Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ: Hrabro, miroljubivo i istrajno

Objavljeno prije

na

MONITOR: Preliminarni rezultati DIK-a govore da su oni naumili da Filipa Vujanovića proglase za predsjednika. Više puta ste bili izričiti – ne želite da priznate njegovu pobjedu jer je riječ o očiglednoj izbornoj krađi. Šta namjeravate da učinite kako bi zaštitili iskazanu volju građana? LEKIĆ: Svakome je jasno da afera Snimak predstavlja udruženi poduhvat planiranja i realizacije izbornih krađa. To krivično djelo sa materijalnim dokazima ne samo da nije procesuirano i pravno sankcionisano, već je taj korupcionaški delikt ponovljen i 7. aprila tokom predsjedničkih izbora. Afera Snimak objavljuje čak i ton osoba iz vrha partije koje poručuju da su glasanje putem pisma i selektivno izdavanje novih ličnih karata izborni resurs i potencijal. Ova dva resursa vuku negdje oko 40.000 glasova.

Poslije odbijanja paradržavne Izborne komisije naše argumentacije o pokradenim izborima, naš zahtjev za poništavanje neregularnih izbora je usmjeren Ustavnom sudu. Na zahtjeve mnogih, prije svega velikog broja građana, u subotu će se održati veliki protesni skup. Nastavićemo da se borimo za odbranu Ustava i zakonitosti, za dekriminalizaciju crnogorskog društva, za princip demokratske smjenljivosti vlasti, za javnu i krivičnu odgovornost onih koji se nalaze van pravnog poretka i onih koji im iz tužilačko-pravosudnih institucija to omogućavaju.

MONITOR: Demokratski front je do daljnjeg napustio rad Skupštine. Da li su predviđeni neki potezi u crnogorskom parlamentu?
LEKIĆ: U znak protesta za izbornu krađu, DF je odlučio da njegovi poslanici do daljeg ne učestvuje u radu parlamenta. Nažalost, mnogo toga dobija farsične dimenzije i u samom parlamentu. Ako Ustavni sud potvrdi neregularan izbor potpredsjednika DPS-a za predsjednika države, zamislite polaganje zakletve lažnog predsjednika u parlamentu u kojem ne uživa parlamentarnu većinu. Pored cijele opozicije i SDP ne priznaje ustavnu predsjedničku legitimnost potpredsjednika DPS-a Vujanovića. Farsa se na tome ne završava. Predsjednik parlamenta bi u tom scenariju trebalo da prosljeđuje zakone na potpisivanje predsjedniku države koga smatra neustavnim predsjednikom.

MONITOR: Kakva je saradnja između Fronta, SNP-a i Pozitivne?
LEKIĆ: U ovom trenutku, imamo dobru komunikaciju i saradnju. Moja predsjednička kandidatura, izbori, i sve ovo što se dešava nakon izbora su na neki način povezali opoziciju koja u ovom trenutku djeluje ujedinjeno. To je dragocjena osnova za građenje budućeg, još čvršćeg povjerenja i opozicionog djelovanja. Sve to, razumije se, uz poštovanje subjektiviteta pojedinačnih partija.

MONITOR: Kako teče saradnja opozicionih partija sa ostalim segmentima društva – civilnim sektorom, nezavisnim pojedincima, intelektualcima…?
LEKIĆ: Mogu više govoriti u ime DF-a, pa i u svoje ime. DF je okupio, kako kroz Savjet tako i građanske komponente Fronta značajan broj nezavisnih, javno renomiranih pojedinaca i intelektualaca. Lično, sam mogao biti zadovoljan, pa i ohrabren podrškom koja mi je ukazana prije i tokom izbornog procesa od strane civilnog sektora i nezavisnih intelektualca. Na meni je da sve to opravdam.

MONITOR: Protesti su zakazani za subotu ispred zgrade Predsjednika u 12 sati. Šta ćete proklamovati kao zahtjeve?
LEKIĆ: Dok razgovaramo, još se radi na definisanju zahtjeva. Odlučno će se tražiti zaštita ustavnosti i zakonitosti. Ići će i jasna poruka da više od pola Crne Gore neće priznati neustavnog predsjednika proglašenog na bazi pokradenih izbora. Mnogo je dokaza koji to potvrđuju. Sigurno će se tražiti krivično procesuiranje aktera afere Snimak kao udruženog korupcionaškog poduhvata planiranih i realizovanih krađa izbora. Uprkos raznih kupovina, uvjeren sam da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo i da je pitanje skorog vremena kada će doći do demokratskog sklanjanja sa scene onih koji su naumili da je bestidno guraju u živo blato korupcije.

MONITOR: Mislite li, poslije svega, da će vlast prihvatiti vaše zahtjeve nakon jednog protesta?
LEKIĆ: Vlast će preuzeti odgovornost za poteze koje će donijeti. To će i opredijeliti dalju političku dinamiku na unutrašnjem planu, ali, vjerujem, i dijelu uticaja međunarodne zajednice na crnogorske prilike.

MONITOR: Iskustva Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Grčke, i mnogih drugih zemalja pokazuju da osmišljene i uporne demonstracije mogu biti uspješne. Da li u DF-u i ostalim opozicionim strukturama ima volje za takav način političkog aktivizma?
LEKIĆ: Ne bih rekao da nedostaje volje za raznovrsno djelovanje opozicije koje bi vodilo izlasku crnogorskog društva iz duboke ekonomske, političke i moralne krize u kojoj se sada nalazi. Naveli ste konkretna iskustva, ali ih treba proširiti i sa onima u Albaniji i Makedoniji, državama koje su kao i mi u nekom ugovornom odnosu sa EU. Sva ta iskustva treba konsultovati.

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje propagandista vlasti da bi protesti mogli dovesti do građanskog rata?
LEKIĆ: Broj i bijeda dirigovanih propagandista, obim plaćenih punktova, njihova argumentacija – sve to, nažalost, ne može naći sličnu uporedbu u bližem ili širem okruženju. Vidjeli ste taj otužan hor koji ovih dana straši građane pričom o opasnosti vaninstitucionalnog djelovanja, pa i građanskog rata. Ovdje se otvara tema – gdje tu počinju samo materijalne kupovine ljudi, gdje poremećeni mentalni sklopovi – jedni i drugi na nemoralom zadatku huškanja unutrašnjih sukoba. Radi se o mučnoj crnogorskoj temi koja se nažalost kontinuirano reprodukuje u različitim istorijskim kontekstima.

MONITOR: Neki predstavnici međunarodne zajednice bez obzira na aferu Snimak i brojne izborne neregularnosti, prenose poruke: Crna Gora je primjer u regionu, a izbori su bili „efikasni i profesionalni”. Kako doživljavate takve stavove?
LEKIĆ: To je kompleksna tema. Smatram da treba uvažavati međunarodni faktor i pažljivo se odnositi prema njemu. Pristalica sam i pragmatičnosti na tom planu u ostvarivanju nacionalno – državnih interesa. No, ne treba robovati svim porukama sa međunarodnog nivoa, pogotovu ne onima koje svjesno, nesvjesno ili interesno pomažu etabliranju korupcionaško mafijaških pojedinaca i grupa na vlasti. Ima političara i političara, novinara i novinara, pa i diplomata i diplomata. Nadam se da nije tačan utisak o lakoći međunarodnog tolerisanja korupcionaške stvarnosti iz afere Snimak. Ako se to ipak dogodi, međunarodni protagonisti takve tolerancije moraju računati na njihov pad kredibiliteta u našoj sredini. Sačekajmo ishod te priče.

MONITOR: Da li opozicija ima strategiju djelovanja kako bi uticala na promjenu ovakvih stavova predstavnika međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Primarno opozicija, ali i civilni sektor treba da imaju strategiju, kompetentnost kako bi efikasnije dijelovali i na međunarodnim planu. Ipak, često domašaj tog djelovanja je uslovljen interesima moćnih međunarodnih faktora. Njima se treba prilagođavati, ali ne i po cijenu gubljenja dostojanstva ili demonstriranja servilnosti.

MONITOR: I iz susjedstva neki intelektualci daju izjave koje idu na ruku crnogorskoj vlasti.
LEKIĆ: Utisak je da su iz susjedstva mnogi na platnom spisku crnogorske vlasti. I to je jedna druga mučna tema.

MONITOR: Kolike su šanse da dođe do rascjepa u vladajućoj koaliciji, da SDP napusti vladu i pridruži se opoziciji u formiranju prelazne vlade. Što bi to značilo za Crnu Goru?
LEKIĆ: Iako mnogi sumnjaju u demokratsko – autonomnu kondiciju predsjednika Skupštine, mislim da su on i njegova partija posljednjim djelovanjima podsjetili makar i na trenutak da pluralistička scena i autonomnost institucija mogu samo pozitivno doprinijeti razvoju demokratije i proželjnom modelu podjele vlasti. Ako SDP stvarno teži utemeljenju pravne države i dekriminalizaciji crnogorskog društva, ta partija ima legitimno pravo da traži prave partnere za takve ciljeve u širem političkom spektru, pa i opozicionom. Izbor je na njima. Formiranje prelazne vlade je jedini način da se neutrališu teški i sramni efekti koji su proizašli iz afere Snimak.

Boriću se za slobodnu Crnu Goru

MONITOR: Vi ste za kratko vrijeme postigli veliki uspjeh na izborima, ali i u povezivanju opozicije, pa i uspostavljanju povjerenja sa civilnom sektorom. Bez obzira na ishod predsjedničke priče – kakvi su vaši dalji planovi?
LEKIĆ: Istinski želim da doprinesem našem savremenom izazovu – a to je da Crna Gora pripadne zajednici slobodnih i demokratskih društava. U tome se nisam štedio svojim političkim i kulturnim angažovanjem u proteklom periodu. Inače, ja sam u potpuno istom mentalno-psihološkom stanju u varijantama preuzimanja funkcije predsjednika države ili statusa običnog građanina. Osim velikog osjećaja odgovornosti, nemam nikavu posebnu motivaciju, najmanje opsesiju za ovu prvu varijantu. Tu je bitna razlika između mene i ovih ljudi iz vlasti koji se traumatičo plaše, svako iz svog razloga, da ne izgube status privilegovanog učesnika neke državne vlasti. Potpredsjednik DPS-a je u jakoj intimnoj želji da po treći put postane predsjednik države izazvao čak političko-ustavnu krizu.

Dakle, nakon ova dva izborna ciklusa, sumiraću bilanse postignutog, i donijeti odluku koja znači nastavak mojih ideja, a formalni status će biti od sekundarnog značaja.

U znaku koprive

MONITOR: U vašoj novoj knjizi ,,Sumrak Faraona” u tekstu o tuniškoj Jasmin revoluciji vi se – malo šaljivo, malo ozbiljno – pitate po kojoj bi biljci trebalo nazvati savremenu crnogorsku revoluciju. I odgovarate , po koprivi. Zašto?
LEKIĆ: Da preciziram, mislim u crnogorskim uslovima na dominantno pacifističku revoluciju, a u kontekstu savremenih međunarodnih iskustava po kojima se revolucije nazivaju, recimo, po narandži u Ukrajini, jasminu u Tunisu, ruži u Gruziji, tulipanu u Kirgistanu… Da, naša bi se mogla nazvati po koprivi. Kako u knjizi navodim – kopriva je ljekovita biljka, cvjetići su neupadljivi, zna i da opeče, a ima je po cijeloj Crnoj Gori. Kopriva se koristi i kao lijek za čišćenje krvi, protiv groznice, nesanice…

Ne insistiram, ali kopriva bi mogla da uđe u konkurenciju za ime naše revolucije, ponavljam miroljubive, ljekovite – makar nekoga, možda sve nas, malo i opekla.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo