Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ: Hrabro, miroljubivo i istrajno

Objavljeno prije

na

MONITOR: Preliminarni rezultati DIK-a govore da su oni naumili da Filipa Vujanovića proglase za predsjednika. Više puta ste bili izričiti – ne želite da priznate njegovu pobjedu jer je riječ o očiglednoj izbornoj krađi. Šta namjeravate da učinite kako bi zaštitili iskazanu volju građana? LEKIĆ: Svakome je jasno da afera Snimak predstavlja udruženi poduhvat planiranja i realizacije izbornih krađa. To krivično djelo sa materijalnim dokazima ne samo da nije procesuirano i pravno sankcionisano, već je taj korupcionaški delikt ponovljen i 7. aprila tokom predsjedničkih izbora. Afera Snimak objavljuje čak i ton osoba iz vrha partije koje poručuju da su glasanje putem pisma i selektivno izdavanje novih ličnih karata izborni resurs i potencijal. Ova dva resursa vuku negdje oko 40.000 glasova.

Poslije odbijanja paradržavne Izborne komisije naše argumentacije o pokradenim izborima, naš zahtjev za poništavanje neregularnih izbora je usmjeren Ustavnom sudu. Na zahtjeve mnogih, prije svega velikog broja građana, u subotu će se održati veliki protesni skup. Nastavićemo da se borimo za odbranu Ustava i zakonitosti, za dekriminalizaciju crnogorskog društva, za princip demokratske smjenljivosti vlasti, za javnu i krivičnu odgovornost onih koji se nalaze van pravnog poretka i onih koji im iz tužilačko-pravosudnih institucija to omogućavaju.

MONITOR: Demokratski front je do daljnjeg napustio rad Skupštine. Da li su predviđeni neki potezi u crnogorskom parlamentu?
LEKIĆ: U znak protesta za izbornu krađu, DF je odlučio da njegovi poslanici do daljeg ne učestvuje u radu parlamenta. Nažalost, mnogo toga dobija farsične dimenzije i u samom parlamentu. Ako Ustavni sud potvrdi neregularan izbor potpredsjednika DPS-a za predsjednika države, zamislite polaganje zakletve lažnog predsjednika u parlamentu u kojem ne uživa parlamentarnu većinu. Pored cijele opozicije i SDP ne priznaje ustavnu predsjedničku legitimnost potpredsjednika DPS-a Vujanovića. Farsa se na tome ne završava. Predsjednik parlamenta bi u tom scenariju trebalo da prosljeđuje zakone na potpisivanje predsjedniku države koga smatra neustavnim predsjednikom.

MONITOR: Kakva je saradnja između Fronta, SNP-a i Pozitivne?
LEKIĆ: U ovom trenutku, imamo dobru komunikaciju i saradnju. Moja predsjednička kandidatura, izbori, i sve ovo što se dešava nakon izbora su na neki način povezali opoziciju koja u ovom trenutku djeluje ujedinjeno. To je dragocjena osnova za građenje budućeg, još čvršćeg povjerenja i opozicionog djelovanja. Sve to, razumije se, uz poštovanje subjektiviteta pojedinačnih partija.

MONITOR: Kako teče saradnja opozicionih partija sa ostalim segmentima društva – civilnim sektorom, nezavisnim pojedincima, intelektualcima…?
LEKIĆ: Mogu više govoriti u ime DF-a, pa i u svoje ime. DF je okupio, kako kroz Savjet tako i građanske komponente Fronta značajan broj nezavisnih, javno renomiranih pojedinaca i intelektualaca. Lično, sam mogao biti zadovoljan, pa i ohrabren podrškom koja mi je ukazana prije i tokom izbornog procesa od strane civilnog sektora i nezavisnih intelektualca. Na meni je da sve to opravdam.

MONITOR: Protesti su zakazani za subotu ispred zgrade Predsjednika u 12 sati. Šta ćete proklamovati kao zahtjeve?
LEKIĆ: Dok razgovaramo, još se radi na definisanju zahtjeva. Odlučno će se tražiti zaštita ustavnosti i zakonitosti. Ići će i jasna poruka da više od pola Crne Gore neće priznati neustavnog predsjednika proglašenog na bazi pokradenih izbora. Mnogo je dokaza koji to potvrđuju. Sigurno će se tražiti krivično procesuiranje aktera afere Snimak kao udruženog korupcionaškog poduhvata planiranih i realizovanih krađa izbora. Uprkos raznih kupovina, uvjeren sam da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo i da je pitanje skorog vremena kada će doći do demokratskog sklanjanja sa scene onih koji su naumili da je bestidno guraju u živo blato korupcije.

MONITOR: Mislite li, poslije svega, da će vlast prihvatiti vaše zahtjeve nakon jednog protesta?
LEKIĆ: Vlast će preuzeti odgovornost za poteze koje će donijeti. To će i opredijeliti dalju političku dinamiku na unutrašnjem planu, ali, vjerujem, i dijelu uticaja međunarodne zajednice na crnogorske prilike.

MONITOR: Iskustva Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Grčke, i mnogih drugih zemalja pokazuju da osmišljene i uporne demonstracije mogu biti uspješne. Da li u DF-u i ostalim opozicionim strukturama ima volje za takav način političkog aktivizma?
LEKIĆ: Ne bih rekao da nedostaje volje za raznovrsno djelovanje opozicije koje bi vodilo izlasku crnogorskog društva iz duboke ekonomske, političke i moralne krize u kojoj se sada nalazi. Naveli ste konkretna iskustva, ali ih treba proširiti i sa onima u Albaniji i Makedoniji, državama koje su kao i mi u nekom ugovornom odnosu sa EU. Sva ta iskustva treba konsultovati.

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje propagandista vlasti da bi protesti mogli dovesti do građanskog rata?
LEKIĆ: Broj i bijeda dirigovanih propagandista, obim plaćenih punktova, njihova argumentacija – sve to, nažalost, ne može naći sličnu uporedbu u bližem ili širem okruženju. Vidjeli ste taj otužan hor koji ovih dana straši građane pričom o opasnosti vaninstitucionalnog djelovanja, pa i građanskog rata. Ovdje se otvara tema – gdje tu počinju samo materijalne kupovine ljudi, gdje poremećeni mentalni sklopovi – jedni i drugi na nemoralom zadatku huškanja unutrašnjih sukoba. Radi se o mučnoj crnogorskoj temi koja se nažalost kontinuirano reprodukuje u različitim istorijskim kontekstima.

MONITOR: Neki predstavnici međunarodne zajednice bez obzira na aferu Snimak i brojne izborne neregularnosti, prenose poruke: Crna Gora je primjer u regionu, a izbori su bili „efikasni i profesionalni”. Kako doživljavate takve stavove?
LEKIĆ: To je kompleksna tema. Smatram da treba uvažavati međunarodni faktor i pažljivo se odnositi prema njemu. Pristalica sam i pragmatičnosti na tom planu u ostvarivanju nacionalno – državnih interesa. No, ne treba robovati svim porukama sa međunarodnog nivoa, pogotovu ne onima koje svjesno, nesvjesno ili interesno pomažu etabliranju korupcionaško mafijaških pojedinaca i grupa na vlasti. Ima političara i političara, novinara i novinara, pa i diplomata i diplomata. Nadam se da nije tačan utisak o lakoći međunarodnog tolerisanja korupcionaške stvarnosti iz afere Snimak. Ako se to ipak dogodi, međunarodni protagonisti takve tolerancije moraju računati na njihov pad kredibiliteta u našoj sredini. Sačekajmo ishod te priče.

MONITOR: Da li opozicija ima strategiju djelovanja kako bi uticala na promjenu ovakvih stavova predstavnika međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Primarno opozicija, ali i civilni sektor treba da imaju strategiju, kompetentnost kako bi efikasnije dijelovali i na međunarodnim planu. Ipak, često domašaj tog djelovanja je uslovljen interesima moćnih međunarodnih faktora. Njima se treba prilagođavati, ali ne i po cijenu gubljenja dostojanstva ili demonstriranja servilnosti.

MONITOR: I iz susjedstva neki intelektualci daju izjave koje idu na ruku crnogorskoj vlasti.
LEKIĆ: Utisak je da su iz susjedstva mnogi na platnom spisku crnogorske vlasti. I to je jedna druga mučna tema.

MONITOR: Kolike su šanse da dođe do rascjepa u vladajućoj koaliciji, da SDP napusti vladu i pridruži se opoziciji u formiranju prelazne vlade. Što bi to značilo za Crnu Goru?
LEKIĆ: Iako mnogi sumnjaju u demokratsko – autonomnu kondiciju predsjednika Skupštine, mislim da su on i njegova partija posljednjim djelovanjima podsjetili makar i na trenutak da pluralistička scena i autonomnost institucija mogu samo pozitivno doprinijeti razvoju demokratije i proželjnom modelu podjele vlasti. Ako SDP stvarno teži utemeljenju pravne države i dekriminalizaciji crnogorskog društva, ta partija ima legitimno pravo da traži prave partnere za takve ciljeve u širem političkom spektru, pa i opozicionom. Izbor je na njima. Formiranje prelazne vlade je jedini način da se neutrališu teški i sramni efekti koji su proizašli iz afere Snimak.

Boriću se za slobodnu Crnu Goru

MONITOR: Vi ste za kratko vrijeme postigli veliki uspjeh na izborima, ali i u povezivanju opozicije, pa i uspostavljanju povjerenja sa civilnom sektorom. Bez obzira na ishod predsjedničke priče – kakvi su vaši dalji planovi?
LEKIĆ: Istinski želim da doprinesem našem savremenom izazovu – a to je da Crna Gora pripadne zajednici slobodnih i demokratskih društava. U tome se nisam štedio svojim političkim i kulturnim angažovanjem u proteklom periodu. Inače, ja sam u potpuno istom mentalno-psihološkom stanju u varijantama preuzimanja funkcije predsjednika države ili statusa običnog građanina. Osim velikog osjećaja odgovornosti, nemam nikavu posebnu motivaciju, najmanje opsesiju za ovu prvu varijantu. Tu je bitna razlika između mene i ovih ljudi iz vlasti koji se traumatičo plaše, svako iz svog razloga, da ne izgube status privilegovanog učesnika neke državne vlasti. Potpredsjednik DPS-a je u jakoj intimnoj želji da po treći put postane predsjednik države izazvao čak političko-ustavnu krizu.

Dakle, nakon ova dva izborna ciklusa, sumiraću bilanse postignutog, i donijeti odluku koja znači nastavak mojih ideja, a formalni status će biti od sekundarnog značaja.

U znaku koprive

MONITOR: U vašoj novoj knjizi ,,Sumrak Faraona” u tekstu o tuniškoj Jasmin revoluciji vi se – malo šaljivo, malo ozbiljno – pitate po kojoj bi biljci trebalo nazvati savremenu crnogorsku revoluciju. I odgovarate , po koprivi. Zašto?
LEKIĆ: Da preciziram, mislim u crnogorskim uslovima na dominantno pacifističku revoluciju, a u kontekstu savremenih međunarodnih iskustava po kojima se revolucije nazivaju, recimo, po narandži u Ukrajini, jasminu u Tunisu, ruži u Gruziji, tulipanu u Kirgistanu… Da, naša bi se mogla nazvati po koprivi. Kako u knjizi navodim – kopriva je ljekovita biljka, cvjetići su neupadljivi, zna i da opeče, a ima je po cijeloj Crnoj Gori. Kopriva se koristi i kao lijek za čišćenje krvi, protiv groznice, nesanice…

Ne insistiram, ali kopriva bi mogla da uđe u konkurenciju za ime naše revolucije, ponavljam miroljubive, ljekovite – makar nekoga, možda sve nas, malo i opekla.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo