Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ulazimo u duboku institucionalnu krizu

Objavljeno prije

na

13051001-Lekic-Krivokapic

MONITOR: Saopštili ste da je jasno da su zapleti u vladajućoj koaliciji doveli do nelegitimnosti vlade i da bi jedini logičan rasplet bio da premijer da ostavku. Mislite da će je dati?
LEKIĆ: U elementarno demokratskim sredinama gdje se drži do pravila, javne odgovornosti i dostojanstva političkih aktera, ovakve situacije uzrokuju pad vlade. Nakon što koaliciona vlada nije sposobna, i to već u dužem periodu, da za svoje zakonske predloge i druge inicijative obezbjedi većinsku podršku u Parlamentu, što je dovoljno za pad vlade, ulazimo u duboku političko institucionalnu krizu koja je ,,obogaćena” sa još dva teška momenta.

Prvo, u toku je raspad SDP u formalno unutrašnjem obračunu iza kojeg, kao što to zna cijela Crna Gora, političko logistički stoje specijalni punktovi Đukanovićeve vlasti. Drugo, vlada je sada i formalno nelegitimna jer u njoj sjede potpredsjednik Vujica Lazović i ministar Ivan Brajović iz u ovom trenutku neindetifikovanih političkih sredina, i bez verifikovane podrške skupštinske većine.

Ne znam da li će Đukanović podnijeti ostavku vlade, ali znam da ne postoji druga zemlja koja se deklariše demokratskom u kojoj se pad vlade u ovakvim uslovima ne bi dogodio.

MONITOR: Da li će opozicija ionicirati izglasavanje nepovjerenja vladi?
LEKIĆ: To jeste bitno pitanje u ovom trenutku koje zahtjeva promišljene odluke sa sagledavanjem svih posledica.

Kada bismo sa sigurnošću računali na većinu tokom glasanja u Parlamentu inicijativu bismo odmah pokrenuli. Ma koliko zvučalo i paradoksalno, strategija i dalji potezi SDP-a ovom trenutku nisu do kraja jasni. U toj stranci još traju unutrašnje turbulencije i spoljni udari medija, pa i onih najvulgarnijih pod kontrolom Đukanovićevih službi. Problem je i što DPS izgleda računa i na kupljene saveznike u nominalnoj opoziciji koji bi morali jasno narednih dana da se izjasne kako bi glasali o nepovjerenju vladi, preuzimajući odgovornost pred javnošću i za scenario njihove trajne bruke u Crnoj Gori, ukoliko se opredijele za podršku nelegitimnoj vladi.

Ukoliko Đukanović ne podnese ostavku, zadatak opozicije, sada govorim o Demosu, jeste da u Parlamentu, u javnosti i pred međunarodnim činiocima demistifikujemo paralizu i neregularnost vlade i političkog sistema. Ovo ne isključuje da se, u adekvatnom trenutku, pokrene i pitanje nepovjerenja ovoj nelegitmnoj vladi.

Eventualna dalja kohabitacija DPS i SDP svakako bi bila dalja manifestacija kukavičluka i licemjerstva, strah od gubljenja privilegija te dvije partije. NATO i neizvjesna pozivnica bili bi njihov najvjerovatniji alibi. U toj situaciji nastavka partnerstva sa nelegitimnom vladom, i ovdašnjim partnerima iz vlasti pod sjenkama kriminala i korupcije – i sam NATO bi rizikovao određenu kompromitaciju u ovdašnjoj ozbiljnoj javnosti, pa i šire.

MONITOR: Šta će biti najgora posljedica krize u vladajućoj koaliciji?
LEKIĆ: Umjesto nuđenja građanima, makar i u poslednjem trenutku ozbiljne i kompetentne strategiju izlaska zemlje iz duboke ekonomske, pravne, duhovne krize nastavlja se agonija zemlje i njenih građana.

Nastavlja se, naime, vlast koja svakodnevno demonstrira da je van javne kontrole i sa pojedincima i grupama van pravnog poretka, vlast koja namjerava da nedostatak kompetenetne ekonomske inicijative i dalje zamjenjuje dužničkim kockanjem i rasprodajom poslednjih nacionalnih resursa. Vlast koja je opsjednuta svojim daljim trajenjem, strahom od utemljenja pravne države i tako daleko od vizije vrijednosnog karaktera neophodne za stvaranje zajedničkog imenitelja nacionalno državnog identiteta.

MONITOR: Govorite i o aktuelnom trendu imenovanja počasnih građana iz regiona, uglavnom protagonista krvavih dešavanja proteklih decenija ?
LEKIĆ: Da, mislim i na to, što je između ostalog i manifestacija produbljivanja etnocentričnih tendencija, odnosno podjela zemlje po etničkim šavovima, novi talas ne baš naivne fragmentacije i provincijalizacije ovog prostora. Zanimljivo je da su u Beranama za Nikolića i Ulcinju za Tačija postignut maksimalni konsenzusi, najveće jednoglasje političkih snaga od uvođenje višestrančkog sistema.

Da se razumijemo, mi smo, iako mala, veoma složena zemlja, polivalantnog identiteta, sa previše istorije po glavi stanovnika. U tom smislu govorim o potrebi traženja zajedničkog imenitelja kojim ćemo ne samo lakše “pomiriti” naše Istoke i Zapade, zajednički prevladati prošlost bez čega nema demokratske budućnosti, odnosno stvoranje temelja za duhovno jedinstvo kao uslova istinski zajedničkog života u Crnoj Gori.

Tema koju smo dodirnuli je van interesovanja naša političke elite koja je više koncentrisana na pojedinačne i klijentilističke interese, kontrolu pravosuđa, finasiranje propaganda u kontrolisanim medijma.

MONITOR: Apelovali ste na opozicione snage da “održe moguću povezanost i saradnju o ovom trenutku, kako bi zajedno na demokratski način doprinijeli raspletu duboke državno institucionalne krize”. Koliko je to realno očekivati jer je već neko vrijeme proces usitnjavanja opozicije u toku ?
LEKIĆ: Ako vlast u svojoj samovolji uporno ispoljava javnu neodogvornost, opozicija tako nešto sebi ne smije dozvoliti, naravno, ako pretenduje da bude kredibilna alternativa vlasti.

Suštinski problem nije usitnjavanje, koje je inače prolaznog karaktera, i koje može pomoći građanima da jasno sagledaju profile, uloge i kapacitete svih subjekata u nominalnoj opoziciji.

Demos i ja lično ćemo nastaviti da se zalažemo za zajedničko dijelovanje opozicionih snaga, ponavljam u mogućoj mjeri. Zajedničkim snagama su veći izgledi na uspjeh opozicije i početak neophodnih reformskih promjena u zemlji zato je to naša primarna obaveza prema građanima.

MONITOR: Hoće te li sarađivati sa Demokratskim frontom iz kog ste nedavno izašli?
LEKIĆ: Demos, koji primarno drži do ozbiljnosti u javnom djelovanju, će sarađivati sa svima onima u opoziciji koji ispunjavaju dva logična politička-javna uslova. Prvo, moraju imati nesporan opozicioni, antirežimski karakter. Drugo, sarađivaćemo sa onima koji su spremni na javno ozbiljne i kredibilne dijaloge i sporazume.

MONITOR: Premijer već duže pokazuje da je spreman i da skrene s puta evropskih integracija kako bi sačuvao poziciju nedodirljivog i svoje poslove. Koliko je to realan scenario ?
LEKIĆ: To je, nažalost, realan scenario. Analizirajući njegove javne nastupe, kolektivnu propagandu i medije koje kontroliše primjetno je nadanje da će NATO iz strateških razloga, i to prije od EU, progledati kroz prste nepostojanju reformi i konkretnim rezultatima u borbi protiv kriminala i korupcije.

Svima je ovdje jasno da je Đukanović na putu od Gazimestana do NATO-a mjenjajući ideologije, državne projekte, lična nacionalna stanja daleko više mislio o trajanju svoje vlasti, ličnom i porodičnom bogaćenju nego o građanima i vrijednosnoj stvarnosti u Crne Gore.

MONITOR: Šta je potrebno da se Crna Gora izvuče iz decenija zločina , mržnje, korupcije, kriminala i postane demokratska zemlja?
LEKIĆ: Šanse za pravi odgovor na to suštinsko pitanje su veće ukoliko se njime bavi šira, dakle ukupna demokratsko građanska javnost. U takvim uslovima može nastati Pokret većine za interese većine sa snagom stvaranja uslova za preokret, preusmjeravanje kretanja, za opštedruštveni konsenzus o vrijednosnim kordinatama ove umorne zemlje, a prije toga zaustavljanje ekonomskog pada u bezdan.

Uspon građanske hrabrosti, individualne i kolektivne jeste uslov nove emancipatorke faze crnogorske istorije. Mislim da to vrijeme dolazi, sa neminovno i poželjno, u mogućoj mjeri, novim protagonstima na javnoj sceni.

Grčka docet

MONITOR: Grci su na referendumu rekli ne kreditorima. Šta to znači za Grke, ali i za Evropsku Uniju i njen koncept? Koliko je istorijski u stvari važno ono što se dešava u Grčkoj danas ?
LEKIĆ: Bez obzira koji će se ishod dogoditi, da li će se usaglasiti neki plan B ili C nastala kriza ima dalekosežne dimenzije. Svakako ekonomske, ali bez sumnje i političke, potencijalno i geopolitičke.

U igri je Grčka, ali i Evropska unija, u svakom slučaju euro zona, u igri je Jugo -istok Evrope, Mediteran po mnogima sa dramatičnijim problemima čak dramatičnijim od proizvedene krize u Ukrajne. Konačno u igri je nestabilni Balkan, Grčka je balkanska zemlja, razlog više za našu pažnju i ovdje u Crnoj Gori.

Aludirajući na civilizacijske dugove Evrope pa i svijeta prema Grčkoj francuski predsjednik Valeri Žiskar D'Esten je 1981. prilikom rasprava o primanju Grčke u EU i tada dijelom u Briselu ispoljenim sumnjama o postignutim paramatrima te zemlje rekao:,, Kako možemo Platonu reći Ne!?”

U grčkoj mitologiji nije bilo Bogova kredita. Ako su danas aktuelni, oni sigurno nisu u Grčkoj, prije bi mogli biti u Briselu, Berlinu ili na nekom trećem mjestu.

U konkretnoj dužničkoj odiseji Grčke prema Troj(k)i postoje nepotpune, zapravo paralene istine. S jedne strane, ne može se negirati vladavina principa čistih računa. Pod pretpostavkom da su stvarno čisti. Ali isto tako institucije kreditora ne mogu negirati princip suverenosti zemlje, tekovine samostalnog i demokratskog odlučivanja, prava zemlje na vođenje politike socijalne države. Nemamo prostora za analizu svih argumenata pro e contra. Ne znamo kako će završiti moderna grčka tragedija. U onoj klasičnoj – to znamo – glavni junak na kraju strada . Još nema ni odgovora ko je glavni junak u ovoj na prvi pogled ekskluzivno dužničkoj priči, pa ni ko će najviše stradati. Nadajmo se ne – demokratija, pravda i istina. Kako god sve završi u ovom vremenu dalekom od grčke slave, usuđujem se reči da opet – Grčka docet.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo