Povežite se sa nama

INTERVJU

Morao sam se dogoditi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nikad prije na estradnom nebu Crne Gore nije bilo pojave poput Vas. Gdje ste se krili do sad, kako je tekao vaš životni put?

PURAŠEVIĆ: Pa, ni na estradnom, kao ni na bilo kojem drugom nebu, nije bilo nikog poput mene zato što nije bilo mene. Dok se ja nijesam rodio (a i još malo poslije toga), Crna Gora je lutala umjetničkim beznađem i tek kad smo se sreli (ne ja i Crna Gora, no ja i umjetnost) buknuo je plamen ljubavi koji me nije napuštio do dana današnjeg. Još u trećoj godini nacrtao sam slona sa ogromnim k…em na ogradu komšije Slipa Vitlara, Slovenca koji je bio vojno lice i koji je često boravio kod nas doma. Poslije toga više nije dolazio. U devetoj godini čujam prvu pjesmu na radiju, od sreće divljam po kući i čvrsto odlučujem da ću bit’ pjevač. Ostalo je istorija.

MONITOR: Život Vas nije mazio, imali ste trnovit put do ovoga što ste postigli, za razliku od većine kolega koji su bili uljuljkani slatkim životom?
PURAŠEVIĆ: Tačno, život me nije mazio, ma ni ja njemu nijesam ostajao dužan kad god bi se sreli. A nijesam čuo da neko može ,,izdrvit'” život, a da njemu ne pukne. To što sam boravio 16 godina bježeći od Njemaca po Sibiru samo me ojačalo i dalo mi novu snagu i pregnuće. Kasnije sam saznao da nijesu mene fatali, ali je bilo kasno.

MONITOR: Ostavili ste iza sebe sve dosadašnje poslove, i potpuno se okrenuli estradi. Vaše kolege bave se dopunskim poslovima, neki su profesori, neki rade na medijima, kako tumačite tu činjenicu? Kako uopšte vidite crnogorsku i balkansku estradu?
PURAŠEVIĆ: Nijesam ja nikad radio ništa bez ovo! Posvećen sam mojoj karijeri, koju sa mojim saradnicima iz čitavog svijeta osmišljavam. Ja kolega, moj dobri prijatelju, nemam, a crnogorska i balkanska scena za mene ne postoji! Postoji samo jedna osoba kojoj se divim, koju cijenim i volim, a to sam ja.

MONITOR: Vi ste jedini sa ovih prostora koji je kao umjetničko ime izabrao isključivo prezime. Ljudi iz TV Nova su vas nazivali Edijem, a na Foxu su Booksovci rekli da Vam je ime Ljuborad. Čemu ta tajanstvenost oko imena, zašto koristite samo prezime, i možete li otkriti kako se uopšte zovete?
PURAŠEVIĆ: Dobro ste i prezime dobili! Što trabunjaju ljudi iz TV Nova i ovi D buksovci mene ne interesuje. Samo ljubomorni ljudi, a to su izgleda oni, bave se tuđim imenima. Bolje da se malo primire i pripaze svoj posa’.

MONITOR: Zašto ste za prvi singl izabrali čistu ljubavnu pjesmu „Beli golube”? Da li to znači da se iza oklopa samoživog i robusnog čovjeka krije romantik?
PURAŠEVIĆ: I Purašević, onako snažan, ima srce. Istina, meni je dva put veće nego u vola. Svaka moja pjesma je moja lična ispovijest! Sreo sam stotine žena u životu i svaku sam volio do neba (po neku sam na tom putu i obalio, hahaha). Inače, imam napisanih 245 pjesama, ali idem polako, snimam jednu po jednu. Iza svih pjesama i spotova stoji samo moja muzika, moja kreacija i moja umjetnost!

MONITOR: Drugi singl je vesela pjesma „Da poigramo”. Ljudi nisu od Vas očekivali takav zaokret ka plesnoj formi?
PURAŠEVIĆ: A tako je izašlo to iz mene. Prvo sam je ćera da bude sentiš, a onda sam je ubrza’ da bi se moglo malo i poigrat’, jer i sama pjesma veli da se poigra, pa reko’ – ajde de.

MONITOR: Deklarišete se kao Crnogorac, ali u isto vrijeme u pjesmama koristite druga balkanska narječja, od štokavskog do dalmatinskog. Da li je u pitanju samo podilaženje tržištu u drugim zemljama, ili je nešto drugo razlog?
PURAŠEVIĆ: Mislim da ovaj intervju polako treba privodit’ kraju, jer vidim da počinju provokacije koje ja volim u korijenu da posječem. Bolje provokacije, no provokatora! No, ajd’ dako izdržim.

MONITOR: Novine i internet puni su priča o vašim skandalima, odnosno o burnim reakcijama koje izaziva vaša pojava. Da li je tako i u privatnom životu ili je to dio šou-biznisa?
PURAŠEVIĆ:Ne gledam kompjuter i ne čitam novine, jer me to nervira. Ovakav sam od kad znam za sebe, a ako me ko dira, dirnem i ja njega (naročito ako je žensko).

MONITOR: Svakako najpoznatiji Vaš „ispad” je onaj u studiju TV Pink kad ste revoltirani slomili vazu i napustili prostoriju. Kako sada gledate na taj događaj? Da li se kajete zbog takve reakcije i šta je bilo u suštini problema?
PURAŠEVIĆ: Ja sam taj događaj isti dan zaboravio. Da nijesam, no da se još nerviram oko toga, više bih poludio. Nemam se što kajat’. Sve je dobro prošlo kako je moglo. Ne trpim provokacije i spreman sam da stanem na mom braniku kad god sam ugrožen. Tako je bilo, tako će i biti!

MONITOR: Da li ste svjesni da ste upravo ovakvim beskompromisnim, ili reklo bi se, prirodnim ponašanjem, stekli ogromnu armiju fanova. Samo taj gaf u studiju, na youtubu je pogledalo skoro 200.000 ljudi. To je nevjerovatna cifra.
PURAŠEVIĆ:Ma, da sam im tražio da mi uplate po euro, dobio bih ono što ljudi ne iju.

MONITOR: Ozbiljni kritičari savremenih javnih zbivanja vašu pojavu vide upravo kao negaciju estrade, citiram Vi ste „upravo ono najgore u ljudima što je estrada izbacila”, šta odgovarate na takve optužbe?
PURAŠEVIĆ: Neka se ozbiljni kritičari pozabave mojom muzikom, mojom kreacijom, mojom umjetnošću, a ne nekakvim glupostima. Imam armiju obožavalaca, meni svaki dan dođe po stotinu pisama, imam preko četrdeset ponuda za brak, imam preko 10.000 pločica za kupatilo (to volim da skupljam) i kritičari me ne interesuju.

MONITOR: Nedavno ste ušli i u ekonomsko-propagandne vode. Jedan dio slušateljstva je to protumačio kao izdaju ideja, a drugi su s oduševljenjem prihvatili taj korak? Šta vas je ponukalo na to?
PURAŠEVIĆ: Pare. Puno volim pare, a imam ih manje od količine ljubavi prema njima. To mi je veliki problem.

MONITOR: I posljednje pitanje, kažu da ste se u mladosti često povodili maksimom: „Egzistencijalno načelo se ponekad izražava tvrdnjom da je egzistencija prije esencije”. Da li i danas stojite kod te konstatacije?
PURAŠEVIĆ: „Ako ufatiš krušku koja pada sa drveta prije međeda, ne znači da si u plus”, kaže jedan moj veliki prijatelj i filosof. A čini mi se da bi i ti moga’ bit jedan od onih ozbiljnih kritičara što me nerviraju. Da si mi bliže, odgovorio bih ti! Ti ne bi stoja, no leža!

Željko MILOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo