Nakon kratke, ali iscrpljujuće predizborne kampanje, stižu izbori. Pravo glasa 14. oktobra imaće 514.055 birača. Pored parlamentarnih, biće održani i izbori za lokalnu vlast u Nikšiću, Budvi i Kotoru.
Prema konačnom biračkom spisku pravo glasa u Crnoj Gori ima 15. 750 osoba više nego na prošlim izborima. MANS i dalje tvrdi da je spisak neregularan. Nakon analize zaključenog Centralnog biračkog spiska, objavili su da je izbrisan samo zanemarljiv dio neregularnosti na koje su ranije ukazali. ,,U konačnoj verziji biračkog spiska preko 14.000 lica ima toliko slične dvojnike da postoji osnovana sumnja da se radi o istim osobama kojima su izdate lažne lične karte kako bi glasale na više mjesta i time uticali na rezultat izbora”.
Ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i dalje tvrdi da je birački spisak – za primjer, i da su sve potanko objasnili crnogorskoj javnosti i predstavnicima međunarodne zajednice i jednom broju ambasada. Moguće je da su strancima nešto objasnili, do javnosti je doprlo samo to da vlast tvrdi da je tačno ono što ona kaže da je tačno.
MANS je najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv ministra Ivana Brajovića i njegovog pomoćnika Abida Crnovršanina, kao i ministra Vujice Lazovića i njegovog pomoćnika Radula Novovića ,,zbog osnovane sumnje da su kao saizvršioci i u sprezi sa drugim nepoznatim licima izvršili krivična djela sastavljanje netačnih biračkih spiskova i zloupotreba službenog položaja radi uticaja na rezultate izbora i omogućavanja ostanka na vlasti političkih partija kojima pripadaju”.
To je, naravno, samo jedan front na kojem vlast bije bitku da vlast i ostane. Mnogo su složenije ostale operacije: stroga kontrola zaposlenih, predizborna zapošljavanja, ucjenjivanja i utjerivanje straha u kosti. Izbor je svoj ili siguran glas.
Nije lako. Prosječna plata u Crnoj Gori je 480, prosječna penzija 278, a potrošačka korpa 793 eura. Svako deseto dijete je siromašno, u prosječnom razredu sjedi po troje gladne djece. Zemlja je korumpirana, posao i socijalna pomoć traže se u Partiji.
U takvim uslovima, vlast se, logično, odlučila da javni dio predizborne kampanje posveti uzvišenijim temama: blaćenju političkih protivnika, izletima u sopstveno viđenje istorije i, naravno, odbrani države.
Nosilac liste Evropska Crna Gora Milo Đukanović uzduž i poprijeko je obišao Crnu Goru, uglavnom sam. Samo na početku kampanje imao je izlet u realnost uz upozorenje ,,naše biračko tijelo je napadnuto” i uputstvo ,,moramo kontaktirati nezadovoljne ljude i pokušati da im pomognemo da riješe svoje probleme u ovom vremenu do izbora”.
,,U društvima kao što je crnogorsko morate kontaktirati sa puno ljudi, morate čuti životnu priču, muku svakog čovjeka i pokušati mu pomoći da svoju muku riješi, ako je u pitanju zaposlenje, liječenje djeteta…”, objasnio je predsjednik DPS-a i pohvalio se kako je uvijek imao na umu da obećanja ispuni. Omakne se tako nekad slika bolja od bilo kojeg portreta – čovjek sa molbom za zdravlje djeteta i svemogući koji molbu uslišava. Do tog mozga ne stiže da se u normalnim zemljama djeca liječe bez pomoći predsjednika vladajuće partije.
Poslije se Đukanović preselio u istoriju. Iz njegovih govora nije bilo lako ustanoviti koja je godina. Jednom vrijeme uoči referenduma, jednom vremena Slobodana Miloševića, jednom bitka na Neretvi.
Lideri Demokratskog fronta dobili su etikete: četnički vojvoda, kolumnista zemunskog klana i Miloševićev ambasador. Pozitivna Crna Gora će, objašnjava poletno predsjednik DPS-a, suverenističke glasove pokloniti gorepomenutim velikosrbima.
Nimalo nije lako odabrati, ali jedan od vrhunaca Đukanovićeve kampanje svakako je i način na koji je odbio poziv lidera Demokratskog fronta Miodraga Lekića na televizijsko sučeljavanje. ,,Debatu o temama o kojima bi Lekić želio da razgovaramo, uspješno sam obavio sa njegovim poslodavcima Miloševićem i Koštunicom”.
Kad god i ko god je pisao, nema te istorije niti platne liste koja Lekića među Miloševićevim saradnicima može smjestiti i blizu Đukanovića. Što, izgleda, boli. Posebna je vrsta bezobrazluka potrebna da bi neko upozorio Cetinjane da „moraju prizvati u pomoć istorijsko sjećanje” uoči predstojećih izbora, jer je „Crna Gora pred novim političkim iskušenjem”. Sjećanje nosioca vladajuće liste ne obuhvata rat za Dubrovnik, ljubav sa Miloševićem, potporu bratskim srpskim snagama u Bosni, deportaciju bosanskih izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i voza u Štrpcima. Ako ikoga od srca mrzi, nosilac vladajuće liste onda su to oni koji te djelove jučerašnjice nijesu izbrisali.
U kampanji smo vidjeli i potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića. Malo je potamnio. Razjasnio je stvari oko Pozitivne: ,,Narandžasta poruka ima opasnu, zavodljivu stvar – da upravo Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima, Albancima, koji su svim srcem glasali za nezavisnu Crnu Goru, ove godine ponude besplatni taksi u nepoznatom pravcu”. Glasati za Pozitivnu je, kaže, negativno za Crnu Goru.
Premijer i ministri su nastavili letjenje Crnom Gorom. O tempiranim otvaranjima, presijecanjima vrpci i lepezama obećanja vijesti su stizale iz minute u minut. Ni tu nije lako naći favorite: je li upečatljivije otvaranje prije roka poluzavršene nove pijace u podgoričkom Bloku pet ili obećanje ministra turizma i održivog razvoja Predraga Sekulića da će realizacijom planirane izgradnje hidroelektrane Komarnica višedecenijska stagnacija Šavnika postati prošlost. Kao, recimo, stagnacija Plužina nakon izgradnje HE Piva.
I prije kampanje znalo se da je glavna zamka koja može čekati opoziciju – preraspodjela birača koji ne glasaju za vlast. Iako su kampanju uglavnom uspješno usmjeravali protiv vlasti, s vremena na vrijeme opozicioni prvaci nijesu odoljeli pokojoj poruci protiv SNP-a s jedne ili Demokratskog fronta sa druge strane. Naravno tu se ne računaju razne srpske liste – dr Miomir Mugoša.
Kako god – ishod ovih izbora, pokazaće, ne šta građani misle o svom životu pod ovom vlašću, nego koliko su u stanju da se izbore sa sopstvenim strahom.
U dokumentu Do i posle prve demokratske smene vlasti: DF i post-đukanovićevska Crna Gora, Strateškom papiru broj 1 Demokratskog fronta, Milan Popović je ocijenio da su uslovi za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora 14. oktobra daleko od slobodnih i fer. Prema njegovim riječima, ipak, Demokratski front na ove izbore mora izaći zato što opozicija ni ovog puta nije uspjela da postigne minimalni konsenzus i kritičnu masu za bojkot, pa bi i bojkot dodatno radio za vladajući režim.
,,U ovakvim uslovima, moguća su tri izborna rezultata. Onaj najbolji, onaj najgori, i onaj srednji. Najbolji bi bio onaj koji bi udruženoj opoziciji, DF-u, SNP-u, Pozitivnoj Crnoj Gori, strankama manjinskih naroda i ostalim, omogućio formiranje postizborne koalicije i vlasti; najgori onaj koji bi vladajućoj oligarhiji produžio apsolutnu većinu i vlast; a srednji onaj koji bi aktuelnu distancu između vlasti i opozicije, u parlamentu i ukupno, značajno smanjio, ako ne i doveo na samu ivicu. U uslovima krajnje neravnopravnosti I, ovaj, treći rezultat, za opoziciju bi bio, zapravo, sasvim dobar, ako ne već i pobednički”, smatra Popović. On upozorava da bi najgori rezultat samo povećao riješenost vladajuće oligarhije da svoju dvodecenijsku ratnu i pljačkašku akumulaciju brani svim sredstvima. ,,Ali su i građani Crne Gore u proleće ove godine jasno pokazali da ovakvu vladavinu više ne žele da tolerišu. Zbog toga bi ovakav rezultat izbora naglo povećao opasnost od unutrašnje radikalizacije i violentizacije. Ni sa druga dva rezultata ova opasnost ne bi izostala, ali bi, nakon potpune ili makar delimične izborne delegitimacije oligarhije, bila značajno manja”.
Vlast je dala sve od sebe da ove izbore već proglasi dobijenim. Veoma je, u redovima odanih podržavalaca Mila Đukanovića popularno reći da će vlast osvojiti ovoliko ili onoliko, u svakom slučaju gomilu procenata. Svaki birač za sebe može da garantuje jedno: Đukanović neće osvojiti sto odsto. Moj glas.
MEGA LAŽI
Među predizbornim obećanjima vladajuće partije nekoliko njih se izdvaja po tome što počinje da boli kad se ponovo čuju.
Zapošljavanje. Milo Đukanović: ,,Ključni problem Crne Gore nije ni korupcija, ni organizovani kriminal, ni neefikasnost pravne države, već nezaposlenost.To je problem koji muči svaku crnogorsku porodicu, to je ekonomski i socijalni problem koji mora biti prioritet svake vlade. To će biti naš strateški zadatak i nijesmo slučajno u izbornom programu zapisali da nam je cilj otvaranje novih 40.000 radnih mjesta”. Ova vlast nije spremna čak ni da prizna koliko ima nezaposlenih. Iako zvanična statistika kaže da ih ima
49.100, zvaničnici redovno koriste podatak Zavoda za zapošljavanje da ih je oko 28 hiljada.
Autoput: Milo Đukanović: ,,Auto put Bar-Boljare nema alternativu i mora biti najvažniji razvojni prioritet svake vlade”. I tako već dvadeset godina.
Elitni turizam. Milo Đukanović: ,,Nemamo dovoljno prostora da bismo omogućili investitorima gradnju koji žele da grade prosječne objekte. Mi se ne upoređujemo, uz dužno poštovanje, sa bilo kojom od susjednih turističkih destinacija, ono što mi uzimamo kao reper moraju biti Kan, Sen Trope, Monte Karlo”. Možda ga zatvorenih očiju vode do “Splendida”.
Bukovica. Filip Vujanović: „Uspjeli smo da obezbijedimo da ukupan ambijent infrastrukture bude podsticajan za vraćanje ljudi koji su napustili Bukovicu, ali i za mnogo bolji kvalitet života ljudi koji žive ovdje”. Niko ništa nije ,,napustio”, ljudi su pobjegli od terora pod pokroviteljstvom države.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice