Povežite se sa nama

OKO NAS

MOJKOVAC: ZABORAVLJENI RUDNIK BRSKOVO: Ostavština na otpadu

Objavljeno prije

na

Ni poslije četiri godine Mojkovčani nijesu bliže realizaciji ideje da se ostavština rudnika Brskovo uključi u turističku ponudu opštine. Ipak, kako kažu u lokalnoj upravi, nijesu odustali od tog projekta, iako je mnogo otežavajućih okolnosti, koje ga sputavaju.

Ulazak u rudarske jame trenutno je opasan, a od postrojenja više ništa nije ni ostalo. Za bilo kakav napor da se u Mojkovcu napravi nešto slično turističkim atrakcijama kao što su slovenačka Idrija ili Labin u Istri, bilo bi potrebno mnogo novca, kaže glavna opštinska administratorka Maja Ikervari.

,,Mnogo je otežavajućih okolnosti. Jedan od razloga je i to što je sva imovina, osim jama, u privatnim rukama. Kada imovina nije naša, onda je sve teže. Najvažnije, mnogo toga što se ticalo rada rudnika – uništeno je”, kaže ona.

Ostavštinu mojkovačkog rudnika, zatvorenog prije dvadesetak godina, uništavali su mnogi. Ponajviše nemar i kupci dijela imovine tog nekada čuvenog preduzeća. Gotovo sve metalno što se nalazilo u nekadašnjem rudniku prodato je nikšićkoj Željezari, kao staro gvožđe.

Nikšićka firma Unis –san, koja je prije devet godina kupila jedan pogon rudnika, u staro gvožđe prodala je mnogo vrijednosti. To preduzeće kupilo je pola flotacije rudnika za 145.000 eura. Nakon vađenja i prikupljanja metalnog otpada, poslije Unis-sana, tvrde mnogi Mojkovačani, ostali su samo toksični otpad i gole zidine pogona.

A uništavalo se i prije nego što su Nikšićani stigli.

,,Pored toga što su na otpadu završili alati i mašine za vađenje i preradu rude, nažalost, uništeno je mnogo vrijedne dokumentacije. Sve je to prodato u stari papir. To je ogromna šteta, jer su to bila vrijedna svjedočanstva o rudarskom životu u našem gradu. No, sada se tu više ništa ne može učiniti. Moramo vidjeti šta da radimo s onim što je ostalo, a nadam se da će to biti moguće”, kaže glavna administratorka.

NVO Terra nostra i lokalna uprava su 2010. godine ipak pokušali da rudarski život Brskova približe turistima.

Ono što će biti moguće, nadaju se u Terra nostri i opštini, je da se prikupi što više dokumentacije, foto i filmskih zapisa, uzoraka rude, stvari koje su rudari svakodnevno koristili na poslu, alata, čak i iz vremena srednjovjekovnog Brskova… Od svega toga planiraju da naprave kvalitetnu muzejsku postavku, koja će upečatljivo govoriti o rudarstvu u tom kraju.

To će, očekuju, biti interesantno turistima, ali i izuzetno važno za očuvanje rudarskog identiteta Mojkovca.

,,Pripremamo jednu muzejsku postavku o rudniku i nastojimo da prikupimo što više eksponata. Valjda će to biti dovoljno da sačuvamo Brskovo od potpunog zaborava i da, konačno, naučimo da poštujemo svoju rudarsku baštinu. Zahvaljujući rudniku izgrađen je dobar dio današnjeg Mojkovca. To moramo barem pamtiti, kada već ne možemo ljudima danas pokazati Brskovo, kao što Hrvati i Slovenci mogu Labin i Idriju”, kaže Maja Ikervari.

To bi bio prvi mojkovački muzej a za sada se ne zna gdje će postavka biti smještena. Jedna od ideja je da se izloži u jednoj stijeni, u prostoru koji je služio kao magacin eksploziva Brskova.

U Opštini ističu važnost projekta Rudnici kulture kako za Mojkovac, tako i za državu. To je regionalni projekat, oko koga su se okupili predstavnici EX YU republika, iz Slovenije (Idrija), Hrvatske (Labin, Zagreb), BiH (Banovići i Prijedor), Srbije (Krušedol) i Crne Gore (Terra nostra i Opština Mojkovac). Cilj projekta je formiranje kulturnog klastera i pokretanje aktivnosti revalorizacije i zaštita industrijskog nasljeđa nekadašnjih rudnika u zemljama bivše Jugoslavije.

„Cilj je da se podstaknu lokalne zajednice na novi način razmišljanja i korišćenja propalih industrijskih, arhitektonskih i istorijskih struktura i izvrši njihova prenamijena u samoodržive javno-kulturne komplekse. Sve to će poboljšati vidljivost rudarske baštine u regiji i ponovo uspostaviti veze i kulturnu saradnju između rudarskih opština i regija. Projektom je predviđena edukacija svih lokalnih i regionalnih društvenih aktera o nužnosti zaštite i prenamjene rudarske baštine” – kažu u Opštini.

U nastavku projekta, koji je gotovo izvjestan, vjerovatno će biti podignut jedan spomenik rudaru. Ikervari ističe kako je to neophodno da bi mladi, koji nemaju predstavu o Mojkovcu kao rudarskom gradu, promijenili odnos.

,,Umjesto sačuvane baštine, sve se svelo na neku vrstu legende. Đedovi danas unucima pričaju kako je jednom Mojkovac bio rudarski grad, pričaju kao da je bilo davno, a ne ‘juče’. To je pomalo nevjerovatno. Nadam se da ćemo to barem malo promijeniti.”

Dobra posjećenost izložbe Rudnici kulture – od industrijske do umjetničke revolucije govori u prilog tome da Brskovo nije potpuno zaboravljeno. Mojkovčani su bili izuzetno zainteresovani da vide djela umjetničke skupine Lajbah, hrvatske umjetničke frakcije – Metal Guru i Darija Šolmana, Mladena Miljanovića, Vladimira Kneževića, Irenu Lagator-Pejović kao i umjetnički projekat Autopsija i Želimir.

Prije Mojkovca, tu putujuću izložbu vidjela je publika u Trbovlju i Idriji (Slovenija), Boljevcu i Aleksincu (Srbija). Ovih dana slike, skulpture, crteže i video performance gleda publika u Prijedoru i Labinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo