Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVI POČETAK U ULCINJU: Akva park nade

Objavljeno prije

na

„Ulcinj će se ubuduće pored prirodnih ljepota, prepoznavati po akva parku. Biće to najveći akva park u ovom dijelu Balkana, magnet za turiste, nezaobilazna destinacija đačkih i drugih ekskurzija”, kaže gradonačelnik Ulcinja Fatmir Đeka.

Đeki i vladajućoj koaliciji u toj opštini, a još više njegovim građanima, je nakon dugih godina propadanja trebala realizacija bar jedne značajnije investicije kako bi im se vratilo poljuljano samopouzdanje i vjera u ljepšu budućnost.

Takav je projekat izgradnje vodenog grada u Štoju, u neposrednom zaleđu Velike plaže, na putu prema nudističkom naselju Ada Bojana. Na prostoru od 25,5 hiljada metara kvadratnih turska kompanija Polin će u narednih šest mjeseci, preko svoje kćerke firme Ulcinj akva park & Entertainment, uložiti oko 7,5 miliona eura. U ,,vodenom gradu” će biti zapošljeno oko 80 ljudi.

U ovom poslu decenije je za Ulcinjane najvažnije to što niko ne sumnja u kredibilnost investitora, jer sa dosadašnjim privatizacijama i najavama velikih projekata oni imaju izuzetno loše iskustvo. Jedan od direktora Polina Bilge Pakis ističe da je ta kompanija najmodernijim toboganima opremila oko 250 akva parkova po cijelom svijetu. ,,Imamo tri fabrike u Turskoj i pravimo različite vrste bazena za zabavne parkove. Koristimo različite boje, specijalne svjetlosne efekte i zanimljiv dizajn. Naši tobogani postavljeni su u velikim akva-parkovima u Evropi, SAD, ali i u Kolumbiji, Maleziji, Kini. Posebno je atraktivan ogroman tobogan u obliku zmije kobre, u čijim čeljustima završava svaki spust”, kaže Pakis.

Vodeni grad u Ulcinju, tvrde u Polinu, biće takođe atrakcija za sve uzraste. “U kombinaciji sa morem, pješčanom plažom i suncem uvjereni smo da ćemo učiniti da dan proveden u Ulcinju bude nezaboravan. Namjera nam je da ovaj grad dobije novu turističku i adrenalinsku atrakciju, koja će van svake sumnje predstavljati vrhunsku animaciju gostiju, motiv da dolaze u Ulcinj”, tvrdi izvršni direktor Ulcinj akva park & Entertainment Sahret Hajdarpašić i dodaje da je iskustvo Turske pokazalo da ovakvi objekti znače produženje sezone i povećanje prihoda.

U to je siguran i direktor Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera Radomir Mikan Zec. ,,Velika je to stvar u ukupnoj turističkoj ponudi Ulcinja. Otvaranjem akva parka, posjeta Ulcinju će porasti od 20 do 30 odsto, a dolaziće nam znatno kvalitetniji, jači potrošači iz inostranstva i regiona”, smatra on.

Turci su dobro izračunali: u špicu sezone u Ulcinju dnevno boravi preko 100 gostiju. Takođe, Ulcinj je ,,grad sunca”, odnosno ima oko 220 sunčanih dana u godini.To je garancija da će ovaj objekat biti profitabilan za investitore, pa u opštini očekuju da će ovo biti inicijalna kapisla za nova ulaganja na jednom od najatraktivnijih prostora na istočnoj obali Jadrana.

Đeka navodi da je prošlo vrijeme apatije i neodlučnosti. ,,Ulazimo u novu fazu: treba nam dobra investiciona klima, više ulaganja, nova radna mjesta. Moramo brzo donositi odluke. Vrijeme više nije naš saveznik”, kaže on ističući da je crnogorska Vlada takođe pružila podršku realizaciji ovog projekta.

Ohrabren podrškom centralnih vlasti gradonačelnik Ulcinja nije previše pažnje posvećivao zahtjevu za restituciju imovine na kojoj treba da se gradi akva park. I lokalni parlament je u ljeto donio odluku da ukoliko se porodici Rudović vrati zemlja, njima ponudi drugo zemljište po istoj tržišnoj vrijednosti ili im se prepusti ugovor o zakupu koji je sa Ulcinj akva park & Entertainment sklopila lokalna samouprava, što bi značilo da oni godišnje dobijaju oko 30 hiljada eura.

Prema Đekinim riječima, praksa iz Njemačke, u kojoj se nalazi čak 2/3 akva parkova u Evropi, pokazuje da država stimuliše gradnju ovakvih objekata, pa čak i da daje subvencije za vodu. Ova vrsta zabave donosi zaradu od 40 centi na svaki utrošeni euro, a osim finansijskog efekta ova industrija ima i socijalni karakter.

Hajdarpašić navodi da naredne sedmice kreću pripremni radovi i da će čitav objekat izgradnje ,,vodenog grada” na Velikoj plaži biti završen za 190 dana.

Tada će se vratiti optimizam kod Ulcinjana. To će značiti i vraćanje tog grada, koji je prije tri decenije ostvarivao trećinu turističkog prometa Crne Gore, na turističku mapu ,,starog kontinenta”.

Istorija je svjedok da Ulcinju treba duži period stabilnosti državne vlasti da bi se razvijao. Povijesna fakta svjedoče da od 1880. godine, odnosno od kada je Ulcinj pripao Crnoj Gori, pa do 1934. (kada je počela sa radom Solana), u ovom gradu praktično nije bilo nikakve investicione aktivnosti države. Ali, četiri značajnije investicije (izgradnja fabrike slanih kristala i tri hotela), tridesetih godina 20. vijeka, doveli su do snažnog razvoja grada, koji je prekinuo Drugi svjetski rat. Zaostajanje se nastavilo i u novoj, komunističkoj državi, da bi tek dvije decenije nakon rata, gradnjom hotela na Velikoj plaži, počeo privredni oporavak. Taj „zlatni period” u novijoj istoriji Ulcinja trajao je 25 godina, da bi, narednih 25 godina, na sceni ponovo bila destruktivna politika s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Početkom realizacije projekta akva parka, probuđena je nada da se period sveopšteg propadanja završio i da za Ulcinj dolaze bolji dani. E kada bi još krenula gradnja, odnosno obnova jednog velikog hotela, ti bolji dani bi već počeli.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo