Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE BiH: Predsjedništvo zanemarilo žrtve

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako komentarišete odluku Međunarodnog suda pravde da odbaci zahtjev BiH za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid?
LAZOVIĆ: Sud nije ni imao priliku da razmatra zahtjev BiH, jer je odbačen u pisarnici suda. Razlog: nedostatak većinske volje članova Predsjedništva BiH da potvrde validnost agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Tri člana Predsjedništva BiH su imala tri različita pristupa. Mladen Ivanić je bio protiv, Dragan Čović suzdržan, a Bakir Izetbegović bio je za potvrđivanje Sakiba Softića kao validnog zastupnika BiH u Međunarodnom sudu pravde.

Razjedinjenost članova Predsjedništva je bila dovoljna da se u startu odbaci zahtjev. Na temelju različitih odgovora Sud je odbacio apelaciju sa obrazloženjem da nadležni državni organ nije donio nikakvu odluku u ime države. Dakle, odgovornost za odbacivanje zahtjeva BiH je na članovima Predsjedništva BiH. Posebna je odgovornost Dragana Čovića koji je ne dajući podršku reviziji zanemario prava bošnjačkih i hrvatskih žrtava – pobijenih i protjeranih sa prostora Republike Srpske. Sramotno je da je više vodio računa o interesima Srbije i Hrvatske nego o pravu žrtava i interesu vlastite države.

MONITOR: Kakva reagovanja dominiraju u BiH?
LAZOVIĆ: Poslije uzavrele političke situacije prije podnošenja presude danas je stvorena atmosfera međusobnih političkih optuživanja. Žestoke reakcije koje su dolazile iz Republike Srpske nisu zamijenjene likovanjem. I to je dobro. Politički predstavnici HDZ BiH se uglavnom drže po strani. Kao i obično. Opzicione partije u FBiH nadmeću se koja će više udariti po lideru SDA Bakiru Izetbegoviću. Međutim, kod svih pravednoljubivih građana koji znaju šta se dešavalo tokom agresije Miloševićevog režima u BiH, a pogotovo bošnjačkom narodu, vidno je ogromno razočarenje. Onemogućavanje dostizanja pravde kod Bošnjaka stvara osjećaj napuštenosti i prevare kako od strane domaćih tako i međunarodnih zvaničnika.

MONITOR: Kako je odluka suda prokomentarisana u Republici Srpskoj?
LAZOVIĆ: Na zajedničkoj press konferenciji u Banjaluci predsjedavajući Predsjedništva Mladen Ivanić i ministar vanjskih poslova Igor Crnadak, nisu skrivali zadovoljstvo što je odbijena apelacija BiH. Tvrde da su bili uvjereni u takav ishod, a Mladen Ivanić to doživljava kao svoju pobjedu. Ova morbidna i neprihvatljiva Ivanićeva izjava kao da se još jednom obračunava sa pobijenim bošnjačkim žrtvama. Ivanić nije nikoga pobijedio jer je njegova ,,pobjeda” samo učinila pravosnažnom prvostepenu presudu po kojoj su i Srbija i RS krivci za genocid u Srebrenici. Srbija, jer ga nije spriječila, a vojska i policija RS što su ga počinili.

MONITOR: Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović potencira važnost presude o genocidu donijete u Hagu 2007.
LAZOVIĆ: Svakako da je ta presuda važna. Ona naznačuje odgovornost Srbije za nesprečavanje genocida kojeg su počinili vojska i policija RS u Srebrenici. Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici je teška hipoteka koja bi trebala da opterećuje svijest srpskih političara i u Srbiji i u RS. Vučić i Dodik, koliko god se trudili da negiraju počinjeni genocide, u tome neće uspjeti. Od presude Međunarodnog suda pravde u Hagu neće moći pobjeći sve dok se ne distanciraju od pogrešne velikosrpske politike Miloševićevog režima i zločina koji su počinjeni u ime te ideologije.

MONITOR: Na adresu Izetbegovića stigle su mnoge optužbe nakon što je u Hagu odbijen zahtjev za reviziju…
LAZOVIĆ: Iz RS-a te optužbe ne prestaju. Podižu se optužnice protiv njega i Sakiba Softića. U FBiH identična situacija. Od plebiscitarne podrške koju je imao u postupku podnošenja revizije nakon negativnog stava Suda lider SDA se pretvara u glavnog krivca. Gotovo svi opozicioni politički lideri su poticali Izetbegovića da niko nema pravo uskratiti žrtvama genocida pokušaj dostizanja pravde, a danas traže njegovu ostavku. Politički populizam na ovako osjetljivom pitanju trebao bi izostati. Pitanje revizije nadilazi značaj bilo kojeg pojedinca, pa time i Bakira Izetbegovića. Odgovornost Izetbegovića je u tome što je od javnosti krio upitnost BH agenta na koji je pismom iz Haga bio upozoren prošle godine.

MONITOR: Politički lideri iz FBiH zatražili su zbog toga njegovu ostavku.
LAZOVIĆ: Osude ovakvog nedržavničkog ponašanja imaju mjesta. Bakir je sam sebe doveo u težak položaj. Trebao je na vrijeme objelodaniti informaciju i pokrenuti proceduru potvrđivanja agenta od strane Predsjedništva BiH. Vrijedilo je pokušati da se na stranu žrtava genocida pridobije i Dragan Čović čiji je glas u Predsjedništvu BiH presudan.

MONITOR: Može li novonastala situacija uticati na odnose u regionu, prvenstveno BiH sa Srbijom?
LAZOVIĆ: Ne vjerujem da će se odnosi u regionu nakon odbacivanja zahtjeva za reviziju presude dalje usložnjavati. Vjerujem u suprotno. Uslijediće popuštanje tenzija i normalizacija odnosa između BiH i Srbije. Zanimljivo je da reakcije iz Beograda prije podnošenja revizije nisu bile zapaljive nego umjerene.

MONITOR: Aleksandar Vučić je izjavio da odbacivanje zahtjeva ne vidi kao pobjedu, jer će pobjeda biti kada Srbi i Bošnjaci budu razumjeli da treba da gledaju u budućnost.
LAZOVIĆ: To je dobrodošla izjava, ali joj fali državotvorni okvir. Odnosi između država BiH i Srbije su prioritet. Građani BiH moraju se konkretnim djelima iz Srbije uvjeriti u iskrenost Aleksandra Vučića. Premijer Srbije bi trebao znati da se ne mogu graditi dobri odnosi sa Bošnjacima, a istovremeno neprihvatati Ustavni sud BiH i njegove odluke odlazeći na neustavno obilježavanje Dana RS-a. Ne može se graditi dobar odnos sa Bošnjacima, a negirati odluku Međunarodnog suda pravde o genocidu u Srebrenici. Ne može se graditi dobar odnos sa Bošnjacima, a ćutati kada u njegovom prisustvu iz ureda Vlade Srbije Milorad Dodik ponižava i negira BiH. Moram biti iskren pa priznati da u posljednje vrijeme Sarajevo uočava blago distanciranje Vučića od politike Milorada Dodika.

MONITOR: Zašto je Vučiću dodijeljena Plaketa opštine Srebrenica?
LAZOVIĆ: Plaketu je dobio, kako u obrazloženju stoji, za ogroman doprinos i pomoć oporavku i razvoju opštine. Pet miliona eura koje je donirala Vlada Srbije za razvojne projekte u Srebrenici bilo je izgleda dovoljno da i poneki Bošnjak u opštinskom vijeću digne ruku za Vučića. Moj drug iz SDP-a koji je glasao za nagradu otvoreno je rekao da je to uradio što je Vučić jedini premijer koji je materijalno pomogao Srebrenicu i što želi da se nepovjerenje zamijeni građenjem dobrih međuetničkih odnosa u Srebrenici.

MONITOR: Prolazi li BiH kroz veoma tešku i neizvjesnu političku situaciju?
LAZOVIĆ: BiH je krhka država. Iz Dejtona nam je isporučena kao nedovršena građevina čija konstrukcija neprestano podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja. Kao takva prolazi kroz teške tranzicione izazove. Politička neizvjesnost je ovdje konstanta. U BiH se još vode politički sukobi za ostvarenje ratnih ciljeva. Danas to rade udruženo Dodik i Čović kao što su to u ratu radili Karadžić i Boban. Treći entitet Dragan Čović, lider HDZ-a, pokušava dobiti uz pomoć Dodika, koji zauzvrat očekuje pomoć od Čovića u razvlašćivanju i slabljenju državnih institucija. Danas im je prioritet da izbace strane sudije iz Ustavnog suda, jer su im očito oni prepreka da potpuno blokiraju sudske odluke. Međutim, bez obzira na teške trenutke sa kojima se suočava, bosanska država je kroz svoju istoriju pokazala da je jača od svojih protivnika.

MONITOR: Da li će se pogoršani odnosi u regionu riješiti dogovorima ili postoji opasnost od novih ratnih sukoba?
LAZOVIĆ: Niz otvorenih pitanja koja su bila predmet sporenja ili još opterećuju odnose u regionu siguran sam da se neće rješavati sukobima već razgovorima i dogovorom. Iako se interesi velikih sila prelamaju preko našeg regiona uvjeren sam da nikome u regionu nije do ratnih sukoba.

BiH u dejtonskim okovima

MONITOR: Vi ste nedavno rekli da je BiH sputana dejtonskim okovima čije ključeve drže vlasti Republike Srpske. Da li je i danas tako?
LAZOVIĆ: Sadašnje dejtonsko ustavno-pravno i teritorijalno rješenje sa dva entiteta u BiH proizvodi stalne nesporazume i sukobe. Otuda i blokade na njenom evropskom putu. Od nas se traži da brže koračamo ka Briselu i evropskim integracijama, a noge nam vezane Dejtonskim rješenjima koja omogućuju Republici Srpskoj da preko entitetskog glasanja u Parlamentu BiH blokira sve što jača državu i njene institucije. I tako će biti sve dok Dodik ne prestane voditi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi. Ili dok se ne promijeni sadašnji Ustav iz kojeg će se eliminisati sve blokade i diskriminacije ljudskih prava i sloboda. Danas su po dejtonskom ustavu Srbi u FBiH u podređenom položaju u odnosu na Bošnjake i Hrvate, a oni su opet u RS-u u podređenom položaju u odnosu na Srbe. Sa ovakvim Ustavom koji vrvi od diskriminacionih normi BiH ne može ući u EU.

Primat nacionalnih politika

MONITOR: Ima li u BiH snaga koje mogu stabilizovati sadašnju političku situaciju. Šta može uraditi SDP BiH?
LAZOVIĆ: Političku situaciju u BiH aktelne vlasti teško mogu stabilizirati. Sadašnji Ustav i postojanje dva entiteta, RS i FBiH, pogoduje učvršćenju etničkih i političkih podjela na kojima nacionalne politike dobijaju primat u odnosu na građansku opciju. SDP BiH je pokrenuo proces okupljanja i saradnje socijaldemokratskih stranaka u građanski blok koji bi trebao zajedno izaći na predstojeće opšte izbore 2018. godine. U široj postizbornoj koaliciji sa liberalnim i drugim građanskim opcijama SDP bi mogao pretendovati na osvajanje vlasti što bi dovelo do stabilnosti i prosperiteta države.

Četničke parade

MONITOR: Kako komentarišete nedavno okupljanje četnika u Višegradu?
LAZOVIĆ: Parada kokardi, crnih uniformi i četničih zastava, koja se organizuje svake godine ne samo u Višegradu već po potrebi i drugim djelovima RS, govori o blagonaklonosti aktuelnih vlasti RS prema ovakvim skupovima. Nisu to samo folklorna okupljanja anahronog četništva kako su pojedini srpski političari opravdavali ta okupljanja već je to sramna mrlja zvanične srpske politike koja pretenduje na evropske integracije. Žalosno je da niko iz RS, ni Dodik ni Ivanić, niti bilo ko drugi, javno ne osuđuje niti se ograđuje od četničkih skupova. Porazna je činjenica da upravo poslanici iz RS-a u dva navrata odbijaju donošenje državnog zakona o zabrani neofašističkih organizacija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo