Povežite se sa nama

FELJTON

MIODRAG PEROVIĆ: 30 GODINA MONITORA (XXXIV): Oproštaj sa post scriptumom   

Objavljeno prije

2 godine

na

Profesor Miorag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

 

Ispravka: Pismo koje u ovom broju završavamo, u 32. nastavku Dva svadljiva pisma, pogrešno je datirano na 1995. godinu, na početku pisma trebalo je da stoji 7.6.1996.

Posjetio sam našu četvorku u Beogradu i sa njima se oprostio. Na neki način, ovim pismom, praštam se i od vas. Ja ću, vjerovatno, biti prinuđen još neko vrijeme da predstavljam vlasnike preduzeća. Kasnije ću biti uticajan član upravnog odbora bez obzira da li ću biti na spisku vlasnika ili neću. Ali, na svakodnevnom – operativnom nivou, mene više nema. …

Pošto sam navikao da se uz matematiku bavim još nečim, sad ću da razvijam izdavački sektor Montenegropublica. Odavno sanjam o biblioteci Ideje koje su mijenjale svijet. …

Na kraju, očekujem od tebe hitno dvije stvari. Predlog za rješenje stambenog problema Esada Kočana i odgovarajuće pripreme za razgovore sa kreditorima, ako ja moram u tome da učestvujem. …

Da dodam. Čuvaj se i ne izlazi izvan zakonskih ovlašćenja. Vodi računa o tome da Monitor još nije pravni subjekt, te da nema pravo na neke stvari bez odgovarajućih odluka upravnih organa. …

Pozdrav i pritom s najboljim željama, Želimire.

Miško

P.S. Bilo bi najbolje da ovog post scriptuma nema. No, budući da o nekim stvarima o kojima si u tvom pismu govorio nećemo više razgovarati, ne mari da ti kažem nekoliko riječi.

  1. Ja nikad nijesam ni pomislio ni rekao da je redakcija protiv mene. Naprotiv, ja sam se uvijek osjećao kao član te redakcije, s njom živio i njene probleme razumio. Međutim, ja sam uvijek bio svjestan toga da je to privatna firma, i da u vlasničkom smislu, nikada neće biti moja. Ali da ću snagom svojih argumenta i predanošću radu i cilju biti uticajan dok to budem smatrao neophodnim.
  2. Ako ima negdje mog prljavog veša, molim da se odmah izloži suncu – javnosti, na dezifenkciju.
  3. Svako ima neku svoju sliku stvarnosti. Pri tvom povratku u Monitor, nudio ti nijesam ništa, jer niti sam ti imao šta nuditi, niti si ti dolazio s prethodnim znanjem i referencama koje bih smatrao dragocjenim. … Ti si ispoljio zainteresovanost za rukovođenje, a ja da ti pomognem da se za to osposobiš i osamostališ. Četiri godine sam pisao u impresumu da sam v.d. direktora, da bi se znalo da tražim nekoga da to preuzme.
  4. Ne sjećam se da je list bio baš na mrtvoj tački kad ste ti i Ljubiša došli. Istina je da mu je po Zekovom dolasku pao tiraž. Ali je istina da tiraž u Crnoj Gori ni danas, poslije dvije godine, nije bitno prevazišao onaj iz vremena kad smo ga vodili Esad i ja. …
  5. Što se tiče, kako ti kažeš, brojanja zalogaja koje si pojeo preko reprezentacije, radi se o sljedećem. Za sedamdeset i dva mjeseca koliko ima od kad sam počeo da stvaram Montenegropublic, nikada nijesam potrošio nijedan dinar reprezentacije. Kad sam što potrošio, platio sam iz sopstvenog džepa ili doveo Matu ili Mila da to plati. Dalje, do tvog dolaska nikada nijesam nijednu kartu, voznu ili avionsku, za sebe platio iz Montenegropublica, već iz svog džepa ili od svoje šire porodice. Nijedan litar benzina. … Stvari sam unutar kuće organizovao tako da svaki tok novca kontrolišu bar dva lica. Nikad nijesam dozvolio sebi da ja uzmem pare od ulične prodaje ili od pretplate i dalje ih koristim, a da se one prethodno ne registruju u računodstvu, da bih morao da napišem izvještaj o njihovoj potrošnji. …
  6. Sto se tiče Antene M, glavne stvari sam rekao. S tim što treba reći i to, da je do drastičnog reza u decembru prošle godine, došlo u velikoj mjeri zbog pritisaka koji su dolazili iz Monitora, ponajviše u tvom liku gosn Željko. Ja sam bio saglasan s vašom ocjenom i zahtjevom da se redukuju trošskovi u radiju, jer su Antenini gubici, direktno ili indirektno, opterećivali svaki dio Montenegropublica. Međutim, u situaciji u kojoj ste ti i Šuković jedan drugom zatvarali vrata, a on bježao od Monitora kao od satane, ja nijesam umio da nađem rješenje koje bi objedinilo snage. Sad je bilo što je bilo. Od 31.03. svako krcka svoj kolačić, pa ćemo vidjeti kako to ide.
  7. Što se tiče pomoći, sva koju je Monitor do sada dobio, dobijena je na osnovu zahtjeva i pisama koja sam ja pisao, izuzev pomoć od 10.000 DEM iz Fonda za urgentne situacije (Evropski savjet). I na osnovu ugleda koji je list stekao prije nego što ste ti i Ljubiša došli. Povećanje koje smo ove godine dobili od Evropske unije nema veze ni s tobom ni sa mnom. Prosto, budžet Unije za nezavisne medije iz Ex-YU u 1995. bio je skoro pet puta veći nego u 1994. …

Kako ti rezonuješ, ispašće … da ne bih ni Ćana sreo …  još daleke 1974. godine, da nije bilo Monitora, odnosno da smo se i tada sreli u Moskvi zbog Monitora. … Čudni ste vi nezavisni novinari koji ste učili zavisno novinarstvo na političkim – marksističkim fakultetima.

  1. Povodom tvog shvatanja moje samoće dopusti da ti kažem kako ja na to gledam. Lao Ce kaže da treba otići u šumu, objesiti muvu o drvo i gledati je dok ne postane velika kao kuća. Drugim riječima, da bi stvari shvatao moraš o njima dugo razmišljati. U uzrastu u kojem si ti bio kad sam te sreo kao novinara fabričkog lista, ja sam već bio … i govorio dva a čitao na četiri jezika, bio završio dva fakulteta i magistrirao. I još po nešto. A u tvom današnjem uzrastu, bio sam već docent, možda i vanredni profesor, sa naučnim radovima citiranim u svijetu, sa predavanjima u Oxfordu, Cambridgeu, Novosibirsku, Moskvi, Lenjingradu, Helsinkiju, Bukureštu, Karlsruheu, Berkleyu, … Priznajem, da su te stvari za mene bile moguće samo životom u „samoći”. U toj samoći ja sam bio manje usamljen nego … Svi mi svoj krst nosimo. Tvoje intelektualno iskustvo, Ivanoviću, nedovoljno je da bi napravio uspješnu psihološku analizu moje samoće.
  2. Što se tiče …, mnogo ti je glupa procjena da je … moj čovjek. … , ili da ga ja nudim kao uzor. Ja sam, prosto, suzdržan jer nije otmeno s viškom bijesa izbacivati one s kojima živiš 4-5 godina. (Bez obzira što me ogovaraju ili mi prave spletke.) …
  3. O Laboviću: Osjećam zahvalnost i poštovanje za njegovu pažnju kad sam bio u bolnici u Beogradu. Međutim, s tim čovjekom nikada nijesam imao razgovore koji bi imali bilo kakvu komponentu intimnosti, izuzev jednom još u ono vrijeme dok je Miško Vukmanović bio potpredsjednik LSCG. …
  4. O poklanjanju roto mašine već sam rekao što sam mislio da treba. Da ponovim detalj: odričem se svog dijela u tom poklonu, ako je to moguće.
  5. Što se tiče Zorana Ljumovića, s njim sam višestruko povezan. Majka mu je iz porodice bliske mojoj, a otac brat Joša Ljumovića. Spremao sam ga matematiku još kad je bio momčić. Od kad mu je otac (pre)rano umro, koga sam takođe poznavao od malih nogu, gledao sam ga kao rođaka. I nijesam spreman da na tvoje rekla-kazala, sad pričam o tome šta je ko od nas dvojice dužan onom drugom. Nek to ostane porodična intima.

Gornjim pismom završena je svađa između mene i Željka jer je problem počeo da se racionalizuje. Prije svega, postalo je jasno da je moj cilj da se povučem sa funkcije rukovodioca Montenegropublica i vratim univerzitetskom životu. U završnici moje prepiske s Željkom, posjetila me Milka Tadić, koja je napustila Njujork i vratila se da radi u redakciji. Razgovor koji smo vodili nije više bio otvoreni razgovor starih prijatelja. Shvatio sam da je njen povratak u ovom trenutku element borbe mlade garde da poslije mog odlaska oni preuzmu upravljanje onim što smo zajedno sa osnivačima stvarali. Ja nijesam imao ništa protiv toga, jer su vodeći novinari bili odani evropski orijentisani independisti, zaslužni za razvoj Monitora. Milka, Željko, Esad, pa i Ljubiša bili su u Monitoru od samog početka. Ali nijesam mogao da im obezbijedim 50 odsto vlasništva. Prije svega zato što nijesam ja bio vlasnik koji ima takvu moć. Nijesam mogao ni da stanem iza takvog predloga. Monitor i Antena M su u to vrijeme bili finansijski malo vrijedni i iznos procenata nije bio bitan gledano iz materijalnog ugla. Ali je takav zahtjev bio omalovažavanje doprinosa jednog broja osnivača, prema kojima sam imao moralnu obavezu. Prije svega, prema Ćanu, koji je u tom trenutku smatrao da vlasništvo u ova dva medija treba podijeliti na četiri jednaka dijela – njemu, meni, (ostalim) osnivačima i novinarima. Moj predlog da se ja odreknem vlasništva u korist novinara, niko nije odobravao. Ćano je to smatrao izrazom mog  nezadovoljstva, a većina uticajnih osnivača mojim neprincipijelnim svrstavanjem na stranu novinara. Novinari koje sam konsultovao su se na moj predlog mrštili iz dva razloga. Željeli su da oni i ja imamo većinu i zato što im je predlog zvučao kao moja podrška onim osnivačima koji novinarima nijesu priznavali jednakost u zaslugama. Nijesam imao ideju kako da stvar riješim, pa sam, po onoj Fordovoj, odložio problem formiranjem komisije koja je trebalo da traži rješenje u transformaciji Montenegropublica u nekoliko akcionarskih društava. Nadao sam se da će se strasti smiriti i da ćemo naći mjeru stvari prihvatljivu za sve. Međutim, to nije išlo kako sam očekivao. Pri povremenim dolascima u redakciju obično sam tražio Željka. Novinari su mi u šali odgovarali da je na sastanku četvoročlane bande. Tako su zvali Željka, Milku, Ljubišu i Draška Đuranovića – po ugledu na tzv. četvoročlanu bandu iz kineske kulturne revolucije, koja je bila uzurpirala vlast ostarjelog Mao Ce Tunga. Monitorova „banda” je obično sjedjela u kancelariji glavnog urednika. Kad bih kod njih ušao, oni bi promijenili temu razgovora. Bilo je očigledno ne samo da su oni mozak operacije već i da nijesu sigurni da ću odobriti sve što su željeli.

Dok sam ja usporavao i vraćao se profesorskom životu, Željko je sa sve više energije radio na pokretanju dnevnog lista. U vezi sa tim pojavio se kadrovski problem. Mojim povlačenjem neko drugi je trebao da vodi holding i obezbijedi finansijsku održivost sistema. U kući nijesmo imali nikoga ko je mogao da se pozabavi tim zahtjevnim zadatkom, osim Željka. Međutim, poslije sukoba između Upravnog odbora i novinara koje je predvodio Željko, neki uticajni osnivači bili su protiv mog predloga da imenujemo Željka za krovnog rukovodioca. Osobu za preuzimanje moje dužnosti morao sam tražiti izvan kompanije. Nekoliko ljudi kojima sam to predlagao odbili su jer su se plašili finansijskih poteškoća. Među njima su bili Mićo Vlahović i Srđa Darmanović.

(Nastaviće se)

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006-2022. (V): Istorijski revizionizam

Objavljeno prije

2 sedmice

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti do prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Spomenici i hodonimi su jedan od najpopularnijih medija za istorijski revizionizam. Na više lokacija u Crnoj Gori, supotno zakonskim odredbama prema kojim nije moguće podići spomenik „licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača, licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije, licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem, lice koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu“, to je realizovano.

Spomenik Jusufu Čeliću (Isuf Kamer Celaj), saradniku okupatora u II svjetskom ratu, postavljen je u Vusanju 2013. (Sadik Spahia). U julu 2013. Inspektor za kulturnu baštinu je, s obzirom na to da je spomen-obilježje podignuto suprotno Zakonu o spomen-obilježjima, naložio organima opštine Plav da uklone spomenik, ali to nije učinjeno. Krivična prijava koja je bila pokrenuta protiv Arifa Čeljaja finansijera spomenika, zastarjela je.  CDT se obratio za dokumentaciju svim nadležnim organima koji su bili uključeni u ovaj proces, ali je nije dobio.

U selu Slatini, u opštini Andrijevica, Udruženje bratstva Račića i Slatine, bez prethodne saglasnosti nadležnih organa, inicirali su podizanje spomenika osuđenom ratnom zločincu Puniši Račiću, u dvorištu njegove porodične kuće. Podizanje spomenika izazvalo je i oštre reakcije Hrvatske, koja je uputila protestnu notu Crnoj Gori. Uprava za inspekcijske poslove je naložila uklanjanje spomenika, što je i urađeno. Odgovorno lice, M. D, koji je potpisao Sporazumno rješenje o priznanju krivice sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Beranama, kažnjen je šest mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine.

U 2017. bilo je najavljeno i podizanje spomenika Pavlu Đurišiću u selu Zaostro kod Berana, iako je 2003, nakon intervencije Ministarstva kulture, uklonjen postament za spomenik.

U opštini Tuzi je u avgustu 2019. podignut spomenik Ded Đon Ljuljiju (Dedë Gjó Luli), autora Pjerina Kolnikaja, u dvorištu njegove kuće u Brlaju. Sudskim Rješenjem odbijen je zahtjev predsjednika Opštine Tuzi za davanje saglasnosti na predlog programa podizanja spomen-obilježja u opštini Tuzi za 2019., kojim je predviđeno podizanje spomen-obilježja postavljanjem spomenika Ded Đon Ljulji i naređeno je uklanjanje u roku od 15 dana, koje nije realizovano. Komisija za spomen-obilježja Ministarstva kulture utvrdila je da predlog Programa za podizanje spomen-obilježja ne ispunjava uslove propisane Zakonom o spomen-obilježjima, da Komisija za spomen-obilježja Ministarstva kulture, „na osnovu relevantnih istorijskih izvora, nalazi da je tokom Prvog svjetskog rata D. Đ. L. koegzistirao sa predstavnicima austrougarskih vlasti i djelovao protiv savezničkih snaga (Antante) među kojima se nalazila i Crna Gora“. Ljuljiju je spomenik istog autora postavljen i ispred crkve Sv. Antuna u Tuzima.

Spomenik „šehidima genocida“ 1912-1913. ispred džamije Sultanije u Plavu, arhitekte Armina Redžepagića, postavljen je u julu 2020. Komisija za spomen-obilježja Ministarstva kulture 2018. nije dala saglasnost za podizanje spomenika, jer je bio sporan natpis …,,preko 12 000 nasilno pokrštenih i ubijenih marta mjeseca 1913. prilikom ulaska crnogorske vojske“. Tekst nije utemeljen na istorijskim činjenicama, a nepreciznošću iskaza ostavlja se mogućnost njegovog pogrešnog tumačenja. Nije poznato da li je naknadno dobijeno odobrenje za postavljanje spomenika, na kome nema ploče sa natpisom.

Spomenik Baca Kurti Gjokaju (c. 1807-1881.), autora Tal Istrefija, svečano je otvoren u selu Milješ 23. 08. 2022. Opština Tuzi nije odgovorila CDT-u na zahtjev da li je za postavljenje ovog spomenika sprovedena zakonska procedura.

Spomenici postavljeni bez saglasnosti: Bez saglasnosti Glavnog grada, postavljeni su: spomenik Svetom Simenu Mirotočivom (2018, Miodrag Živković) u dvorištu objekta SPC-a u Staroj varoši, spomenik Nikoli Tesli (2016, Dragan Radenović), spomenik posvećen 1700 godišnjici Milanskog edikta (2013) u ulici Džordža Vašingtona, kod hrama SPC-a. Posljednja dva spomenika nalaze se u Evidenciji bespravno podignutih objekata kao spomen-obilježja. Za spomenik Simeonu Mirotočivom u Podgorici Sekretarijat za kulturu i sport Podgorice je u martu 2020. uputio prijavu Upravi za inspekcijske poslove. Kako još nije okončan postupak, nije donešeno Rješenje o uklanjanju spomenika. Ispred hrama SPC-a u Baru podignut je spomenik Nikoli I Petroviću Njegošu (2018, Miodrag Živković).

 

PREPORUKE

Analiza pokazuje da su problemi kada su u pitanju procedure za postavljanje spomen-obilježja bili slični u svim crnogorskim opštinama. Problemi koji su se javljali su sistematski i moguće ih je riješiti kroz unapređenje strateških politika, zakonodavstva i praksi.

Proširenje krivičnopravne zaštite: S obzirom na mali broj krivičnih prijava i zanemarljiv broj pravosnažnih osuđujućih presuda, neophodno je preispitati u unaprijediti krivično-pravnu zaštitu spomen-obilježja kroz izmjene Krivičnog zakonika Crne Gore. Neophodno je i sankcionisati neizvršavanje odluka sudskih organa kada su u pitanju uklanjanja nezakonito podignutih spomen-obilježja na teritoriji Crne Gore.

Preporuke za institucije koje su odgovorne za spomen-obilježja na teritoriji Crne Gore

Ministarstvo kulture i medija Crne Gore: Učiniti dostupnim u elektronskoj formi Centralni registar spomen-obilježja na teritoriji Crne Gore sa dosijeima spomen-obilježja; Pravilnikom definisati kriterijume za odabir i broj članova Komisije Ministarstva kulture i medija Crne Gore; Definisati Poslovnik o radu Komisije Ministarstva kulture i medija Crne Gore; Izvršiti analizu stanja i dati preporuke za izmjenu pojedinih članova Zakona o spomen-obilježjima; Definisati staranje o spomen-obilježju nakon prestanka rokova koji su navedeni u dokumentaciji; Posebno definisati pitanje spomenika koji su pokloni i ne prolaze zakonske procedure;  Pokrenuti procedure za kontrolu i uklanjanje spomenika koji su u javnom prostoru postavljeni bez važeće zakonske procedure; Formirati stručno tijelo koje će se starati o sprovođenju konkursa na državnom nivou a koje može biti sastavljeno od članova Udruženja arhitekata Crne Gore, Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, Udruženja istoričara umjetnosti i dr. Formirati bazu stručnjaka i stručnjakinja koji mogu biti članovi komisija za odabir idejnih rješenja.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara: Učiniti javnim Registar spomen-obilježja koja su kao zaštićena kao kulturna dobra; Postaviti oznake na spomen-obilježjima koji su zaštićena kulturna dobra.

Glavni grad Podgorica, Prijestonica Cetinje, opštine: Izraditi i učiniti javnim Registre spomen-obilježja na teritoriji Glavnog grada, Prijestonice Cetinje i opština; Izraditi i učiniti javnim Evidenciju objekata bespravno podignutih kao spomen-obilježja; Donijeti Programe podizanja spomen-obilježja za narednu godinu do decembra tekuće godine;  Ograničiti zakonski vrijeme za završetak postupka postavljanja spomenika, jer pojedini procesi traju i više godina, a u nekim slučajevima se odustaje od realizacije;  Organizovati javne rasprave sa stanovnicima mjesnih zajednica kako bi se sa njima razgovaralo o značajnim događajima, ličnostima, kojima se želi odati počast u javnom prostoru i oko kojih građanke i građani imaju konsenzus; Pokrenuti procedure za uklanjanje spomen-obilježja koja su postavljena bez sprovedene zakonske procedure; Precizirati zakonski sve elemente koji su važni za uspješnu realizaciju konkursa; Promijeniti način raspisivanja tendera za spomen-obilježja, s obzirom na to da je neadekvatan za umjetnička djela; Obavezati sve naručioce i finansijere spomenika da sklope ugovore sa umjetnicima/umjetnicama, kako bi se zaštitila autorska prava.

Udruženje Likovnih umjetnika Crne Gore: Definisati Pravilnike/smjernice o autorskim honorarima; Inicirati pokretanje procedure za precizno zakonsko regulisanje postavljanja skulptura u javnom prostoru.

(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006–2022. (IV): Uništavanje, prepravke i krađa

Objavljeno prije

3 sedmice

na

10 Marta, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti od prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Uništavanje spomenika: Na više spomenika u periodu 2006–2022. izvršena su ozbiljna oštećenja.

Spomenik Tuđemilskoj bici, čiji se dan slavi kao Dan Vojske Crne Gore, postavljen 7. oktobra 2008, srušili su nepoznati počinioci u noći 22/23. februara 2011. Stakleni dio spomenika civilnim žrtvama ratova na prostoru Jugoslavije 1991-2001. u Podgorici je, zbog čestih oštećenja, uz saglasnost autora, 2015. zamijenjen mermernim. U decembru 2007, po bisti Grgura Barskog, iscrtani su kukasti krstovi. I spomenik crnogorskim komitama 1916–1929. u Nikšiću oštećen je odmah nakon postavljanja. Za oštećenja biste Nikole Kovačevića u Nikšiću, koja je sa postamentom oborena, počinioci nijesu identifikovani i nijesu odgovarali. Spomenik Ljubu Čupiću je grubo povrijedio uriniranjem 12. 6. 2021. počinilac M. I. Ovo je dovelo do protesta građana u više crnogorskih gradova. Počinilac je osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci. Skulpture „Moji ljudi”, Dubravke Duletić u Podgorici oštećene su 3. 11. 2022.

Prepravljanje spomenika: Spomeniku na Bojnoj njivi u opštini Mojkovac (1996), na inicijativu Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, bez odobrenja, 2015. dodat je krst i natpis „Mi smo pali da bi Crna Gora i Srbija živjele“. Osnovni sud u Bijelom Polju je odgovorno lice, M. V, osudio uslovno na kaznu zatvora od jedne godine, ali se kazna „neće izvršiti ukoliko u okviru tri godine ne izvrši novo krivično djelo“.

U spomen kompleksu u Dolima (1977, Luka Tomanović) u opštini Plužine, SPC je 2006. dodala kapelu koja je sagrađena bez saglasnosti nadležnih institucija.

Krađa spomen-obilježja: U više slučajeva zabilježena je krađa spomen-obilježja, posebno bisti istaknutih narodnih heroja i boraca, koji su postavljene prije 2006: Vlada Milića, Špira Mugoše, Đoka Prelevića, Marka Miljanova, Boška Boža Radulovića, Sava Kažića. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, neke od njih su zamijenjene neadekvatnim rješenjima.

Nerealizovani spomenici: Iako su donesene odluke o podizanju spomen-obilježja, neka od njih nijesu realizovana. Knjaz Danilo Petrović Njegoš nije dobio spomenik na Cetinju, iako je odluka o tome donešena 2009. Spomenik Đerđu Kastriotu Skenderbegu u Ulcinju koji je trebalo podigne po uzoru na monumentalnu konjaničku skulpturu Skenderbega iz Tirane, nije realizovan.

Finansiranje spomenika: U dokumentaciji koji je CDT dobio od opština, nijesu dostupni precizni finansijski izvori finansiranja i ugovori za izradu spomenika.

Nacrtom Programa investicija za 2018, za „izgradnju“ spomenika Krstu Ivanoviću, opština Budva je predvidjela 20.000 eura. Uklonjena bista Čedomira Ljuba Čupića koštala je opštinu Danilovgrad 4.500 eura.  Donacijama građana i građanki Crne Gore i dijaspore obezbijeđen je iznos od oko 25.000 eura, za podizanje spomenika komitama u Nikšiću. Opština Bijelo Polje sklopila je ugovor o pružanju usluga sa Zlatkom Glamočakom, za izradu spomenika žrtvama otmice u Štrpcima na iznos od 16.100 eura.

Inicijative inostranih ambasada: Više spomenika postavljeno je na inicijativu i uz finansiranje predstavnika inostranih ambasada u Crnoj Gori. Spomenik spašavanju 1000 ranjenih partizana i posada savezničkih aviona (2009) u Breznima, podignut na inicijativu Kevin Lyne, tadašnjeg ambasadora Velike Britanije. Biste grofa Save Vladislavića (2013, Đorđe Lazić) u Herceg Novom i Žukova u Beranama (2020), donacije su ambasade Ruske Federacije u Crnoj Gori. Postavljenje biste Huseina Džavida (2013) U Podgorici inicirala je i finansirala Republika Azerbejdžan. Bista Tarasa Ševčenka (2011) u u Podgorici podignuta je u saradnji sa ambasadom Ukrajine.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006–2022. (III): Spomenici kao „privremeni ili pomoćni objekti”

Objavljeno prije

4 sedmice

na

3 Marta, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti od prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Umjetnička rješenja spomenika: Najveći broj spomen-obilježja su monumentalne figuralne predstave od bronze, mermerni obelisci i biste od bronze. Mali je broj spomenika koji korespondiraju sa savremenim umjetničkim tendencijama u skulpturi. Rijetke su moderne forme, kao što je spomenik Prešernu u Podgorici, rad slovenačkog arhitekte Roka Žnidaršiča. Među umjetnički najuspjelije monumentalne figuralne predstave spada spomenik Josipu Brozu Titu Antuna Augustinčića. U više navrata rađeni su odlivci bista ranijih autora: Draga Đurovića, Petra II Petrovića Njegoša na Cetinju i Ota Loga Veljka Vlahovića u Podgorici.

Najzastupljeniji autori spomenika i autorska prava umjetnika i umjetnica: Najzastupljeniji autori čiji su spomenici i skulpture postavljene u javnim prostorima su Zlatko Glamočak, Pavle Pejović, Nenad Šoškić, Dimitrije Popović, Mitar Živković, Risto Radmilović, Sreten Milatović, Marko Petrović Njegoš, Adina Rastoder i dr. Dimitrije Popović je najzastupljeniji u Cetinju, a Mitar Živković u Podgorici. Mlađa generacija crnogorskih umjetnika i umjetnica je jako malo zastupljena u spomenicima u javnom prostoru Crne Gore.

U više slučajeva, umjetnici su došli u sukob sa naručiocima i finansijerima spomenika, koji im nijesu isplatili dogovorene autorske honorare.

Konkursi, tenderi i komisije za odabir idejnih rješenja spomenika: Konkurse su najčešće sprovodili naručioci spomenika, što se u velikom broju slučajeva pokazalo neadekvatno. Konkursi nijesu bili dovoljno transparentni. Kod objavljivanja nekih konkursa se čini da su raspisani kako bi se „legalizovalo“ već postojeće rješenje i favorizovao određeni umjetnik. Ni konkursi „po pozivu“ nijesu bili dovoljno transparentni.

Za realizaciju spomenika najčešće su dati kratki rokovi, što dovodi do značajnog probijanja istih. Procedura za podizanje spomenika Aleksandru Lesu Ivanoviću, započeta 2017, realizovana je tek 2022. Opština Plužine je Konkurs za idejno rješenje spomenika Baju Pivljaninu, u periodu 2019–2022, raspisala čak tri puta. Građani i građanke Ulcinja tražili su poništavanje konkursa za postavljanje spomenika Servantesu.

Tenderske procedure za izradu idejnog rješenja nijesu podesne za ovu djelatnost, što se vidi iz nekoliko slučajeva sprovedenih tenderskih procedura, koje nijesu rezultirale izborom uspješnog idejnog rješenja.

U najvećem broju odgovora koji je CDT dobio u istraživanju, sastavi komisija i žirija za idejna rješenja spomenika nijesu bili poznati. Rad ovih komisija je, prema odlukama lokalnih organa, bio plaćen ili volonterski. Analiza pokazuje da su neadekvatna idejna rješenja birana i kada su u sastavu ovih komisija bili članovi i članice iz akademske zajednice, umjetnici i umjetnice koji formalno zadovoljavaju potrebne kriterijume.

Svečana otvaranja i „osveštavanja“ spomenika: Inaugurisanje spomenika u javnim prostorima iskorišćeno je za promociju političkih lidera i državnih funkcionera. Najveći broj spomenika svečano su otvorili predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, gradonačelnik Glavnog grada Podgorice Ivan Vuković, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i dr. Spomenici su otvarani na značajne datume iz crnogorske istorije, 13. jul, 21. maj, 19. decembar, 13. novembar i dr. Vrlo rijetko su autori skulptura učestvovali u svečanostima povodom njihovog postavljanja – Dimitrije Popović, Veljo Stanišić.

Kod spomenika koje je, bez zvanične zakonske procedure, podigla SPC, u blizini vjerskih objekata, kojih je najviše u Podgorici, svečana otvaranja pratila su i osveštavanja spomenika i bila su dio proslave vjerskih praznika.

Vlada Crne Gore i politika postavljanja spomenika: Vlada Crne Gore je inicirala i finansirala podizanje više monumentalnih spomenika: spomenik bici na Fundini, spomenik bici na Tuđemilima, spomenik herojima Božićnog ustanka na Cetinju, čiji je autor Pavle Pejović.

Vlada je, shodno čl. 9 Zakona o spomen obilježjima, rukovodeći se značajem postavljanja spomen-obilježja, donijela odluku o odobravanju njihovih postavljanja prije isteka 20 godina od preminule osobe, kako je definisano zakonskim aktima u slučajevima podizanja spomen-obilježja Miodragu Dadu Đuriću, Janu Karskom u Kotoru, Vidoju Žarkoviću u Nedajnom i Urošu Toškoviću u Baru.

Dislokacija spomenika: U više navrata, u navedenom periodu, izvršena je dislokacija spomenika koji su nastali u periodu prije 2006. Razlozi dislokacije bili su najčešće izgradnja novih stambenih i poslovnih cjelina i prenamjene objekata čija imena su nosili. Takav je slučaj sa spomenikom poginulim radnicima Monopola duvana Svetlane Kane Radević, bistom Stanka Dragojevića u Podgorici, bistama Lenke Jurišević i Špira Dacića u Bijelom Polju, spomenikom borcima i civilnim žrtvama (fudbalerima i sportskim radnicima) poginulim za slobodu NOB-a u 1941–1945. i dr.

Spomenici kao privremeni/pomoćni objekti: U pojedinim slučajevima, skulpture su u opštinskoj dokumentaciji kategorisane kao privremeni i pomoćni objekti. Skulptura u obliku ćiriličnog slova Lj, autora Velja Stanišića i Radomana Čvorovića, postavljena u Nikšiću, definisana je kao „pomoćni objekat-kapija-tiposkulpture-tip 5“. „Crnogorsko oro“ vajara Mitra Živkovića u Podgorici je kategorisano kao „privremeni objekat montažnog karaktera-skulptura“. Skulpture Dubravke Dude Duletić „Moji ljudi” postavljene su u Podgorici 2022. Kategorisanje spomenika kao „privremeni ili pomoćni objekti” je neprimjereno za umjetnička djela.

Uklanjanje spomenika: Bista Čedomira Ljuba Čupića, rad Mitra Živkovića, postavljena na trgu u Danilovgradu u maju 2022, pa je, nakon reakcije javnosti, zbog neadekvatnog rješenja, uklonjena samo nekoliko dana kasnije.

Spomenici u podrumu: Spomenik Krstu Ivanoviću, rad Zlatka Glamočaka, još uvijek nije postavljen, iako je autor, još 2008, nakon dogovora sa opštinom Budva, izradio spomenik. Poprsje kralja Bodina (2018, Zlatko Glamočak), koje je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore, nije postavljeno u Baru, kako je bilo predviđeno.

Spomenici na smetlištima: Bista Save Kovačevića je 2011. pronađena na smetlištu u Grahovu. Na inicijativu stanovnika Grahova i CK JKPCG, prenešena je u porodičnu kuću Kovačevića u Nudolu. Nakon prijetnji da će završiti u moru, bista Veljka Vlahovića (1976, Luka Tomanović), čije je ime nosilo brodogradilište u Bijeloj od 1976. do 1992. godine, sklonjena je i odložena ispred radničke menze, a postament je u jednom od magacina brodogradilišta. Bista je poklonjena rodnoj kući Veljka Vlahovića.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo