Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, KOORDINATOR EKONOMSKOG TIMA POZITIVNE CRNE GORE: Protiv koncepta negativne ekonomije

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori više od dvije decenije je na snazi tzv. neoliberalni koncept ekonomije. Namjerno kažem takozvani, jer ovo što nam se prodaje kao takav koncept, ekonomska teorija ne prepoznaje. Osnovni preduslovi neoliberalnog koncepta, vladavina prava i nezavisni regulatori tržišta, nisu zadovoljeni pa samim tim ovaj koncept se i ne može nazvati niti neoliberalnim niti slobodnim tržištem, kaže za Monitor Mladen Bojanić, član Glavnog odbora Pozitivne Crne Gore, najmlađeg takmaca na ovdašnjoj političkoj sceni. – Naravno, „da se Vlasi ne sjete” kreatori i najglasniji promoteri tzv. neoliberalnog koncepta sjede, uz članove svojih porodica i partijske kolege, u državnim ili paradržavnim organima, primaju plate i uživaju ostale beneficije o trošku poreskih obveznika. Mislim da mu na osnovu ostvarenih rezultata bolje pristaje naziv – koncept negativne ekonomije. Podaci to nedvosmisleno potvrđuju: budžet Crne Gore je u prethodne dvije godine bilježio deficit, a državni dug sa 27,5% BDP-a na kraju 2007. godine dostiže nivo od 43,3% na kraju januara 2012, sa tendencijom brzog rasta do kritičnih 60 odsto. Prisutan je i rapidan rast nivoa garancija koje su u periodu od 2008. godine do kraja januara 2012. godine, porasle sa 2 na 11,2% BDP-a, odnosno ukupne garancije Crne Gore, na kraju januara tekuće godine iznosile su oko 382,2 miliona eura. Stopa nezaposlenosti je u martu ove godine dostigla alarmantnih 24,5% od radno sposobnog stanovništva, pokrivenost uvoza izvozom iznosi je 27,6%, a 1/3 ukupnog broja privrednih društava ima blokirane poslovne račune duže od 30 dana. Finansijska likvidnost se u prvim godinama nakon obnove samostalnosti održavala prodajom resursa, a u kasnijoj fazi kreditnim zaduživanjem.

MONITOR: Šta su naši najveći problemi, a šta moguće prednosti?
BOJANIĆ: Crna Gora se zadužuje da bi trošila. Jasno, takvo stanje je neodrživo jer je jedini izlaz u vidu krupnih stranih direktnih investicija, ali njih nema i teško da će ih skoro biti. U međuvremenu, rapidno raste državni dug; finansijska likvidnost je na kritičnom nivou; tržište pokazuje svu svoju nesavršenost; preduzetnici su prepušteni da se sami bore protiv svih anomalija domaćeg tržišta, a preslabi da se ozbiljnije uključe na inostrana tržišta; institucije i regulatori su itekako zavisni od partijske pripadnosti, a ne od svoje stručnosti i efikasnosti; zakoni se selektivno primjenjuju, borba protiv korupcije ne daje vidljive rezultate; raste broj nezaposlenih, a samim tim i broj siromašnih građana. Svjetska ekonomska kriza je ove probleme samo ubrzala i uvećala, ali se nikako ne bi smjela dovesti u direktnu vezu i optužiti kao glavni uzrok nezavidne ekonomske stvarnosti Crne Gore.

Sreća u ovoj nesrećnoj ekonomskoj zbilji je da, i pored velikog truda, ipak nisu uspjeli da baš sve unište. Ostalo je još turističkih, energetskih, privrednih i poljoprivrednih resursa, naravno, uz onaj najvažniji, ljudski, da se stvari pokrenu nabolje. Treba se suočiti sa realnošću, priznati greške, imenovati krivce koji treba da snose odgovornost – profesionalnu, moralnu, političku, pa i materijalnu i krivičnu ako se ona utvrdi. Potom izvući pouke i krenuti dalje kreiranjem nove ekonomske politike koja se mora zasnivati na unapređivanju razvoja realnog sektora ekonomije, supstituciji uvoza, jačanju konkurentnosti i izvoza. Valjda je svakome jasno da turizam i usluge nisu dovoljni da izdržavaju cijelu Crnu Goru, a još manje da je izvuku iz ovako duboke socio-ekonomske krize.

MONITOR: Vlast je, kao glavno sredstvo borbe protiv ekonomske krize izabrala politiku davanja državnih garancija za nova zaduženja. Koliko su te garancije bile proizvod procjene da se daju bitnim preduzećima koja će vratiti uzeto, a koliko plod inercije i mogućih zloupotreba?
BOJANIĆ: Eventualno odobravanje garancija privatnim kompanijama se može iskoristiti samo kao krajnji vid pomoći i mora biti pod višestrukom provjerom: da li su u funkciji svakog građanina Crne Gore; da li su opravdane sa socijalnog aspekta; da li donose dugoročne koristi; da li su privatni vlasnici iskoristili sve unutrašnje rezerve i ostale mogućnosti finansiranja; koji su razlozi doveli do neophodnosti izdavanja državnih garancija; da li uprava na osnovu dosadašnjeg rada i rezultata zaslužuje povjerenje; koliko će se neizdavanje garancija negativno odraziti na ukupan ekonomski ambijent; da li se garancije mogu bolje iskoristiti negdje drugo i sl. Naravno, svako izdavanje državnih garancija privatnim kompanijama mora da ima za cilj ostvarivanje koristi za društvo, a ne da bude samo u funkciji spašavanje imovine vlasnika.

Ono što brine i, nažalost, gura Crnu Goru u ogromne finansijske probleme je dosadašnja praksa njihovog olakog i ishitrenog izdavanja, bez realnog sagledavanja rizika i ekonomske opravdanosti. Odobravanje pojedinih garancija bilo je više rukovođeno smirivanjem socijalnih tenzija i ostvarivanjem političkih poena nego ekonomskim razlozima. Treba biti više nego oprezan i permanentnom, stručnom i odgovornom kontrolom poslovanja kompanije na vrijeme spriječiti svaku mogućnost zloupotrebe

MONITOR: Plaćene garancije, propale privatizacije, poništeni tenderi za javne nabavke… Gdje je prag tolerancije nakon koga će se postaviti pitanje nečije odgovornosti?
BOJANIĆ: Više je nego očigledno da današnje institucije, koje bi trebalo da se bave utvrđivanjem odgovornosti donosilaca odluka, imaju nevjerovatno visok prag tolerancije. To je rezultat straha od onih čiju odgovornost treba utvrditi, nestručnosti i zavisnosti jer su kreirane po partijskom izboru, i naravno, čuvanja krupnih ili sitnih beneficija. Apsolutno sam siguran da jedini način na koji se to može promijeniti je da građani na izborima utvrde političku odgovornost, pa tek onda možemo govoriti o svim drugim vidovima odgovornosti. Dok se god na izborima daje legitimitet donosiocima odluka, ne možemo se nadati utvrđivanju njihove odgovornosti. Jedino depolitizovane i profesionalizovane institucije mogu odgovoriti tim zadacima.

MONITOR: Vidite li izlaz iz dužničke spirale – državni dug primiče se graničnim, opasnim iznosima u odnosu BDP, dok nelikvidnost privrede iz mjeseca u mjesec raste?
BOJANIĆ: Izlaz vidim u odbacivanju ovakve „kockarske” ekonomske politike čiji je krajnji domet i cilj da se preživi naredni dan uz nadu da će neki strani investitor u vidu „keca iz rukava” donijeti gomilu novca i spasiti nas bankrotstva. Treba nam nova ekonomska politika koja će biti zasnovana na znanju i odgovornosti, dobroj organizaciji i efikasnom korišćenju resursa. Naravno, treba donijeti mnogo teških odluka, ali ovaj put njihove posljedice moraju snositi one političke i ekonomske elite koje su nas dovele do ovakvog stanja, a ne, kao do sada, sve prevaliti na teret građana. Što prije to prihvatimo veće su nam šanse da preokrenemo stvari u pozitivnom pravcu. Svako odgađanje će nas skuplje koštati.

MONITOR: Šta je ostalo od nekadašnjeg berzanskog buma?
BOJANIĆ: Nažalost, nije iskorišćen period rapidnog rasta interesovanja za tržište kapitala od vremena MVP iz 2001. do 2007. godine, kada su se morale u hodu ispravljati greške. To je rezultiralo drastičnim padom cijena i izgubljenim povjerenjem u tržište i njegove institucije i aktere. Trebaće vremena da se investitori ponovo zainteresuju za ovo tržište, a, što me još više plaši, je činjenica da niko još ne preuzima odgovornost za takvo stanje već se i dalje razlozi traže van tržišta kapitala odnosno u realnom i bankarskom sektoru, nedostatku stranih investitora i slično. U izvještajima regulatora nećete naći nijedan problem koji je u njihovoj nadležnosti, a nikako se ne bih saglasio sa takvim stanjem stvari.

MONITOR: Jedan ste od osnivača PCG. Šta je siže vašeg ekonomskog programa?
BOJANIĆ: Naša ekonomska politika se zasniva na pet osnovnih načela, a to su: odgovornost, inicijativnost, inovativnost, pravednosti i solidarnost. Sigurni smo da nas puno poštovanje ovih načela vodi ka boljem i pravednijem ekonomskom ambijentu. Nije vrijeme za teorijske rasprave o ekonomskim modelima. Insistiranjem na poštovanju ovih načela želimo da promovišemo pozitivnu ekonomiju koja će se zasnivati na unapređivanju razvoja realnog sektora, supstituciji uvoza, jačanju konkurentnosti i izvoza.

Umjesto nekontrolisanog slobodnog tržišta i dalje rasprodaje državnih resursa, nama treba politika koja će zaustaviti njihovu neodgovornu prodaju. Ovi resursi se moraju aktivirati mjerama države tako da budu na dobrobit svih građana, kako ove tako i narednih generacija. Jednostavno rečeno, država mora da pokaže brigu za domaću privredu. Diverzifikacija privrednih aktivnosti, uvoza, ujednačeniji regionalni razvoj, pravedniji poreski sistem, kreiranje novih biznisa i stvaranje većih mogućnosti za zaposlenje moraju biti strateški ciljevi nove ekonomske politike.

MONITOR: Vjerujete li da se bliži vrijeme kada će kvalitet ekonomskog programa snažnije uticati na izborni rezultat, i koja je to ,,ciljna grupa” vaše partije?
BOJANIĆ: Životni standard, nezaposlenost, finansijska nelikvidnost države, privrede i pojedinaca su problemi sa kojima se susreću skoro svi građani, tako da smo ubijeđeni da će se u predizbornoj kampanji sve više pažnje posvećivati tim temama. Uostalom, naš program je fokusiran ka traženju rješenja za te probleme.

Kvalitet programa i ponuđena rješenja će svakako uticati na izborni rezultat, ali i imena i biografije lica koja treba da iznesu taj program. Da li će se građani odlučiti za postojeću političku elitu koja ih je dovela u ovako nezavidnu situaciju, odnosno da li će u kreatorima problema tražiti spasioce, ili će pružiti šansu novim ljudima sa novim idejama i energijom, ostaje da vidimo. Duboko smo uvjereni u to da oni koji su državu doveli u ovaj položaj je iz njega ne mogu izvući.

Na nama je da ubijedimo građane da imamo potrebnog znanja, odgovornosti i energije da sprovedemo zacrtane planove, a ciljna grupa su svi građani koji su nezadovoljni sadašnjom politikom vladajuće koalicije i obeshrabreni dosadašnjim izbornim neuspjesima opozicije. S obzirom na to da smo građanska partija, uvjereni smo da ćemo imati birače među pripadnicima svih vjera i nacionalnosti, kao što je uostalom i sastav našeg članstva i rukovodstva.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo