Povežite se sa nama

MONITORING

LJEKARI ZHMP IZMEĐU AMBULANTE I SUDNICE: Ima li pomoći za Hitnu pomoć

Objavljeno prije

na

Osoblje Zavoda vodi niz sudskih postupaka zbog povreda radnog prava od strane Uprave. Neki su vraćeni na posao, drugi se i dalje sude a treći su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili inostranstvo

 

U Crnoj Gori neki ljudi mogu ili moraju da rade po 24 sata dnevno. Četiri dana uzastopno. Šest u  nedjelji.  Sve skupa 144 radna sata za sedmicu.  Zakonom je predviđeno da se, uz puno radno vrijeme, odradi 176 sati – mjesečno.

Pomenute poslove rade najškolovaniji među nama. Ljekari. Na različitim mjestima, istovremeno.

Ljekar plavske jedinice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore (ZHMP CG) čije ime se nalazi u dokumentima koje posjedujemo, a ne pominjemo ga da ne bi izazivali zazor potencijalnih pacijenata, krenuo je u avanturu 8. avgusta prošle godine iz Plava. Nakon 24 sata dežurstva, 40 pregleda i četiri kućne posjete (podaci su iz Dnevnog izvještaja ZHMPCG), doktor se obreo u Rožajama. Čim mu se završilo prvo dežurstvo. Slijedila su još 34 pregleda i sedam kućnih posjeta u naredna 24 sata. Onog trena kada mu je, kao dužurnom ljekaru hitne pomoći, završena cjelodnevna smjena u Rožajama  započela je nova u Plavu. Novih 48 sati rada, 77 pregleda i 11 kućnih posjeta.

Poslije 96 sati neprekidnog rada doktor se počastio danom odmora. Slijedila su nova višednevna dežurstva. Kolašin i Plav: 48 sati, 31 pregled, četiri kućne posjete.

Isti ljekar je, nedjelju ranije, dežurao u ritmu: 24 sata u Plavu, 12 + 12 (dvije dnevne smjene) u Kolašinu, 24 sata u Plavu. Ili, 72 radna sata (16 u noćnim smjenama) u samo četiri dana!?

Uprava ZHMP prvo je demantovala podatke Sindikata doktora medicine (SDM). „Ne postoji takav dokument“, ustvrdio je direktor Zavoda Saša Stefanović, dodajući kako niko „od osnivanja ZHMP do danas“, nije radio u kontinuitetu četiri dana bez prestanka, odnosno, šest dana u sedmici. Onda su iz Sindikata javnosti predočili radne liste ljekara iz Plava. Stefanović je promijenio priču: „Riječ je o satima koje je doktor odradio, ali ne po rasporedu direktora, već je pored svojih smjena pristao da zamijeni koleginicu i o tome je naknadno obavijestio direktora“.

Šta bi se dogodilo da su ljekar ili neko od njegovih dvije stotine pacijenata pretrpjeli ozbiljnije posljedice zbog njegovog radnog maratona. Da li bi za propust odgovorao preumorni ljekar ili neinformisana uprava ZHMP?

Umjesto odgovora od direktora Stefanovića, dobili smo priliku da razgovaramo sa njegovim saradnicama iz Komisije za kontrolu kvaliteta ZHMP. Uz uvjeravanja da je navedeni primjer izuzetak, dobijamo objašnjenje po kome se takve stvari dešavaju zbog nedostatka ljekara u Zavodu.

Umjesto 145 ljekara koliko je, kažu, predviđeno recesivnom sistematizacijom iz 2015. u ZHMP su zaposlena 132 ljekara. Ne rade svi. Četrnaestoro ih je na specijalizaciji, 16 na dužem bolovanju dok se neko uvijek nalazi na odmoru, službenom putu…

Pomenuti slučaj, ipak, nije izuzetak. Radne liste HMP Plav iz 2018. svjedoče kako je jesenas makar još jedan ljekar u roku od četiri dana odradio 72 sata dežurstva (dva dana u Plavu, jedan u Kolašinu).

Pitali smo i Vukašina Cukića, zaštitnika prava pacijenata u ZHMPCG, da li višednevna neprekidna dežurstva ljekara te ustanove predstavljaju zdravstveni rizik za njih i njihove pacijente. I opet ostali bez odgovora.

ZHMP nedostaje ljekara. A, prema informacijama iz Zavoda za zapošljavanje, 21 ljekar u Crnoj Gori traži posao. Samo se na prvi pogled rješenje nameće samo od sebe. Stvarnost je komplikovanija.

Neki od ljekara, mada su bez posla, zaziru od rada u hitnoj pomoći, posebno na sjeveru zemlje gdje je deficit osoblja najveći. Drugi ne ispunjavaju uslove pošto se, uz diplomu medicinskog fakulteta, od njih očekuje da imaju i odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit. Ni država se ne pretrže da riješi problem. Uz svako novootvoreno radno mjesto za ljekara u hitnoj pomoći treba angažovati i prateću ekipu (tri medicinska tehničara). To je trošak za koji nema predviđenih sredstava.

Nije sve ni u novcu. Nešto je i u upravi ZHMP. I njihovom odnosu prema zaposlenima.

Osnovni sud u Plavi donio je, početkom maja, presudu kojom je poništeno  „nezakonito rješenje“ ZHMPCG o otkazu doktoru Sabahudinu Pupoviću, koji u odsjeku za Hitnu medicinsku pomoć u Plavu radi od njegovog osnivanja 2010.  Pupović je otkaz dobio prošle jeseni, dok je bio na godišnjem odmoru. Direktor Zavoda i njegovi saradnici odluku su obrazložili tvrdnjom da je „neopravdano izostao sa posla više od dva radna dana uzastopno…“.

Prema obrazloženju nepravosnažne presude, Pupović je lani, krajem septembra,  „ispoštovao ustaljenu proceduru oko korišćenja godišnjih odmora“, tako što je pravnoj službi u Podgorici poslao pismeni zahtjev i otišao na odmor. Prije odlaska je razgovarao i sa pravnikom kadrovske službe Zavoda Mladenom Milovićem. Pupović navodi da mu je Milović rekao da može na odmor. Milović je , prema iskazu na sudu, Pupovićev pismeni zahtjev za korišćenje  odmora primio 25. septembra 2018. „Prethodno me zvao Pupović i tražio korišćenje odmora i ja sam mu nešto rekao, a ne znam šta, ne mogu da se sjetim, mislim da nijesam rekao da može da koristi odmor“.

Računovodstvo Zavoda je imalo obavještenje da je  Pupović na godišnjem odmoru. „U rubrici za Pupović Sabahudina pisalo je da je na odmoru od 25. septembra i sve je ovo bilo regularno do 17. oktobra kada sam primila informaciju da je dobio otkaz“, svjedočila je Ljiljana Peruničić, obračunski radnik ZMHPCG.

Na sudu se, kao svjedok, pojavio i direktor Zavoda Saša Stefanović. Sud nije prihvatio njegov iskaz pošto je, piše u presudi, on „u svemu kontradiktoran sa nađenim činjeničnim stanjem“.

Priča ima uvertiru, ali i razradu.  Novinske arhive svjedoče kako se doktor Pupović godinama obraćao upravi ZHMP i Ministarstvu zdravlja upozoravajući da Hitna pomoć u Plavu radi „u nehumanim uslovima i za osoblje i za njihove pacijente“. On vjeruje da se tu nalazi korijen njegovih problema sa upravom. A oni nijesu mali.

Pored rješenja o otkazu,  Zavod podnio krivičnu prijavu protiv svog ljekara 24. septembra 2018. Pupoviću se spočitava nesavjestan rad i falsifikovanje isprave. Navodi se da je ljekar iz Plava „11. februara 2018. godine očigledno nesavjesno postupao kao ljekar medicinske ustanove, ne pregledajući Vlahović Mirka, iako je bio svjestan da usled toga može nastupiti teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći imenovanom licu“.

ODT je 30. oktobra prošle godine odbacilo tu prijavu. U obrazloženju Državne tužiteljke Drite Rugovac stoji: „Imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji Centar za palijativno zbrinjavanje bolesnika u termalnom (završnom) stadijumu bolesti i da se takvi bolesnici otpuštaju da kući provedu zadnje dane svog života, a da je osumnjičeni u svojstvu ljekara jedinice za HMP u Plavu , na poziv rodbine sada pokojnog Mirka Vlahovića više puta odlazio u kućne posjete kod njega, da mu je bilo poznato od kakve bolesti boluje kao i prognoza za ishod te bolesti i da je zadnjih nekoliko dana bio u komi, te da su primili poziv od Mirkovog brata, koji je radio u Vojnoj bolnici u Skoplju, da je Mirko umro prije više od pola sata, to jasno proizilazi da tada Vlahović Mirku nije bila neophodna medicinska pomoć (obzirom da je prije toga preminuo) i da osumnjičeni nije pri tom očigledno nesavjesno postupao kao ljekar, niti je usled toga nastupila teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći…“.

Zaključku prethodi i svjedočenje pokojnikovog brata Slavka Vlahovića da je „veoma zahvalan ljekarima Hitne medicinske pomoć u Plavu, pošto ih je zadnjih osam mjeseci Mirkovog života često pozivao telefonom u toku noći i da su se na njegov svaki poziv odazvali i došli da pruže pomoć Mirku u svako doba“.

Da li je uobičajena praksa da zdravstvena ustanova podnosi krivičnu prijavu za nesavjesan rad protiv ljekara kome se zahvaljuje porodica preminulog pacijenta?  U Crnoj Gori – nije. Sagovornice iz Komisije za kvalitet ZHMP-a potvrđuju  da je to jedina prijava iz Zavoda, makar od početka 2017. do danas.

Da li je, onda, u slučaju Pupović riječ o nečemu drugom? Umjesto odgovora, iz Zavoda smo dobili dokument koji svjedoči da je ljekar ipak kažnjen (tzv. „postupak odloženog krivičnog gonjenja“) – zbog toga što nije izašao na teren i konstatovao smrt pacijenta. Prijavljeni Pupović je „prihvatio a nakon toga i u cjelosti ispunio obavezu koja mi je naložena Rješenjem ovog Tužilaštva“, stoji u tom dokumentu.

Nije kraj priče.

Miralem Kojić i Demir Đešević, medicinski tehničar i vozač iz tima doktora Pupovića svjedočili su pred tužilaštvom u njegovu korist. Obojica su nekoliko mjeseci kasnije dobili otkaz u ZHMP. Skupa sa trećim članom Pupovićevog tima Adisom Canovićem i glavnom sestrom jedinice HMP u Plavu Mersihom Feratović.  Nakon što je pred sudom svjedočila da joj je dostavljena informacija o Pupovićevom odlasku na odmor,  i Ljiljana Peruničić dobila je otkaz.

Svi oni se sada sude sa Zavodom.

Nijesu jedini. Medicinsko i nemedicinsko osoblje ZHMP vodilo je, ili vodi, niz sudskih postupaka zbog povreda radnih prava. Neki su, kažu, vraćeni na posao uz dosuđenu naknadu. Drugi se još sude. Treći su su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove  ili u inostranstvo. Iz ZHMP nijesmo dobili zvanične podatke na ovu temu. Ni FZO, kažu, „ne raspolaže podacima o iznosu troškova po osnovu presuda iz oblasti radnih prava koje su išle u korist zaposlenima u ZHMP“.

Ima li lijeka za ZHMPCG?

 

Snalaženje

„Fondu je poznato da Zavod za HMP funkcioniše otežano zbog nedostatka kadra, prvenstveno doktora medicine, zbog dobijanja specijalizacija za druge JZU, i na taj način dolazi do nekontrolisanog odlaska doktora medicine iz Zavoda“, kaže Sead Čirgić, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje:

„Dodatno situaciju otežava to što se dio doktora nalazi na specijalizaciji za potrebe Zavoda, dio na porodiljskom odsustvu i bolovanju, a dio koristi godišnji odmor, tako da je teško organizovati proces rada. Slična situacija je i sa medicinskim tehničarima-vozačima.“

Sagovornik Monitora objašnjava kako se deficit kadra „prevazilazi uvođenjem dopunskog i prekovremenog rada i preraspodjelom doktora medicine u druge opštine“.

„Sve to otežava organizaciju procesa rada“, navodi Čirgić. Prema podacima iz Fonda za zdravstveno osiguranje, godišnji budžet ZHMP kretao se od 7,42 miliona 2016. do 7,77 miliona prošle godine.

Zoran RADULOVIĆ

Tekst je nastao u okviru projekta „Naš novac“ Društva profesionalnih novinara u partnerstvu sa Sindikatom doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

 

 

Komentari

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Više straha, manje povjerenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drugi talas korona virusa pokazuje se kao opasniji od prvog. NKT polako uvodi mjere, uz obrazloženje da treba misliti i na ekonomiju, turizam, izbore… Pozivaju se na ,,solidarnost, razumijevanje i saradnju”, a prave slične greške kao kolege u Srbiji

 

,,Crna Gora je mala država, ali velike snage, volje i odlučnosti, i ostaje posvećena ključnoj brizi o zdravlju građana i borbi protiv pandemije, na bazi solidarnosti, razumijevanja i saradnje”. To je izdeklamovao  vicepremijer i predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Milutin Simović na ovonedjeljnom sastanku sa kineskim ambasadorom u Crnoj Gori Liu Đinom. Medijski naslovi sa ovog sastanka bili su – Pažnju usmjeriti na oporavak ekonomije, uz strogu kontrolu širenja virusa.

Oporavka ekonomije nema ni na vidiku a epidemija se otrgla kontroli. Najviše  novooboljelih tokom prvog talasa zabilježeno je 3. aprila – 30, a u utorak 7. jula broj novozaraženih je bio 66. Ukupan broj inficiranih korona virusom je 960, od čega je od početka juna registrovano 636 slučajeva. Umrlo je ukupno 17 ljudi, od početka juna osam.

I pored goreg  stanja nego tokom prvog talasa, epidemija je proglašena samo u opštinama na sjeveru zemlje: Bijelom Polju, Beranama, Petnjici, Rožajama i Gusinju. Rad ugostiteljskih objekata ograničen je do 22 sata u kontinentalnom dijelu, osim primorja.

I najveći optimisti u turizmu svjesni su da od ove sezone nema ništa. Raspršen je san o mogućnosti dolaska turista iz Srbije. NKT je uvela obaveznu mjeru karantina za osobe koje dolaze iz Srbije.  Za one koji iz Crne Gore ulaze u Srbiju od ove nedjelje na snazi je obavezna samoizolacija od dvije nedjelje.

Na granici ispod 25 inficiranih na 100.000 stanovnika ostali su Hrvatska 23 i Slovenija 11, dok je u ostalim zemljama regiona broj drastično porastao. U Crnoj Gori na 99, Sjevernoj Makedoniji 168, Kosovu 98, BiH 85, Srbiji (u kojoj se računa broj oboljelih u bolnicama) 45, Albaniji 43.

Direktor Dječje bolnice u Podgorici Saša Radović rekao je da je u Crnoj Gori, tokom drugog talasa, virus potvrđen kod 33 djece do devet godina. Ukupno je  98 zaraženih do 19 godina.

Nakon što je potvrđeno da je korona virusom zaražena vaspitačica u vrtiću u Tivtu, a zatim i medicinska sestra u vrtiću u Podgorci, NKT je odlučio da zatvori vrtiće.  Jedan od roditelja i samohrani roditelji imaju plaćeno odsustvo sa posla.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA VEĆINA ZADUŽUJE BUDVU: Preokret Crnogorske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko Crnogorske i Stevana Džakovića DPS ostvaruje plan da od Budve naplati iznos od 29,3 miliona eura koje je Ministarstvo finansija isplatilo njemačko-austrijskom koncernu WTE/EVN nakon aktiviranja državnih garancija koje je odobrila Vlada za posao izrade postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima

 

Nasilnom promjenom vlasti u Budvi, ova opština najednom se, od finansijski konsolidovane lokalne samouprave, sa zavidnim bužetom, našla u kolapsu. Svi računi Opštine blokirani su uoči udara na legalno izabranu gradsku vlast, pa su prvi put u posljednje tri i po godine zaposleni u Opštini i javnim ustanovama, ostali bez redovne plate. Oko hiljadu zaposlenih, koliko broji opštinska administracija, nije primilo platu prvog u mjesecu, što je bila ustaljena praksa od kada su opozicione partije osvojile većinu glasova birača na izborima 2016, i formirale lokalnu vlast.  To je bila značajna razlika u odnosu na ponašanje prethodne lokalne uprave tokom vladavine Demokratske partije socijalista, kada je bilo „normalno” da plata kasni i po nekoliko mjeseci. Pored neredovnih plata, opštinski službenici bili su dodatno ponižavani jer im je često, umjesto novca na ime ličnih dohodaka, opštinska vlast dijelila bonove koje su mogli potrošiti za osnovne namirnice isključivo u marketima jedne povlašćene trgovačke firme u Budvi.

Opštini Budva prijeti i dužnička kriza u koju će je uvesti novi predstavnici vlasti, izabrani prekrajanjem političke volje građana. Riječ je o predsjedniku Opštine Nikoli Divanoviću iz DPS-a i predsjednici Skupštine Anđeli Ivanović, liderki Crnogorske. Iza nasilne smjene budvanskih funkcionera samo dva mjeseca uoči izbora, stoji, između ostalog, veliki finansijski interes. Milioni koje treba uzeti iz budvanske gradske kase.

Preko Crnogorske i Stevana Džakovića DPS ostvaruje plan da od Budve naplati iznos od 29,3 miliona eura koje je Ministarstvo finansija isplatilo njemačko-austrijskom koncernu WTE/EVN nakon aktiviranja državnih garancija koje je odobrila Vlada za posao izrade postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima.

Vlada je uoči nove 2020. godine isplatila garanciju njemačko-austrijskoj firmi „kako se ne bi narušavao međunarodni ugled Crne Gore, da se ne bi pokazali kao država koja ne poštuje međunarodne obaveze”, kazao je tada Nemanja Katnić, državni sekretar Ministarstva finansija. Tehnički neispravno postrojenje u Bečićima i korupcija visokog ranga koja je obilježila skandalozni posao izgradnje kolektora, u kojoj je učestvovao predstavnik WTE Ginter Faust, nije pokolebala ministra Darka Radunovića u odluci da bezrezervno isplati novac Njemcima.

Prethodno su angažovane i dvije ekspertske grupe za procjenu uloženih sredstava. Prema nalazu slovenačke konsultantske kuće „Dr. Duhovnik”, koju je angažovao tadašnji predsjednik Dragan Krapović, u kolektor otpadnih voda uloženo je 39 miliona eura. Investitor nije prihvatio ovu procjenu, pa je kasnije predsjednik Marko  Carević angažovao mješovitu ekspertsku komisiju koju je finansirala Vlada, prema čijoj je računici utrošeno manje, oko 29 miliona eura.

Njemci, međutim, potražuju 76,6 miliona eura, kolika je, prema njihovim tvrdnjama, ukupna vrijednost izvedenih radova. Do sada su uspjeli naplatiti nešto više od 43 miliona, jer je Opština u nekoliko navrata uplatila na račun investitora ukupno 13,8 miliona eura. Od Opštine i građana očekuju još 36 miliona eura.

Koalicija stranaka koja je činila vlast u Budvi jednoglasno je bila protiv takvog redosljeda stvari. Najglasniji u odbrani opštinskih interesa i osudi postupka Ministarstva finansija bili su odbornici Crnogorske. Na burnim sjednicama lokalnog parlamenta čule su se optužbe nekadašnjeg lidera te partije i odbornika Dragana Purka Ivančevića, potpredsjednika Opštine Vlada Bulatovića i odbornice Anđele Ivanović, ključnih aktera otimanja vlasti u Budvi, kako je projekat WTE/EVN u Bečićima korupcionaški posao, kako je njime nanijeta ogromna šteta Opštini, tražili su krivičnu odgovornost za aktere sklapanja štetnog ugovora, rukovodioce postrojenja, za one koji su davali upotrebne dozvole…

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

ĐUKANOVIĆ RASPISAO IZBORE PO SVOJOJ MJERI: Bojkot je izbor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da neće imati ni najmanju šansu za pobjedu. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi

 

Nakon konsultacija sa partijskim saradnicima i partnerima iz vladajuće koalicije, predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović raspisao je izbore za 30. avgust. Da ugrabe dok ne zahladni. I dok nas ne stignu posljedice kriza koje stižu. Ili su već tu: politička, finansijska, ekonomska, zdravstvena.

Uglavnom, vlast je procijenila da je ljeto pravo vrijeme da ostvare svoj naum i zadrže vlast osvojenu 2016, na najkontroverznijim izborima u istoriji crnogorskog višepartizma. Nerazriješene afere, od Koverte do Državnog udara, i danas podsjećaju na sinđina vremena. Na sve ono što nam se dešavalo, i dešava nakon tih izbora održanih uz zvuke policijskih sirena i snimke uhapšenih terorista i njihovog, u zadnji tren, zaplijenjenog, oružja. Tek smo naknadno saznali kako je to bio pripremljeni igrokaz sa oružjem pozajmljenim na revers iz magacina vojske i policije. Izbornu funkciju je savršeno obavio.

Vlast ne sumnja da će ishod avgustovskih izbora biti sličan onima od prije četiri godine. Oni već polako oglašavaju pobjedu. „Ako pobijedite na tim izborima, ja ću vam prvi čestitati“, poručio je neki dan premijer Duško Marković oponentima iz parlamentarne opozicije, s finom dozom cinizma.

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da nemaju šansi da pobijede. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi.

Nije tu u pitanju samo izborni rezultat.

Brutalno preotimanje vlasti u Kotoru i Budvi; način na koji je vođen postupak za tzv. državni udar dok tužilaštvo i pravosuđe sa prezirom, i pored očiglednih dokaza, odbacuju  mogućnost da procesuiraju koruptivne aktivnosti državnih zvaničnika („nema ni udaljene sumnje“); nekažnjeno stavljanje u pritvor opozicionih poslanika; privođenje, hapšenje i bespotrebno zadržavanje u policijskim prostorijama (maltretiranje) sveštenika SPC; nezakonita i neprimjerena grubost uniformisanih čuvara reda i njihovih, neidentifikovanih, pomagača u civilu spram onih koji se usude na protest protiv režima; jasno iskazana spremnost vlasti da se, pod izgovorom borbe protiv posljedica korona-krize, podmite, ucijene i(li) zastraše svi oni koji na bilo koji način zavise od volje vlasti ili njihovih pomagača iz svijeta državnog i privatnog biznisa… Sve to ukazuje na suštinsku nespremnost DPS režima da odstupi sa vlasti, kakav god da bude ishod zakazanog glasanja.

Prisjetimo se onoga što je prethodilo posljednjim paralmentarnim izborima. Desetak mjeseci prije izbora dobili smo vladu izbornog povjerenja kroz koju su, makar u pojedinim resorima, predstavnici opozicije imali mogućnost da kontrolišu dešavanja i preduprijede ili, makar, smanje uobičajene predizborne zloupotrebe državnog budžeta. Opozicija je ipak imala i vremena i novca da se obrati svim glasačima. Potencijalni birači su živjeli u ubjeđenju da imaju pravo da se nadaju i biraju. Činjenica da smo glasali u atmosferi državnog udara i da je aktuelna vlast pobijedila u fotofinišu, na mišiće, svjedoči da je sve to  naškodilo trodecenijskom modelu DPS vladavine.

Danas su stvari bitno drugačije. Zastanimo, na tren, na pola puta između prethodnih i tek zakazanih izbora. U martu prošle godine svi su predstavnici parlamentarne opozicije, sada se čini – možda i ne potpuno svojevoljno, potpisali Sporazum za budućnost u kome su precizno navedeni „minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma“. I obaveza da potpisnici „neće učestvovati ni na jednim izborima: lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka – formiranja vlade građanskog  jedinstva“.

Za priču o uslovima za fer izbore, nije ko je „sa druge strane“ potpisao Sporazum. Formalno, riječ je o nekoliko predstavnika građanskog pokreta Odupri se 97.000 (navodni iznos novca iz koverte koju je Slavoljub Stijepović, ministar gradonačelnik Glavnog grada i Generalni sekretar u  kabinetu predsjednika Đukanovića preuzeo od Duška Kneževića i odnio… Milivoje Katnić zna đe). Suštinski, opozicioni poslanici taj su sporazum potpisali sa javnošću sa svim biračima. I sa onima koji su prisustvovali na Trgu i sa onima koji nijesu..

Demokrate su početkom godine predstavile svoj plan saradnje opozicije u sedam tačaka. Makar tri od njih sedam direktno se tiču izbora. U njima se više ne pominje vlada građanskog jedinstva, ili neka druga vlada koja bi ukinula suštinski monopol DPS-a. Ali se traži: odlaganje izbora do stvaranja uslova za njihovo održavanje; ispunjenje „svih uslova“ za održavanje slobodnih izbora i „aktivna medijacija međunarodne zajednice u postupku kreiranja rješenja za slobodne izbore“. Ostale zahtjeve ne moramo posmatrati kao neodvojivi dio predizbornog paketa (bojkot parlamenta, opoziciono nenapadanje, odbrana opozicionih opština „svim demokratskim sredstvima“, insistiranju na dogovoru Vlade sa crkvama i vjerskim zajednicama).

U stvarnosti, imamo izborne zakone usvojene glasovima vladajućigh sranaka   koji ne ispunjavaju ni minimum uslova za fer izbore. Tamo gdje je trebala dvotrećinska većina ostala su na snazi „stara“ zakonska rješenja. Prošla godina je potrošena u pokušajima da se pod pokroviteljstvom EU, a uz pomoć stručnjaka Venecijanske komisije, Savjeta Evrope i OEBS-a, dođe do kompromisnog predloga paketa izbornih zakona koji bi nas doveli u poziciju „da niko ne osporava rezultat predstojećih izbora”. Bez uspjeha.

Pa opet, sve je manje onih koji se pitaju zašto bi ovdašnja opozicija pristala na unaprijed pripremljen poraz. Partije u Crnoj Gori organizovane su kao privredna društva – hrane previše gladnih usta da bi se njihovi šefovi (direktori i predsjednici) tek tako odrekli najznačajnijeg izvora prihoda (budžeta). A on direktno zavisi od izbornog rezultata. Prema toj računici, bojkot vodi u stečaj. U DPS-u to vrlo dobro znaju. I zatežu omču.

Zato smo,  uz sinđin parlament koji pojedine opozicione partije do danas bojkotuju (URA i Demokrate) dobili v.d. stanje u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Agenciji za sprječavanje korupcije, Vrhovnom državnom tužilaštvu.  Izbor starješina Ustavnog i Vrhovnog suda i Državne izborne komisije osporen je sa više strana, kao nezakonit, odnosno, jednopartijski (DIK).  A u prvi plan je, ponovo, izbio birački spisak.

Pravo glasa na avgustovskim izborima, zvanično je saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, imaće 541.000 birača. Opozicija tvrdi da je stvarna brojka mnogo manja, i da vlast na taj način, preko fantomskih birača, ostvaruje startnu prednost od nekih 10 poslaničkih mandata (u Skupštini CG bira se 81 poslanik). Crna Gora ima 620.000 stanovnika, računaju u opoziciji, među kojima je i makar 140.000 mlađih od 18 godina.  Uz to, ni svi punoljetni stanovnici Crne Gore nemaju pravo glasa.

Vlast se ne trudi da objasni postojanje tih 60-ak hiljada prekobrojnih u biračkom spisku. Umjesto toga, sve ćešće su informacije o „paralelnom knjigovodstvu“ DPS u kome se za sve stanovnike Crne Gore prikupljaju podaci o porodičnim prilikama, radnom mjestu, prihodima, političkoj orijentaciji, tvrdoći političkih ubjeđenja i načinima na koji bi se moglo uticati na njihovo glasanje.

„Tu nema ništa sporno“, kaže Đukanović, objašnjavajući kako je to samo još jedan način opozicije da unaprijed pripremi alibi za izborni poraz. Dok oni predano rade. Po spisku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo