Povežite se sa nama

MONITORING

MOŽE LI VLAST REPRESIJOM OJAČATI DRŽAVNE FINANSIJE: U potrazi za novcem

Objavljeno prije

na

Nešto se sprema. Iako su nebrojeno puta do sada porekli mogućnost da će se država već naredne godine suočiti sa velikim nevoljama u pokušaju da odgovori rastućim finansijskim problemima, izvršna vlast radi na paketu mjera dostojnih vanrednog stanja.

Iz Ministarstva finansija potvrdili su da predano rade na rješenjima kojima će, navodno, pored ostalog, još jednom reformom poreske politike – uravnotežiti prihode i rashode državne kase. Tako što će, u najkraćem, stvoriti zakonske uslove da: krivično gone poslodavce koji zapošljenima isplate plate bez plaćanja obaveznih poreza i doprinosa; srezati zarade na zakonski minimum (193 eura) u državnim i javnim preduzećima koja posluju sa gubitkom i pokušati da ograniče učešće of- šor kompanija u ovdašnjem privrednom životu.

Pođimo sa tanjeg kraja. Ili makar od onoga što se u ovom trenutku čini kao najlakše razumljivo i najmanje sporno.

Godinama sve DPSDP-ove vlade su, i pored upozorenja domaćih i stranih ekonomskih stručnjaka, forsirale saradnju sa of-šor kompanijama. Savršeno svjesni svih rizika i (državnih) gubitaka koji takav model poslovanja nosi sa sobom.

Štoviše, u jednom momentu (na prelazu dva vijeka) među ovdašnjim vlastodršcima zaživjela je ideja da Crnu Goru profilišu kao of-šor destinaciju i tzv. poreski raj. Vođeni su idejom da će Kipar – tada omiljena adresa za skladištenje novca ovdašnjih tranzicionih dobitnika i njihovih mentora – zbog započetog postupka pristupanja EU morati da evropskim pravilima prilagodi bankarske propise.

Onda je, 2001. iz Moskve stigla vijest da je Ruska Federacija stavila Crnu Goru na spisak zemalja osumnjičenih za pranje novca. Informaciju je pratio podatak prema kome su ruske banke, u tom momentu, na računima svojih of-šor podružnica u Crnoj Gori držale između 2,5 i četiri milijarde dolara. I iz Vašingtona su stigli zahtjevi da se stavi tačka na crnogorski of-šor biznis. Pritiješnjen interesima ,,strateških partnera” Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija, u ime Vlade od Ustavnog suda je zatražio da vladin zakon proglasi – neustavnim. Elaboracija tog zahtjeva predstavlja upečatljivo svjedočanstvo o metodama DPS vladavine. ,,Crnoj Gori su trebale pare, pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u dopisu Ministarstva Ustavnom sudu. ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija, pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

Situacija slična današnjoj. Izvršna vlast personifikovana u liku Mila Đukanovića dugo je preko učešća of-šor kompanija u procesu privatizacije prenosila bogatstva i moći iz državnih u privatne (do danas nepoznate) ruke. Lako prigrabljeno nerezonski je trošeno, novonastale vrijednosti nema, pa država nema novca za izvršavanje osnovih funkcija: zdravstvena zaštita, obrazovanje, bezbjednost.

I izlaz se traži u nerezonskim rješenjima.

Nije sporna želja države da se od of-šor kompanija – koje smo prizvali i prihvatili, a neke i osnovali – naplati pripadajući porez. Sporna je mogućnost da se taj naum sprovede. Država, pravdajući se ,,nacionalnim interesima” od plaćanja poreza, doprinosa, carina i najvećeg dijela akciza oslobađa projektante, izvođače i podizvođače na planiranoj dionici autoputa Smokovac – Mateševo. Istovremeno će taj novac pokušati da nadomjesti naplatom od manje podobnih. Ili manje moćnih. Politički i ekonomski.

„Ministarstvo finansija, u okviru buduće reforme poreske politike kao novi vid borbe protiv sive ekonomije i sprečavanja poreske evazije (izbjegavanje plaćanja poreza – prim. Monitora) razmatra i mogućnost revidiranja nacionalnog zakonodavstva. U tom smislu, jedan od predloga mogao bi se odnositi na uvođenje novog krivičnog djela u okviru Krivičnog zakonika kojim bi se sankcionisalo isplaćivanje zarada zaposlenih bez obračunatih poreza i doprinosa”, saopštili su iz Ministarstva.

Ideja prema kojoj bi isplate plate bez plaćanja obaveznih poreza i doprinosa predstavljala krivično djelo (i donosilo određenu zatvorsku kaznu) zaslužuje detaljniji osvrt.

Ako poslodavac – bilo iz bezobrazluka (moći) ili zbog nedostatka novca – ne ispuni zakonsku obavezu da jednom mjesečno, isplati plate zapošljenima, on onda može biti novčano kažnjen, maksimalnom kaznom od 20 hiljada eura. Kazna, svima je znano, nije obavezna. A ako isti poslodavac zapošljenima isplati neto plate, odlažući plaćanje poreza i doprinosa za bolje dane, može završiti u zatvoru!? Pod uslovom da nije, recimo, Milo Đukanović čija je Global Montenegro obaveze prema državi izmirila tek kada su podaci o njenim (višemjesečnim) dugovima prema budžetu dospjeli u novine.

Primjer nije usamljen. Sjetimo se kako je država kao poslodavac radnicima Radoja Dakića ostala dužna više od 80 plata. Niko zbog toga nije odgovarao. To ni ubuduće neće biti krivično djelo. Fabrika elektroda u Plužinama (državno vlasništvo nakon što je prošli premijer Igor Lukšić većinski paket akcija praktično oteo Dušku Kneževiću) nalazi se pred stečajem. Radnicima se plate duguju duže od dvije godine. Doprinosi nijesu plaćani od 2007. pa fabrika po tom osnovu državi duguje preko tri miliona. Neko je zbog toga podnio ostavku, otišao u zatvor ili odgovarao pred Glavnim odborom neke od vladajućih partija? Taman posla. Fabrika će u stečaj, radnicima je najavljeno da će im vlast – nezakonito – isplatiti otpremnine veće od 10 hiljada eura. Ista je priča sa Pobjedom. I nikome ništa.

Zamislimo da je vlasnik iste fabrike ujedno i funkcioner neke opozicione partije ili aktivista NVO sektora. I da su na snazi najavljeni propisi Ministarstva finansija prema kojima se zbog neurednog plaćanja poreza i doprinose može otići u zatvor. Gdje bi ta persona dočekala predstojeće praznike?

Nemojte samo citirati američku poslovicu prema kojoj se plaćanje poreza, kao i smrt, ne mogu izbjeći. Demantovaće vas podaci Poreske uprave Crne Gore. Po njihovom računu, 1. oktobra ove godine samo je 550 najvećih poreskih dužnika državi dugovalo skoro 93 miliona eura na ime neizmirenih poreza i doprinosa na plate i ostala lična primanja. Iz Poreske uprave stiže i računica prema kojoj je od tog duga (možda) moguće naplatiti samo 51,5 miliona, koliko državi duguju još aktivna preduzeća. Ostali su u stečaju ili su već izbrisani iz registra preduzeća.

Mjesecima pitamo ko je – imenom, prezimenom i političkom, odnosno, partijskom funkcijom – dozvolio da se poreski dug nagomila. I prema kojim kriterijumima se biraju firme kojima je omogućeno da te dažbine ne plaćaju godinama. Odgovora nema.

Zato znamo da su na istu ideju, nešto ranije, došli zvaničnici Republike Srpske. Tamo je Vlada još 2012. predložila da neplaćanje plata i pripadajućih dažbina postane krivično djelo. Ali samo pod uslovom da poslodavac na računu ima potrebni novac.

Uglavnom, teško je zamisliti da bi takva odluka mogla privući potencijalne investitore i olakšati privređivanje onima koji su osuđeni na biznis u Crnoj Gori – vlasnicima malih i srednjih preduzeća koji ionako, uz par telekomunikacionih kompanija i desetak banaka, najažurnije pune budžet. Bilo bi zanimljivo vidjeti onoga ko će svoju životnu ušteđevinu uložiti u biznis po cijenu da ode u zatvor ukoliko ne uplati doprinose. Mnogo razumnije, u tom slučaju, djeluje ideja o nekom tranzitnom biznisu pod okriljem države.

Ni ideja da se zapošljenima u državnim preduzećima koja posluju sa gubitkom plate smanje na zakonski minimum (193) nije originalna. Sličnu odluku jesenas je, pod pritiskom MMF-a, najavio srpski ministar finansija Dušan Vujović. Znači li to da će piloti Montenegroerlajnsa, ili kapetani Crnogorske plovidbe pilotirati za dnevnicu od tri eura? Ili da će za isti novac morati da rade komunalci koji su, i sinoć, od mraka do zore, praznili kontejnere ispred naših stanova. Njihova krivica je to što prosječno crnogorsko domaćinstvo nije u stanju da plati vlastite račune. Treba li smanjenjem plate kazniti zapošljene na crnogorskoj Željeznici (Prevoz, Infrastruktura, Montekargo…). Jedne jer nijesu profitabilni uz cijenu prevoza putnika na relaciji Podgorica – Nikšić za jedan euro. Druge zato što u nedostatku saobraćaja nemaju dovoljno novca za minimalno održavanje pruge. Treće – jer u zemlji u kojoj je vlast ubila industriju nemaju dovoljno roba za prevoz? Ili su krivci za sve to, ipak, na nekon drugom mjestu?

Stvari možemo postaviti i ovako: da li će ministri, u slučaju budžetskog deficita, primati platu od 193 eura? Ko će od njih otići u zatvor zbog pada državnih garancija prema privatnim kompanijama koje su budžet koštale stotine miliona eura, a koje su, prema nalazima državnih revizora, date na nezakonit način. Šta ćemo sa potpisnicima privatizacionih ugovora za preduzeća koja su umjesto obećanih investicija i modernizacije opljačkana i gurnuta u stečaj? Ili je pravedno da sav ceh padne na pleća vlasnika obližnje piljare. I njegovu komšinicu iz hemijske čistione. Sumnjivi su oni nama bili još od početka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo