Povežite se sa nama

MONITORING

LJEKARI ZHMP IZMEĐU AMBULANTE I SUDNICE: Ima li pomoći za Hitnu pomoć

Objavljeno prije

na

Osoblje Zavoda vodi niz sudskih postupaka zbog povreda radnog prava od strane Uprave. Neki su vraćeni na posao, drugi se i dalje sude a treći su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili inostranstvo

 

U Crnoj Gori neki ljudi mogu ili moraju da rade po 24 sata dnevno. Četiri dana uzastopno. Šest u  nedjelji.  Sve skupa 144 radna sata za sedmicu.  Zakonom je predviđeno da se, uz puno radno vrijeme, odradi 176 sati – mjesečno.

Pomenute poslove rade najškolovaniji među nama. Ljekari. Na različitim mjestima, istovremeno.

Ljekar plavske jedinice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore (ZHMP CG) čije ime se nalazi u dokumentima koje posjedujemo, a ne pominjemo ga da ne bi izazivali zazor potencijalnih pacijenata, krenuo je u avanturu 8. avgusta prošle godine iz Plava. Nakon 24 sata dežurstva, 40 pregleda i četiri kućne posjete (podaci su iz Dnevnog izvještaja ZHMPCG), doktor se obreo u Rožajama. Čim mu se završilo prvo dežurstvo. Slijedila su još 34 pregleda i sedam kućnih posjeta u naredna 24 sata. Onog trena kada mu je, kao dužurnom ljekaru hitne pomoći, završena cjelodnevna smjena u Rožajama  započela je nova u Plavu. Novih 48 sati rada, 77 pregleda i 11 kućnih posjeta.

Poslije 96 sati neprekidnog rada doktor se počastio danom odmora. Slijedila su nova višednevna dežurstva. Kolašin i Plav: 48 sati, 31 pregled, četiri kućne posjete.

Isti ljekar je, nedjelju ranije, dežurao u ritmu: 24 sata u Plavu, 12 + 12 (dvije dnevne smjene) u Kolašinu, 24 sata u Plavu. Ili, 72 radna sata (16 u noćnim smjenama) u samo četiri dana!?

Uprava ZHMP prvo je demantovala podatke Sindikata doktora medicine (SDM). „Ne postoji takav dokument“, ustvrdio je direktor Zavoda Saša Stefanović, dodajući kako niko „od osnivanja ZHMP do danas“, nije radio u kontinuitetu četiri dana bez prestanka, odnosno, šest dana u sedmici. Onda su iz Sindikata javnosti predočili radne liste ljekara iz Plava. Stefanović je promijenio priču: „Riječ je o satima koje je doktor odradio, ali ne po rasporedu direktora, već je pored svojih smjena pristao da zamijeni koleginicu i o tome je naknadno obavijestio direktora“.

Šta bi se dogodilo da su ljekar ili neko od njegovih dvije stotine pacijenata pretrpjeli ozbiljnije posljedice zbog njegovog radnog maratona. Da li bi za propust odgovorao preumorni ljekar ili neinformisana uprava ZHMP?

Umjesto odgovora od direktora Stefanovića, dobili smo priliku da razgovaramo sa njegovim saradnicama iz Komisije za kontrolu kvaliteta ZHMP. Uz uvjeravanja da je navedeni primjer izuzetak, dobijamo objašnjenje po kome se takve stvari dešavaju zbog nedostatka ljekara u Zavodu.

Umjesto 145 ljekara koliko je, kažu, predviđeno recesivnom sistematizacijom iz 2015. u ZHMP su zaposlena 132 ljekara. Ne rade svi. Četrnaestoro ih je na specijalizaciji, 16 na dužem bolovanju dok se neko uvijek nalazi na odmoru, službenom putu…

Pomenuti slučaj, ipak, nije izuzetak. Radne liste HMP Plav iz 2018. svjedoče kako je jesenas makar još jedan ljekar u roku od četiri dana odradio 72 sata dežurstva (dva dana u Plavu, jedan u Kolašinu).

Pitali smo i Vukašina Cukića, zaštitnika prava pacijenata u ZHMPCG, da li višednevna neprekidna dežurstva ljekara te ustanove predstavljaju zdravstveni rizik za njih i njihove pacijente. I opet ostali bez odgovora.

ZHMP nedostaje ljekara. A, prema informacijama iz Zavoda za zapošljavanje, 21 ljekar u Crnoj Gori traži posao. Samo se na prvi pogled rješenje nameće samo od sebe. Stvarnost je komplikovanija.

Neki od ljekara, mada su bez posla, zaziru od rada u hitnoj pomoći, posebno na sjeveru zemlje gdje je deficit osoblja najveći. Drugi ne ispunjavaju uslove pošto se, uz diplomu medicinskog fakulteta, od njih očekuje da imaju i odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit. Ni država se ne pretrže da riješi problem. Uz svako novootvoreno radno mjesto za ljekara u hitnoj pomoći treba angažovati i prateću ekipu (tri medicinska tehničara). To je trošak za koji nema predviđenih sredstava.

Nije sve ni u novcu. Nešto je i u upravi ZHMP. I njihovom odnosu prema zaposlenima.

Osnovni sud u Plavi donio je, početkom maja, presudu kojom je poništeno  „nezakonito rješenje“ ZHMPCG o otkazu doktoru Sabahudinu Pupoviću, koji u odsjeku za Hitnu medicinsku pomoć u Plavu radi od njegovog osnivanja 2010.  Pupović je otkaz dobio prošle jeseni, dok je bio na godišnjem odmoru. Direktor Zavoda i njegovi saradnici odluku su obrazložili tvrdnjom da je „neopravdano izostao sa posla više od dva radna dana uzastopno…“.

Prema obrazloženju nepravosnažne presude, Pupović je lani, krajem septembra,  „ispoštovao ustaljenu proceduru oko korišćenja godišnjih odmora“, tako što je pravnoj službi u Podgorici poslao pismeni zahtjev i otišao na odmor. Prije odlaska je razgovarao i sa pravnikom kadrovske službe Zavoda Mladenom Milovićem. Pupović navodi da mu je Milović rekao da može na odmor. Milović je , prema iskazu na sudu, Pupovićev pismeni zahtjev za korišćenje  odmora primio 25. septembra 2018. „Prethodno me zvao Pupović i tražio korišćenje odmora i ja sam mu nešto rekao, a ne znam šta, ne mogu da se sjetim, mislim da nijesam rekao da može da koristi odmor“.

Računovodstvo Zavoda je imalo obavještenje da je  Pupović na godišnjem odmoru. „U rubrici za Pupović Sabahudina pisalo je da je na odmoru od 25. septembra i sve je ovo bilo regularno do 17. oktobra kada sam primila informaciju da je dobio otkaz“, svjedočila je Ljiljana Peruničić, obračunski radnik ZMHPCG.

Na sudu se, kao svjedok, pojavio i direktor Zavoda Saša Stefanović. Sud nije prihvatio njegov iskaz pošto je, piše u presudi, on „u svemu kontradiktoran sa nađenim činjeničnim stanjem“.

Priča ima uvertiru, ali i razradu.  Novinske arhive svjedoče kako se doktor Pupović godinama obraćao upravi ZHMP i Ministarstvu zdravlja upozoravajući da Hitna pomoć u Plavu radi „u nehumanim uslovima i za osoblje i za njihove pacijente“. On vjeruje da se tu nalazi korijen njegovih problema sa upravom. A oni nijesu mali.

Pored rješenja o otkazu,  Zavod podnio krivičnu prijavu protiv svog ljekara 24. septembra 2018. Pupoviću se spočitava nesavjestan rad i falsifikovanje isprave. Navodi se da je ljekar iz Plava „11. februara 2018. godine očigledno nesavjesno postupao kao ljekar medicinske ustanove, ne pregledajući Vlahović Mirka, iako je bio svjestan da usled toga može nastupiti teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći imenovanom licu“.

ODT je 30. oktobra prošle godine odbacilo tu prijavu. U obrazloženju Državne tužiteljke Drite Rugovac stoji: „Imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji Centar za palijativno zbrinjavanje bolesnika u termalnom (završnom) stadijumu bolesti i da se takvi bolesnici otpuštaju da kući provedu zadnje dane svog života, a da je osumnjičeni u svojstvu ljekara jedinice za HMP u Plavu , na poziv rodbine sada pokojnog Mirka Vlahovića više puta odlazio u kućne posjete kod njega, da mu je bilo poznato od kakve bolesti boluje kao i prognoza za ishod te bolesti i da je zadnjih nekoliko dana bio u komi, te da su primili poziv od Mirkovog brata, koji je radio u Vojnoj bolnici u Skoplju, da je Mirko umro prije više od pola sata, to jasno proizilazi da tada Vlahović Mirku nije bila neophodna medicinska pomoć (obzirom da je prije toga preminuo) i da osumnjičeni nije pri tom očigledno nesavjesno postupao kao ljekar, niti je usled toga nastupila teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći…“.

Zaključku prethodi i svjedočenje pokojnikovog brata Slavka Vlahovića da je „veoma zahvalan ljekarima Hitne medicinske pomoć u Plavu, pošto ih je zadnjih osam mjeseci Mirkovog života često pozivao telefonom u toku noći i da su se na njegov svaki poziv odazvali i došli da pruže pomoć Mirku u svako doba“.

Da li je uobičajena praksa da zdravstvena ustanova podnosi krivičnu prijavu za nesavjesan rad protiv ljekara kome se zahvaljuje porodica preminulog pacijenta?  U Crnoj Gori – nije. Sagovornice iz Komisije za kvalitet ZHMP-a potvrđuju  da je to jedina prijava iz Zavoda, makar od početka 2017. do danas.

Da li je, onda, u slučaju Pupović riječ o nečemu drugom? Umjesto odgovora, iz Zavoda smo dobili dokument koji svjedoči da je ljekar ipak kažnjen (tzv. „postupak odloženog krivičnog gonjenja“) – zbog toga što nije izašao na teren i konstatovao smrt pacijenta. Prijavljeni Pupović je „prihvatio a nakon toga i u cjelosti ispunio obavezu koja mi je naložena Rješenjem ovog Tužilaštva“, stoji u tom dokumentu.

Nije kraj priče.

Miralem Kojić i Demir Đešević, medicinski tehničar i vozač iz tima doktora Pupovića svjedočili su pred tužilaštvom u njegovu korist. Obojica su nekoliko mjeseci kasnije dobili otkaz u ZHMP. Skupa sa trećim članom Pupovićevog tima Adisom Canovićem i glavnom sestrom jedinice HMP u Plavu Mersihom Feratović.  Nakon što je pred sudom svjedočila da joj je dostavljena informacija o Pupovićevom odlasku na odmor,  i Ljiljana Peruničić dobila je otkaz.

Svi oni se sada sude sa Zavodom.

Nijesu jedini. Medicinsko i nemedicinsko osoblje ZHMP vodilo je, ili vodi, niz sudskih postupaka zbog povreda radnih prava. Neki su, kažu, vraćeni na posao uz dosuđenu naknadu. Drugi se još sude. Treći su su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove  ili u inostranstvo. Iz ZHMP nijesmo dobili zvanične podatke na ovu temu. Ni FZO, kažu, „ne raspolaže podacima o iznosu troškova po osnovu presuda iz oblasti radnih prava koje su išle u korist zaposlenima u ZHMP“.

Ima li lijeka za ZHMPCG?

 

Snalaženje

„Fondu je poznato da Zavod za HMP funkcioniše otežano zbog nedostatka kadra, prvenstveno doktora medicine, zbog dobijanja specijalizacija za druge JZU, i na taj način dolazi do nekontrolisanog odlaska doktora medicine iz Zavoda“, kaže Sead Čirgić, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje:

„Dodatno situaciju otežava to što se dio doktora nalazi na specijalizaciji za potrebe Zavoda, dio na porodiljskom odsustvu i bolovanju, a dio koristi godišnji odmor, tako da je teško organizovati proces rada. Slična situacija je i sa medicinskim tehničarima-vozačima.“

Sagovornik Monitora objašnjava kako se deficit kadra „prevazilazi uvođenjem dopunskog i prekovremenog rada i preraspodjelom doktora medicine u druge opštine“.

„Sve to otežava organizaciju procesa rada“, navodi Čirgić. Prema podacima iz Fonda za zdravstveno osiguranje, godišnji budžet ZHMP kretao se od 7,42 miliona 2016. do 7,77 miliona prošle godine.

Zoran RADULOVIĆ

Tekst je nastao u okviru projekta „Naš novac“ Društva profesionalnih novinara u partnerstvu sa Sindikatom doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

 

 

Komentari

Izdvojeno

KORONA PREPUNILA BOLNICE: A gdje je bio NKT

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon poslijeizbornog bolovanja čelnici NKT-a su se ponovo pojavili i tvrde sve je u redu i pod kontrolom. Za dramatični porast oboljelih od Kovida19, kažu, oni su skroz nevini – krivi su građani. Brojke govore da je vrijeme za primjenu drastičnih mjera – zatvaranje gradova, a kako da to učini jednopartijsko tijelo koje je izgubilo legitimitet i kredibilitet

 

Oboljeli od Kovida sa upalom pluća i ljekarskom potvrdom da je teži slučaj umjesto u bolničkom krevetu sa terapijom proveo je dan na klupi ispred nikšićke Opšte bolnice. Zahvaljujući TV Vijesti javnost je u utorak mogla da vidi kako izgleda kolaps u kovid bolnici ispred koje je na prijem čekalo 30-ak pacijenata.

U Nikšićkoj bolnici je početkom ove nedjelje bilo popunjeno 46 kovid postelja od ukupno 65. U samo tri dana u ovom gradu registrovano je 159 novooboljelih i logično je bilo očekivati da će nekima od njih biti neophodno bolničko liječenje, te da će kapaciteti biti nedovoljni. Rješenje je nađeno kasno uveče kada su 33 pacijenta smještena u bolnicu u Brezoviku u kojoj je otvorena nova kovid zona.

Umjesto da objasne javnosti kako je došlo do propusta, nadležni su počeli da ubjeđuju javnost da je to normalno. ,,Ne vidim da je iko od onih koji su tražili pomoć bio životno ugrožen pa ostavljen ispred bolnice. To ni slučajno”, izjavio je Ilija Ašanin, direktor Opšte bolnice Nikšić.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Jevto Eraković je nakon obilaska bolnice u Nikšiću izjavio: ,,Uvjerili smo se u ono što smo već odranije znali u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u jednu veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra i vidjeli smo da su svi pacijenti danas koji su zahtijevali hospitalizaciju i hospitalizovani u Nikšićkoj bolnici”.

Iste večeri, dok je javnost gledala nemile scene iz Nikšića, šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Vesna Miranović besjedila  je o tome kako ne postoji nikakva odgovornost tog tijela za dramatičan rast broja zaraženih virusom te da su za sve odgovorni građani koji ne poštuju epidemiološke preporuke.

Troje citiranih DPS kadrova nastavlja sa retorikom svoje partije da vjerujemo njima, a ne svojim očima. Pored pacijenata dovode u problem ljekare, pa je tako doktorka iz kovid bolnice u Nikšiću morala da objašnjava revoltiranoj rodbini oboljelih da ona, još dva doktora i sestre rade cijeli dan: ,,Direktor zove krizni štab iz ove bolnice da nađe rešenje gdje ćemo s tim pacijentima. Radimo i radićemo sve samo čekamo rešenje gdje će pacijenti da se liječe. Ne zavisi od nas”.

A koliko su medicinari preopterećeni, nehotice je rekao direktor Ašanin, obećavajući 10 dodatnih kreveta u nikšićkoj bolnici: ,,Koje ne koristimo nizašta osim što jedan dio tih kreveta koristimo da se zaposleni eventualno odmore ili prime nešto od vitamina u flašama da bi im ojačao imunitet, pošto provode 24 sata sa pacijentima”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Korona parti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih.  I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, NKT se samougasio, a virus ne čeka konstituisanje novog

 

Kriv je administrator. Tako reče predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović, nakon što je sa njegove Fejsbuk stranice ,,greškom” osumnjičenog administratora emitovan snimak okupljanja ,,branilaca” države u Podgorici. Simović je navodno samo srcem bio na skupu na kome se prema procjenama policije okupilo 50.000 ljudi, iako odluke NKT-a propisuju da nije dozvoljeno okupljanje preko 100 ljudi.

Simovića su dostojno u odbrani države na podgoričkom trgu zamijenili drugi članovi NKT-a i sam odlazeći premijer Duško Marković. O kakvoj se ozbiljnoj družini radi, govori i to da se niko iz NKT-a nije oglašavao da upozori na epidemiološki rizik masovnog okupljanja. Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana.

U jeku globalne pandemije, sa rekordnim brojem oboljelih i umrlih, članovi NKT-a su precizno nacrtali način vladanja njihove partije u kome ono što važi za jedne nije obavezno za one koji su na njihovoj partijskoj ili ,,patriotskoj” strani. U nepoštovanju sopstvenih pravila NKT je imao pomoć policije i tužilaštva. Tokom proljeća, zbog kršenja preventivnih mjera, uhapšeno je i krivično gonjeno preko hiljadu građana, da bi se borba protiv korone tokom ljetnjeg rasta oboljelih svela na partijsko-epidemiološko sprječavanje dolaska građana na proteste u Podgoricu. Sedmicu prije izbora  u cilju sprječavanja narušavanja javnog zdravlja zbog masovnog okupljanja duže od tri sata obustavljen je saobraćaj na putevima koji iz Nikšića i Kolašina vode ka Podgorici.

Institucije su nakon izbora, uzele slobodno, pa su dan nakon izbora 31. avgusta pristalice opozicionih partija ispred Hrama u Podgorici nesmetano slavile izbornu pobjedu. Odgovor je stigao nakon tri dana na Cetinju, a 6. septembra u Podgorici, uz ćutanje NKT-a i asistenciju policije, održan je drugi patriotski kontramiting.

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih od korona virusa sa tendencijom daljeg rasta. Svakog dana registruje se preko 100 ili dvjesta oboljelih u zavisnosti od toga koliko se testova radi. Crna Gora je od korona fri države zauzela čelnu poziciju u regionu po broju oboljelih, podaci od 8. septembra, – na 100.000 stanovnika imamo 259 oboljelih, BiH 176, Kosovo 156, Albanija 142, Sjeverna Makedonija 92, Hrvastka 63, Slovenija 29. Toliko o epidemiološki bezbjednim izborima.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

SVETOZAR MAROVIĆ I DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Izgnani iz raja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari

 

„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.

Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.

Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.

„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.

U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne  „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.

No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su  jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.

Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“.  I da to neće biti Đukanović.

Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.

Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.

„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao  svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.

Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.

Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.

„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.

Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.

                                                                                                   Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo