Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN IVANOVIĆ, REŽISER I AKTIVISTA: Život sad i ovdje

Objavljeno prije

na

Mladen Ivanović je ekološki aktivista i režiser koji svojom video radovima i akcijama teži da od Crne Gore napravi bolje mjesto za život. Za svoj film o Beranselu Između života i ljudi nagrađen je na festivalu u Švedskoj.

MONITOR: Do sada ste napravili dva ekološka filma. Jedan se bavi park šumama Podgorice, a drugi Beranselom. Zašto ste se upustili u ove priče i koliko je bilo teško ili lako realizovati ih?
IVANOVIĆ: Tada sam bio kreativni sanjar. Manje me interesovala tmurna realnost, a više borbe za neko bolje sjutra. Pomalo sam epski vjerovao da su velike promjene moguće. Poletan, entuzijastičan, sa idealom iznad glave, nije mi bilo teško da realizujem oba filma, naravno, oba niskobudžetna. No, ekipa časnih ljudi je bila zaljubljena u obje priče. Tada sam se pitao – za šta se drugo i možemo boriti, u ovako apsurdnom društvu, a da to nije zeleno ili umjetnost?

MONITOR: Nakon vremenske distance i svega što se sa tim temama kasnije dešavalo biste li im danas dodali neki epilog?
IVANOVIĆ: Ishodi tih tema demantuju ustaljene matrice kojima se pokušava pronaći opravdanje za sve veću apatičnost i izbjegavanje sopstvene odgovornosti kada je aktivizam u pitanju. Te rečenice koje se vrte su kratke i uglavnom kažu kako ne valjamo ništa mi ođe, kako je sve odavno pošlo đe ne treba, kako ođe zapravo nikad ništa nije ni valjalo i kako su nam preci bili fukare. Mislim da je to opravdanje za sopstveno nedjelovanje i podržavanje ove teške ploče koja nam visi nad glavama. Obje te inicijative su bile uspješne, ali da bi se realizovale bilo je potrebno malo više od onoga što smo navikli da radimo, bile su potrebne ljubav, volja i inteligencija.

MONITOR: Za film Između rijeke i ljudi nagrađeni ste u Švedskoj.
IVANOVIĆ: Festival se zove BaNeFF (Balkan New Film Festival) i organizuje se u Stokholmu. Te godine smo osvojili nagradu za najbolji debitantski film u konkurenciji preko 15 dokumentaraca iz cijelog svijeta. Taj festival, između ostalog, ima za cilj promovisanje naših filmova, a iza njega stoje Švedski filmski institut, razni filmski centri i ambasade. Osjećaj kojim sam bio preplavljen je bio osjećaj svrsishodnosti. Ta nagrada pripada hrabrim mještanima Beransela, kao i onima koji su položili svoje živote za tu borbu. Na samom festivalu mi je bilo veoma teško da predočim hladnim Šveđanima kako neko može uopšte i da pomisli da to čini svojoj životnoj sredini i kako je moguće da kilometar odatle ljude nije briga o deponiji koja i njih truje. Opšte je poznato da su Šveđani „potrošili” svoj otpad, koji pale da bi se grijali. U šali sam im rekao da bi naš mogli da uzmu besplatno, samo ako će doći da nam očiste 300 divljih smetlišta, no, ubrzo smo shvatili da nam je otpad pomiješan i da je kao takav neupotrebljiv. Trudio sam se da im preslikam situaciju, a da opet ne poistovjetim vlast sa državom, što mi je lično teško, jer sam se rodio dvije godine prije nego što su zajahali.

MONITOR: Osim filmova radite i kraće forme. Svakako su zanimljivi Vaši video spotovi koji osim same podrške muzici donose neke važne poruke.
IVANOVIĆ: Da! Spotovi su odlični upravo zbog toga. Daju više slobode u formi, dozvoljavaju upotrebu simbola kao što su to činili Bunjuel i Hodorovski, i pritom ne iziskuju visokoprodukcijske budžete. Često spotovima želim da skrenem pažnju na ono o čemu se ćuti u društvu ili oni kojima je to posao ne obraćaju dovoljno pažnje.

MONITOR: Poslednji spot koji ste uradili je za pjesmu Desperado kolašinskog benda Rudolf. Za one koji nijesu pogledali ovu audiovizuelnu priču – šta su glavne poruke ?
IVANOVIĆ: Prva poruka je da junakinja ovog spota, glumica Anđelija Rondović, ne smije ni u toalet bez pancira, a druga je da je u zadnjih 25 godina odavde otišlo 140.000 ljudi.

MONITOR: Kakva je situacija na Gorici ovih dana. Vi i Vaša ekipa ste je spasili od tunela. Sa čim se sada borite kada je ovo brdo u pitanju?
IVANOVIĆ: Ne borimo se sad. Liše zluradih komentara i nekih manjih sabotaža, sve teče po planu. Gradimo mediteranski vrt koji će, odgovorno tvrdim, biti jedno od ljepših mjesta u Podgorici. Gorica i dalje pati od namjerno podmetnutih požara, nelegalne sječe i divlje gradnje, no i tome ćemo stati na kraj.

MONITOR: Član ste budističkog društva „Srednji put” i nedavno ste Vi i još jedan član Društva učestvovali na svjetskoj konferenciji mira kao prvi predstavnici Crne Gore. Kakva su iskustva i koliko je ova ideja rasprostranjena kod nas?
IVANOVIĆ: Da, kolega psiholog/psihoterapeut Al-Ammar Kašić i ja smo bili delegati na toj konferenciji u Burmi. Sa nama su bili i Patricija iz Slovenije, Miro iz Hrvatske i Srđan (Gile) iz Srbije. Poslije toga smo pošli u manastir i proveli nekoliko nedjelja meditirajući. U početku sam doživio kulturološki šok, jer sve što važi ovdje, tamo ne važi. Kasnije sam shvatio da bih u nekom trenutku svog života mogao i ostati tamo da živim, jer su ti ljudi iznutra mnogo čistiji, iskreniji a sredina je podesnija za lični rast i razvoj. Budizam za mene nije religija već filozofija života koja za cilj ima lišavanje patnje (i sreća je patnja kad se navučemo) kroz kontinuirano uvećavanje svjesnosti. On nudi razložne odgovore na mnoge probleme današnjih materijalističkih društava.Takođe, uključuje duboko razumijevanje čovjekovog uma i načine rada sa njim, a koje istaknuti psiholozi i terapeuti širom svijeta sada otkrivaju kao vrlo napredne i efikasne metode. U kombinaciji sa Transakcionom analizom, dobio sam snažne alate za sopstvenu introspekciju, te sve snažnije koračam ka sopstvenoj autonomiji, koja je srž oba učenja – život sad i ovdje.

MONITOR: Događaji sa lokalnih izbora, u čijem centru ste se našli i Vi i Vaša kamera ipak donose neke drugačije priče. Kako se boriti protiv onih koji ne poznaju mirni način rješavanja konflikta?
IVANOVIĆ: Ljubavlju! Saosjećanjem, ali i djelovanjem. Htio sam da snimim kako to izgleda kada se vrše razne malverzacije na dan izbora, no ubrzo sam bio napadnut od strane aktivista i oteta mi je kamera. Ne pripadam niti jednoj partiji, mediju ili slično i do svoje nezavisnosti mi je mnogo stalo. Taj dan sam naučio vrijedne lekcije i nije mi se to dogodilo bez razloga, pa sad pokušavam da primijenim zaključke na sebi. Da sad ne bih lamentirao nad svojom sudbinom, podijeliću jedan od zaključaka, iako je lične prirode, za koji vjerujem da može pomoći ljudima koji su u sličnom sosu. U transakcionoj analizi postoji pojam koji se zove skript. To je lični plan koji napišemo rano u svom životu i zasnovan je na interpretacijama eksternih i internih događaja koji na nas utiču i najbolje je što možemo odabrati u tom trenutku. No vrijeme ide a mi ostajemo, nesvjesno zarobljeni u skriptu i njegove djelove ponavljamo, a da toga nismo svjesni dalje kroz život. Sa šest godina sam, igrajući na priredbi u vrtiću, dobio batine zbog toga što sam bio odjeven u crnogorsku nošnju. Tada nas je troje nosilo tu nošnju, ali naglašavam, nacija je konstrukt i ne palimo se na njih više, aman! Danas, dobijam batine od sličnih samo su se oni „presvukli” a ja nisam. I pod tim ne mislim samo na nošnju. Dakle, život mi je servirao istu situaciju, sa potencijalno težim posljedicama uz poruku da se mišljenje, čast i dosljednost plaćaju.

Pročitah ovu Sijarevićevu pjesmu kod Zokija Rakočevića, a i Aleksandar Jovanović (obojica pozorišni reditelji) mi je posvetio pa je dosljedno citiram, jer savršeno paše ovoj situaciji:

,,Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj
I donese grčku tepsiju i po tijelu
Rane.

Žene mu rekoše da mu tepsija
Iz Grčke ne valja, jer je plitka.
Mi mu rekosmo da mu ni rane
Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke.

Rekosmo mu:
Mi bismo ti kod kuće zadali dublje
Rane.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo