Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE BiH: Predsjedništvo zanemarilo žrtve

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako komentarišete odluku Međunarodnog suda pravde da odbaci zahtjev BiH za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid?
LAZOVIĆ: Sud nije ni imao priliku da razmatra zahtjev BiH, jer je odbačen u pisarnici suda. Razlog: nedostatak većinske volje članova Predsjedništva BiH da potvrde validnost agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Tri člana Predsjedništva BiH su imala tri različita pristupa. Mladen Ivanić je bio protiv, Dragan Čović suzdržan, a Bakir Izetbegović bio je za potvrđivanje Sakiba Softića kao validnog zastupnika BiH u Međunarodnom sudu pravde.

Razjedinjenost članova Predsjedništva je bila dovoljna da se u startu odbaci zahtjev. Na temelju različitih odgovora Sud je odbacio apelaciju sa obrazloženjem da nadležni državni organ nije donio nikakvu odluku u ime države. Dakle, odgovornost za odbacivanje zahtjeva BiH je na članovima Predsjedništva BiH. Posebna je odgovornost Dragana Čovića koji je ne dajući podršku reviziji zanemario prava bošnjačkih i hrvatskih žrtava – pobijenih i protjeranih sa prostora Republike Srpske. Sramotno je da je više vodio računa o interesima Srbije i Hrvatske nego o pravu žrtava i interesu vlastite države.

MONITOR: Kakva reagovanja dominiraju u BiH?
LAZOVIĆ: Poslije uzavrele političke situacije prije podnošenja presude danas je stvorena atmosfera međusobnih političkih optuživanja. Žestoke reakcije koje su dolazile iz Republike Srpske nisu zamijenjene likovanjem. I to je dobro. Politički predstavnici HDZ BiH se uglavnom drže po strani. Kao i obično. Opzicione partije u FBiH nadmeću se koja će više udariti po lideru SDA Bakiru Izetbegoviću. Međutim, kod svih pravednoljubivih građana koji znaju šta se dešavalo tokom agresije Miloševićevog režima u BiH, a pogotovo bošnjačkom narodu, vidno je ogromno razočarenje. Onemogućavanje dostizanja pravde kod Bošnjaka stvara osjećaj napuštenosti i prevare kako od strane domaćih tako i međunarodnih zvaničnika.

MONITOR: Kako je odluka suda prokomentarisana u Republici Srpskoj?
LAZOVIĆ: Na zajedničkoj press konferenciji u Banjaluci predsjedavajući Predsjedništva Mladen Ivanić i ministar vanjskih poslova Igor Crnadak, nisu skrivali zadovoljstvo što je odbijena apelacija BiH. Tvrde da su bili uvjereni u takav ishod, a Mladen Ivanić to doživljava kao svoju pobjedu. Ova morbidna i neprihvatljiva Ivanićeva izjava kao da se još jednom obračunava sa pobijenim bošnjačkim žrtvama. Ivanić nije nikoga pobijedio jer je njegova ,,pobjeda” samo učinila pravosnažnom prvostepenu presudu po kojoj su i Srbija i RS krivci za genocid u Srebrenici. Srbija, jer ga nije spriječila, a vojska i policija RS što su ga počinili.

MONITOR: Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović potencira važnost presude o genocidu donijete u Hagu 2007.
LAZOVIĆ: Svakako da je ta presuda važna. Ona naznačuje odgovornost Srbije za nesprečavanje genocida kojeg su počinili vojska i policija RS u Srebrenici. Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici je teška hipoteka koja bi trebala da opterećuje svijest srpskih političara i u Srbiji i u RS. Vučić i Dodik, koliko god se trudili da negiraju počinjeni genocide, u tome neće uspjeti. Od presude Međunarodnog suda pravde u Hagu neće moći pobjeći sve dok se ne distanciraju od pogrešne velikosrpske politike Miloševićevog režima i zločina koji su počinjeni u ime te ideologije.

MONITOR: Na adresu Izetbegovića stigle su mnoge optužbe nakon što je u Hagu odbijen zahtjev za reviziju…
LAZOVIĆ: Iz RS-a te optužbe ne prestaju. Podižu se optužnice protiv njega i Sakiba Softića. U FBiH identična situacija. Od plebiscitarne podrške koju je imao u postupku podnošenja revizije nakon negativnog stava Suda lider SDA se pretvara u glavnog krivca. Gotovo svi opozicioni politički lideri su poticali Izetbegovića da niko nema pravo uskratiti žrtvama genocida pokušaj dostizanja pravde, a danas traže njegovu ostavku. Politički populizam na ovako osjetljivom pitanju trebao bi izostati. Pitanje revizije nadilazi značaj bilo kojeg pojedinca, pa time i Bakira Izetbegovića. Odgovornost Izetbegovića je u tome što je od javnosti krio upitnost BH agenta na koji je pismom iz Haga bio upozoren prošle godine.

MONITOR: Politički lideri iz FBiH zatražili su zbog toga njegovu ostavku.
LAZOVIĆ: Osude ovakvog nedržavničkog ponašanja imaju mjesta. Bakir je sam sebe doveo u težak položaj. Trebao je na vrijeme objelodaniti informaciju i pokrenuti proceduru potvrđivanja agenta od strane Predsjedništva BiH. Vrijedilo je pokušati da se na stranu žrtava genocida pridobije i Dragan Čović čiji je glas u Predsjedništvu BiH presudan.

MONITOR: Može li novonastala situacija uticati na odnose u regionu, prvenstveno BiH sa Srbijom?
LAZOVIĆ: Ne vjerujem da će se odnosi u regionu nakon odbacivanja zahtjeva za reviziju presude dalje usložnjavati. Vjerujem u suprotno. Uslijediće popuštanje tenzija i normalizacija odnosa između BiH i Srbije. Zanimljivo je da reakcije iz Beograda prije podnošenja revizije nisu bile zapaljive nego umjerene.

MONITOR: Aleksandar Vučić je izjavio da odbacivanje zahtjeva ne vidi kao pobjedu, jer će pobjeda biti kada Srbi i Bošnjaci budu razumjeli da treba da gledaju u budućnost.
LAZOVIĆ: To je dobrodošla izjava, ali joj fali državotvorni okvir. Odnosi između država BiH i Srbije su prioritet. Građani BiH moraju se konkretnim djelima iz Srbije uvjeriti u iskrenost Aleksandra Vučića. Premijer Srbije bi trebao znati da se ne mogu graditi dobri odnosi sa Bošnjacima, a istovremeno neprihvatati Ustavni sud BiH i njegove odluke odlazeći na neustavno obilježavanje Dana RS-a. Ne može se graditi dobar odnos sa Bošnjacima, a negirati odluku Međunarodnog suda pravde o genocidu u Srebrenici. Ne može se graditi dobar odnos sa Bošnjacima, a ćutati kada u njegovom prisustvu iz ureda Vlade Srbije Milorad Dodik ponižava i negira BiH. Moram biti iskren pa priznati da u posljednje vrijeme Sarajevo uočava blago distanciranje Vučića od politike Milorada Dodika.

MONITOR: Zašto je Vučiću dodijeljena Plaketa opštine Srebrenica?
LAZOVIĆ: Plaketu je dobio, kako u obrazloženju stoji, za ogroman doprinos i pomoć oporavku i razvoju opštine. Pet miliona eura koje je donirala Vlada Srbije za razvojne projekte u Srebrenici bilo je izgleda dovoljno da i poneki Bošnjak u opštinskom vijeću digne ruku za Vučića. Moj drug iz SDP-a koji je glasao za nagradu otvoreno je rekao da je to uradio što je Vučić jedini premijer koji je materijalno pomogao Srebrenicu i što želi da se nepovjerenje zamijeni građenjem dobrih međuetničkih odnosa u Srebrenici.

MONITOR: Prolazi li BiH kroz veoma tešku i neizvjesnu političku situaciju?
LAZOVIĆ: BiH je krhka država. Iz Dejtona nam je isporučena kao nedovršena građevina čija konstrukcija neprestano podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja. Kao takva prolazi kroz teške tranzicione izazove. Politička neizvjesnost je ovdje konstanta. U BiH se još vode politički sukobi za ostvarenje ratnih ciljeva. Danas to rade udruženo Dodik i Čović kao što su to u ratu radili Karadžić i Boban. Treći entitet Dragan Čović, lider HDZ-a, pokušava dobiti uz pomoć Dodika, koji zauzvrat očekuje pomoć od Čovića u razvlašćivanju i slabljenju državnih institucija. Danas im je prioritet da izbace strane sudije iz Ustavnog suda, jer su im očito oni prepreka da potpuno blokiraju sudske odluke. Međutim, bez obzira na teške trenutke sa kojima se suočava, bosanska država je kroz svoju istoriju pokazala da je jača od svojih protivnika.

MONITOR: Da li će se pogoršani odnosi u regionu riješiti dogovorima ili postoji opasnost od novih ratnih sukoba?
LAZOVIĆ: Niz otvorenih pitanja koja su bila predmet sporenja ili još opterećuju odnose u regionu siguran sam da se neće rješavati sukobima već razgovorima i dogovorom. Iako se interesi velikih sila prelamaju preko našeg regiona uvjeren sam da nikome u regionu nije do ratnih sukoba.

BiH u dejtonskim okovima

MONITOR: Vi ste nedavno rekli da je BiH sputana dejtonskim okovima čije ključeve drže vlasti Republike Srpske. Da li je i danas tako?
LAZOVIĆ: Sadašnje dejtonsko ustavno-pravno i teritorijalno rješenje sa dva entiteta u BiH proizvodi stalne nesporazume i sukobe. Otuda i blokade na njenom evropskom putu. Od nas se traži da brže koračamo ka Briselu i evropskim integracijama, a noge nam vezane Dejtonskim rješenjima koja omogućuju Republici Srpskoj da preko entitetskog glasanja u Parlamentu BiH blokira sve što jača državu i njene institucije. I tako će biti sve dok Dodik ne prestane voditi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi. Ili dok se ne promijeni sadašnji Ustav iz kojeg će se eliminisati sve blokade i diskriminacije ljudskih prava i sloboda. Danas su po dejtonskom ustavu Srbi u FBiH u podređenom položaju u odnosu na Bošnjake i Hrvate, a oni su opet u RS-u u podređenom položaju u odnosu na Srbe. Sa ovakvim Ustavom koji vrvi od diskriminacionih normi BiH ne može ući u EU.

Primat nacionalnih politika

MONITOR: Ima li u BiH snaga koje mogu stabilizovati sadašnju političku situaciju. Šta može uraditi SDP BiH?
LAZOVIĆ: Političku situaciju u BiH aktelne vlasti teško mogu stabilizirati. Sadašnji Ustav i postojanje dva entiteta, RS i FBiH, pogoduje učvršćenju etničkih i političkih podjela na kojima nacionalne politike dobijaju primat u odnosu na građansku opciju. SDP BiH je pokrenuo proces okupljanja i saradnje socijaldemokratskih stranaka u građanski blok koji bi trebao zajedno izaći na predstojeće opšte izbore 2018. godine. U široj postizbornoj koaliciji sa liberalnim i drugim građanskim opcijama SDP bi mogao pretendovati na osvajanje vlasti što bi dovelo do stabilnosti i prosperiteta države.

Četničke parade

MONITOR: Kako komentarišete nedavno okupljanje četnika u Višegradu?
LAZOVIĆ: Parada kokardi, crnih uniformi i četničih zastava, koja se organizuje svake godine ne samo u Višegradu već po potrebi i drugim djelovima RS, govori o blagonaklonosti aktuelnih vlasti RS prema ovakvim skupovima. Nisu to samo folklorna okupljanja anahronog četništva kako su pojedini srpski političari opravdavali ta okupljanja već je to sramna mrlja zvanične srpske politike koja pretenduje na evropske integracije. Žalosno je da niko iz RS, ni Dodik ni Ivanić, niti bilo ko drugi, javno ne osuđuje niti se ograđuje od četničkih skupova. Porazna je činjenica da upravo poslanici iz RS-a u dva navrata odbijaju donošenje državnog zakona o zabrani neofašističkih organizacija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo