Povežite se sa nama

INTERVJU

Zvijezda Jadrana

Objavljeno prije

na

Kao reprezentativac Srbije i Crne Gore Boris Zloković osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2005. godine u Montrealu, a s reprezentacijom Crne Gore čuvenu zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2008. u Malagi. Na pitanje koje su ambicije naše reprezentacije i čemu se možemo nadati u budućnosti, kaže: – Sve te reprezentacije oduvijek su išle na „top osvajanja”. Nekada su to bila srebra, nekada bronze, ali u principu na svim velikim takmičenjima ostvarivali smo zaista zapažene rezultate. Možda je jedini negativan rezultat bio ovogodišnje deveto mjesto u Rimu. Ipak, bolje što se ovakav šamar desio tada, nego za dvije-tri godine na Olimpijskim igrama u Londonu.

Osvojivši zlato na Svjetskoj ligi, ublažili smo bol zbog tog devetog mjesta. Jer, biti prvak takve lige i deveti na svijetu nije baš znak da je naš zadani cilj neispunjen. Ambicije reprezentacije su velike, i oduvijek su bile takve. Cilj nam je da na Evropskom prvenstvu u Zagrebu dođemo do jedne od medalja. Ovoga puta idemo nešto rasterećeniji, ali sa sigurno većom željom i nadam se da će nas javnost i publika zdušno podržati. Poručio bih da se od nas ne očekuje isključivo zlatna medalja. Budite uz nas i pružite nam podršku, da dođemo do prva tri mjesta i uspjeh neće izostati.

MONITOR: Uskrsnuće vaterpolo kluba Jadran datira od kraja devedesetih. Kakav je današnji rejting ovog kluba?
ZLOKOVIĆ: Rano sam ušao u prvi tim Jadrana. Bilo je to 1998. godine s mojih 14-15 godina. Tada je Jadran bio u drugoj ligi, na lošem glasu i s lošim igračkim kadrom. Sve je bilo na dosta niskom nivou. Dolaskom Petra Porobića (1998-99) na mjesto trenera, dosta se toga počelo mijenjati. Klub je dobio neki drugi sistem igre, zahvaljujući kojem smo napredovali iz godine u godinu. Bilježili smo sve bolje rezultate, da bi na kraju završili kao – prvaci države. Nakon toga postali smo vicešampioni Evrope, tri puta prvaci države i osvajači duplih kruna. Jadran je posljednju deceniju sigurno najbolji vaterpolo kolektiv u Crnoj Gori. Nadam se da će tako i ostati. Iznjedrio je dosta vrhunskih igrača, vaterpolista i sportista.

MONITOR: Uprkos svim usponima, Jadran CKB nedavno je ispao iz Kupa Crne Gore. Da li je u pitanju loša sreća ili se radi o neadekvatnoj igračkoj formi?
ZLOKOVIĆ: Kade je riječ o utakmici polufinala Kupa Crne Gore, ispali smo nezasluženo! Mislim da smo oštećeni od strane sudija. Analizirali smo utakmicu, gledali snimke i zaključili da je bilo mnogo sudijskih grešaka i da je to bilo presudno za naš poraz i ispadanje finala Kupa. Čestitam ekipi Primorca na zasluženoj pobjedi u finalu protiv Budve. Što se nas tiče, Kup Crne Gore jeste takmičenje ali to nije naš krajnji cilj i nešto što nam predstavlja veliku satisfakciju. Mi smo više okrenuti onome što nas u budućnosti čeka, a to je Liga šampiona, i utakmica protiv Mladosti u Zagrebu. Potrudićemo se da pobijedimo Mladost, jer nam ova utakmica obezbjeđuje ulazak među osam najboljih.

MONITOR: Nakon ispadanja iz Kupa, Jadran CKB ipak ostvaruje pobjedu u II kolu Evrolige i to samo dva dana nakon odlaska trenera Zorana Mustura. Slučajnost ili…?
ZLOKOVIĆ: Mi smo kvalitetnija ekipa od VK Vojvodine. Ta pobjeda nikada nije dolazila u pitanje. Ostvarili smo ono što smo zacrtali. Žao mi je što je došlo do raskida saradnje između trenera Zorana Mustura i Jadrana. Po meni je sve to sport i sam život. Treba da se okrenemo ambicijama kluba i novom treneru koji će, nadam se, ovih dana doći i želim da što spremnije dočekamo ono što slijedi.

MONITOR: Šta za Vaš klub znači sponzorstvo CKB banke? Da li ste u finansijskoj prednosti u odnosu na ostale vaterpolo klubove u Crnoj Gori?
ZLOKOVIĆ: Posljednjih 10 godina, Jadran je najbolji vaterpolo kolektiv u Crnoj Gori. Potpuno je normalno da ima podršku i prioritet u odnosu na druge klubove. Jadran i njegova uprava skupili su snagu da vrate igrače iz inostranstva, što nijedna druga ekipa u ovoj zemlji nije uradila. Dali su sve od sebe da vrate Predraga Jokića, Nikolu Janovića i mene. Doprinijeli su da se okupi čitava reprezentacija u Jadranu, što svakako nije bilo lako ni s finansijske strane. Tako da Jadranu i treba podrška države i grada, što on ima, kao i CKB-a, bez čijeg sponzorstva sva ova dešavanja ne bi bila moguća. Ekipa Primorca ima američkog, dva mađarska i hrvatskog reprezentativaca u svom timu. Jadran je ekipa sačinjena isključivo od domaćih igrača. Žalosno je što se desilo loše suđenje u polufinalu Kupa Crne Gore, gdje su s prioritetom bili igrači koji dolaze sa strane i klubovi koji takve igrače dovode.

MONITOR: Pet godina ste bili prvotimac napuljskog Posilipa. Kada i zašto ste se vratili u Jadran?
ZLOKOVIĆ: U Jadran sam se vratio ove godine. Proveo sam pet fantastičnih godina u VK Posilipo. Osvojio sam Ligu šampiona, postao klupski prvak svijeta i igrao u velikom timu s velikim ambicijama. Te iste ambicije, posljednje dvije godine, nijesu bile kao prve tri. To je najveći razlog mojeg odlaska iz Italije. Bez problema smo Nikola Janović i ja mogli da ostanemo u tom klubu za mnogo bolje uslove nego što to imamo ovdje. Žao mi je, ali nijesam igrač koji ima strpljenja da igra s nekvalitetnim igračima. Mislim da će i moja igra biti bolja ukoliko pored sebe imam vrhunske igrače. Tako da tvrdim da je igrački kadar najveći razlog što smo moj klupski kolega i ja, napustili Posilipo i došli u Jadran. Uostalom, tada se okupila i čitava reprezentacija Crne Gore.

MONITOR: Da li je istina da se sljedeće godine selite u italijanski klub Proreko?
ZLOKOVIĆ: VK Proreko me zove u svoj tim već četiri-pet godina. Svake godine predsjednik i trener ovog kluba žele da dođem i od njih uvijek imam konkretnu ponudu. Njihova ponuda je za vaterpolo precijenjena i zaista prevelika. Pitanje je da li ja želim ili ne želim da idem tamo. Trenutno sebe vidim u Jadranu. Imam potpisan ugovor na godinu dana. Šta će biti nakon toga vidjećemo. Želja mi je da igram u velikom timu, a ukoliko to ne bude Jadran, neće biti problem… Snaćiću se…

MONITOR: Recite nam, šta mislite da će se desiti s Jadranom u Ligi šampiona, s obzirom na to da nijeste kao klub startovali po zamišljenom planu?
ZLOKOVIĆ: Mi smo izgubili samo od VK Barsenolete u Španiji. Ne mogu reći da je to neuspjeh, jer je Barsenoleta ekipa koja je sačinjena od 80 odsto reprezentacije Španije, koja je druga na svijetu. Barsenoleta je vrhunska ekipa, koja igra odličan vaterpolo, pa poraz s njom nije baš toliki neuspjeh. Tako da smo prve bodove uzeli tek pobjedom protiv Vojvodine. Ali ima još da se igra. Važna nam je ta već pomenuta utakmica protiv Mladosti u Zagrebu, gdje ćemo dati sve od sebe da pobijedimo.

MONITOR: Koje je trenutno najjače igračko oružje VK Jadran?
ZLOKOVIĆ: Siguran sam da do sada nijesmo pokazali svoje najjače oružje. Nedostajao nam je sistem igre na koji smo navikli. Jadran je ekipa sačinjena od osam igrača, koji su svi obučeni i znaju sve o vaterpolu. Kad imaš takav kadar i sposobnosti, samo nedostaje pomenuti sistem, što do sada nijesmo imali. Siguran sam da onog trenutka kad budemo složili kockice i kad taj sistem dođe do izražaja, da će se onda pokazati prava igra Jadrana i kvalitet pojedinaca će svakako doći do izražaja.

MONITOR: Šta očekujete u bokeljskom derbiju s Primorcem 9. januara 2010. godine u okviru Jadranske vaterpolo lige?
ZLOKOVIĆ: Utakmica se igra u Kotoru. Malo je naših pobjeda u Kotoru i njihovih kod nas u Herceg Novom. Očekujem interesantnu utakmicu za nas igrače, kao i pravu poslasticu za navijače. Mi idemo na pobjedu.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo