Ni poslije četiri godine Mojkovčani nijesu bliže realizaciji ideje da se ostavština rudnika Brskovo uključi u turističku ponudu opštine. Ipak, kako kažu u lokalnoj upravi, nijesu odustali od tog projekta, iako je mnogo otežavajućih okolnosti, koje ga sputavaju.
Ulazak u rudarske jame trenutno je opasan, a od postrojenja više ništa nije ni ostalo. Za bilo kakav napor da se u Mojkovcu napravi nešto slično turističkim atrakcijama kao što su slovenačka Idrija ili Labin u Istri, bilo bi potrebno mnogo novca, kaže glavna opštinska administratorka Maja Ikervari.
,,Mnogo je otežavajućih okolnosti. Jedan od razloga je i to što je sva imovina, osim jama, u privatnim rukama. Kada imovina nije naša, onda je sve teže. Najvažnije, mnogo toga što se ticalo rada rudnika – uništeno je”, kaže ona.
Ostavštinu mojkovačkog rudnika, zatvorenog prije dvadesetak godina, uništavali su mnogi. Ponajviše nemar i kupci dijela imovine tog nekada čuvenog preduzeća. Gotovo sve metalno što se nalazilo u nekadašnjem rudniku prodato je nikšićkoj Željezari, kao staro gvožđe.
Nikšićka firma Unis –san, koja je prije devet godina kupila jedan pogon rudnika, u staro gvožđe prodala je mnogo vrijednosti. To preduzeće kupilo je pola flotacije rudnika za 145.000 eura. Nakon vađenja i prikupljanja metalnog otpada, poslije Unis-sana, tvrde mnogi Mojkovačani, ostali su samo toksični otpad i gole zidine pogona.
A uništavalo se i prije nego što su Nikšićani stigli.
,,Pored toga što su na otpadu završili alati i mašine za vađenje i preradu rude, nažalost, uništeno je mnogo vrijedne dokumentacije. Sve je to prodato u stari papir. To je ogromna šteta, jer su to bila vrijedna svjedočanstva o rudarskom životu u našem gradu. No, sada se tu više ništa ne može učiniti. Moramo vidjeti šta da radimo s onim što je ostalo, a nadam se da će to biti moguće”, kaže glavna administratorka.
NVO Terra nostra i lokalna uprava su 2010. godine ipak pokušali da rudarski život Brskova približe turistima.
Ono što će biti moguće, nadaju se u Terra nostri i opštini, je da se prikupi što više dokumentacije, foto i filmskih zapisa, uzoraka rude, stvari koje su rudari svakodnevno koristili na poslu, alata, čak i iz vremena srednjovjekovnog Brskova… Od svega toga planiraju da naprave kvalitetnu muzejsku postavku, koja će upečatljivo govoriti o rudarstvu u tom kraju.
To će, očekuju, biti interesantno turistima, ali i izuzetno važno za očuvanje rudarskog identiteta Mojkovca.
,,Pripremamo jednu muzejsku postavku o rudniku i nastojimo da prikupimo što više eksponata. Valjda će to biti dovoljno da sačuvamo Brskovo od potpunog zaborava i da, konačno, naučimo da poštujemo svoju rudarsku baštinu. Zahvaljujući rudniku izgrađen je dobar dio današnjeg Mojkovca. To moramo barem pamtiti, kada već ne možemo ljudima danas pokazati Brskovo, kao što Hrvati i Slovenci mogu Labin i Idriju”, kaže Maja Ikervari.
To bi bio prvi mojkovački muzej a za sada se ne zna gdje će postavka biti smještena. Jedna od ideja je da se izloži u jednoj stijeni, u prostoru koji je služio kao magacin eksploziva Brskova.
U Opštini ističu važnost projekta Rudnici kulture kako za Mojkovac, tako i za državu. To je regionalni projekat, oko koga su se okupili predstavnici EX YU republika, iz Slovenije (Idrija), Hrvatske (Labin, Zagreb), BiH (Banovići i Prijedor), Srbije (Krušedol) i Crne Gore (Terra nostra i Opština Mojkovac). Cilj projekta je formiranje kulturnog klastera i pokretanje aktivnosti revalorizacije i zaštita industrijskog nasljeđa nekadašnjih rudnika u zemljama bivše Jugoslavije.
„Cilj je da se podstaknu lokalne zajednice na novi način razmišljanja i korišćenja propalih industrijskih, arhitektonskih i istorijskih struktura i izvrši njihova prenamijena u samoodržive javno-kulturne komplekse. Sve to će poboljšati vidljivost rudarske baštine u regiji i ponovo uspostaviti veze i kulturnu saradnju između rudarskih opština i regija. Projektom je predviđena edukacija svih lokalnih i regionalnih društvenih aktera o nužnosti zaštite i prenamjene rudarske baštine” – kažu u Opštini.
U nastavku projekta, koji je gotovo izvjestan, vjerovatno će biti podignut jedan spomenik rudaru. Ikervari ističe kako je to neophodno da bi mladi, koji nemaju predstavu o Mojkovcu kao rudarskom gradu, promijenili odnos.
,,Umjesto sačuvane baštine, sve se svelo na neku vrstu legende. Đedovi danas unucima pričaju kako je jednom Mojkovac bio rudarski grad, pričaju kao da je bilo davno, a ne ‘juče’. To je pomalo nevjerovatno. Nadam se da ćemo to barem malo promijeniti.”
Dobra posjećenost izložbe Rudnici kulture – od industrijske do umjetničke revolucije govori u prilog tome da Brskovo nije potpuno zaboravljeno. Mojkovčani su bili izuzetno zainteresovani da vide djela umjetničke skupine Lajbah, hrvatske umjetničke frakcije – Metal Guru i Darija Šolmana, Mladena Miljanovića, Vladimira Kneževića, Irenu Lagator-Pejović kao i umjetnički projekat Autopsija i Želimir.
Prije Mojkovca, tu putujuću izložbu vidjela je publika u Trbovlju i Idriji (Slovenija), Boljevcu i Aleksincu (Srbija). Ovih dana slike, skulpture, crteže i video performance gleda publika u Prijedoru i Labinu.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ