Piter Preston je dvodecenijski bivši urednik (1975-1995), sada kolumnista Gardijana i Obzervera. Član je žirija Evropske nagrade za novinarstvo. Poznat je po istraživačkim pričama koje su otkrivale političku korupciju u Britaniji, a sada svake sedmice u Gardijanu ima svoju kolumnu koja se bavi upravo novinarstvom i izazovima profesije. Kako kaže u razgovoru za Monitor, vrijeme je donijelo brojne izazove za novinarsku profesiju koja je ,,u tranziciji”.
MONITOR: Hoće li štampa preživjeti eru interneta?
PRESTON: Štampa ima osnovnu ulogu i dužnost – da govori ljudima ono što je potrebno da znaju o svojim životima i njihovom svijetu. To se ne mijenja promjenom novinskog papira u digitalni ekran. To je više promjena u kontekstu opstanka. Naravno da to nije lako, što sve više shvataju novinari širom svijeta, ali moramo zapamtiti: milioni ljudi širom svijeta još čitaju ono što novinari pišu, na ekranu ili na papiru. Problem je u izvorima prihoda, ne u potrebi i potražnji čitalaca.
Do sada smo koristili samo dva izvora finansiranja: oglašavanje i prodaju. Ali sada se reklamiranje preselilo i na internet, a onlajn pretplata ima vrlo različitu istoriju uspjeha. Ipak, uspjeha ima: Fajnenšel tajms u Londonu je pravi uspjeh. Gardijan je jedan od najčitanijih svjetskih novina gdje god se uključi laptop ili mobilni telefon. Ne bi trebalo da budemo sumorni zbog onoga što dolazi. Možda ne znamo u potpunosti kuda idemo, ali je sigurno da smo na uzbudljivom putu .
MONITOR: Jedan od najvećih izazova je održati se na tržištu, a sačuvati autonomiju. Kako?
PRESTON: Naravno da postoje medijiski giganti kao što su Murdok ili Aksel Špringer. Naravno, internet proizvodi još veće korporacije kao što su Google, Apple ili Facebook. I, naravno, političari i biznismeni će pokušati da ostanu blizu jedni drugima, da žive u džepovima jedni drugih. No, društveni mediji poput Twittera su prijatelji, a ne neprijatelji nezavisnog novinarstva. Ako ste maltretirani ili vas pritiskaju da budete tihi, možete preko te mreže pustiti, da vaši čitaoci znaju, da vaši menadžeri, na primjer, suzbijaju pravilnu pokrivenost kako bi udovoljili oglašivačima. To se dogodilo u Britaniji – i nasilnike zaustavilo u tom poslu. Ako vam prijete političari, odgovor može biti isti. Osnovna stvar je uvijek imati dobru priču koju ćete ispričati vašim čitaocima.
MONITOR: Čini se da se novinarstvo, posebno istraživačko, širom svijeta seli iz medija u civilni sektor. Jedan od razloga je nedostatak novca i vremena za istraživanja. Šta to znači za profesiju?
PRESTON: Istraživačko novinarstvo nije neki zasebni entitet. To je samo grana novinarstva koje analizom podataka ili intervjuisanjem otkriva činjenice koje javnost ima pravo da zna. I to je važno. Znam, to može biti skupo i dugo trajati, ali novinarstvo koje ne pita i ne otkriva zapravo i nije novinarstvo. To su tek odnosi s javnošću, PR. Nije svaka priča istraživačka. Ne može svaki medij priuštiti odvojene timove koji su potrebni za istraživačko novinarstvo. Ali odgovor je duboko u svakom uredniku i novinaru. Moraju sami sebe da upitaju – želim li saznati što se ovdje događa i reći svojim čitaocima? U korijenu, vidite, vi me pitate o temeljnoj prirodi novinarstva, o instinktu novinara kad je pred njim priča. Nikad ne znam je li novinarstvo profesija. Često razmišljam o tome kako je više od trgovine, ponekad vrlo grube trgovine. Ali kao što liječnik ne smije odšetati od čovjeka koji je pao na ulici, jer ima i instiktivno osjeća obavezu da pomogne, tako i novinari moraju imati osjećaj te obaveze.
MONITOR: Gardijan nastavlja sa istraživačkim pričama, koje se čitaju širom svijeta. Kako uspijevate?
PRESTON: Gardijan je u vlasništvu Trust fondacije koja ne postoji radi profita. Naša dužnost je da služimo svojim čitaocima i tradiciji. To znači da su istraživanja uvijek bila, i uvijek moraju biti, dio onoga što radimo. Ta borba, istina je, može biti skupa. Ponekad, kao što je to bilo u slučaju otkrića Edvarda Snoudena, imali smo ogromne sudske i druge troškove. Ali, pronalazimo partnere – Njujork tajms, Vašington post, Špigl, Mond – da udružimo snage za prelazak granice. Takva partnerstva su na djelu trenutno svuda. To je novi novinarski svijet.
Kada je, recimo, Konzorcijum međunarodnih novinara razotkrio Luksemburška ,,meka” oporezivanja i zakone ili način na koji banke u Švajcarskoj pomažu klijentima da izbjegnu porez, desetine novinara u desetinama različitih zemalja udružili su se. Nijesu se takmičili, oni su sarađivali kako bi u svojim zemljama objavili parcijalne priče koje se tiču tamošnje javnosti. U globalizovanom svijetu, pokazuje se, novinarske organizacije i fondacije koje imaju isti cilj mogu zajedno raditi vrlo skupe priče i projekte. Možete biti ili ne biti veliki poštovalac Žulijana Asanža, ali morate priznati snagu Vikiliks ideje.
MONITOR: U Crnoj Gori se već dugo raspravlja da li trebamo imati jedinstveno samoregulatorno tijelo. Kako je to riješeno u Britaniji?
PRESTON: Samoregulacija je sasvim sigurno bolja od regulacije koju nameću vlade i restriktivni zakoni. I u Velikoj Britaniji, kao i na na Balkanu, političari uvijek žele kontrolisati medije.
U UK imamo novo samoregulatorno tijelo, ali u njemu nijesu još svi mediji. Podložni smo novim pritiscima. Koja je najbolja odbrana? Etički kodeks vlastite novine. Vaša vlastita pravila ponašanja, kojih se držite i jasno ih predočite čitaocima.
Ako postoji neko tijelo koje okuplja sve medije, morate biti sigurni da su ispoštovana neka osnovna pravila. Osnovno, ne dopustite da država i njeni političari imenuju ili kontrolišu imenovanja članova tog tijela. Pobrinite se da su imenovanja nezavisna, ugledna i poštena. Takođe, mora postojati transparentnost finanasiranja tog tijela. Tijelo mora davati jasne nalaze i insistirati na njihovom uticaju. Etički kodeks svima mora biti jasan i dostupan. Ukratko, ako to ne radite pošteno i iskreno, političari će se opet vratiti i postati prijetnja vašoj slobodi.
MONITOR: U žiriju ste Evrospke nagrade za novinarstvo. Kakve priče stižu sa Balkana? Crne Gore?
PRESTON: Istraživačko novinarstvo nikada nije bilo jače. Ono prelazi granice, otkriva korupciju na međunarodnom planu. I Balkan je veliki izvor te snage, sa pojedincima i mrežama koje su razotkrile prljave poslove od gradskih vlasti do predsjedničke kancelarije. Jedna od naših velikih nagrada otišla je balkanskom timu. Iako su zemlje poput Crne Gore male, efekat tih istraga može biti veliki. Bacanje kamena u jezero može napraviti velike valove.
U malim zemljama svi se međusobno poznaju. Išli su u iste škole sa političarima i moćnicima, studirali na istom fakultetu. Odrasli su zajedno. To može biti vrlo opasno i jedan je od razloga zašto je odgovorna vlada na Balkanu uvijek pod znakom pitanja.
MONITOR: Udaljava li se novinarstvo sve više od građana, čitalaca i svoje svrhe? Koji je to profesonalni temelj kojeg se uvijek i iznova moramo podsjećati?
PRESTON: Koga služimo? Oglašivače, kompanije, države, lokalne demokratije? Sve te stvari, sve do tačke. Ali nadam se da su moji odgovori već ukazali da je veza koja nadmašuje sve, veza sa čitaocima. Oni nas kupuju da im kažemo istinu. To je naš posao, pa i kad je rizičan, da im kažemo istinu. Novinari nemaju velike bogate karijere, niti su situirani. Novinarstvo i novinari su od vitalnog značaja za osiguranje zdravog društva, ali oni ne smiju očekivati zauzvrat bogatstvo ili počasti. Novinarstvo je usamljen i težak posao.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice