Povežite se sa nama

INTERVJU

Zvijezda Jadrana

Objavljeno prije

na

Kao reprezentativac Srbije i Crne Gore Boris Zloković osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2005. godine u Montrealu, a s reprezentacijom Crne Gore čuvenu zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2008. u Malagi. Na pitanje koje su ambicije naše reprezentacije i čemu se možemo nadati u budućnosti, kaže: – Sve te reprezentacije oduvijek su išle na „top osvajanja”. Nekada su to bila srebra, nekada bronze, ali u principu na svim velikim takmičenjima ostvarivali smo zaista zapažene rezultate. Možda je jedini negativan rezultat bio ovogodišnje deveto mjesto u Rimu. Ipak, bolje što se ovakav šamar desio tada, nego za dvije-tri godine na Olimpijskim igrama u Londonu.

Osvojivši zlato na Svjetskoj ligi, ublažili smo bol zbog tog devetog mjesta. Jer, biti prvak takve lige i deveti na svijetu nije baš znak da je naš zadani cilj neispunjen. Ambicije reprezentacije su velike, i oduvijek su bile takve. Cilj nam je da na Evropskom prvenstvu u Zagrebu dođemo do jedne od medalja. Ovoga puta idemo nešto rasterećeniji, ali sa sigurno većom željom i nadam se da će nas javnost i publika zdušno podržati. Poručio bih da se od nas ne očekuje isključivo zlatna medalja. Budite uz nas i pružite nam podršku, da dođemo do prva tri mjesta i uspjeh neće izostati.

MONITOR: Uskrsnuće vaterpolo kluba Jadran datira od kraja devedesetih. Kakav je današnji rejting ovog kluba?
ZLOKOVIĆ: Rano sam ušao u prvi tim Jadrana. Bilo je to 1998. godine s mojih 14-15 godina. Tada je Jadran bio u drugoj ligi, na lošem glasu i s lošim igračkim kadrom. Sve je bilo na dosta niskom nivou. Dolaskom Petra Porobića (1998-99) na mjesto trenera, dosta se toga počelo mijenjati. Klub je dobio neki drugi sistem igre, zahvaljujući kojem smo napredovali iz godine u godinu. Bilježili smo sve bolje rezultate, da bi na kraju završili kao – prvaci države. Nakon toga postali smo vicešampioni Evrope, tri puta prvaci države i osvajači duplih kruna. Jadran je posljednju deceniju sigurno najbolji vaterpolo kolektiv u Crnoj Gori. Nadam se da će tako i ostati. Iznjedrio je dosta vrhunskih igrača, vaterpolista i sportista.

MONITOR: Uprkos svim usponima, Jadran CKB nedavno je ispao iz Kupa Crne Gore. Da li je u pitanju loša sreća ili se radi o neadekvatnoj igračkoj formi?
ZLOKOVIĆ: Kade je riječ o utakmici polufinala Kupa Crne Gore, ispali smo nezasluženo! Mislim da smo oštećeni od strane sudija. Analizirali smo utakmicu, gledali snimke i zaključili da je bilo mnogo sudijskih grešaka i da je to bilo presudno za naš poraz i ispadanje finala Kupa. Čestitam ekipi Primorca na zasluženoj pobjedi u finalu protiv Budve. Što se nas tiče, Kup Crne Gore jeste takmičenje ali to nije naš krajnji cilj i nešto što nam predstavlja veliku satisfakciju. Mi smo više okrenuti onome što nas u budućnosti čeka, a to je Liga šampiona, i utakmica protiv Mladosti u Zagrebu. Potrudićemo se da pobijedimo Mladost, jer nam ova utakmica obezbjeđuje ulazak među osam najboljih.

MONITOR: Nakon ispadanja iz Kupa, Jadran CKB ipak ostvaruje pobjedu u II kolu Evrolige i to samo dva dana nakon odlaska trenera Zorana Mustura. Slučajnost ili…?
ZLOKOVIĆ: Mi smo kvalitetnija ekipa od VK Vojvodine. Ta pobjeda nikada nije dolazila u pitanje. Ostvarili smo ono što smo zacrtali. Žao mi je što je došlo do raskida saradnje između trenera Zorana Mustura i Jadrana. Po meni je sve to sport i sam život. Treba da se okrenemo ambicijama kluba i novom treneru koji će, nadam se, ovih dana doći i želim da što spremnije dočekamo ono što slijedi.

MONITOR: Šta za Vaš klub znači sponzorstvo CKB banke? Da li ste u finansijskoj prednosti u odnosu na ostale vaterpolo klubove u Crnoj Gori?
ZLOKOVIĆ: Posljednjih 10 godina, Jadran je najbolji vaterpolo kolektiv u Crnoj Gori. Potpuno je normalno da ima podršku i prioritet u odnosu na druge klubove. Jadran i njegova uprava skupili su snagu da vrate igrače iz inostranstva, što nijedna druga ekipa u ovoj zemlji nije uradila. Dali su sve od sebe da vrate Predraga Jokića, Nikolu Janovića i mene. Doprinijeli su da se okupi čitava reprezentacija u Jadranu, što svakako nije bilo lako ni s finansijske strane. Tako da Jadranu i treba podrška države i grada, što on ima, kao i CKB-a, bez čijeg sponzorstva sva ova dešavanja ne bi bila moguća. Ekipa Primorca ima američkog, dva mađarska i hrvatskog reprezentativaca u svom timu. Jadran je ekipa sačinjena isključivo od domaćih igrača. Žalosno je što se desilo loše suđenje u polufinalu Kupa Crne Gore, gdje su s prioritetom bili igrači koji dolaze sa strane i klubovi koji takve igrače dovode.

MONITOR: Pet godina ste bili prvotimac napuljskog Posilipa. Kada i zašto ste se vratili u Jadran?
ZLOKOVIĆ: U Jadran sam se vratio ove godine. Proveo sam pet fantastičnih godina u VK Posilipo. Osvojio sam Ligu šampiona, postao klupski prvak svijeta i igrao u velikom timu s velikim ambicijama. Te iste ambicije, posljednje dvije godine, nijesu bile kao prve tri. To je najveći razlog mojeg odlaska iz Italije. Bez problema smo Nikola Janović i ja mogli da ostanemo u tom klubu za mnogo bolje uslove nego što to imamo ovdje. Žao mi je, ali nijesam igrač koji ima strpljenja da igra s nekvalitetnim igračima. Mislim da će i moja igra biti bolja ukoliko pored sebe imam vrhunske igrače. Tako da tvrdim da je igrački kadar najveći razlog što smo moj klupski kolega i ja, napustili Posilipo i došli u Jadran. Uostalom, tada se okupila i čitava reprezentacija Crne Gore.

MONITOR: Da li je istina da se sljedeće godine selite u italijanski klub Proreko?
ZLOKOVIĆ: VK Proreko me zove u svoj tim već četiri-pet godina. Svake godine predsjednik i trener ovog kluba žele da dođem i od njih uvijek imam konkretnu ponudu. Njihova ponuda je za vaterpolo precijenjena i zaista prevelika. Pitanje je da li ja želim ili ne želim da idem tamo. Trenutno sebe vidim u Jadranu. Imam potpisan ugovor na godinu dana. Šta će biti nakon toga vidjećemo. Želja mi je da igram u velikom timu, a ukoliko to ne bude Jadran, neće biti problem… Snaćiću se…

MONITOR: Recite nam, šta mislite da će se desiti s Jadranom u Ligi šampiona, s obzirom na to da nijeste kao klub startovali po zamišljenom planu?
ZLOKOVIĆ: Mi smo izgubili samo od VK Barsenolete u Španiji. Ne mogu reći da je to neuspjeh, jer je Barsenoleta ekipa koja je sačinjena od 80 odsto reprezentacije Španije, koja je druga na svijetu. Barsenoleta je vrhunska ekipa, koja igra odličan vaterpolo, pa poraz s njom nije baš toliki neuspjeh. Tako da smo prve bodove uzeli tek pobjedom protiv Vojvodine. Ali ima još da se igra. Važna nam je ta već pomenuta utakmica protiv Mladosti u Zagrebu, gdje ćemo dati sve od sebe da pobijedimo.

MONITOR: Koje je trenutno najjače igračko oružje VK Jadran?
ZLOKOVIĆ: Siguran sam da do sada nijesmo pokazali svoje najjače oružje. Nedostajao nam je sistem igre na koji smo navikli. Jadran je ekipa sačinjena od osam igrača, koji su svi obučeni i znaju sve o vaterpolu. Kad imaš takav kadar i sposobnosti, samo nedostaje pomenuti sistem, što do sada nijesmo imali. Siguran sam da onog trenutka kad budemo složili kockice i kad taj sistem dođe do izražaja, da će se onda pokazati prava igra Jadrana i kvalitet pojedinaca će svakako doći do izražaja.

MONITOR: Šta očekujete u bokeljskom derbiju s Primorcem 9. januara 2010. godine u okviru Jadranske vaterpolo lige?
ZLOKOVIĆ: Utakmica se igra u Kotoru. Malo je naših pobjeda u Kotoru i njihovih kod nas u Herceg Novom. Očekujem interesantnu utakmicu za nas igrače, kao i pravu poslasticu za navijače. Mi idemo na pobjedu.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo