Povežite se sa nama

PERISKOP

Mostarski paroh

Objavljeno prije

na

Na fotografiji su se našli nekadašnji mostarski gradonačelnik Safet Oručević, slavni nogometni reprezentativac Dušan Bajević i mostarski paroh Radivoje Krulj. Impresivno je ono što je Oručevič uradio za Mostar poslije rata,  proslavio je ovaj grad Princ sa Neretve,Duško Bajević… Paroh Krulj tiho,a strasno  radi na obnovi središnje mostarske pravoslavne crkve,  nekada jedne od najznačajnijih pravoslavnih bogomolja na Balkanu. Iz dana u dan šireći  logiku brat je mio ma koje vjere bio

 

Radivoje Krulj mostarski je paroh. Ovaj svećenik ulazi u moj Periskop temeljem fotografije koju sam video na jednom portalu,napravljene povodom slavlja Dana Svete trojice u nedovršenom-obnovljenom hramu, mostarskoj Sabornoj crkvi.Na fotografiji su se našli nekadašnji mostarski gradonačelnik Safet Oručević, proslavljeni nogometni reprezentativac Dušan Bajević i mostarski paroh.Prigoda je bila uistinu svečarska,ali indikativan je fotos ove trojice uglednih Mostaraca.Ono štoje Safet Oručevič uradio za svoj Mostar poslije rata i dejtonskih zbitija, uistinu je impresivno, ništa manje nije grad na Neretvii Radobolji proslavio Princ sa Neretve,Duško Bajević…

Sad dolazimo do najmlađeg u ovom trilingu asova,paroha Radivoja Krulja.Krulj tiho,ali strasno neimarski radi na obnovi središnje mostarske pravoslavne crkve koja je nekada bila jednom od najznačajnijih pravoslavnih bogomoljanaBalkanu.

Ali, Krulj nije koncentrisan samo na obnovu bogomolje.Mostarski paroh, iz dana u dan, u gradu koji je i dalje podijeljen, pravi sjajne ekumenske poteze, širi logiku brat je mio ma koje vjere bio.Takav, postao je vrlo brzo jedan od najpopularnijih stanovnika grada na Neretvi. Njegov ekumenizam tih je kao i graditeljstvo njegovo.

Bez velikih gestova, smireno i krajnje razumno, Radivoj Krulj vraća vjeru i u crkvene strukture srpsko- pravoslavne crkve, koje su znale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločine blagosiljati.

Njegov rad na postizanju jedinstva među Mostarcima svih vjera i političkih svjetonazora dobiva svakim danom nove pobornike na nimalo lakom putu do istine i pomirenja.Zato njegovo pojavljivanje sa Safetom Oručevićem, direktorom Centra za mir i multietničku toleranciju šalje snažne poruke svim Mostarcima diljem svijeta.

Mostarski paroh Krulj atipičan je crkveni poslenik.

Atipičan što temeljna poslanja crkve svoje i hrišćanstva uopšte primjenjuje na pravi način, na način kako bi vjera i trebala usmjeravati vjernike svoje. Njegova misija duboko prožeta humanizmom je misija pravog čovjeka.Na pravom mjestu.

Krulj djeluje ekumenski.

Krulj djeluje mostarski!

Poželio sam sinoć da se zemljama ovim, gdje istim jezikom govorimo i isti jezik razumijemo zacare KRULJEVI…
Sa Oručevićima,Bajevićima… Bosancima i Hercegovcima!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Fratri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike. Dok bosanski franjevci, orgazovani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost i  teritorijalni integritet BIH, primjetno je vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje  otvoreno naginju  prema Hrvatskoj snujući separatističke snove o prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj

 

Još je nobelovac Ivo Andrić svojim magijskim proznim perom pisao o fratrima u Bosni.Kako vrijeme prolazi svećenici u karakterističnim braon, rjeđe bijelim (cisterciti!)habitima jednako privlače pažnju.Ti sljedbenici poslanja Svetoga Franje potpuno liče, a tako se u svakodnevlju i ponašaju, siromašni su red katoličke crkve. I nekako mi se čine najsličniji asketizmu i skromnosti sadašnjega pape Franje.

No od vremena Andrićevih nadahnutih Fratarskih priča puno se toga promijenilo u zemlji Bosni i Hercegovini…

I dok su hercegovački franjevci potpali pod skute HDZ-ovske, nacionalizmu okrenute politike, dotle braću im po istom habitu karakteriše izraženi (u najvećem broju slučajeva!!!) bosanskohercegovački integralistički patriotizam. Pokojni fra Petar Anđelović, u mojim je mislima i osjećanjima predvodnik te skupine čestitih bosanskohercegovačkih franjevaca- domoljuba.Naravno, tu su i fra Marko Oršolić,fra Ivo Marković, pa Benedikt Vujica, Ivan Šarčević…Odgojili su na svojim bogoslovskim franjevačkim sveučilištima i dostojne nasljednike poput Drage Bojića.

Ali Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike.

U BiH je svima jasno da se hercegovački ujaci, kako fratre popularno zove narod, bitno razlikuju od svoje bosanske braće. Dok bosanski franjevci, orgazirani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost, teritorijalni integritet i cjelovitost Bosne i Hercegovine, primjetno je izrazito vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje otvoreno i bez ustezanja naginju prema Hrvatskoj snujući herceg bosanske separatističke snove o teritorijalnom i svekolikom prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj.

Svoju podanost bosansko hercegovačkoj cjelovitosti neki poput fra Drage Bojića plaćali su izmještanjem iz Sarajeva, ali i progonom i šikaniranjem na druge načine. Ta razdioba franjevaca šteti svima, poglavito  katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini.

Bosanski franjevci poput pokojnog Luke Markešića ušli su i u oblike političkog organiziranja (Hrvatsko narodno vijeće) kako bi podupirali cjelovitost,suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Valja zabilježiti da su fratri u svim djelovima Bosne i Hercegovine nosioci rijetko rafiniranog odnosa prema svim oblicima umjetnosti.Tako je iznimnom manifestacijom umjetničke kolonije i pripadajuće joj galerije u Breškama kod Tuzle itekako obogaćen likovni život sjeveroistočne Bosne. Hercegovački franjevci,posebno pokojni fra Pejič i Vendelin Karačić vrijednim su višegodišnjim radom stvorili likovnu akademiju na Širokom Brijegu i Franjevačku galeriju, koje su danas vrela snažne umjetničke radijacije ne samo u Hercegovini. Da ne govorim o reprezentativnom galerijskom prostoru vezanom za grandiozni likovni opus Gabrijela Jurkićau Livnu.

Tu su i bogate samostanske zbirke umjetnina koje su sljedbenici Svetog Franje sačuvali u manastirskim odajama,poput onih u Kraljevoj Sutjesci za vrijeme najtežih i ratnih vremena. Doprinos fratara i drugim vrstama umjetnosti preznačajan je.

Ujaci su značajno pomagali katolički puk, ali i druge Bosance i Hercegovce u njihovom obrazovanju,a djelovanje njihovih humanitarnih udruga poput one Kruha Svetoga Ante mnogo je građana nahranila.
Nije slučajno veliki Ivo Andrić cijeli kontingent pripovjednog stvaralaštva posvetio fratrima.

I završiću ovaj Periskop predivnim pozdravom bosanskih franjevaca MIR I DOBRO!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Nesuđeni propovjednik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govoreći u Osijeku kao jedan od predstavljača dvije  izuzetno angažovane knjige (Dobri ljudi u vfremenu zla, Svetlane Broz,  i Nisu svi (bili) slijepi, Tomislava Jakića,  osjetio sam u zraku čudesno zajedništvo. Ipak, nemalo sam bio iznenađen, da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr.  Peter Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

 

Proveo sam dva po mnogo čemu nezaboravna dana u Osijeku.

Društvo je bilo fenomenalno,uz Svetlanu Broz i bračni par Jakić tu je bio i preljubazni nam domaćin, dekan Anglikanskog sveučilišta u Osijeku dr Peter Kuzmič, Slovenac starinom i porijeklom, a naturalizirani Osiječanin i jedan od najuglednijih intelektualaca ovovremene Hrvatske.

Promoviranje knjiga Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz,i to šestog izdanja ovog repetitorija ljudskosti i čovjekoljubnih žudnji i Nisu svi (bili) slijepi, zbike rafiniranih,visoko intelektualnih kolumni barda hrvatskoga novinarstva, Tomislava Jakića, proteklo je u atmosferi  koju bih poželio što češće sretati u intelektualnim krugovima u kojima se krećem.

Svetkovina unutar programa u kojem su bile održane ove dvije vrijedne promocije još vrijednijih knjiga bila je dio Tjedna reformacije,a sve se odigravalo u ugodnoj atmosferi donjogradske osječke sinagoge.

Probrana publika uspostavila je sa autoricom i autorom vrijednih libara, od prve minute promocije, izuzetno prisan odnos. Govoreći kao jedan od predstavljača ovih dviju, za naše vrijeme izuzetno angažovanih knjiga, osjetio sam u zraku neko čudesno zajedništvo.

Ipak, nemalo sam bio iznenađen,da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr. Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

Mom iznenađenju nije bilo kraja niti poslije napuštanja slavonske prestonice.

I danas razmišljam čime sam zaslužio tako snažan kompliment značajne osobe,respektirane jednako na američkim sveučilištima kao i diljem crkvenih, ali i svjetovnih krugova na našemb rdovoitom Balkanu!?

Možda promišljanjem o knjigama uglednih autora ili, pak, načinom na koji sam u oratorskom smislu artikulirao misli. Dok smo uživali u slavonskim delicijama restorana Slavonska kuća i Ruža u čuvenoj osiječkoj Tvrđi, dok smo šetali osunčanim obalama Drave, dok smo pohodili spomenike biskupu Štrosmajeru i nobelovcu Prelogu, dok smo obilazili trg na kojem je negdašnji osiječki gradonačelnik, danas karijerni diplomat, Zlatko Kramarić u prijelomnim devedesetim godinama održao po ovaj grad i Slavoniju povijesni govor o demokraciji,opsjedala me je misao otkud doktoru Kuzmiču takav kompliment.

Prisjećao sam se toga i nekoliko dana kasnije kada sam govoreći u Rektoratu sarajevskog Univerziteta govorio o ranoj mladalačkoj poeziji akademika Ćamila Sijarića (Šetnje po Šipovicama, Centar za kulturu Petnjica, 2019.), jer sam govoreći o briljantnom Ćamilu Sijariću pominjao u nekoliko navrata riječ aed, kojom su u Heladi častili samo rijetko nadahnute ulične govornike,ustvari usmene književnike.

A šta su bili oni nego svojevrsni propovjednici??!

Ne umišljam da mi naziv propovjednika i na koji način pristaje, ali me blaga ognjica obuzme kad asociram na aede,na njihove suvremene replike, ovovremene propovjednike.

Naravno,sve sa svjetovnim predznakom i svjetovnom sadržinompropovjedi.

Dok jedan žuti Opel guta kilometre tako bliskih, a nekad tako dalekih nam destinacija između granica Hrvatske i Srbije uporno se prisjećam ovih slavonskih dana sa dobrim slavonskim evangalistima.

Kao nesuđeni propovjednik upućujem na ovaj način i najbolje želje za ozdravljenje osječkog gradonačelnika Ivice Vrkića,tako zaslužnog za mirnu reintegraciju u Slavoniji.

Eto, ovaj Perisklop ispisujem kao potencijalni a nesuđeni protestantski propovjednik.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Učilište demokratije i patriotizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Vapaj agnostika svemogućem Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim i porodičnim prizorima da bi dočarao  vrijeme nevremena.

 

U nekoliko mjeseci izišle su u produkciji Gariwo iz Sarajeva tri iznimno vrijedne i siguran sam za povijest cijelog regiona  posljedične knjige: Heroji iz sjenke skupine mladih bh. autora; knjiga Vapaj agnostika svemogućem karijernog diplomate, doajena Nerkeza Arifhodžića i šesto (!!!) izdanje knjige Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz.Te tri knjige označavaju visok nivo produkcije izdanja ove poletne i krajnje angažirane nevladine organizacije,ali je svaka ponaosob izniman izdavački pothvat i poslastica za čitaoce rafiniranog ukusa.

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko i prestižno mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada nekadašnje zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim, što je za ovakvu vrstu angažiranog biografizma logično, i porodičnim malim ali značajnim prizorima i sličicama da bi u potpunosti dočarao vrijeme nevremena. Obimna je to knjiga temeljnih istina o porođajnim mukama stvaranja mlade bh. demokratije, potkrijepljena dokumentaristikom koja imponira,fotosima, faksimilima i drugim svjedočanstvenim dokumentima.

Na stranicama Arifhodfžićeve mape bh. uspona i padova, neminovnih za burna ratna vremena defiluju političari, državnici, kolege diplomati, prepuna je ona plastičnog portretiranja stvaralaca moderne povijesti bh. države.

Ova otmjena knjiga prekidana je, u cilju ritmizacije i zanimljivosti unutarnje organizacije odnosno dramaturgije svjedočanstvenih štiva, tekstovima kratkih vinjeta koje zbore o dešavanjima poglavito u sferi kulturnog, po mnogo čemu jedinstvenog otpora agresiji u ratnom Sarajevu. Brinući o autentičnosti ove knjige – značajnog dokumenta urednica Svetlana Broz je insistirala da ona bude opremljena i kazalom imena, izuzetno potrebnim za ovu vrstu memoaristike, koja vodi saznanjima o potpunoj istini o jednom burnom periodu bh. historije. Preciznost rada Dževdane Jašarović kao lektorice knjige zamamnog broja strana takođe je nezanemarljiva za kompletan utisak o Vapaju agnostika svemogućem.
Kada se sagleda sadašnji iznimno nizak nivo bh. diplomatije i njena nejaka postignuća na planu međunarodnih odnosa, potpuno je jasno zašto su iskusni i u svjetskim okvirima priznati i visokorangirani diplomati i državnici Budimir Lončar i Haris Silajdžić izrekli komplimente za ovaj najnoviji izdavački projekt Gariwo.

Ova bi knjiga trebala svakako i obavezno biti snažnim učilištem diplomatskih vještina, ali i trajnom lekcijom patriotizma za studente filozofskih i fakulteta političkih nauka. Ona prije svega treba da rasvjetli mnoge nepoznate mračaje tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i, kako je tokom njene promocije u sarajevskoj Vijećnici istaknuto, koriguje pojedine neravnine u razumjevanju patriotskog otpora dvostranoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Prebogata istinitim autentičnim sjećanjima,ona u isto doba obiluje mini portretima sudionika brojnih susreta autora sa svjetskim državnicima i diplomatama.

Pisana fino izbrušenim bosanskim jezikom ova knjiga ima i dodatni kvalitet sjajne akvarelističke kompozicije na uvodnim i izvodnim stranicama Arifhodžićevog oca, slikara sarajevskih veduta, Fuada Arifhodžića, čijom izložbom u reprezentativnoj, jednoj od dvorana Vijećnice, je oplemenjena i evidentno obogaćena njena vrlo uspjela promocija.

Knjiga kao učilište diplomatije, jedinstveni  udžbenik, ali i potpuno nestvaran za ovdašnje bh. prilike doprinos izvrsnog Gariwa bh. izdavaštvu.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo