Povežite se sa nama

OKO NAS

MOJKOVAC: ZABORAVLJENI RUDNIK BRSKOVO: Ostavština na otpadu

Objavljeno prije

na

Ni poslije četiri godine Mojkovčani nijesu bliže realizaciji ideje da se ostavština rudnika Brskovo uključi u turističku ponudu opštine. Ipak, kako kažu u lokalnoj upravi, nijesu odustali od tog projekta, iako je mnogo otežavajućih okolnosti, koje ga sputavaju.

Ulazak u rudarske jame trenutno je opasan, a od postrojenja više ništa nije ni ostalo. Za bilo kakav napor da se u Mojkovcu napravi nešto slično turističkim atrakcijama kao što su slovenačka Idrija ili Labin u Istri, bilo bi potrebno mnogo novca, kaže glavna opštinska administratorka Maja Ikervari.

,,Mnogo je otežavajućih okolnosti. Jedan od razloga je i to što je sva imovina, osim jama, u privatnim rukama. Kada imovina nije naša, onda je sve teže. Najvažnije, mnogo toga što se ticalo rada rudnika – uništeno je”, kaže ona.

Ostavštinu mojkovačkog rudnika, zatvorenog prije dvadesetak godina, uništavali su mnogi. Ponajviše nemar i kupci dijela imovine tog nekada čuvenog preduzeća. Gotovo sve metalno što se nalazilo u nekadašnjem rudniku prodato je nikšićkoj Željezari, kao staro gvožđe.

Nikšićka firma Unis –san, koja je prije devet godina kupila jedan pogon rudnika, u staro gvožđe prodala je mnogo vrijednosti. To preduzeće kupilo je pola flotacije rudnika za 145.000 eura. Nakon vađenja i prikupljanja metalnog otpada, poslije Unis-sana, tvrde mnogi Mojkovačani, ostali su samo toksični otpad i gole zidine pogona.

A uništavalo se i prije nego što su Nikšićani stigli.

,,Pored toga što su na otpadu završili alati i mašine za vađenje i preradu rude, nažalost, uništeno je mnogo vrijedne dokumentacije. Sve je to prodato u stari papir. To je ogromna šteta, jer su to bila vrijedna svjedočanstva o rudarskom životu u našem gradu. No, sada se tu više ništa ne može učiniti. Moramo vidjeti šta da radimo s onim što je ostalo, a nadam se da će to biti moguće”, kaže glavna administratorka.

NVO Terra nostra i lokalna uprava su 2010. godine ipak pokušali da rudarski život Brskova približe turistima.

Ono što će biti moguće, nadaju se u Terra nostri i opštini, je da se prikupi što više dokumentacije, foto i filmskih zapisa, uzoraka rude, stvari koje su rudari svakodnevno koristili na poslu, alata, čak i iz vremena srednjovjekovnog Brskova… Od svega toga planiraju da naprave kvalitetnu muzejsku postavku, koja će upečatljivo govoriti o rudarstvu u tom kraju.

To će, očekuju, biti interesantno turistima, ali i izuzetno važno za očuvanje rudarskog identiteta Mojkovca.

,,Pripremamo jednu muzejsku postavku o rudniku i nastojimo da prikupimo što više eksponata. Valjda će to biti dovoljno da sačuvamo Brskovo od potpunog zaborava i da, konačno, naučimo da poštujemo svoju rudarsku baštinu. Zahvaljujući rudniku izgrađen je dobar dio današnjeg Mojkovca. To moramo barem pamtiti, kada već ne možemo ljudima danas pokazati Brskovo, kao što Hrvati i Slovenci mogu Labin i Idriju”, kaže Maja Ikervari.

To bi bio prvi mojkovački muzej a za sada se ne zna gdje će postavka biti smještena. Jedna od ideja je da se izloži u jednoj stijeni, u prostoru koji je služio kao magacin eksploziva Brskova.

U Opštini ističu važnost projekta Rudnici kulture kako za Mojkovac, tako i za državu. To je regionalni projekat, oko koga su se okupili predstavnici EX YU republika, iz Slovenije (Idrija), Hrvatske (Labin, Zagreb), BiH (Banovići i Prijedor), Srbije (Krušedol) i Crne Gore (Terra nostra i Opština Mojkovac). Cilj projekta je formiranje kulturnog klastera i pokretanje aktivnosti revalorizacije i zaštita industrijskog nasljeđa nekadašnjih rudnika u zemljama bivše Jugoslavije.

„Cilj je da se podstaknu lokalne zajednice na novi način razmišljanja i korišćenja propalih industrijskih, arhitektonskih i istorijskih struktura i izvrši njihova prenamijena u samoodržive javno-kulturne komplekse. Sve to će poboljšati vidljivost rudarske baštine u regiji i ponovo uspostaviti veze i kulturnu saradnju između rudarskih opština i regija. Projektom je predviđena edukacija svih lokalnih i regionalnih društvenih aktera o nužnosti zaštite i prenamjene rudarske baštine” – kažu u Opštini.

U nastavku projekta, koji je gotovo izvjestan, vjerovatno će biti podignut jedan spomenik rudaru. Ikervari ističe kako je to neophodno da bi mladi, koji nemaju predstavu o Mojkovcu kao rudarskom gradu, promijenili odnos.

,,Umjesto sačuvane baštine, sve se svelo na neku vrstu legende. Đedovi danas unucima pričaju kako je jednom Mojkovac bio rudarski grad, pričaju kao da je bilo davno, a ne ‘juče’. To je pomalo nevjerovatno. Nadam se da ćemo to barem malo promijeniti.”

Dobra posjećenost izložbe Rudnici kulture – od industrijske do umjetničke revolucije govori u prilog tome da Brskovo nije potpuno zaboravljeno. Mojkovčani su bili izuzetno zainteresovani da vide djela umjetničke skupine Lajbah, hrvatske umjetničke frakcije – Metal Guru i Darija Šolmana, Mladena Miljanovića, Vladimira Kneževića, Irenu Lagator-Pejović kao i umjetnički projekat Autopsija i Želimir.

Prije Mojkovca, tu putujuću izložbu vidjela je publika u Trbovlju i Idriji (Slovenija), Boljevcu i Aleksincu (Srbija). Ovih dana slike, skulpture, crteže i video performance gleda publika u Prijedoru i Labinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo