Povežite se sa nama

INTERVJU

STEFAN SABLIĆ, REDITELJ: Dramatična ljudska pobuna

Objavljeno prije

na

Praizvedba predstave Istraga, po tekstu Aleksandra Radunovića, u adaptaciji i režiji Stefana Sablića, nedavno je izvedena na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. U pitanju je tekst koji, kako kažu autori, ima energiju koja donosi odgovore na mnoga pitanja koja se tiču društva i vremena u kojem živimo. U predstavi igraju Dušan Kovačević, Srđan Grahovac, Danilo Čelebić, Nikola Perišić, Stevan Radusinović, Aleksandar Gavranić, Ana Vučković, Marko Todorović, Gojko Burzanović… Scenografiju je uradio Miodrag Tabački, a kostimografiju Lina Leković.

MONITOR: ,,Istraga” obrađuje teme kojima se bavimo hiljadama godina. Kroz biblijsku priču, ispričana je priča o jednoj porodici, gdje se kritikuje i današnje vrijeme, društvo i sredina u kojoj živimo. Šta biste Vi rekli o ovome komadu Aleksandra Radunovića?
SABLIĆ: U ovom tekstu sam video dramatičnu ljudsku pobunu i nije slučajno da sam pronašao i ubacio Bodlerovu pesmu Avelj i Kain koja se završava stihom ,,Stoga na nebo popni se Kaine i na zemlju baci gospoda Boga”. Tačno, ovde je upotrebljen mit, gde pisac postavlja Boga kao moćnika koji “sve zna, sve vidi i sve je stvorio” jedino je malo uznemiren jer strepi da se pojavio neki drugi Bog, jer on ove nakaze na zemlji tj. nas ne prepoznaje i ne seća se da nas je kao takve nakaze stvorio. Tu je zapravo pravi pisac, satiričar i komediograf.

MONITOR: Pored komične strane koju drama sadrži, predstava ima dublju poruku i tjera na preispitivanje stvarnosti, kao i pitanje porijekla zla u čovjeku. Koliko je predstava angažovana i korespondira sa sadašnjim trenutkom?
SABLIĆ: Da li je neko kriv za bilo kakvo zlo, ako Bog sve kontroliše? Zašto je uneo zlo u najnevinije biće Kaina, koji tek postaje čovek. Svaki dan su pred nama drame tinejdžera, koji potpuno nesvesni, odlaze na robiju ne znajući što su učinili. Naravno da smo mi iza toga da je to sve naša slika. To je slika jednog lošeg društva i u takvom društvu najveću cenu plaćaju mladi.

MONITOR: Koliko je bilo teško prvi put postaviti ovaj komad, jer praizvedba je sama po sebi vrlo izazovna, ali i obavezujuća?
SABLIĆ: Nisam mislio o tome, išao sam korak po korak, na sreću tekst se otvarao i pretvarao polako u predstavu. Bogatio sam sve to sa muzikom, pojavljivale su se neočekivane stvari. Mislim da sam sproveo ono što sam želeo, da sam dobio rezultat ali očekujem da će se još mnogo veća energija pojaviti kroz likove i priču tokom igranja predstava.

MONITOR: Ovo vam je druga saradnja sa crnogorskim glumcima, nakon uspješne predstave „Slasti slave” u Gradskom pozorištu. Kažite nam o radu sa našim glumcima i nacionalnim teatrom?
SABLIĆ: Ja mogu bez konvencionalnosti ili lažnih ljubaznosti da kazem da su svi bili predusretljivi, kao reditelj sam dobijao sve što mi je bilo potrebno. Srećem i prepoznajem iste glumce kao na drugim mestima.

MONITOR: Zanimljivo mi je da ste neke komade, koje ste režirali, istovremeno i prevodili.
SABLIĆ: Prevodio sam ono što sam hteo da režiram, kroz prevod kao reditelj ja sam se već probijao kroz tekst. Smatram da je prevod veoma važan, loš prevod može odvesti u pogrešan smer iz koga je teško vratiti se. Dovoljno je jedno pogrešno tumačenje replike ili reči. Kada sam motivisan tekstom, kada ga razumem, kad me vuče kad sam inspirisan – lak mi je i prevod, laka mi je i režija. Smatram da je status prevodioca ponižen i nezaštićen i zato ima sve manje novih prevoda već koristimo starinske prevode sa polovine prošlog veka. Niko više neće da prevodi jer prevodioci nemaju nikakvu motivaciju za to. Imam potrebu da kažem toliko u odbranu prevodioca, koji ja zapravo nisam. Prevod je vrlo važan segment u teatru jer dobar prevod je uslov za dobru predstavu.

MONITOR: Na premijeri ,,Istrage” bila je i Vaša majka – legenda jugoslovenskog glumišta Seka Sablić. Glumila je u Vašim predstavama – ,,Poseta stare dame”, ,,Aresnik i stare čipke”, ,,Elektra”… Volio bih da mi kažete o Vašem profesionalnom odnosu i kako je prokomentarisala ,,Istragu”?
SABLIĆ: Ja joj mnogo verujem. Verujem u njeno iskustvo i njen talenat. Ali nisam zaslepljen i sa mesta reditelja vidim da i ona ponekad nešto previdi, i želi da odbrani nešto što je neodbranjivo. Kada joj kao reditelj na to ukažem, onda se ona buni, i ne može da se načudi da je to tako pogrešno razumela. Za Istragu Seka je rekla da su je neke scene dirnule, uzbudile, uglavnom one koje se odnose na Kaina, Adam i Evu, da je predstava jako duhovita, tu su policajci, Bog, načelnik. Da je premijera kao i svaka bila malo napeta i da je sigurna da će se energija u povezanosti scena i likova tek pojaviti. Ona mi često govori da premijera nema mnogo veze sa predstavom koja će se pojaviti u kasnijem igranju, naravno ukoliko su stvari dobro postavljene.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo