Povežite se sa nama

FELJTON

MOMIR M. MARKOVIĆ: CRNOGORSKI TEMPLARI IZGUBLJENI U ISTORIJI (OGLED O CRNOGORSKOJ CRKVI) II: Od ideologije feudalizma do narodne crkve

Objavljeno prije

na

Kanonska ili državna crkva u srednjem vijeku je de facto ideolog feudalizma. Tako je i u Crnoj Gori, naročito u poznom srednjem vijeku sa Nemanjićima i ekspanzijom srpske feudalne države i crkve. U to vrijeme i sama crkva postaje najmoćniji feudalac u državi, poslije cara i kralja. Crkva je tumač i čuvar svojih i interesa vladara. „Caru carevo, a Bogu božje”. Crkva u ime Boga stavlja vladaru krunu na glavu i proglašava ga božjim pomazanikom. Vladar daruje crkvi posjede, sela, šume, kmetove, manastire, konake. Crkva, kao glasnogovornik dva gospodara – onog na nebu i onog na zemlji – pastvi, narodu potčinjenom, obespravljenom i poniženom, preporučuje molitvu, skrušenost, neprotivljenje, vjeru u raj poslije smrti. Sa najezdom Turaka i raspadom hrišćanskog feudalizma na Balkanu, crkva se prilagođava novom gospodaru na zemlji i drugačijoj feudalnoj kulturi. Pravoslavna crkva svoju službu Gospodu prilagođava novim prilikama i svom položaju koji joj omogućava očuvanje privilegija. Tako je u Grčkoj i Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Albaniji, Bosni. To, međutim, nije slučaj i u Crnoj Gori. Živko Andrijašević piše da su turske vlasti, po osvajanju Srbije, ukinule Pećku patrijaršiju i potčinile je Ohridskoj arhiepiskopiji. „Sve mitropolije Pećke patrijaršije, pa i Zetska, postale su formalno ili stvarno podvlasne novom crkvenom sjedištu. Zetska mitropolija, međutim, zadržala je status nezavisnosti pošto se u Zeti utvrdi gospodar Ivan Crnojević”. Snaga zetskog gospodara nije proizilazila iz feudalnih društvenih struktura kojima su pripadali i on i Zetska mitropolija već se temeljila na žilavosti plemena (katuna, komuna, zajednica) slobodnih ljudi – stočara Gornje Zete od kojih su najratoborniji Malonšići ulazili u crkvu naoružani i svetu naforu uzimali noževima, što se i nije baš uklapalo u pravoslavne kanone. Uskoro će na Cetinju početi da radi štamparija „… majka svih revolucija” u blizini žive Vlaške crkve koja najvjerovatnije nije bila ni potčinjena Zetskoj mitropoliji. A, štamparija je bila jeres za kanonske crkve toga doba. I hrišćanske jeresi (bogumili, patereni, manihejci), koje su kanonske crkve progonile, u socijalnoj suštini bila su antifeudalna učenja. Dok se Istočno-pravoslavna crkva, ponižena osvajanjima Turaka, brinula za opstanak i svoje privilegije, Zapadna-katolička crkva bila je u dubokoj krizi. Gotovo dva vijeka svijet Zapadne crkve potresali su krvavi protiv-feudalni ustanci seljaka: od žakerije u Francuskoj sredinom XIV vijeka preko ustanka Tomasa Mincera u Njemačkoj početkom XV i ustanka hrvatskih seljaka pod Matijom Gubcem. Martin Luter će 1517. godine u Vitenbergu objaviti početak cijepa-nja jedinstvene Zapadne crkve. Raskolima u katoličkoj crkvi dao je značajan doprinos i Žan Kalvin, koju deceniju kasnije To su neke socio-istorijske koordinate u kojima je nastajala osobena Crnogorska crkva. Utisak je da su posljednji zetski gospodari Crnojevići, koji su ostavili nesporne tragove ličnog obrazovanja, kulture i političke pronicljivosti od dalekosežnog značaja, imali taj panoramski pogled na stanje hrišćanske civilizacije. Pitanje je – razumijemo li mi to danas? Sa raspadom zetskog feudalizma, krajem XV vijeka, Pravoslavna crkva je ostala bez gospodara i zaštitnika. U spletu istorijskih okolnosti, u atipičnoj društvenoj zajednici u nastajanju, poklopili su se interesi crkve i naroda i crkva postaje tumač i zaštitnik interesa zajednice. Od tada, u nekoliko narednih stoljeća, razvija se u osobenu crkvu i drugačiju od ostalih hrišćanskih crkava na Balkanu.

Posebnost Crnogorske crkve treba tražiti u tragovima različitih vjerskih tradicija. Ti tragovi mogu se pratiti na mnogim nivoima – od dogme do pratećih obreda i rituala. Riječju – klasična Crna Gora je bila zemlja različnih jeresi, što bi Njegošev junak rekao – gora bez regula. Doduše, Zetska mitropolija je krajem XV vijeka sigurno poštovala pravoslavni red i obred. A, može biti i nekoliko narednih decenija XVI vijeka, pošto skadarski Sandžak-beg (islamizirani sin Ivana Crnojevića) još poklanja posjede crkvama i manastirima u skadarskom basenu. Ali, infiltracija paganskog nasljeđa i jeresi u kanonske dogme bila je nezaustavljiva. Svejedno što će se i kasnije crnogorski mitropoliti po navici hirotonisati u pravoslavnim centrima: Karlovcima, Sečuju, Petrogradu… ponekad i po nekoliko godina nakon izbora. Za to su, bez sumnje, postojali ozbiljni politički razlozi. Da je u duhovnu osnovu Crnogorske crkve ugrađeno ne samo pagansko nasljeđe, već i drugačija – „jeretička” shvatanja hrišćanstva, može se razumjeti i kao uzročno posljedična pojava osobene društvene zajednice u nastajanju. Crna Gora je bila utočište za sve čiji je integritet i identitet bio ugrožen, bez obzira na porijeklo, vjerska shvatanja i grijeh, kako je to formulisao mitropolit Petar I. „Proklet bio svaki Crnogorac, koji bi dobjegšeg čoeka i na samu vjeru nevjernoj tragi iz slobodne zemlje predavao. U slobodnu zemlju stupivši ma kojeg roda i plemena bio sin, mora biti slobodan i jest a ne u ropstva verige da padne, iz kojih je izmakao da slobodu nađe. Naša vrata slobode neka su svakom slobodu ištućem otvorena.”1) Čedomir Bogićević kaže da je sličnu normu uspostavio još Ivan Crnojević krajem XV vijeka, što posredno može da osvijetli nesmetan život hrišćanskih „jeresi” u Gornjoj Zeti. Padom države Crnojevića pod tursku vlast „državna crkva” postaje (makar formalno) institucija Otomanske imperije. To će u nepokornim djelovima zemlje izazvati buđenje i bujanje hrišćanskih jeresi, koje će u procesu simbioze sa stvarno nezavisnom Cetinjskom mitropolijom stvoriti osobenu crkvu primjerenu društvenoj zajednici koja je sa njom nastajala. Siromaštvo koje su propovijedali bogumili bilo je datost crnogorskog društva i crkve toga doba. No, bogumilska skrušenost, pokajanje i molitva bili su nespojivi sa Crnogorcima toga vremena, što bi trebalo da uputi i na tragove drugih jeresi kojih je u srednjem vijeku bilo širom Evrope u srednjoj Italiji, Lombardiji, Kataloniji, Španiji, južnoj Francuskoj. Dogme su se zasnivale na vjerovanju u dva Boga: Bog dobra i Bog zla, Gospod i Satana, koji su u trajnom sukobu, što neodoljivo podsjeća na neke djelove i slike iz „Luče mikrokozme”, jednog od najčudesnijih djela svjetske književnosti, a čiji je autor (gle slučajnosti) poglavar Crnogorske crkve i naroda. Njegovo shvatanje hrišćanstva je takođe sporno. Bog „tvoritelj poezije” – svjetlost ima protivnika Satanu gospodara mraka. Između njih je čovjek koji griješi i kaje se. „s točke svake pogledaj čovjeka, kako hoćeš sudi o čovjeku – tajna čojku čovjek je najveća” „Gnostički pisac Basilides, koji je poučavao u Aleksandriji, kaže da je čovjek kapija između mikro i makrokosmosa…”, piše Karl Gustav Jung u Sedam propovijedi smrti. O dualizmu toliko. No, za istraživanje različitih dogmatskih tragova gnostika, mandejaca, katara itd. u temeljima Crnogorske crkve, pored opšteg obrazovanja, potrebno je veliko istorijsko, a naročito teološko znanje i ogromno naučno strpljenje, kako bi se našao odgovor na mnoga dogmatska pitanja. Na primjer, što znači odgovor vojvode Petra Vukotića u anketi koju je u Crnoj Gori godinama sprovodio Valtazar Bogišić pripremajući „Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru” (remek djelo pravne kulture), na pitanje o Crnogorskoj crkvi. Pošto su anketirani (vojvode Marko Miljanov i Novica Cerović i arhimandrit Nićifor Dučić) odgovorili da je „posve avtokefalna” vojvoda Petar je dodao i polurečenicu „… i nema vrhu sebe nikoga osim Boga”. Niječe li on svako posredovanje sa Bogom, pa i ulogu vaseljenskog patrijarha, i poriče li božansko porijeklo Isusovo, što su odlučno i eksplicitno činili templari kojima je kler Crnogorske crkve sličio u javnom životu. Austrijski izaslanik Paulič krajem XVIII vijeka u svom izvješću kaže da su u Cetinjskom manastiru bila samo dva kaluđera. Za popove kaže da se po odijevanju i oružju ničim ne razlikuju od ostalih Crnogoraca, ali podvlači da njihov ugled u narodu zavisi od njihove lične hrabrosti i rječitosti. U Gorskom vijencu Vuk Mićunović se posprduje popu Miću koji loše čita svoj rukopis: „Lijepo li ova sablja čita, divno li nas danas razgovori!” Nema u tome ni poezije, ni danas prepoznatljivog humora, ali poređenje sveštenika sa sabljom govori nam što se od njega očekuje. No, ovo je gotovo opšte mjesto koje su zapazili brojni putopisci, novinari, diplomate, ali još niko u tome nije vidio jeresi i odstupanja od hrišćanskih dogmi. Na prvi pogled bi se to moglo smatrati čudnim, no slična je situacija bila i sa templarima.

1) M. Medaković: Povjesnica Crne Gore, Zemun, 1850. str. 232.

(Nastavlja se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XIII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG  (II)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Odluka 4: Na presudu sudije Osnovnog suda Milene Brajović iz februara 2019, kojom je poništena odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović kao nezakonita, uložena je žalba Višem sudu. Uvažavajući zakonski rok od 60 dana za odluku Višeg suda, predsjednik suda Boris Savić medijima je u više navrata i u pismenoj formi saopštio da je presuda donesena 07.05.2019. Ovom presudom Višeg suda u Podgorici potvrđena je presuda Osnovnog suda i odluka Skupštine o razrješenju pravosnažno utvrđena kao nezakonita. Uvažavajući ishod koji je omogućio tužiteljici povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG, pod političkim pritiskom uz aktivan angažman „vojnika partije” tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore (V. Medenice) i pravnih zastupnika R. Žugića, Viši sud u Podgorici upućuje presudu na preispitivanje građanskom odjeljenju Višeg suda, uz dvomjesečno izbjegavanje da formalno ekspeduje presudu u korist Radovićeve.

Načelni pravni stav predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice: U međuvremenu za potrebe R. Žugića i vladajuće DPS, predsjednica Vrhovnog suda pribjegava kršenju Ustava i derogiranju postojeće odluke Vrhovnog suda u slučaju nezakonitog razrješenja Radovićeve, kojom je ekplicitno navedeno da se radi o radnom sporu i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

„Načelni pravni stav” s potpisom predsjednice Vrhovnog suda V. Medenice da „Odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu biti preispitivane u upravnom sporu niti u parničnom postupku” donešen je 27.06.2019. Njime su direktno prekršene odredbe Ustava Crne Gore kojima je definisana ravnoteža i uzajamna kontrola tri grane vlasti i zagarantovano pravo na pravni lijek. Suprotstavljen je prethodnoj Odluci Vrhovnog suda Crne Gore iz oktobra 2018. godine, kojom je odlučeno da je slučaj razrješenja viceguvernerke CBCG radni spor u isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

Kako nije poznat primjer demokratske države na svijetu gdje sudovi nemaju pravo da preispituju zakonitost odluka Parlamenta, ovakav pravni stav osudile su brojne međunarodne instance među kojima Savjet Evrope i Evropska komisija, koja je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu konstatovala da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava, jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek.”

U smislu pristrasnosti i vršenja političkog uticaja na sudstvo u sporovima mobinga i nezakonitog razrješenja viceguvernerke CBCG važno je ukazati da je tokom donošenja „načelnog pravnog stava“ i odlučivanja crnogorskog sudstva u slučajevima gdje su CBCG i guverner Radoje Žugić stranke u sporu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica sa predsjednicima sudova zasijedala na mjesečnoj osnovi bez naknade u prostorijama CBCG. Istovremeno su o spornom „pravnom stavu“ 27.06.2019. na Opštoj sjednici Vrhovnog suda odlučivale sudije čija su djeca ili supružnici u momentu odlučivanja u radnom odnosu u CBCG dok su djeca drugih sudija bila zaposlena kod brata guvernera CBCG. Ovakav konflikt interesa bio je prisutan kod 6 sudija Vrhovnog suda Crne Gore od tadašnjih ukupno 19. Niko od  sudija, koji su bili u navedenom konfliktu interesa, nije se izuzeo iz odlučivanja o „pravnom stavu“ kojim je Ireni Radović onemogućen povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG.

Iako je sudija Osnovnog suda Milena Brajović, i nakon spornog „pravnog stava“ Medenice, ponovo odlučila u korist tužiteljice i poništila odluku Skupštine o njenom razrješenju kao nezakonitu, na višim instancama su ovakvim stavom pravosnažno stavljene van snage višestruke sudske odluke u korist nezakonito smijenjene viceguvernerke CBCG.

Odluka 5: U sklopu „djelovanja” Odjeljenja sudske prakse Višeg suda u Podgorici, predsjednik Odjeljenja Miodrag Pešić vraća presudu Višeg suda u korist bivše viceguvernerke CBCG donijetu 7. maja 2019. vijeću na ponovno odlučivanje, po osnovu „načelnog pravnog stava” Medenice. Sudije Višeg suda Milorad Marotić, Vesna Jovetić i Milica Čukić 9. jula 2019. mijenjaju sopstvenu presudu od 5. maja iste godine, protivno Zakonu o parničnom postupku i donose dijametralno suprotnu odluku, suprotstavljenu Ustavu Crne Gore, sudskoj praksi i prethodnoj Odluci Vrhovnog suda u slučaju Radović iz 2018. Viši sud ovom prilikom ukida presudu Osnovnog suda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Advokati tužiteljice Goran Rodić i Siniša Gazivoda su u obraćanju javnosti istakli da se „u predmetu Irene Radović Vrhovni sud već ranije jasno izjasnio da je za odlučivanje u ovom sporu nadležan Osnovni sud, pa u tom slučaju Viši sud nije mogao upućivati Osnovni sud da provjerava ono što je već Vrhovni sud presudio, niti je to bio ovlašćen da ispituje Viši sud…

Odluka 6: Nakon ukidanja prethodne prvostepene presude i vraćanja na ponovno razmatranje Osnovnom sudu uz obazloženje iz pravnog stava Vesne Medenice da sudovi nemaju nadležnost da preispituju odluke Parlamenta, sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović, 27.09.2019, u ponovljenom postupku donosi presudu kojom poništava kao nezakonitu odluku Skupštine o razrješenju Radovićeve sa mjesta viceguvernerke CBCG.

Odluka 7: Pozivom na neobavezujući pravni stav predsjednice Vrhovnog suda, Viši sud preinačava dvostruku presudu Osnovnog suda u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, kojom je presuđeno u korist tužiteljice i poništena kao nezakonita Odluka Skupštine Crne Gore o razrješenju viceguvernerke CBCG. Viši sud se, ovog puta, oglašava nenadležnim uz odbacivanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok je Irena Radović obavezana da plati troškove sudskog postupka jer je zatražila sudsku zaštitu u pokušaju da ostvari svoje Ustavom zagarantovano pravo na pravni lijek.

Odluka 8: Iako je Vrhovni sud već ranije odlučivao u predmetu povodom tužbe za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG i 25.10.2018. utvrdio da se radi o „sporu iz radnih odnosa i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda”, Vrhovni sud Crne Gore u istom predmetu dvije godine kasnije postupa dijametralno suprotno, reviziju tužiteljice 01.12.2020. odbija kao neosnovanu, insistirajući da shodno „načelnom pravnom stavu” redovni sudovi ne mogu da preispituju zakonitost odluka Skupštine Crne Gore.

U Vrhovnom sudu Crne Gore, na čijem je čelu tada Vesna Medenica, revizija Irene Radović inicijalno biva dodijeljena na odlučivanje Vijeću u čijem se sastavu nalaze sudije Radojka Nikolić, Dušanka Radović i Nataša Božović. Sin sudije Vrhovnog suda Radojke Nikolić, M.N, je pritom zaposlen u CBCG, u kontroli banaka. Druga sudija Vrhovnog suda, Dušanka Radović je sestra od tetke guvernera CBCG R. Žugića, čiju je kći i zeta M.S. i R.S. guverner imenovao na direktorska mjesta u CBCG. Suprug treće članice vijeća Vrhovnog suda, sudije Nataše Božović, Srđa Božović, i danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, i učestvovao je u nezakonitim aktivnostima razrješenja viceguvernerke Irene Radović. Tek nakon što je crnogorski nedjeljnik Monitor pisao na temu konflikta interesa sudija Radojke Nikolić, Dušanke Radović i Nataše Božović, predmetne sudije će se izuzeti iz daljeg postupanja u slučaju viceguvernerke CBCG, nakon višemjesečnog postupanja po reviziji Irene Radović

Revizija biva dodijeljena na postupanje Vijeću Vrhovnog suda na čijem se čelu nalazi Branimir Femić, čija je kćerka J.F.V. zaposlena u kompaniji „Stadion”, u vlasništvu brata R. Žugića, u kojoj prema nedemantovanim navodima političkih partija i medija guverner CBCG sakriva višemilionsku imovinu. Branimir Femić, koji slovi kao sudija blizak Vesni Medenici, je u postupanju crnogorskih nadležnih organa iz aprila 2022. označen kao sudija pod nezakonitim uticajem za predmete zbog kojih je uhapšena pređašnja predsjednica Vrhovnog suda V. Medenica. Branimir Femić je takođe označen kao sudija čije je postupanje neadekvatnim ocijenio ESLJP u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore“.

Odluka 9: Ustavna žalba pravnih zastupnika tužiteljice, U-III 313/21 zaprimljena je 12.03.2021. Odluka Ustavnog suda Crne Gore je na čekanju već preko 16 mjeseci.

Činjenica da se odluka o ustavnoj žalbi  čeka već više od 16 mjeseci ukazuje na nedostatak djelotvorne zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori.

Na ovu problematiku više godina ukazuju kako međunarodne organizacije, tako i NVO sektor.

(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Iako od dana pokretanja postupka za zaštitu od mobinga (07.03.2018), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG shodno Zakonu o zabrani mobinga  – inicijativu za razrješenje viceguvernerke CBCG, Irene Radović, mober Radoje Žugić je uputio Skupštini Crne Gore 02.07.2018,  tri i po mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu i dva mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Tužiteljica je 02.07.2018. obraćanjima elektronskom poštom i posredstvom arhive na adrese rukovodstva i 81 poslanika i poslanice Skupštine Crne Gore blagovremeno upoznala i upozorila donosioce odluke da je od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga pred poslodavcem i nadležnim sudom, zakonom zabranjena svaka izmjena radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog poslodavca – CBCG. Zakon o zabrani mobinga shodno čl. 24 st.1 eksplicitno zabranjuje davanje otkaza i preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom, koje ga dovode u nepovoljniji položaj, sve dok traje postupak zaštite od mobinga.

Glasovima četrdeset poslanika tadašnje vladajuće koalicije i poslanice opozicije, Draginje Vuksanović-Stanković, žrtva mobinga razriješena je 05.07.2018. s mjesta viceguvernerke CBCG, po hitnom postupku i bez dokaza za teške, i kako će kasnije utvrditi sud, neistinite, paušalne i nedokazive navode mobera.

Tužiteljica Irena Radović podnijela je tužbu Upravnom sudu  26.07.2018, po otpuštanju sa bolničkog  liječenja,  neposredno po povratku u zemlju. Zatražila je poništaj Odluke Skupštine CG, o razrješenju viceguvernerke CBCG od 05.07.2018. Premda u Odluci Skupštine ne postoji naveden osnov za njeno razrješenje, niti pravni lijek, u tužbi navodi: „Savjet Centralne banke nije utvrdio ispunjenost uslova za razrješenje prije isteka mandata iz čl. 53 Zakona o CBCG, niti je o ispunjenosti tih uslova donio bilo kakvu odluku, već je bez jednog dokaza i odgovarajuće procedure guverner Žugić uputio Skupštini Crne Gore prijedlog za razrješenje tužiteljice. Na ovaj način tužiteljici – koja je u momentu upućivanja predloga Skupštini bila van Crne Gore poslovno, shodno potpisanom ugovoru s guvernerom, i u tom momentu već 6 dana hospitalizovana, s čim je Savjet CBCG bio sve vrijeme informisan – nije pružena prilika da se izjasni o suštini spora. Ujedno, Savjet CBCG nije donio odluku kojom su navodni propusti utvrđeni, niti je tužiteljica na takvu odluku mogla koristi ustavno pravo žalbe“. U konkretnom, tužiteljica je protivno zakonu u cjelosti onemogućena da učestvuje u postupku.

U tužbi je istaknuto i „da je prije pokretanja postupka za njeno razrješenje tužiteljica pokrenula spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, radi zaštite od mobinga. Shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Iz prethodnog je očigledno da je „postupak razrješenja pokrenut kao sredstvo odmazde prema tužiteljici, koja je ranije pokrenula postupak zaštite od mobinga. Za takvu tvrdnju dovoljna su dva argumenta. Jedan je vrijeme podnošenja prijedloga za razrješenje, koje je nesporno uslijedilo nakon pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, a drugi je nedostatak bilo kakve konkretizacije, bilo kojeg tačnog podatka o „ozbiljnom propustu u obavljanju funkcije” viceguvernerke i članice Savjeta CBCG.”

U dokumentaciji koja je bila na raspolaganju Savjetu CBCG prilikom odlučivanja o upućivanju predloga za razrješenje (Savjet CBCG nikad nije utvrđivao ispunjenost uslova za razrješenje), ne postoji nijedan tačan podatak kojim bi vršenje funkcije viceguvernerke i članice Savjeta CBCG bilo okarakterisano kao nesavjesno ili nestručno. Naprotiv, ta dokumentacija ukazuje da je tužiteljica svoju funkciju obavljala blagovremeno i stručno, te da u njenom postupanju nije postojalo bilo kakvih propusta, a kamoli „ozbiljnih” koje propisuje Zakon. Kao prilog tužbi dostavljen je dopis br. 010-5448-1/2018 od 02.07.2018. godine koji je tužiteljica uputila svim članovima Savjeta CBCG prije donošenja Odluke o predlogu za razrješenje tužiteljice sa mjesta viceguvernerke i članice Savjeta CBCG koji ujedno sadrži i molbu da se tužiteljici dozvoli da učestvuje u postupku, te upozorenje da bi formalno pokretanje razrješenja tužiteljice predstavljalo direktno kršenje odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu sadržanih u članu 24. koje, dok je u toku postupak zaštite od mobinga, zabranjuju izmjenu statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Odluka 1:  Upravni sud se 11.09.2018. oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U Rješenju Upravog suda se navodi da je spise predmeta potrebno dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao stvarno nadležnom.

Odluka 2: Odlučujući o žalbi tužiteljice, Vrhovni sud Crne Gore 25.10.2018. utvrđuje isključivu nadležnost Osnovnog suda u sporu za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG kao nezakonite, nakon čega Upravni sud Osnovnom prosljeđuje predmetnu tužbu na odlučivanje. U odluci Vrhovnog suda Vijeće konstatuje razliku između statusa guvernera odnosno viceguvernera, kao lica u stalnom radnom odnosu u CBCG, u odnosu na četiri člana Savjeta, koja nisu zaposleni u CBCG, te konstatuje da se na razrješenja lica koja nisu u radnom odnosu kod CBCG odnose odredbe Zakona o CBCG, dok se na prava zaposlenih u CBCG (guvernera i viceguvernere) primjenjuju opšti propisi o radu, te je stoga Osnovni sud nadležan da sudi u sporu iz radnog odnosa. Ovo iz razloga „što je viceguverner po položaju član Savjeta (izborom za viceguvernera postaje član Savjeta) i on ne može biti razriješen članstva u Savjetu, već mu to svojstvo prestaje prestankom funkcije viceguvernera.”

U međuvremenu Osnovno i Više državno tužilaštvo 13.02.2019. pravosnažno odbacuju kao neosnovanu krivičnu prijavu Poslodavca protiv tužiteljice – zbog navodnog odavanja poslovne tajne Osnovnom sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i guvernera Žugića.

Odluka 3: Osnovni sud u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, 22.02.2019. presuđuje da je Irena Radović nezakonito razriješena i poništava Odluku Skupštine. Prijedlog guvernera Žugića za razrješenje Radovićeve upućen Skupštini Crne Gore, okarakterisan je od strane Suda kao „pravno neodrživ”, „zasnovan na paušalnim i nepotkrijepljenim navodima bez ijednog pravno relevantnog  dokaza”, te „kao takav nije mogao biti osnov za razrješenje”. Sud pojedinačno pobija svaki od predloženih osnova za razrješenje, zbog paušalnosti i nedostatka dokaza, te konstatuje nespornim da je i krivična prijava pokrenuta protiv tužiteljice odbačena kao neosnovana.

Nezakonit predlog za razrješenje tužiteljice, fingiranje osnova za podnošenje krivične prijave protiv tužiteljice, kršenje Zakona o radu i Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te javno izgovorene neistine od strane guvernera Žugića na skupštinskom plenumu i pred cjelokupnom crnogorskom javnošću, nesporno su potvrdili da je guverner CBCG Radoje Žugić, uz višestruka kršenja zakona, grubo obmanuo crnogorsku javnost i poslanike Skupštine Crne Gore, te zloupotrijebio položaj guvernera CBCG. Uprkos prednje navedenom nije uslijedila nikakva odgovornost, ni ostavka R. Žugića, niti – u svakoj demokratskoj državi, cjelishodno i očekivano – iniciranje predloga za njegovo razrješenje (shodno Zakonu o CBCG u isključivoj nadležnosti šefa vladajuće DPS i predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića).

S druge strane, Odluka sudije Osnovnog suda Milene Brajović, kojom je kao nezakonita poništena Odluke Skupštine Crne Gore o razriješenju viceguvernerke CBCG, stvorila je uslove da se Irena Radović, po pravosnažnosti iste, vrati na radno mjesto viceguvernerke CBCG. Opseg kontroverzi, nezakonitosti i zloupotreba CBCG vezanih za razrješenje viceguvernerke, te medijska i međunarodna pažnja, otežali su ponovne zloupotrebe Skupštine Crne Gore da bi se popunilo mjesto viceguvernerke CBCG. To je, u krajnjem, dovelo do situacije u kojoj je – za razliku od ostalih nezakonito smijenjenih javnih funckionera u Savjetu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i Savjetu RTCG, čija su mjesta odmah popunjena – jedino u slučaju viceguvernerke CBCG bio moguć povratak na radno mjesto.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XI): Irena Radović protiv CBCG i Radoja Žugića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Tužiteljica Irena Radović živi i radi u Podgorici. Na radu je kod CBCG od 16. oktobra 2016. godine, najprije kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, a od 9. marta 2017. godine kao viceguvernerka za kontrolu bankarskog sistema. Drugotuženi, Radoje Žugić, označen kao izvršilac mobinga, je na radu kod CBCG od 3. oktobra 2016. godine kao guverner. Tužiteljica i tuženi II reda su javni funkcioneri izabrani od strane Skupštine Crne Gore.

Tužiteljica Irena Radović rođena je 1978. godine u Podgorici. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma 2001. godine nije aktivna u tijelima i organima nijedne političke partije. Ima uspješnu profesionalnu i akademsku karijeru, uz magistrature sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji, Konzorcijuma za primijenjena ekonomska istraživanja u Italiji, te specijalizaciju na Unverzitetu Oksford u Velikoj Britaniji kao dio doktorskih studija na temu centralnog bankarstva i evropske monetarne unije.

Drugotuženi Radoje Žugić rođen je 1961. godine na Žabljaku. Dugogodišnji je poslanik DPS-a i visokorangirani partijski funkcioner koji je sa pozicije člana Glavnog odbora DPS-a imenovan na mjesto guvernera CBCG, 30. septembra 2016. godine. Opterećen je brojnim aferama koje čekaju epilog u tužilaštvu. Jedan je od imućnijih ljudi u Crnoj Gori, čija je imovina u nesrazmjeri sa prihodima. Posjeduje sporan doktorat iz 2011. godine s tada nepostojećeg studija privatnog univerziteta Atlas banke, čije su sticanje i nostrifikacija predmet postupanja crnogorskog tužilaštva.

Tužiteljica je 16. oktobra 2016. godine potpisala ugovor o radu na mjestu savjetnice guvernera za kontrolu bankarskog sistema, do usvajanja predloga u Skupštini Crne Gore za njeno imenovanje na poziciju viceguvernerke CBCG za kontrolu bankarskog sistema, planirano za posljednji kvartal 2016. godine. U međuvremenu obavlja koordinaciju aktivnosti za predmetnu oblast. Na funkciju viceguvernerke za kontrolu bankarskog sistema izabrana je u Skupštini Crne Gore 06. 03. 2017. godine.

Studija slučaja Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića osvjetljava mobing u sferi menadžmenta na visokom nivou, gdje bi ga trebalo najmanje očekivati. Ilustruje kako se u „hibridnom režimu” Ustav, zakoni i institucije obesmišljavaju kada se u ulozi zakonskog prestupnika i mobera nađe dugogodišnji visokopozicionirani partijski funkcioner, prijatelj iz školske klupe i jedan od decenijama najbližih saradnika lidera vladajuće DPS, aktuelnog predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića.

Prikazuje i kako u „zarobljenoj državi” izgleda borba za pravdu kada se uz Radoja Žugića, kao mobera i izvršioca nezakonitih radnji sa pozicije guvernera CBCG, kao grupa za podršku i direktni akteri slučaja angažuju: sestra predsjednika Crne Gore – advokatica Ana Đukanović sa saradnicima, njena bliska prijateljica – predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar pravde Zoran Pažin, te poslanici vladajuće koalicije predvođene od strane DPS-a Mila Đukanovića, uz tadašnju poslanicu opozicije i suprugu vrhovnog državnog tužioca Draginju Vuksanović-Stanković. Isti su aktivno doprinijeli kulminaciji mobinga pri punoj svijesti o postupanju protivno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, Zakona o radu i Ustava Crne Gore, blagovremeno formalno upozoreni, ne hajući ni za kritike sa uglednih međunarodnih adresa.

Ova studija slučaja prikazuje i kako izgleda ,,borba za pravdu“ koja se odvija pred pravosudnim instancama koje su pod neskrivenim političkim uticajem. Kroz činjenice prezentovane kroz ovu studiju stvara se slika ogoljenog pravosuđa, u kojem žrtva mobinga vodi borbu za svoja prava pred pravosuđem čiju djecu i supružnike zapošljava upravo lice koje je označeno kao mober.

Slučaj otkriva i opseg zloupotreba crnogorskog sudstva i tužilaštva zarad interesa partijskih moćnika, uključujući donošenje „načelnog pravnog stava” iniciranog od strane tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojim je tužiteljici onemogućeno pravo na „pristup sudu” i pravo na „pravni lijek“, uz direktno kršenje odredbi Ustava Crne Gore i obavezujućih međunarodnih konvencija. Na ovaj način vršene su retroaktivne izmjene već donešenih sudskih odluka na drugostepenoj instanci i ukidane višestruke sudske odluke u korist tužiteljice.

Mladi sudija iz Kolašina Mladen Grdinić, porodično blizak Vesni Medenici, kojeg je upravo Komisija na čijem se čelu Medenica nalazi proizvela u sudiju i vršila ocjenjivanje njegovog rada, među više desetina sudija podgoričkog Osnovnog suda  „principom slučajne dodjele predmeta“ u kratkom roku dobija sve slučajeve moćnog partijskog i državnog funkcionera R. Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici. U svakom od tri slučaja presuđuje na način da zaštiti interes prestupnika u vrhu vlasti. Uporedo sudija Grdinić dobija brojne privilegije, za godinu dana Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) prijavljuje višestruko uvećanje imovine, pod povoljnim uslovima rješava stambeno pitanje i munjevito napreduje da bi se u ulozi potpredsjednika podgoričkog Osnovnog suda našao samo par godina nakon obavljenog pripravničkog staža.

Radoje Žugić je i danas na poziciji guvernera CBCG. Od 17. 04. 2022. godine Vesna Medenica je u pritvoru zbog sumnje da je kao pripadnica kriminalne organizacije vršila nezakonit uticaj na sudije prilikom donošenja sudskih odluka. Na internet stranici Vrhovnog suda 15. 07. 2022. godine objavljeno je da je Vijeće tog suda Medenici produžilo pritvor za još tri mjeseca, zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a st.2 u vezi st.1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja iz čl.416 st.3 u vezi st.1 u vezi čl.24 Krivičnog zakonika Crne Gore.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo