MONITORING
Moj glas
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Nakon kratke, ali iscrpljujuće predizborne kampanje, stižu izbori. Pravo glasa 14. oktobra imaće 514.055 birača. Pored parlamentarnih, biće održani i izbori za lokalnu vlast u Nikšiću, Budvi i Kotoru.
Prema konačnom biračkom spisku pravo glasa u Crnoj Gori ima 15. 750 osoba više nego na prošlim izborima. MANS i dalje tvrdi da je spisak neregularan. Nakon analize zaključenog Centralnog biračkog spiska, objavili su da je izbrisan samo zanemarljiv dio neregularnosti na koje su ranije ukazali. ,,U konačnoj verziji biračkog spiska preko 14.000 lica ima toliko slične dvojnike da postoji osnovana sumnja da se radi o istim osobama kojima su izdate lažne lične karte kako bi glasale na više mjesta i time uticali na rezultat izbora”.
Ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i dalje tvrdi da je birački spisak – za primjer, i da su sve potanko objasnili crnogorskoj javnosti i predstavnicima međunarodne zajednice i jednom broju ambasada. Moguće je da su strancima nešto objasnili, do javnosti je doprlo samo to da vlast tvrdi da je tačno ono što ona kaže da je tačno.
MANS je najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv ministra Ivana Brajovića i njegovog pomoćnika Abida Crnovršanina, kao i ministra Vujice Lazovića i njegovog pomoćnika Radula Novovića ,,zbog osnovane sumnje da su kao saizvršioci i u sprezi sa drugim nepoznatim licima izvršili krivična djela sastavljanje netačnih biračkih spiskova i zloupotreba službenog položaja radi uticaja na rezultate izbora i omogućavanja ostanka na vlasti političkih partija kojima pripadaju”.
To je, naravno, samo jedan front na kojem vlast bije bitku da vlast i ostane. Mnogo su složenije ostale operacije: stroga kontrola zaposlenih, predizborna zapošljavanja, ucjenjivanja i utjerivanje straha u kosti. Izbor je svoj ili siguran glas.
Nije lako. Prosječna plata u Crnoj Gori je 480, prosječna penzija 278, a potrošačka korpa 793 eura. Svako deseto dijete je siromašno, u prosječnom razredu sjedi po troje gladne djece. Zemlja je korumpirana, posao i socijalna pomoć traže se u Partiji.
U takvim uslovima, vlast se, logično, odlučila da javni dio predizborne kampanje posveti uzvišenijim temama: blaćenju političkih protivnika, izletima u sopstveno viđenje istorije i, naravno, odbrani države.
Nosilac liste Evropska Crna Gora Milo Đukanović uzduž i poprijeko je obišao Crnu Goru, uglavnom sam. Samo na početku kampanje imao je izlet u realnost uz upozorenje ,,naše biračko tijelo je napadnuto” i uputstvo ,,moramo kontaktirati nezadovoljne ljude i pokušati da im pomognemo da riješe svoje probleme u ovom vremenu do izbora”.
,,U društvima kao što je crnogorsko morate kontaktirati sa puno ljudi, morate čuti životnu priču, muku svakog čovjeka i pokušati mu pomoći da svoju muku riješi, ako je u pitanju zaposlenje, liječenje djeteta…”, objasnio je predsjednik DPS-a i pohvalio se kako je uvijek imao na umu da obećanja ispuni. Omakne se tako nekad slika bolja od bilo kojeg portreta – čovjek sa molbom za zdravlje djeteta i svemogući koji molbu uslišava. Do tog mozga ne stiže da se u normalnim zemljama djeca liječe bez pomoći predsjednika vladajuće partije.
Poslije se Đukanović preselio u istoriju. Iz njegovih govora nije bilo lako ustanoviti koja je godina. Jednom vrijeme uoči referenduma, jednom vremena Slobodana Miloševića, jednom bitka na Neretvi.
Lideri Demokratskog fronta dobili su etikete: četnički vojvoda, kolumnista zemunskog klana i Miloševićev ambasador. Pozitivna Crna Gora će, objašnjava poletno predsjednik DPS-a, suverenističke glasove pokloniti gorepomenutim velikosrbima.
Nimalo nije lako odabrati, ali jedan od vrhunaca Đukanovićeve kampanje svakako je i način na koji je odbio poziv lidera Demokratskog fronta Miodraga Lekića na televizijsko sučeljavanje. ,,Debatu o temama o kojima bi Lekić želio da razgovaramo, uspješno sam obavio sa njegovim poslodavcima Miloševićem i Koštunicom”.
Kad god i ko god je pisao, nema te istorije niti platne liste koja Lekića među Miloševićevim saradnicima može smjestiti i blizu Đukanovića. Što, izgleda, boli. Posebna je vrsta bezobrazluka potrebna da bi neko upozorio Cetinjane da „moraju prizvati u pomoć istorijsko sjećanje” uoči predstojećih izbora, jer je „Crna Gora pred novim političkim iskušenjem”. Sjećanje nosioca vladajuće liste ne obuhvata rat za Dubrovnik, ljubav sa Miloševićem, potporu bratskim srpskim snagama u Bosni, deportaciju bosanskih izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i voza u Štrpcima. Ako ikoga od srca mrzi, nosilac vladajuće liste onda su to oni koji te djelove jučerašnjice nijesu izbrisali.
U kampanji smo vidjeli i potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića. Malo je potamnio. Razjasnio je stvari oko Pozitivne: ,,Narandžasta poruka ima opasnu, zavodljivu stvar – da upravo Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima, Albancima, koji su svim srcem glasali za nezavisnu Crnu Goru, ove godine ponude besplatni taksi u nepoznatom pravcu”. Glasati za Pozitivnu je, kaže, negativno za Crnu Goru.
Premijer i ministri su nastavili letjenje Crnom Gorom. O tempiranim otvaranjima, presijecanjima vrpci i lepezama obećanja vijesti su stizale iz minute u minut. Ni tu nije lako naći favorite: je li upečatljivije otvaranje prije roka poluzavršene nove pijace u podgoričkom Bloku pet ili obećanje ministra turizma i održivog razvoja Predraga Sekulića da će realizacijom planirane izgradnje hidroelektrane Komarnica višedecenijska stagnacija Šavnika postati prošlost. Kao, recimo, stagnacija Plužina nakon izgradnje HE Piva.
I prije kampanje znalo se da je glavna zamka koja može čekati opoziciju – preraspodjela birača koji ne glasaju za vlast. Iako su kampanju uglavnom uspješno usmjeravali protiv vlasti, s vremena na vrijeme opozicioni prvaci nijesu odoljeli pokojoj poruci protiv SNP-a s jedne ili Demokratskog fronta sa druge strane. Naravno tu se ne računaju razne srpske liste – dr Miomir Mugoša.
Kako god – ishod ovih izbora, pokazaće, ne šta građani misle o svom životu pod ovom vlašću, nego koliko su u stanju da se izbore sa sopstvenim strahom.
U dokumentu Do i posle prve demokratske smene vlasti: DF i post-đukanovićevska Crna Gora, Strateškom papiru broj 1 Demokratskog fronta, Milan Popović je ocijenio da su uslovi za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora 14. oktobra daleko od slobodnih i fer. Prema njegovim riječima, ipak, Demokratski front na ove izbore mora izaći zato što opozicija ni ovog puta nije uspjela da postigne minimalni konsenzus i kritičnu masu za bojkot, pa bi i bojkot dodatno radio za vladajući režim.
,,U ovakvim uslovima, moguća su tri izborna rezultata. Onaj najbolji, onaj najgori, i onaj srednji. Najbolji bi bio onaj koji bi udruženoj opoziciji, DF-u, SNP-u, Pozitivnoj Crnoj Gori, strankama manjinskih naroda i ostalim, omogućio formiranje postizborne koalicije i vlasti; najgori onaj koji bi vladajućoj oligarhiji produžio apsolutnu većinu i vlast; a srednji onaj koji bi aktuelnu distancu između vlasti i opozicije, u parlamentu i ukupno, značajno smanjio, ako ne i doveo na samu ivicu. U uslovima krajnje neravnopravnosti I, ovaj, treći rezultat, za opoziciju bi bio, zapravo, sasvim dobar, ako ne već i pobednički”, smatra Popović. On upozorava da bi najgori rezultat samo povećao riješenost vladajuće oligarhije da svoju dvodecenijsku ratnu i pljačkašku akumulaciju brani svim sredstvima. ,,Ali su i građani Crne Gore u proleće ove godine jasno pokazali da ovakvu vladavinu više ne žele da tolerišu. Zbog toga bi ovakav rezultat izbora naglo povećao opasnost od unutrašnje radikalizacije i violentizacije. Ni sa druga dva rezultata ova opasnost ne bi izostala, ali bi, nakon potpune ili makar delimične izborne delegitimacije oligarhije, bila značajno manja”.
Vlast je dala sve od sebe da ove izbore već proglasi dobijenim. Veoma je, u redovima odanih podržavalaca Mila Đukanovića popularno reći da će vlast osvojiti ovoliko ili onoliko, u svakom slučaju gomilu procenata. Svaki birač za sebe može da garantuje jedno: Đukanović neće osvojiti sto odsto. Moj glas.
MEGA LAŽI
Među predizbornim obećanjima vladajuće partije nekoliko njih se izdvaja po tome što počinje da boli kad se ponovo čuju.
Zapošljavanje. Milo Đukanović: ,,Ključni problem Crne Gore nije ni korupcija, ni organizovani kriminal, ni neefikasnost pravne države, već nezaposlenost.To je problem koji muči svaku crnogorsku porodicu, to je ekonomski i socijalni problem koji mora biti prioritet svake vlade. To će biti naš strateški zadatak i nijesmo slučajno u izbornom programu zapisali da nam je cilj otvaranje novih 40.000 radnih mjesta”. Ova vlast nije spremna čak ni da prizna koliko ima nezaposlenih. Iako zvanična statistika kaže da ih ima
49.100, zvaničnici redovno koriste podatak Zavoda za zapošljavanje da ih je oko 28 hiljada.
Autoput: Milo Đukanović: ,,Auto put Bar-Boljare nema alternativu i mora biti najvažniji razvojni prioritet svake vlade”. I tako već dvadeset godina.
Elitni turizam. Milo Đukanović: ,,Nemamo dovoljno prostora da bismo omogućili investitorima gradnju koji žele da grade prosječne objekte. Mi se ne upoređujemo, uz dužno poštovanje, sa bilo kojom od susjednih turističkih destinacija, ono što mi uzimamo kao reper moraju biti Kan, Sen Trope, Monte Karlo”. Možda ga zatvorenih očiju vode do “Splendida”.
Bukovica. Filip Vujanović: „Uspjeli smo da obezbijedimo da ukupan ambijent infrastrukture bude podsticajan za vraćanje ljudi koji su napustili Bukovicu, ali i za mnogo bolji kvalitet života ljudi koji žive ovdje”. Niko ništa nije ,,napustio”, ljudi su pobjegli od terora pod pokroviteljstvom države.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
Objavljeno prije
2 danana
24 Januara, 2026
Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara početi rad u 11 a završiti u 12 sati. Za to vrijeme treba da odluče o 37 zakona
Nije poslanicima lako. Predloge 49 zakona, koji sadrže 5.262 stranice teksta, treba da pročitaju da bi se spremili za vanrednu sjednicu Skupštine Crne Gore koja je zakazana za 2. februar.Samo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sanaciji investicionih društava ima 829 stranica, a dostavljen je Skupštini 15. januara ove godine. Izvjesnije je da će predloženi zakoni biti izglasani, nego pročitani.
Vlada Milojka Spajića uputila je 16. januara zahtjev predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću na usvajanje 37 predloga zakona. Predlozi, njih 21, upućeni su Skupštini uglavnom krajem decembra, 14 predloga zakona dostavljeno je tokom ovog mjeseca, a većina 15. januara. Jedan predlog zakona je iz novembra, a Predlog zakona o ANB-uje Skupštini dostavljen 23. jula prošle godine, pa su za njega poslanici imali kad da se spreme.
Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara na sjednici Prvog vanrednog zasijedanja Skupštine Crne Gore u 2026.početi rad u 11, a završiti u 12 sati. Nakon toga ih od 12 do 16 sati, očekuje lakši dio posla, usvajanje predloga 12 uglavnom izmjena i dopuna zakona, samo 265 stranica teksta.
Doduše, poslanici su u formi. Samo 27. decembra, na Četvrtoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasjedanja u 2025. godini, usvojili su 26 zakona, među kojima i Zakon o budžetu Crne Gore za 2026. godinu.
Rekordnim učinkom Skupštine, ove sedmice, pohvalio se potpredsjednik parlamenta Boris Pejović. Saopštio je da je Skupština tokom 2025. godine usvojila 201 zakon, što je dvostruko više u odnosu na prosjek u posljednjih deset godina!
,,Ukupan broj usvojenih zakona varirao je od 46 u 2020. godini, kao najslabijeg rezultata u posmatranom periodu, do 134 zakona u 2017. godini, koja je do sada važila za najproduktivniju godinu u zakonodavnom smislu. U tom kontekstu, podaci za 2025. godinu potvrđuju da je riječ o dvostruko većem obimu zakonodavnog rada u odnosu na desetogodišnji prosjek”, kazao je Pejović.
Takvu dinamiku najavio je i premijer Spajić koji je početkom decembra izjavio da će se tokom tog mjeseca u Skupštini naći preko 100 zakona i da su uglavnom prošli analize EU, kao i javne rasprave.
Da nije baš tako, potvrdili su i poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad. ,,Osnovne tekstove zakona su zajedno sa savjetnicima kroz evropske fondove i kroz evropske projekte uglavnom radili ljudi iz ministarstva”, kazao je za TV Vijesti poslanik Jovan Subotić (Pokret Evropa sad, Novska lista).
Mediji su izvjestili da su najmanje 20 zakona, od 100 koje je parlament razmatrao do kraja prošle godine, formalno predložili poslanici većine, iako priznaju da ih je pisala Vlada. U opoziciji i dijelu nevladinog sektora ocjenjuju da je takva praksa neprihvatljiva jer Vlada zaobilazi redovne procedure, a poslanici umjesto kontrole postaju produžena ruka izvršne vlasti, maltene ne čitajući šta predlažu.
,,Za nas je to izrazito zabrinjavajuća pojava zbog toga što se ona više i ne krije, sama i Vlada i poslanici koji u tome učestvuju ne kriju činjenicu da rade po diktatu Vlade, odnosno da su predali tekst koji je pripremila Vlada”, kazao je za TV Vijesti Marko Sošić iz nevladine organizacije (NVO) Institut alternativa.
U analizi koju je prošle godine uradio Institut alternativa navodi se da je u 2024. godini, u skupštinsku proceduru predato156 prijedloga zakona. Poslanici su bili aktivni i prethodne godine u predlaganju zakona. Od 46 zakona koje su podnijeli, njih 20 je usvojeno. S druge strane, od 110 prijedloga Vlade, usvojena su 72. U analizi za 2024. navodi se i da kada je to obaveza Vlade, izostaje javna rasprava za zakonske prijedloge – od 110 zakonskih prijedloga Vlade, čak 67 njih nije prošlo javnu raspravu.
Iz vladajuće većine žurbu pravdaju EU obavezama. ,,Više od 120 zakona bilo je direktno vezano za EU agendu, a rezultat takvog zakonodavnog tempa je zatvaranje brojnih pregovaračkih poglavlja, od čega i formalno šest pregovaračkih poglavlja samo u protekloj godini”, navodi se u saopštenju potpredsjednika Skupštine Pejovića. On tvrdi i da je vanredna sjednica zakazana 2. februara sa ciljem usvajanja novog seta zakona sa EU agende, odnosno zakona usklađenih sa pravnom tekovinom Evropske unije. Provuče se i nešto mimo EU agende, kao što je Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.
U decembru se čekalo mišljenje Brisela na više od 70 zakona. Evropska i Venecijanska komisija u kontinuitetu upozoravaju da brzina ne smije ići na štetu kvaliteta zakonodavstva. Predviđeno je da Evropska komisija prati i ocjenjuje kvalitet i uticaj donešenih zakona na reforme, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije.
No i u relaksiranijim vremenima nije išlo baš sve po predviđanjima. Po podacima hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, od 2001. do ulaska u EU 2013. Hrvatski sabor je usvojio preko 500 zakona i preko hiljadu podzakonskih akata radi usklađivanja sa pravnim okvirom EU.
Slična iskustva imala su prije Hrvatske, Bugarska i Rumunija. Na kraju pristupnog perioda, naročito tokom 2005-2006., parlamenti u ove dvije zemlje usvajali su pakete od desetine zakona odjednom, u svega nekoliko dana. Evropska komisija je konstatovala da je prebrzo usvajanje često dovodilo do slabe primjene novih zakona, lošeg nadzora i nedovoljne pripremljenosti administrativnog aparata.
Da se poslanicima (ne)čitanje onoga što usvajaju isplati, pokazala je nedavna analiza Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz koje saznajemo da se od 2021. do 2026. godine bilježi neprekidan rast izdvajanja iz Budžeta za Skupštinu.
U 2021. godini iznosio je 8.777.429 eura, da bi već 2022. porastao na 9.995.499 eura, odnosno za 13,9 odsto. Već u 2023. godini dostiže 10.953.232 eura, a 2024. godine 11.390.643 eura.
Najveći skok zabilježen je 2025. godine sa 14.493.506 eura ili 27,2 odsto više nego godinu ranije. S obzirom na rekordni broj usvojenih zakona, u Skupštini se mogu braniti da su učinkom zaslužili ovo povećanje.
I za ovu godinu je planirano novo povećanje na 15.627.901 eura, što je 7,8 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Sve ukupno, budžet Skupštine se za pet godina od promjene vlasti povećao za 78 odsto!
A posla će još biti. Nacrt programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za period 2026 –2027 predviđa donošenje 564 akta, od čega 490 u ovoj godini, dok su 122 obaveze direktno vezane za ispunjavanje mjerila i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, saopštilo je Ministarstvo evropskih poslova (MEP).
INSTITUT ALTERNATIVA
Premijerovo ignorisanje Skupštine
Iz Instituta alternativa saopštili su da za nešto više od dvije godine rada Vlade Milojka Spajića, premijer se u skupštinskom plenumu pojavio svega jedanaest od predviđenih 18 puta (61 odsto).
“Uprkos tome što se, shodno utvrđenoj praksi, premijerski sat održava jednom mjesečno u toku redovnog zasijedanja Skupštine, Spajić je tokom 2025. godine na pitanja poslanika i poslanica odgovarao svega pet od predviđenih osam puta”, navodi se u njihovom saopštenju.
Vlada lidera Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića formirana je 31. oktobra 2023. godine.
,,U pomenutom periodu, Spajić je umjesto 18 na poslanička pitanja odgovarao svega jedanaest puta. Čak pet sjednica premijerskog sata je u posljednje dvije godine odlagano jednom ili više puta, a tokom 2025. održano je tek pet od predviđenih osam sjednica posvećenih premijerskom satu”, kažu iz Instituta alternativa.
Prema njihovoj ocjeni, od početka rada 44. Vlade Milojka Spajića ovaj kontrolni mehanizam Skupštine je na više načina obesmišljavan – dominantno na način što su sjednice premijerskog sata odlagane i otkazivane uprkos već zakazanim termina.
Kako su naveli, nešto drugačiji odnos prema parlamentu Spajić je pokazao u toku Jesenjeg zasijedanja – u oktobru, novembru i decembru 2025. godine održana je po jedna sjednica posvećena premijerskom satu, bez prethodnih sporenja i odlaganja.
,,Ipak, nepredvidivost premijerovog odazivanja i postavljanje uslova pod kojim će odgovarati na pitanja direktno utiču na (ne)stabilnost u radu parlamenta, ali i direktno obesmišljava institut premijerskog sata, čija je glavna funkcija nadzor nad izvršnom vlašću”, zaključuju iz Instituta alternativa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Na najnovijoj listi 100 najbogatijih regiona beogradskog Nedeljnika i dalje su Ivan Ubović, Dragan Bokan, Komnen Laković i Risto Drekalović. U odnosu na prethodnu godinu, nedostaju Aco Đukanović, Veselin Pejović i porodica Franca. Zvaničnim listama, istovremeno, hronično nedostaju neka moćna ovdašnja imena. Njihova metodologija ne vidi tajne račune
Beogradski Nedeljnik objavio je novu listu stotinu najbogatijih u regionu. U odnosu na prošlogodišnju, broj ovdašnjih milijunaša smanjio se. Prošle godine na listi ih je bilo sedam, sada su ostala četvorica.
Prema Nedeljniku, najbogatiji Crnogorac i dalje je Ivan Ubović, zvanični vlasnik kompanije Bemax. Njegovo, odnosno bogatstvo firme, procjenjuje se na 430.916.634 eura, što je mladog Ubovića postavilo na 70. mjesto najbogatijih u regionu. Prošle godine bogatstvo Ubovića je prema ovoj listi bilo veće. Procijenjeno je tada na preko 482 miliona, zbog čega se našao na 52. mjestu.
Najbogatiji Crnogorac ima drugačiju priču od mnogih regionalnih bogataša. Krajnje neobičan put do milionera. Do prije par godina bio je tek student. Onda je kupio jednu od najmoćnijih građevinskih kompanija u Crnoj Gori i preko noći postao milioner. Kako, ne zna ni njegov otac, Ranko Ubović, nedavno uhapšen zbog sumnje da je prao novac za vođu kavačkog klana Radoja Zvicera.
Tokom saslušanja u tužilaštvu krajem prošle godine, Ranko Ubović, koji se smatra stvarnim vlasnikom Bemaxa, negirao je da je kompanija njegova i kazao da ne zna odakle njegovom sinu, tek svršenom studentu, novac da je kupi. Objasnio je da ga to nije pitao jer „nije želio da se u to petlja“. Samo mu je , kazao je, preporučio da kupi Bemax, i bio mu pri ruci.
Ivan Ubović je u julu 2022. kupio Bemax od Veselina Kovačevića, tadašnjeg zvaničnog vlasnika kompanije. I Kovčević je nedavno uhapšen.
Mladi Ubović je od Kovčevića kupio Bemax za 750 hiljada eura, što je manje od jedan odsto tadašnje vrijednosti firme iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je bila i neraspoređena dobit iz ranijih godina od 141 milion eura. Dobar roditeljski savjet zlata vrijedi.
Na Nedeljnikovoj listi najbogatijih i ove godine je kompanija Voli, odnosno njen vlasnik Dragan Bokan, sa bogatstvom procijenjenim na 421.114.020 eura. Prošle godine Bokanovo bogatstvo, odnosno vrijednost Volija, procijenjeno je na 413 miliona. Za razliku od Ubovića i Bemaxa, u međuvremeno je poraslo. Bokan se na ovogodišnjoj listi našao tik iza Ubovića, na 71. mjestu.
Među najbogatijima regiona opet je i vlasnik Hard Discount Lakovića, Komnen Laković, na 91. mjestu, sa bogatstvom procijenjenim na 311.427.170 eura. I vrijednost Lakovićevog lanca porasla je, pošto je prošle godine procijenjena na 234 miliona eura. Konačno, tu je i vlasnik kompanije KIPS Risto Drekalović, sa bogatstvom od 297.927.624 eura, koje ga je dovelo na 94. mjesto ovogodišnje liste. I ono je uvećano. Prošle godine vrijednost KIPS-a procijenjena je na 260 miliona.
Listi, u odnosu na prošlogodišnju, nedostaju tri domaće kompanije, odnosno bogataša: Aco Đukanović, Veselin Pejović i porodica Franca. Pejović se tada kao vlasnik Uniproma našao na 81. mjestu, Đukanović sa Invest novom i Prvom bankom na 84. mjestu), a Franca i njihov Mesopromet, na 100-tom mjestu. Đukanovićevo bogatstvo tada je procijenjeno na 285 miliona, Pejovića na 296 miliona, a France na 218 miliona.
Ove godine posljednje, stoto mjesto, zauzeo je Milan Beko, odnosno Luka Beograd sa 265.000.000 eura. Bogatstvo 100 najbogatijih u regionu uvećano je za godinu dana za čak – dvije milijarde eura.
Na Listi je najviše, čak 48 biznismena iz Srbije, dok je prethodne dvije godine prednjačila Hrvatska. Vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković ponovo je najbogatiji poslovni čovjek u regionu. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na 3.011.403.812 eura. Nešto malo manje ima porodica Kostić, koja je preuzela upravljanje MK grupom.
“Četvorica najbogatijih Crnogoraca vrijede koliko sam Filip Cepter. Nesumnjivo, veličina tržišta igra presudnu ulogu u bogatstvu vlasnika kompanija”, npomenuli su iz Nedeljnika.
Naznačili su da su i ovu Listu sačinili eksperti dvije renomirane konsultantska firme koji rade na Njujorškoj berzi. Koristili su najmjerodavnije multiplikatore Stern School of Business New York University (i komparativnih kompanija) a u analizu su uključili i rezultate tržišnih transakcija u regionu i svijetu. Korišćena je finansijska metodologija i niz alatki koje dopuštaju da se dođe do što realnije vrijednosti kompanija, saopštili su.
Koliko god bile renomirane konsultantske firme koje izrađuju liste najbogatijih, te liste imaju jednu falinku. Njihove metodologije ne vide tajne račune. Otuda, na zvaničnim listama, kada je Crna Gora u pitanju, hronično nedostaju neka moćna imena, o čijem na oko vidnom bogatstvu decenijama nema zvaničnih podataka.
Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase. Do danas nema institucionalnog odgovora, kako su oni to i postali. Pa ni kako su stasali domaći tajkuni, kumovi i prijatelji, milioneri zahvaljujući političkim konekcijama. Odgovor nije stigao ni nakon pada višedecenijske vlasti DPS u avgustu 2020. Pet godina kasnije, nema čak ni novog zakona o oduzimanju nelegalno stečenog bogatstva.
O bogatstvu ovdašnjih milionera koje ne prepoznaju zvanične liste, ne šuška se samo decenijma po kuloarima, već su tu i brojni medijski članci, i svjedočenja.
Jedno od najpoznatijih je ono bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića. On je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004., pisao da mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Napisao je i da mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Zauzvrat Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.
O švercu cigareta i bogaćenju, govorio je nešto kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji šef trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio dobar dio priče. Koja do danas nije institucionalno potvrđena. Što se tiče institucija, jedini Đukanovićev višak trenutno je kolekcija skupih satova.
Đukanović se prije više od decenije našao među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima. Koju su metodologiju koristili autori te liste, ne zna se, ali njegovo bogatstvo procijenjeno je na preko 160 milina eura. Istovremeno, prema zvaničnim registrima, Đukanović je živio kao obični državni službenik. Dok je i golom oku bilo jasno da postoji opasan nesklad između zvaničnog i stvarnog.
Zvanično, još nema odgovora ni na neke afere novijeg datuma. Tajni Đukanovićevi poslovi, iskočili su i u okviru svjetske afere Pandorini papiri. Nalazi velike, globalne istrage Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICFJ) nazvane Pandorini papiri, objelodanjeni su 3. oktobra 2021. godine. Radi se o oko 12 miliona dokumenata o poslovnim tajnama 35 aktuelnih i bivših svjetskih lidera. Dokumenta razotkrivaju sakrivena bogatstva, izbjegavanje poreza, ali i pranje novca nekih od najmoćnijih ljudi na svijetu. Nazivani su – “finansijski zemljotres“.
Ti podaci pokazuju da su Đukanović i njegov sin Blažo formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da su poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, te da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori. Na sve to Đukanović je saopštio da se radi o kompanijama koje nijesu poslovale ni dan. Tužilaštvo ni na to još nema odgovor.
I tako, iz godine u godinu, od liste do liste, u raskoraku između zvaničnog i stvarnog.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NASTAVAK SAGE O IZGRADNJI POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA: Botunizacija
Objavljeno prije
1 sedmicana
16 Januara, 2026
Teritorijalno širenje protesta zbog izgradnje PPOV, uz širenje liste zahtjeva DNP-a prema koalicionim partnerima, postaju alat za destabilizaciju Crne Gore i njenih EU aspiracija
Poslije prazničnog zatišja, situacija sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Botunu ušla je u novu fazu. Složeniju.
Na samom gradilištu, uz stalno obezbjeđenje, jedan bager angažovan je na pripremnim (tzv. zemljanim) radovima. Svjedoči o ubjeđenju čelnika Opštine Podgorica, kao investitora projekta, da su problem nezadovoljnih mještana riješili ili ih, makar, “pacifikovali” do mjere koja ne ugrožava izgradnju PPOV.
Demonstrirana je odlučnost vlasti, lokalne i državne, da provodi odluke koje trenutno nijesu popularne, ali su neophodne. Razloge te nužnosti – od rješavanja jednog od najvećih ekoloških problema u Crnoj Gori do adekvatnog odnosa prema projektima koje finansira EU, kao pomoć u procesu pristupanja – nepotrebno je detaljnije elaborirati. Bilo je o tome već priče.
Na drugoj strani, raste nezadovoljstvo sumnjičavih prema tom projektu. Protestne blokade saobraćajnica izlile su se, poput poplava, sa teritorije opštine Zeta. Trenutno je fokus demonstranata na raskršću puteva između Cetinja, Podgorice i Nikšića. Prethodno je na meti bila saobraćajnica koja vodi ka Aerodromu Golubovci.
Nezvanični glasnogovornici protesta najavljuju da bi blokade mogle stići i u druge djelove zemlje. Ako se “onaj” bager ne ugasi, a najavljeni/obećani pregovori ne nastave. I uprkos tome što se čini da nema niti može biti kompromisa između stanovnika Botuna/Zete koji “po svaku cijenu” traže izmještanje projektovanog postrojenja sa planirane lokacije, i zvaničnika Glavnog grada i Vlade koji insistiraju, jednako odlučno, da je to jedina lokacija na kojoj PPOV može biti izgrađen.
O čemu se, sa tih pozicija, može razgovarati i dogovarati ostaje nejasno. Čak i nakon najave predsjednika Skupštine Andrije Mandića da će inicirati novu rundu pregovora između strana koje personifikuju njegov dugogodišnji koalicioni partner Milan Knežević sa jedne i premijer Milojko Spajić, odnosno gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, sa druge strane. U sadašnjim okolnostima, Mandićeva najava djeluje više kao pokušaj kupovine vremena nego kao stvarna potraga za rješenjem.
Ljestvica je, u međuvremenu, podignuta. Milan Knežević je, na izmaku prošle godine, najavio da će njegova DNP donijeti odluku u napuštanju “krvave vlade” i vladajuće koalicije u Glavnom gradu ili će on podnijeti ostavku na mjesto predsjednika partije i poslanika. Umjesto najavljenog, stigla je proširena lista zahtjeva.
DNP će, saopšteno je nakon sjednice predsjedništva partije, pred Vladu iznijeti niz inicijativa koje uključuju pitanje ustavne definicije srpskog jezika, izmjene ili dopune državnih simbola Crne Gore, liberalizaciju sticanja dvojnog državljanstva… Pomenut je i kolektor. Ukoliko njihove inicijative u Vladi ne naiđu na podršku većine oni će napustiti vlast.
Analitičari u tom ultimatumu prepoznaju dosta nedosljednosti i nedorečenosti.
Prvo, zahtjevi DNP su u suprotnosti sa Sporazumom o formiranju vladajuće većine, ali i njegovom dopunom poznatom kao Barometar 26. Tamo stoji kako će se potpisnici suzdržavati “od svih tema koje mogu obnavljati ili produbljivati podjele”. Odnosno, da će se “fokusirati na državno jedinstvo i saradnju u oblasti EU integracija, ostavljajući polarizujuća pitanja koja bi mogla ugroziti proces pristupanja Crne Gore u EU posebnom mehanizmu razrješenja… Takva pitanja uključuju identitetske teme i druga pitanja koja mogu izazvati etničke ili vjerske tenzije ili destabilizovati nacionalnu bezbjednost Crne Gore”.
Proizilazi da Knežević i njegovi sljedbenici udaraju u temeljne principe na kojima je formirana aktuelna većina. Ili će ti principi biti redefinisani, ili će Knežević i njegov DNP… šta? Preći u opoziciju? Ili, napuštajući ministarska mjesta a čuvajući ona dobijena “po dubini”, postati tihi partner vladajuće većine. Odričući se odgovornosti a koristeći benefite te pozicije.
Ovonedjeljni ultimatum dovoljno je neodređen da ostavlja otvorenim obje mogućnosti. Iz saopštenja DNP ne znamo rokove u kojima Vlada, a valjda i parlament, moraju prihvatiti najavljene inicijative. Ni šta tačno one podrazumijevaju. Pitanja jezika, simbola, državljanstva nijesu problematizovana od juče. I svima je poznata procedura za njihovo razrješenje, baš kao i procjena da postojeće raspoloženje u parlamentu i među biračima, ne obaćava ishod koji priželjkuje DNP.
Za razliku od Kneževića, Mandić zauzima drugačiju poziciju. Iako formalno podržava zahtjeve DNP, on insistira da „nije vrijeme“ za njihovo otvaranje. Zvanično, prioritet su EU integracije. Suštinski, jasno je da bi otvaranje fronta koji zahtijeva Knežević moglo biti unaprijed izgubljena bitka. Ukoliko bi se vodila na način propisan Ustavom Crne Gore.
Umjesto toga, Mandić najavljuje borbu da vladajuća koalicija na izborima 2027. dobije novi mandat. Nadajući se, vjerovatno, i nešto drugačijem rasporedu snaga u parlamentu, sa većim uticajem srpskih nacionalnih partija.
Pokazalo se da strategija predsjednika parlamenta ima pobornike i među Kneževićevim najbližim partijskim saradnicima. Nakon pomenute sjednice Predsjedništva DNP oglasio se njegov član, poslanik Dragan Bojović, obavještavajući partijske drugove da podnosi ostavku na sve političke funkcije, ali da zadržava poslanički mandat. “Svako ko Srbe danas ponovo nagovara da se nađu u opoziciji i na političkim marginama – nije im prijatelj”, naveo je Bojović u svojoj ostavci.
Eto novog izazova za Milana Kneževića. A još nije svojim partijskim drugovima, postizbornim koalicionim partnerima ni javnosti objasnio zašto se partija koju predvodi ponaša suprotno u institucijama i na barikadama. Da podsjetimo, PPOV u Botunu ne bi bilo moguće legalno graditi da poslanici i podgorički odbornici DNP nijesu podržali niz propisa (Prostorni plan Crna Gore… budžet Glavnog grada za 2026.) koji su prethodno morali biti usvojeni.
DNP, odnosno njen predsjednik, predvodi proteste protiv realizacije projekta koji je ta partija, prethodno, institucionalno omogućila. Dok su glasali, pred njima su bile zastavice EU, na protestima i u naknadnim zahtjevima insistira se na nacionalnim obrascima ugroženosti, obespravljenosti, sveopšte zavjere.
Dio analitičara kaže da nije riječ o nesnađenosti ili slučajnoj grešci, nego o političkoj strategiji. Sjedjenje na dvije stolice, u najkraćem.
Prema toj interpretaciji Knežević ne predvodi proteste uprkos tome što je DNP glasao za odluke koje su omogućile izgradnju PPOV u Botunu, nego – baš zato. Pokušavajući da političku odgovornosti zamijeni legitimacijom “s narodom”, u nadi da će to biti dovoljno da se zaboravi prethodno glasanje ali i sva obećanja o suštinskoj izmjeni klijentelističko-nepotističkog sistema vladavine koje su naslijedili od prethodnika. Pa nadogradili i unaprijedili.
U tom kontekstu, protesti postaju alat za proizvodnju trajne krize. Za destabilizaciju Crne Gore i njenih EU aspiracija. Koje, gle čuda, priželjkuje i srpski predsjednik Aleksandar Vučić, čiji je Knežević najmiliji gost.
Zato je, između ostalog, Kneževiću važno da za sporenja u Botunu, u istom kontekstu, optuži šefa delegacije EU u Podgorici i predstavnika turske firma koja je izabrana za izvođača radova na izgradnji PPOV. Kad se pronađu strani neprijatelji biće lakše normalizovati model u kojem nijedna odluka nije konačna, nijedna odgovornost lična, a svaka započeta reforma može okončati pred zidom barikada i blokada.
Odatle do botunizacije Crne Gore i njenog evropskog puta samo je par koraka.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
-
INTERVJU3 sedmiceBOŽO KOPRIVICA, PISAC: Nema pravog duplog pasa
-
DRUŠTVO3 sedmiceVISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
-
Izdvojeno3 sedmiceSVIJET U 2025.: Nova godina, nove strijepnje
-
Izdvojeno3 sedmiceBJELORUSIJA NA RAKRŠĆU: Lukašenko će pokrenuti staru igru, ovaj put uz Trampovu pomoć
-
INTERVJU3 sedmiceDR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Trampa vodi jedno načelo: MTGF – Make Trump Great Forever
