Osamnaestogodišnji Boban Zajić ponovio je pred tužilaštvom da je pod pritiskom, zbog prijetnji zatvorom od strane četiri policijska inspektora, lažno optužio šesnaestogodišnjeg I.M., sina opozicionog lidera Andrije Mandića za pokušaj ubistva sedamnaestogodišnjeg D.R.
Maloljetni Mandić se nalazi u pritvoru u Spužu zbog pokušaja ubistva D.R. koji je sredinom ovog mjeseca izboden nožem u masovnoj tuči srednjoškolaca dvije podgoričke škole. Zajić je u početnom svjedočenju policiji tvrdio da je nož vidio u ruci Mandićevog sina.
Prema pisanju dnevnog lista Dan, i izjavi Andrije Mandića, ta Zajićeva izjava je jedini optužujući dokaz protiv njegovog sina. Oružje nije pronađeno, a niko od desetine srednjoškolaca, uključujući i povrijeđenog dječaka nije svjedočio protiv maloljetnog Mandića.
Zajić je pred tužilaštvom potvrdio da je pod pritiskom potpisao već pripremljenu lažnu izjavu. On se u tužilaštvu suočio sa jednim od četvorice inspektora koje tereti da su ga prisilili da je potpiše. Prema napisima medija, u tužilaštvu su saslušana i ostala tri inspektora.
Zajić za Monitor kaže: ,,Suočili su mene i inspektora Srđana Koraća u tužilaštvu pred kamerama, i ja sam i tada potvrdio što sam već rekao – da su me on i još trojica inspektora natjerali da lažno svjedočim”.
,,Volio bih da se što prije završi sve ovo. Da mogu da se vratim normalnom životu i fudbalu, da gradim fudbalsku karijeru. To je ono do čega mi je stalo. Sve mi ovo teško pada, uništava me psihički. Srećom imam podršku porodice. Želim samo da se sazna istina i okolnosti pod kojima sam ispitivan, a ne da neko izgubi posao”, kaže osamnaestogodišnjak za naš nedjeljnik.
Tokom sučeljavanja pred tužilaštvom , navodi Dan, inspektor Korać je negirao Zajićeve optužbe.U Pobjedi, koja je prva lansirala podatak da je u tuči učestvovao sin opozicionog lidera, ranije je objavljeno da u policiji tvrde da nije bilo pritisaka na Zajića. Zvaničnog saopštenja policije nije bilo. Pobjeda je nakon Zajićevog priznanja da je lažno svjedočio objavila da se on lažno predstavlja kao učenik Hemijske škole. Zajić kaže za Monitor da je on vanredni učenik te škole.
U Upravi policije nijesu željeli da komentarišu slučaj. Odgovore na pitanja ko su inspektori koji su vodili slučaj, te da li se unutar policije vodi istraga o optužbama Zajića, nijesmo dobili do izlaska ovog broja. Hoće li te podatke dobiti Odbor za odbranu i bezbijednost, ne zna se. To tijelo je na inicijativu članova iz Demokratskog fronta najavilo da će od Unutrašnje kontrole u policiji tražiti informaciju o tom slučaju. Iz opozicije su ocijenili da postoje ozbiljne indicije da su postojale teške zloupotrebe policije sa ciljem da se Mandiću načini politička šteta.
Ime inspektora Srđana Koraća pominje se u jednom od dokumenata Savjeta za civilnu kontrolu rada policije. Prema tom izvještaju iz 2011. godine, profesorica Gimnazije prijavila je maltretiranje policajca koji je upao na čas prijeteći joj pred učenicima da se javi na njegove pozive. Korać je šef odsjeka za bezbijednost u Upravi policije.
Andrija Mandić je optužio vlast da su pokušali preko njegovog sina da ga slome. On je u izjavi Danu podsjetio da je vijeće Apelacionog suda, čiji je predsjednik Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića odlučilo da preinači odluku sudije Radomira Ivanovića, koji je dva puta odbio da odredi pritvor njegovom sinu. Portal In4s, blizak Mandićevoj partiji, objavio je da iza svega stoji Vujanović.
Nakon svjedočenja Bobana Zajića, pritvor Mandićevom sinu nije ukinut. Advokat Radomir Prelević za Monitor tvrdi da je tužilaštvo moglo da zbog novih okolnosti zatraži ukidanje pritvora. ,,U ovakvim slučajevima, kada se radi o maloljetnicima, a nakon svjedočenja Zajića, tužilaštvo je moglo da traži da se ukine pritvor sinu Andrije Mandića. To može i njegov branilac”.
Ako se pokaže da su policijski inspektori instruisali osamnaestogodišnjaka da za pokušaj ubistva lažno optuži maloljetnog sina opozicionog lidera, biće to još jedan prilog bogatoj istoriji zloupotrebe ljudi i države od strane ove vlasti.
Ovih dana mediji bilježe i epilog slučaja policajca Gorana Stankovića. Stanković je tužio državu zbog duševnih patnji i straha koji je pretrpio u vezi sa slučajem policijske torture nad sada pokojnim Aleksandrom Pejanovićem, kada je jedini progovorio o zloupotrebama policijskih ovlašćenja i mučenju Pejanovića u policiji. Sudeći po toku suđenja,gotovo je izvjesno da Stanković neće dobiti traženu odštetu, pošto se na suđenju insistiralo da nema trajne poremećaje te je tek pod stresom.
Stanković je zbog pritisaka morao da napusti posao nekoliko mjeseci pred penziju, nakon čega je njegova porodica dovedena na rub egzistencije a on imao ozbiljne zdravstvene smetnje. Ovih dana Stanković čeka da mu se porodična kuća nađe na dobošu zbog neizmirenih kreditnih obaveza. Stanković je naknadno, po odlasku Veselina Veljovića sa mjesta šefa Uprave policije, penzionisan sa 200 eura, od čega izdržava sina i suprugu.
„Sve to jer nijesam htio da pristanem da ćutim i mirno posmatram zločin. Sada ne priznaju ni da sam trpio duševne bolove. Uništili su mi porodicu”, kaže za Monitor Stanković.
Stanković je potvrdio da su Pejanovića mučili i tukli u betonjerci, i da su njegove starješnine pokušale da taj slučaj zataškaju. Na sudu je svjedočio da su mu pretpostavljeni Dušan Raičević i Ratko Rondović kazali da je mučenje naređeno „odozgo”. Kao glavne krivce za ovaj slučaj Stanković je označio bivšeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. On je svjedočio da je Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se drže istog iskaza da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca.
Epilog: trojica policajca osuđeni su na sedam mjeseci zatvora zbog pomaganje u mučenju Pejanovića, dok se Rondoviću i Raičeviću još sudi. Ko su bili nalogodavci i batinaši ostalo je nepoznato. U optužnici tužilaštva navodi se da su direktni izvršioci bili nepoznati pripadnici „interventne jedinice” . Tokom suđenja niko iz te jedinice nije saslušan. Monitor je već pisao da su mnogi od aktera ovog slučaja novčano nagrađeni kada je Veljović podijelio novac iz policijske kase. Tada je nagrađeno i nekoliko pripadnika Interventne jedinice.
„Strašne su to stvari. To su doktori zla”, kaže Stanković za Monitor.
U seriji montiranja, poznat je slučaj gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana koji su fizički napali urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića. Nakon policijskog uviđaja nestao je bez traga pištolj za koji su Jovović i Pejović tvrdili da su ga vidjeli te večeri u rukama Mugošinog sina. Tužilaštvo je napravilo farsu od slučaja, insistirajući na tome da je žrtva, Jovović, u stvari batinaš. Sudski proces pokazao je da je slučaj „građen” na lažnim iskazima i vještačenjima.
Policija nije imala problema ni da dođe do ljudi spremnih na zatvorsku kaznu radi viših interesa. Na suđenju optuženima za napad na direktora Vijesti Željka Ivanovića, optuženi su iz petnih žila dokazivali svoju krivicu, dok su Ivanović i njegovi zastupnici bezuspješno pokušavali da ubijede da se radi o dragovoljcima koji su se sa nalogodavcima nagodili da prihvate krivicu. Sud je prihvatio svjedočenje dragovoljaca.
Među monstruoznijima u modernoj crnogorskoj istoriji je svakako montirani proces i policijska tortura prije 15 godina nad čelnicima Stranke demokratske akcije. SDA je tada praktično uništena, a dvadeset i jedan čovjek osuđen ukupno na osamdeset sedam godina jer su navodno pripremali formiranje države Sandžak. Pomilovani su pod međunarodnim pritiskom.
,,Svi okrivljeni izjavili su da su do privođenja istražnom sudiji bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi, batinanju, elektrošokovima, prijetnjama smrću njima i njihovoj porodici, vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, višednevnoj zabrani sna, uskraćivanju vode, teškom poniženju. Tokom odvoženja do sudnice i zatvora, a dijelom i tokom batinanja, na glavi im se nalazila kapuljača, a preko kapuljače crni povez. Od strane ljekarske komisije pregledani su tek nakon 12 dana od dana lišavanja slobode”, pisao je tada naš nedjeljnik. Ibrahim Čikić je tada optužen za ulogu snajperiste. To bi bio jedini slijepi snajperista ikada viđen. U međuvremenu je napisao knjigu o stradanju. Sada mu u bjelopoljskom sudu sude za klevetu. Niko od onih koji su mučili lidere SDA nije odgovarao.
Zato, ako je svjedočenje Bobana Zajića istinito, a postoje ozbiljne indicije da je tako, to je samo ilustracija da se sistem koji je kreirao DPS ne mijenja. Smjenjuju se samo žrtve.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS2 sedmice