FILIPOVAC: Ovo je najsvežije od mene do sada. Ciklus je relativno mali, ali ću ga proširivati. Imam nove ideje i planove kako dalje. Obuhvata šest crteža velikog formata. Smatram da je to moja najprofesionalnija izložba ove godine. Cela postavka je nastala u kratkom vremenskom roku, nešto više od mesec dana. Prvi put sam se usudio da pred publiku iznesem svež materijal. Za ovaj ciklus volim da kažem, da je na samoj granici između crteža i slike, ili crtež kao slika. Granice su neodredive. Tematika je opet bačena na čoveka. Ima novih elemenata koji su prisutni i to je vidljivo na prvo posmatranje. Akt kao veliki izazov u umetnosti, samouvereno korača nebesima, meditativna stanja između neba i zemlje, na granici opisivog i uhvatljivog, začinjeno mističnim. Reklo bi se da je umetnik kuvar savršenog ručka ili savršene kompozicije ovako analizirajući svoje delo.

MONITOR: U Vašem ciklusu crteža „Skupovi” glavni motivi su jeleni i srne, a lajtmotiv koji se provlači su međusobni odnosi, ali i sam opstanak vrste. Kako je nastao ovaj ciklus i šta vas je inspirisalo?
FILIPOVAC: Moje srne će još dugo opstati, jer mislim da tako treba. Taj ciklus traje. Ove godine sam imao uspeha sa tim crtežima na kolektivnim i samostalnim izložbama.Dobili su odlične kritike i pohvale kao i prostor u štampi. Moj bambi je proputovao Srbiju, Meksiko, Hrvatsku. Serija traje već dve godine i svakodnevno nastaje. Motiv je jasan, jedan običan mali predmet iz mog stana u Beogradu, od kog je sve počelo. Prvi put sam 2014. prvi put predstavio tu izložbu. Bilo je šokantno jer sam napustio portret i bavljenje figuracijom. Međutim za mene je ovo jedna nova figurativa. Zapravo sam ostao na istom, samo su simbolike promenjene. Kritički sam se bavio ulogom i mestom čoveka u modernom svetu, pasivno prikrivenog u telu životinje koja egzistira kao jedinka. Koristio sam najrazličitije artefakte kao inspiracije u nastajanju ovog ciklusa, koji produbljuju ideju i cine je antropološki značajnom.

MONITOR: Primjetno je da je u vašim radovima ipak glavna inspiracija čovjek. U ciklusu ,,La Gran Familia” portretisali ste bliske osobe, a uočava se ta nostalgična vanvremenost koja nas uvodi u svijet emocija. Šta je navažnije šta ste htjeli da prenesete – njihov izgled, emociju, taj trenutak dok poziraju?
FILIPOVAC: Dok stvaram te statične gotovo pozom ktitorske portrete, na umu mi nije doslednost karaktera, i ako mi to polazi za rukom. Veći mi je izazov proživljena strast nastajanja i ukroćivanja duhovnog koje ugrađujem u te portrete. Koliko god se umetnik trudio da prikaže ljušturu, posebnost delu daje ono ,,nešto,, kao neopisivi faktor, koji odvaja jednog portretistu ili figurativca od drugih. Smatram da je ova serija neuništivo jaka i izgrađena na najiskrenijim crtačkim temeljima. To je bio sam moj ulazak u sferu linije crteža i ličnih istraživanja.

MONITOR: Vašu poetiku ne možemo da vezujemo za neko aktuelno vrijeme, niti za određeni umjetnički pravac. Koliko je teško mladom umjetniku danas da ostane dosljedan sebi, da se ne povinujes trendovima ili diktatima tržišta?
FILIPOVAC: Ova konstatacija je luksuz danas, i ja Vam se zahvaljujem na istoj. Teško je opstati, a još teže učiniti svoje delo ponosnim i jedinstvenim. Poetika i estetika se moraju u skladu nadograđivati, što često ukazujem i studentima na akademiji sa kojima radim. Jedan moj dragi profesor je nekad rekao “centar umetnosti je tamo gde ste vi, a ne gde vam drugi kažu”. Svaki put kada izgovorim ovu rečenicu svestan sam koliko je umetnik sam sebi potreban i kao takav mora raditi na motivaciji i bitisati na sceni, a to je najteže. Biti produktivan, savremen u skladu sa tehnološkim i naučnim dostignućima u svetu i umetnosti i opstati. Konkurencija je velika, a tržište malo. Reklo bi se često da ga nema. Mediji takođe grubom selekcijom kolažiraju šta je trendovska umetnost namećuci lični stav. U svemu tome treba se izboriti i negovati.

MONITOR: Umjetnost često proizilazi iz arhetipske potrebe čovjeka za stvaranjem iluzije drugačijeg života. Da li je i za vas ona svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?
FILIPOVAC: Mislim da je svojevrsna meditativna potreba. Zavisnik sam o stvaranju. Trudim se da ovaj posao radim na najprofesionalniji mogući način i da budem zastupljen na sceni onoliko koliko je to moguće baveći se crtežom sada i ovde .

Miroslav MINIĆ
Foto: Dušan MILENKOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo