INTERVJU
MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ulazimo u duboku institucionalnu krizu

MONITOR: Saopštili ste da je jasno da su zapleti u vladajućoj koaliciji doveli do nelegitimnosti vlade i da bi jedini logičan rasplet bio da premijer da ostavku. Mislite da će je dati?
LEKIĆ: U elementarno demokratskim sredinama gdje se drži do pravila, javne odgovornosti i dostojanstva političkih aktera, ovakve situacije uzrokuju pad vlade. Nakon što koaliciona vlada nije sposobna, i to već u dužem periodu, da za svoje zakonske predloge i druge inicijative obezbjedi većinsku podršku u Parlamentu, što je dovoljno za pad vlade, ulazimo u duboku političko institucionalnu krizu koja je ,,obogaćena” sa još dva teška momenta.
Prvo, u toku je raspad SDP u formalno unutrašnjem obračunu iza kojeg, kao što to zna cijela Crna Gora, političko logistički stoje specijalni punktovi Đukanovićeve vlasti. Drugo, vlada je sada i formalno nelegitimna jer u njoj sjede potpredsjednik Vujica Lazović i ministar Ivan Brajović iz u ovom trenutku neindetifikovanih političkih sredina, i bez verifikovane podrške skupštinske većine.
Ne znam da li će Đukanović podnijeti ostavku vlade, ali znam da ne postoji druga zemlja koja se deklariše demokratskom u kojoj se pad vlade u ovakvim uslovima ne bi dogodio.
MONITOR: Da li će opozicija ionicirati izglasavanje nepovjerenja vladi?
LEKIĆ: To jeste bitno pitanje u ovom trenutku koje zahtjeva promišljene odluke sa sagledavanjem svih posledica.
Kada bismo sa sigurnošću računali na većinu tokom glasanja u Parlamentu inicijativu bismo odmah pokrenuli. Ma koliko zvučalo i paradoksalno, strategija i dalji potezi SDP-a ovom trenutku nisu do kraja jasni. U toj stranci još traju unutrašnje turbulencije i spoljni udari medija, pa i onih najvulgarnijih pod kontrolom Đukanovićevih službi. Problem je i što DPS izgleda računa i na kupljene saveznike u nominalnoj opoziciji koji bi morali jasno narednih dana da se izjasne kako bi glasali o nepovjerenju vladi, preuzimajući odgovornost pred javnošću i za scenario njihove trajne bruke u Crnoj Gori, ukoliko se opredijele za podršku nelegitimnoj vladi.
Ukoliko Đukanović ne podnese ostavku, zadatak opozicije, sada govorim o Demosu, jeste da u Parlamentu, u javnosti i pred međunarodnim činiocima demistifikujemo paralizu i neregularnost vlade i političkog sistema. Ovo ne isključuje da se, u adekvatnom trenutku, pokrene i pitanje nepovjerenja ovoj nelegitmnoj vladi.
Eventualna dalja kohabitacija DPS i SDP svakako bi bila dalja manifestacija kukavičluka i licemjerstva, strah od gubljenja privilegija te dvije partije. NATO i neizvjesna pozivnica bili bi njihov najvjerovatniji alibi. U toj situaciji nastavka partnerstva sa nelegitimnom vladom, i ovdašnjim partnerima iz vlasti pod sjenkama kriminala i korupcije – i sam NATO bi rizikovao određenu kompromitaciju u ovdašnjoj ozbiljnoj javnosti, pa i šire.
MONITOR: Šta će biti najgora posljedica krize u vladajućoj koaliciji?
LEKIĆ: Umjesto nuđenja građanima, makar i u poslednjem trenutku ozbiljne i kompetentne strategiju izlaska zemlje iz duboke ekonomske, pravne, duhovne krize nastavlja se agonija zemlje i njenih građana.
Nastavlja se, naime, vlast koja svakodnevno demonstrira da je van javne kontrole i sa pojedincima i grupama van pravnog poretka, vlast koja namjerava da nedostatak kompetenetne ekonomske inicijative i dalje zamjenjuje dužničkim kockanjem i rasprodajom poslednjih nacionalnih resursa. Vlast koja je opsjednuta svojim daljim trajenjem, strahom od utemljenja pravne države i tako daleko od vizije vrijednosnog karaktera neophodne za stvaranje zajedničkog imenitelja nacionalno državnog identiteta.
MONITOR: Govorite i o aktuelnom trendu imenovanja počasnih građana iz regiona, uglavnom protagonista krvavih dešavanja proteklih decenija ?
LEKIĆ: Da, mislim i na to, što je između ostalog i manifestacija produbljivanja etnocentričnih tendencija, odnosno podjela zemlje po etničkim šavovima, novi talas ne baš naivne fragmentacije i provincijalizacije ovog prostora. Zanimljivo je da su u Beranama za Nikolića i Ulcinju za Tačija postignut maksimalni konsenzusi, najveće jednoglasje političkih snaga od uvođenje višestrančkog sistema.
Da se razumijemo, mi smo, iako mala, veoma složena zemlja, polivalantnog identiteta, sa previše istorije po glavi stanovnika. U tom smislu govorim o potrebi traženja zajedničkog imenitelja kojim ćemo ne samo lakše “pomiriti” naše Istoke i Zapade, zajednički prevladati prošlost bez čega nema demokratske budućnosti, odnosno stvoranje temelja za duhovno jedinstvo kao uslova istinski zajedničkog života u Crnoj Gori.
Tema koju smo dodirnuli je van interesovanja naša političke elite koja je više koncentrisana na pojedinačne i klijentilističke interese, kontrolu pravosuđa, finasiranje propaganda u kontrolisanim medijma.
MONITOR: Apelovali ste na opozicione snage da “održe moguću povezanost i saradnju o ovom trenutku, kako bi zajedno na demokratski način doprinijeli raspletu duboke državno institucionalne krize”. Koliko je to realno očekivati jer je već neko vrijeme proces usitnjavanja opozicije u toku ?
LEKIĆ: Ako vlast u svojoj samovolji uporno ispoljava javnu neodogvornost, opozicija tako nešto sebi ne smije dozvoliti, naravno, ako pretenduje da bude kredibilna alternativa vlasti.
Suštinski problem nije usitnjavanje, koje je inače prolaznog karaktera, i koje može pomoći građanima da jasno sagledaju profile, uloge i kapacitete svih subjekata u nominalnoj opoziciji.
Demos i ja lično ćemo nastaviti da se zalažemo za zajedničko dijelovanje opozicionih snaga, ponavljam u mogućoj mjeri. Zajedničkim snagama su veći izgledi na uspjeh opozicije i početak neophodnih reformskih promjena u zemlji zato je to naša primarna obaveza prema građanima.
MONITOR: Hoće te li sarađivati sa Demokratskim frontom iz kog ste nedavno izašli?
LEKIĆ: Demos, koji primarno drži do ozbiljnosti u javnom djelovanju, će sarađivati sa svima onima u opoziciji koji ispunjavaju dva logična politička-javna uslova. Prvo, moraju imati nesporan opozicioni, antirežimski karakter. Drugo, sarađivaćemo sa onima koji su spremni na javno ozbiljne i kredibilne dijaloge i sporazume.
MONITOR: Premijer već duže pokazuje da je spreman i da skrene s puta evropskih integracija kako bi sačuvao poziciju nedodirljivog i svoje poslove. Koliko je to realan scenario ?
LEKIĆ: To je, nažalost, realan scenario. Analizirajući njegove javne nastupe, kolektivnu propagandu i medije koje kontroliše primjetno je nadanje da će NATO iz strateških razloga, i to prije od EU, progledati kroz prste nepostojanju reformi i konkretnim rezultatima u borbi protiv kriminala i korupcije.
Svima je ovdje jasno da je Đukanović na putu od Gazimestana do NATO-a mjenjajući ideologije, državne projekte, lična nacionalna stanja daleko više mislio o trajanju svoje vlasti, ličnom i porodičnom bogaćenju nego o građanima i vrijednosnoj stvarnosti u Crne Gore.
MONITOR: Šta je potrebno da se Crna Gora izvuče iz decenija zločina , mržnje, korupcije, kriminala i postane demokratska zemlja?
LEKIĆ: Šanse za pravi odgovor na to suštinsko pitanje su veće ukoliko se njime bavi šira, dakle ukupna demokratsko građanska javnost. U takvim uslovima može nastati Pokret većine za interese većine sa snagom stvaranja uslova za preokret, preusmjeravanje kretanja, za opštedruštveni konsenzus o vrijednosnim kordinatama ove umorne zemlje, a prije toga zaustavljanje ekonomskog pada u bezdan.
Uspon građanske hrabrosti, individualne i kolektivne jeste uslov nove emancipatorke faze crnogorske istorije. Mislim da to vrijeme dolazi, sa neminovno i poželjno, u mogućoj mjeri, novim protagonstima na javnoj sceni.
Grčka docet
MONITOR: Grci su na referendumu rekli ne kreditorima. Šta to znači za Grke, ali i za Evropsku Uniju i njen koncept? Koliko je istorijski u stvari važno ono što se dešava u Grčkoj danas ?
LEKIĆ: Bez obzira koji će se ishod dogoditi, da li će se usaglasiti neki plan B ili C nastala kriza ima dalekosežne dimenzije. Svakako ekonomske, ali bez sumnje i političke, potencijalno i geopolitičke.
U igri je Grčka, ali i Evropska unija, u svakom slučaju euro zona, u igri je Jugo -istok Evrope, Mediteran po mnogima sa dramatičnijim problemima čak dramatičnijim od proizvedene krize u Ukrajne. Konačno u igri je nestabilni Balkan, Grčka je balkanska zemlja, razlog više za našu pažnju i ovdje u Crnoj Gori.
Aludirajući na civilizacijske dugove Evrope pa i svijeta prema Grčkoj francuski predsjednik Valeri Žiskar D'Esten je 1981. prilikom rasprava o primanju Grčke u EU i tada dijelom u Briselu ispoljenim sumnjama o postignutim paramatrima te zemlje rekao:,, Kako možemo Platonu reći Ne!?”
U grčkoj mitologiji nije bilo Bogova kredita. Ako su danas aktuelni, oni sigurno nisu u Grčkoj, prije bi mogli biti u Briselu, Berlinu ili na nekom trećem mjestu.
U konkretnoj dužničkoj odiseji Grčke prema Troj(k)i postoje nepotpune, zapravo paralene istine. S jedne strane, ne može se negirati vladavina principa čistih računa. Pod pretpostavkom da su stvarno čisti. Ali isto tako institucije kreditora ne mogu negirati princip suverenosti zemlje, tekovine samostalnog i demokratskog odlučivanja, prava zemlje na vođenje politike socijalne države. Nemamo prostora za analizu svih argumenata pro e contra. Ne znamo kako će završiti moderna grčka tragedija. U onoj klasičnoj – to znamo – glavni junak na kraju strada . Još nema ni odgovora ko je glavni junak u ovoj na prvi pogled ekskluzivno dužničkoj priči, pa ni ko će najviše stradati. Nadajmo se ne – demokratija, pravda i istina. Kako god sve završi u ovom vremenu dalekom od grčke slave, usuđujem se reči da opet – Grčka docet.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja. Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi
MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja. Kako to komentarišete?
PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu statističko- tehničko pitanje problematizuje?
Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis, bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje. Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima i čime raspolažemo.
Pritom, jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se popisom utvrdi kako su nekI bliski vlastima stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.
Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me plaši, za prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?
PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.
Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti” stavila u zaštitu Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu očuvanja Đukanovićeve i moći bogatstva.
Svako ko i je ukazivao na to nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih
MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?
KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.
MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?
KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ILAN PAPPE, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama nakon 1948
U Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista Ilan Pappe jedan od najpoznatijih eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za susret i kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.
Pappé od 1990. godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji. Zbog opozicionih stavova morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za one vlade Evrope i Zapada koje nastavljaju zagovarati, može se reći, lažnu verziju rata protiv Palestine.
Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju preživjeli, mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.
Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About Israel–Deset mitova o Izraelu.
Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i hrabrošcu. Pappe demonstrira iz kog ugla treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.
Pappe je boravio u Torinu na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo ekonomsku kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu) te univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.
Izdvajamo par redova iz samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.
“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”
LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D- Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske – Plan B iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i Plan Yehoshua iz 1948) ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?
PAPPE: Godinu 1948. palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije, ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.
Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene