Povežite se sa nama

INTERVJU

Morao sam se dogoditi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nikad prije na estradnom nebu Crne Gore nije bilo pojave poput Vas. Gdje ste se krili do sad, kako je tekao vaš životni put?

PURAŠEVIĆ: Pa, ni na estradnom, kao ni na bilo kojem drugom nebu, nije bilo nikog poput mene zato što nije bilo mene. Dok se ja nijesam rodio (a i još malo poslije toga), Crna Gora je lutala umjetničkim beznađem i tek kad smo se sreli (ne ja i Crna Gora, no ja i umjetnost) buknuo je plamen ljubavi koji me nije napuštio do dana današnjeg. Još u trećoj godini nacrtao sam slona sa ogromnim k…em na ogradu komšije Slipa Vitlara, Slovenca koji je bio vojno lice i koji je često boravio kod nas doma. Poslije toga više nije dolazio. U devetoj godini čujam prvu pjesmu na radiju, od sreće divljam po kući i čvrsto odlučujem da ću bit’ pjevač. Ostalo je istorija.

MONITOR: Život Vas nije mazio, imali ste trnovit put do ovoga što ste postigli, za razliku od većine kolega koji su bili uljuljkani slatkim životom?
PURAŠEVIĆ: Tačno, život me nije mazio, ma ni ja njemu nijesam ostajao dužan kad god bi se sreli. A nijesam čuo da neko može ,,izdrvit'” život, a da njemu ne pukne. To što sam boravio 16 godina bježeći od Njemaca po Sibiru samo me ojačalo i dalo mi novu snagu i pregnuće. Kasnije sam saznao da nijesu mene fatali, ali je bilo kasno.

MONITOR: Ostavili ste iza sebe sve dosadašnje poslove, i potpuno se okrenuli estradi. Vaše kolege bave se dopunskim poslovima, neki su profesori, neki rade na medijima, kako tumačite tu činjenicu? Kako uopšte vidite crnogorsku i balkansku estradu?
PURAŠEVIĆ: Nijesam ja nikad radio ništa bez ovo! Posvećen sam mojoj karijeri, koju sa mojim saradnicima iz čitavog svijeta osmišljavam. Ja kolega, moj dobri prijatelju, nemam, a crnogorska i balkanska scena za mene ne postoji! Postoji samo jedna osoba kojoj se divim, koju cijenim i volim, a to sam ja.

MONITOR: Vi ste jedini sa ovih prostora koji je kao umjetničko ime izabrao isključivo prezime. Ljudi iz TV Nova su vas nazivali Edijem, a na Foxu su Booksovci rekli da Vam je ime Ljuborad. Čemu ta tajanstvenost oko imena, zašto koristite samo prezime, i možete li otkriti kako se uopšte zovete?
PURAŠEVIĆ: Dobro ste i prezime dobili! Što trabunjaju ljudi iz TV Nova i ovi D buksovci mene ne interesuje. Samo ljubomorni ljudi, a to su izgleda oni, bave se tuđim imenima. Bolje da se malo primire i pripaze svoj posa’.

MONITOR: Zašto ste za prvi singl izabrali čistu ljubavnu pjesmu „Beli golube”? Da li to znači da se iza oklopa samoživog i robusnog čovjeka krije romantik?
PURAŠEVIĆ: I Purašević, onako snažan, ima srce. Istina, meni je dva put veće nego u vola. Svaka moja pjesma je moja lična ispovijest! Sreo sam stotine žena u životu i svaku sam volio do neba (po neku sam na tom putu i obalio, hahaha). Inače, imam napisanih 245 pjesama, ali idem polako, snimam jednu po jednu. Iza svih pjesama i spotova stoji samo moja muzika, moja kreacija i moja umjetnost!

MONITOR: Drugi singl je vesela pjesma „Da poigramo”. Ljudi nisu od Vas očekivali takav zaokret ka plesnoj formi?
PURAŠEVIĆ: A tako je izašlo to iz mene. Prvo sam je ćera da bude sentiš, a onda sam je ubrza’ da bi se moglo malo i poigrat’, jer i sama pjesma veli da se poigra, pa reko’ – ajde de.

MONITOR: Deklarišete se kao Crnogorac, ali u isto vrijeme u pjesmama koristite druga balkanska narječja, od štokavskog do dalmatinskog. Da li je u pitanju samo podilaženje tržištu u drugim zemljama, ili je nešto drugo razlog?
PURAŠEVIĆ: Mislim da ovaj intervju polako treba privodit’ kraju, jer vidim da počinju provokacije koje ja volim u korijenu da posječem. Bolje provokacije, no provokatora! No, ajd’ dako izdržim.

MONITOR: Novine i internet puni su priča o vašim skandalima, odnosno o burnim reakcijama koje izaziva vaša pojava. Da li je tako i u privatnom životu ili je to dio šou-biznisa?
PURAŠEVIĆ:Ne gledam kompjuter i ne čitam novine, jer me to nervira. Ovakav sam od kad znam za sebe, a ako me ko dira, dirnem i ja njega (naročito ako je žensko).

MONITOR: Svakako najpoznatiji Vaš „ispad” je onaj u studiju TV Pink kad ste revoltirani slomili vazu i napustili prostoriju. Kako sada gledate na taj događaj? Da li se kajete zbog takve reakcije i šta je bilo u suštini problema?
PURAŠEVIĆ: Ja sam taj događaj isti dan zaboravio. Da nijesam, no da se još nerviram oko toga, više bih poludio. Nemam se što kajat’. Sve je dobro prošlo kako je moglo. Ne trpim provokacije i spreman sam da stanem na mom braniku kad god sam ugrožen. Tako je bilo, tako će i biti!

MONITOR: Da li ste svjesni da ste upravo ovakvim beskompromisnim, ili reklo bi se, prirodnim ponašanjem, stekli ogromnu armiju fanova. Samo taj gaf u studiju, na youtubu je pogledalo skoro 200.000 ljudi. To je nevjerovatna cifra.
PURAŠEVIĆ:Ma, da sam im tražio da mi uplate po euro, dobio bih ono što ljudi ne iju.

MONITOR: Ozbiljni kritičari savremenih javnih zbivanja vašu pojavu vide upravo kao negaciju estrade, citiram Vi ste „upravo ono najgore u ljudima što je estrada izbacila”, šta odgovarate na takve optužbe?
PURAŠEVIĆ: Neka se ozbiljni kritičari pozabave mojom muzikom, mojom kreacijom, mojom umjetnošću, a ne nekakvim glupostima. Imam armiju obožavalaca, meni svaki dan dođe po stotinu pisama, imam preko četrdeset ponuda za brak, imam preko 10.000 pločica za kupatilo (to volim da skupljam) i kritičari me ne interesuju.

MONITOR: Nedavno ste ušli i u ekonomsko-propagandne vode. Jedan dio slušateljstva je to protumačio kao izdaju ideja, a drugi su s oduševljenjem prihvatili taj korak? Šta vas je ponukalo na to?
PURAŠEVIĆ: Pare. Puno volim pare, a imam ih manje od količine ljubavi prema njima. To mi je veliki problem.

MONITOR: I posljednje pitanje, kažu da ste se u mladosti često povodili maksimom: „Egzistencijalno načelo se ponekad izražava tvrdnjom da je egzistencija prije esencije”. Da li i danas stojite kod te konstatacije?
PURAŠEVIĆ: „Ako ufatiš krušku koja pada sa drveta prije međeda, ne znači da si u plus”, kaže jedan moj veliki prijatelj i filosof. A čini mi se da bi i ti moga’ bit jedan od onih ozbiljnih kritičara što me nerviraju. Da si mi bliže, odgovorio bih ti! Ti ne bi stoja, no leža!

Željko MILOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Mora se jasno vidjeti put kojim idemo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lično mislim da dolazi vrijeme kada će koalicija sa DPS-om biti prirodna stvar. Ovo pogotovo ako ostanu politički snažni. Oni su opozicija četiri godine, što bi samo po sebi bilo dovoljno, ali je problem u tome što se ne vjeruje da je ova struktura napravila dovoljan ili bolje rečeno, odlučan korak u odnosu na negativno nasljeđe

 

 

MONITOR: Pregovori za formiranje vlasti u Podgorici još nijesu zvanično počeli, ali je već jasno da neće biti lako formirati vlast u Glavnom gradu.  Kako vidite dosadašnje reakcije partijskih lidera u tom smjeru? 

SEKULOVIĆ: U pravu ste kada kažete da se vlast u Podgorici neće formirati lako, a dodao bih ni brzo. Ako se uzme u obzir da su pravne procedure u vezi s prigovorima u odnosu na pojedina biračka mjesta još u toku i da se zakonski rokovi za održavanje i konstituisanje Skupštine Glavnog grada vezuju za proglašenje konačnih rezultata izbora, prirodno je da proces pregovora formalno još nije počeo. Međutim, ovaj formalno-pravni razlog samo prividno prikriva suštinu.

Da je situacija jasna, već bi imali barem poluzvanične pregovore i naznake kako će buduća gradska uprava da izgleda, uključujući i potencijalnog gradonačelnika. Do ovog momenta reakcije partijskih lidera su dobrim dijelom zbunjujuće i nejasne. Možemo konstatovati da je DPS donekle otvorio karte i pokazao inicijalnu fleksibilnost u pregovorima, doduše samo s jednom stranom – političkim subjektima koji ne participiraju u izvršnoj vlasti na nacionalnom nivou, dok se iz ovih struktura iskazalo očekivanje, bez konkretnih ponuda, da će se parcijalno dogovarati sa dijelom koalicije Milatović-URA-PZP. Iz ove pak koalicije smo čuli da će oni insistirati na zahtjevima iz kampanje, odnosno da gradonačelnik mora biti njihov.

Tako i da imamo već proglašene konačne rezultate izbora, na osnovu ovoga što je bar javno rečeno, bili bismo ništa manje zbunjeni. Moj je osjećaj da kada bi se moglo vratiti vrijeme da bi pojedini subjekti razmislili da li su im ovi izbori uopšte bili potrebni. Da sumiram, desetak dana nakon izbora, situacija je jednako konfuzna kao i u periodu prije skraćenja mandata Skupštini Glavnog grada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ENVER KAZAZ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U SARAJEVU: Nas tragedije na ljudskoj osnovi ujedinjuju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče velike današnje tragedije u BiH, i regija i Evropa su pokazale veliku odgovornost.  Ponosan sam na takvu empatiju naših postjugoslovenskih građana i građanki. Ta bi empatija mogla biti osnova novih politika pomirenja. No, ne vjerujem da će to i postati zbog pragmatizma političkih oligarhija…

 

 

MONITOR: Povodom tragedije u kojoj su stradali ljudi u poplavama u dijelu BiH, pokrenuta je istraga. Nezvanično se pominje da je najveći problem bio jedan neobezbjeđeni kamenolom u Donjoj Jablanici. Znate li o tome nešto više?

KAZAZ: Poplave-tragedija uslovljena kao i u drugim djelovima svijeta, kapitalizmom i žeđi za profitom. Uništili smo planetu, sada je takva vrsta poplava pravilo a ne iznimka. Ono što je karakteristično za Donju Jablanicu je kompradorski kapitalizam, spoj mafije i vlasti. Kamenolom- glavni krivac za ljudske žrtve, u vlasništvu je-prema nekim informacijama, Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona i porodice Hondžo, koja se dovodi u vezu sa mafijom. Kamenolom nije imao dozvole za rad, a vlast je tolerirala taj rad bez ikakve kontrole. On se jednostavno obrušio i ubio ljude. Još uvijek se ne zna tačan broj žrtava i pokrenuta je istraga. Ono na šta bi trebalo upozoriti jeste da zemlje koje su kao BiH u tranziciji, postaju plijen gramzive tajkunske elite i vlasti. Nevine ljudske žrtve su odgovornost vlasti koja pogoduje tajkunima i globalnim kompanijama, a uništava prirodne resurse.

MONITOR: Na nedavnim lokalnim izborima u BiH nacionale stranake su  osvojile najviše glasova. Ipak ih neće biti na vlasti u  velikim gradovima, prije svega, u Sarajevu,  Banja Luci,  Tuzli.  Kako komentarišete izborne rezultate?

KAZAZ: Izborni zakon kojii je nametno Visoki predstavnik Kristijan Šmit, u velikoj je mjeri spriječio krađu glasova i na nekoliko mjesta uveo nove tehnologije u proces glasanja. Ja sam glasao po toj novoj tehnologiji i znao sam da moj glas ne mogu ukrasti brojači glasova. To je dobar zakon, ali je izborni sistem u BiH dosta komplikovan. Trebaće puno napora da se on promijeni, da se promijeni ustavni sustav BiH i favoriziranje nacionalističkih partija. Nacionalističke partije nisu osvojile velike gradove: Banja Luku i Bijeljinu u RS kao i Sarajevo, Tuzlu i Zenicu u FBiH. Vrlo je važno da je Trojka pobijedila u tri od četiri sarajevske opštine i u Kantonu Sarajevo. Najveći rast je zabilježila SDP Nermina Nikšića, prije svega trudom i radom kantonalnog ministra za saobraćaj i komunikacije Adnana Štete. On je preporodio grad. Napravio je nove tramvajske pruge, nabavio nove tramvaje i autobuse, obnovio trolejbuski saobraćaj. Pokazao je kako političar može biti u službi građana. SDP je sa 13 posto došla do oko 28 posto glasova. To je pokazatelj kako socijaldemokrata treba da radi.

Trojka je bila izložena strahovitoj nacionalističkoj propagandi SDA, Stranke za BiH i Demokratske fronte. Oni su Trojku,  koja je otvarala zemlju na EU putu, optuživali, da je izdala interese države. Ta njihova kampanja je uspjela u manjim mjestima,  gdje je SDP doživio poraz. To je ključ ovih izbora: reagovanje ljudi u rubnim prostorima na najgoru nacionalističku propagandu. Nedovoljno ili loše informisani, uplašeni, reagovali su strahom jer su pomenute stranke govorile i o građanskom ratu…

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ili će vlast formirati partije vlasti PES-Demokrate i one koje su okupljene u koaliciji Za budućnost Podgorice, a čija su okosnica NSD i DNP, uz podršku koalicije koju je predvodio predsjednik Jakov Milatović, ili će je formirati DPS uz podršku onih partija i saveza koji su učestvovali u rušenju prethodne lokalne vlasti, kao i nekih novih, a ideološki bliskih partija, a pri čemu je opet ključna Milatovićeva koalicija. Po mom sudu, nećemo imati “budvanski scenario” jer to ne odgovara nikom od aktera, a posebno ne vlastima

 

MONITOR: Kako vidite preliminarne rezultate podgoričkih lokalnih izbora u Podgorici?

ULJAREVIĆ: Preliminarni rezultati ovih izbora su, u značajnom, u okvirima očekivanog u dijelu odnosa snaga ključnih aktera, a čini se da ni ponavljanje izbora na jednom manjem broju biračkih mjesta ne može donijeti promjene koje bi uticale na postojeću konstelaciju.

Takođe, iako je bila izvjesna veća apstencija, čini se da to većina političkih subjekata nije uzela za ozbiljno niti su kampanje išle u pravcu adresiranja apstitenata. To je uticalo da nešto bolji rezultat zabilježe oni koji imaju jaču infrastrukturu, ali i oni koji su se borili za censuz jer je, pri toj izlaznosti, bio dostižniji.

MONITOR: Ko su „pobjednici“, a ko „gubitinici“?

ULJAREVIĆ: Ubjedljivi gubitnici su koalicija PES-Demokrate koja je ušla u ovaj izborni ciklus sa pozicije vlasti, uložila vidljivo ogromne resurse, prednjačila u funkcionerskoj kampanji do mjere koja do sada nije viđena, a osobito je naglašena i činjenicom da su to radili nekadašnji žestoki kritičari funkcionerskih kampanja DPS-a iz perioda kad je ta partija imala vlast. Rezultat je da ne samo da nije bilo sinergetskog efekta, nego je ta koalicija osvojila manje u odnosu na procentualni zbir ili zbir odborničkih mandata na lokalnim izborima 2022. godine, kada je čak PES nastupao iz pozicije opozicije.

Dodatno, slično Budvi gdje je PES uzalud politički potrošio Predraga Zenovića, glavnog pregovarača, u Podgorici su politički potrošili Sašu Mujovića, ministra energetike. Ovo nije podsticajna poruka ni za njihove funkcionere, jer postaje vidljivo da se oni tretiraju kao roba i često unaprijed svjesno žrtvuju. U oba slučaja se radilo o osobama koje su imale potencijal, ali ovim preranim isturanjem u arenu za koju nisu bili spremni niti su im tokom kampanje dali adekvatnu stručnu pažnju, faktički su te političke karijere prerano ograničene. Mujović je ubačen u kalup u kojem se vidno nije osjećao kao svoj na svome, a to je onda vodilo i neubjedljivim nastupima koji su i njemu i koaliciji koju je predstavljao donijeli negativne poene.

Nesumnjivi pobjednici ovih izbora su DPS i njihov kandidat Nermin Abdić, koji su sa pozicije opozicije dobili svaki treći glas u Glavnom gradu. Radi se o partiji koja je poslije decenija vladavine izgubila vlast na nacionalnom nivou prije četiri godine, što je tektonski poremećaj, prije dvije godine izgubila je vlast na lokalnom nivou u Podgorici, uz istovremeni gubitak vlasti u nizu drugih opština širom Crne Gore. Oni nisu imali javne resurse na raspolaganju, a klijentelističko-nepotistička mreža, koja je činila ne tako mali dio njihovog glasačko tijela, uglavnom je migrirala prema novim partijama vlasti. Usput rečeno, to čini krhkijim i glasačno tijelo partija koje su te migrante primile.

Konačno,  njihov kandidat je imao svedenu kampanju, uz napomenu da je on bio to što jeste u toj kampanji, za razliku od mnogih protivkandidata, što i na nesvjesnoj ravni utiče na birače i njihovo povjerenje. To sve ukupno čini njihov rezultat vanredno dobrim, nezavisno od toga kako će se rasplesti u konačnici dogovori oko konstitituisanja nove vlasti.

Posebno je indikativno da je Nermin Abdić  pobijedio u Podgorici koja je većinski pravoslavna, u dijelu glasača koji se identifikuju i po religioznom opredjeljenju, a ono je postalo iznimno važno posljednjih godina i podvučeno od strane nekih njegovih protivkandidata. U tom kontekstu, njegov rezultat je veliki podsticaj ugroženom građanskom konceptu, ali i znak da se sužava prostor da se na toj osnovi gradi odnos prema izbornim kandidatima.

MONITOR: U kojim smjerovima mogu ići pregovori oko formiranja lokalne vlasti?

ULJAREVIĆ: Po mom sudu, imamo dva smjera – ili će vlast formirati partije vlasti PES-Demokrate i one koje su okupljene u koaliciji Za budućnost Podgorice, a čija su okosnica NSD i DNP, uz podršku koalicije koju je predvodio predsjednik Jakov Milatović, ili će je formirati DPS uz podršku onih partija i saveza koji su učestvovali u rušenju prethodne lokalne vlasti, kao i nekih novih, a ideološki bliskih, partija a pri čemu je opet ključna Milatovićeva koalicija.

MONITOR: Da li je koalicija Pokreta za Podgoricu iza kojeg stoji Jakov Milatović i Abazovićev URA, sa Lukom Rakčevićem na čelu “tas na vagi”?

ULJREVIĆ: Da, to je politička struktura koja će odlučiti o daljem toku, pri čemu treba imati u vidu da se radi o grupaciji koja je i dovela do vanrednih lokalnih izbora nezadovoljna prethodnom postavkom i njihovim načinom rada, iako su i sami bili konstiutenti te vlasti.

URA je na nacionalnom nivou u opoziciji, a predsjednika MIlatovića partije vlasti sve više guraju u izolaciju. Oni su bili i najčešća meta partija vlasti tokom predizborne kampanje, jer su te dvije koalicije – PES/Demokrate i Za budućnost Podgorice – vjerovale da im neće biti potrebni za konstituisanje nove vlasti. To se pokazalo jako lošom procjenom, pa sada pokušavaju sa dvije prozirne taktike to poništiti – jedni šargarepom, odnosno “peglanjem” ranijih uvreda prema Milatoviću i Abazoviću i zaklinjanja da sa njima neće u vlast, a drugi štapom, ili (polu)prijetnjama i pokušajima etiketiranja kao izdajnika tzv. tridesetoavgovske većine, kao da je vrijeme stalo, a ne da je mnogo različite vode proteklo u ove četiri godine.

MONITOR: Kakav ishod pregovora očekujete, može li se desiti “budvanski scenario”?

ULJAREVIĆ: Jako je teško predviđati stvari na političkoj sceni u Crnoj Gori posljednjih godina, a imajući u vidu da smo imali gotovo sve predizborne ili postizborne koalicije.Međutim, po mom sudu, nećemo imati “budvanski scenario” jer to ne odgovara nikom od aktera, a posebno ne vlastima.

Kako će se opredijeliti koalicija u kojoj su Milatović i Abazović zavisiće od toga da li žele da budu akteri u daljim procesima ili su spremni da idu nizvodno. Koju god odluku donesu, ona će nositi kratkoročnu buru, ali dugoročno one imaju različite posljedice, a političari koji teže održivosti gledaju nekoliko koraka unaprijed.

MONITOR: Šta su glavne pouke ovih izbora, koje bi trebalo da izvuku političke partije?

ULJREVIĆ: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane i građanke Crne Gore, jer oni se pokazuju u mnogo čemu zrelijima nego oni koji pretenduju da ih vode. Ovo se posebno odnosi na partije vlasti na nacionalnom nivou koje su mnoga svoja obećanja grubo pregazile. Računica da im pozicije vlasti, funkcionerska kampanja i izgradnja sada njihovih nepotističko-klijentelističkih veza mogu poništiti to i donijeti pobjedu očito nije bila dobra.

Mi izlazimo iz perioda nesmjenjivosti ili dugovječnosti bilo koje vlasti, ali i iz perioda kada su građani i građanke bili spremniji da uz manje kritičkog otklona gledaju prema političkim subjektima. Tu lekciju sporo i teško mnogi uče.

Takođe, bilo bi dobro da se manje obećava a više radi, umjesto što svi ulaze u trku sa nerealnim obećanjima koja im se kasnije o glavu obijaju, ali i da se onih obećanja koja su realna zaista drže.

MONITOR: Održani su i lokalni izbori u Kotoru, kako tumačite rezultate tih izbora?

ULJAREVIĆ: Kotor je pao u sjenku lokalnih izbora u Podgorici, na kojima se prelama i šira slika jer oni nose gotovo trećinu biračkog tijela.  Međutim, ti izbori su, takođe, jako zanimljivi iz više aspekata.

Prvo, među 12 lista koje su učestvovale više od polovine bilo je lokalnih listi što je sa stanovišta decentralizacije i građanskog aktivizma vrlo podsticajno. Naravno, jako će dalje zavisiti i kako će se one prestrojiti i kakvu će dodatnu vrijednost donijeti kroz to prestrojavanja i učešće u vlasti.

Drugo, i u Kotoru su se partije vlasti na nacionalnom nivou, ali i u toj opštini, suočile sa razočarenjem birača koje nijesu mogle samo adresirati kampanjom, iako je vidljivo da je i u tom gradu koalicija Demokrate-PES uložila najviše sredstava. Takođe, jasno je bilo da je PES u Kotoru opterećenje Demokratama jer bi oni osvojili isto i bez njih, pa u tom kontekstu je zapravo i manji broj odbornika Demokrata sada nego ranije.

Treće, ukoliko nove građanske liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta ili, pak, neko od njih dobije poziciju gradonačelnika to daje potpuno drugačiji pečat ne samo ovim izborima nego može imati i domino efekat na druge lokalne izbore, a ta mogućnost nije nerealna. U slučaju takvog scenarija, partije sa centralama u Podgorici će morati ući u kompletno redefinisanje načina funkcionisanja a koje bi vodilo većem stepenu unutrašnje demokratizacije samih partija.

Četvrto, a ne manje važno, čini se da je bila kontraproduktivna ciljana posjeta patrijarha SPC Porfirija koji je na izborni dan u ovom gradu služio liturgiju, iako to ukazuje da su možda u Beogradu bolje nego u Podgorici razumjeli da u Kotoru može biti poteškoća u održanju vlasti. Dobro je za građansku Crnu Goru što taj pokušaj izbornog inžinjeringa nije imao planirani učinak.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo