Povežite se sa nama

MONITORING

LJEKARI ZHMP IZMEĐU AMBULANTE I SUDNICE: Ima li pomoći za Hitnu pomoć

Objavljeno prije

na

Osoblje Zavoda vodi niz sudskih postupaka zbog povreda radnog prava od strane Uprave. Neki su vraćeni na posao, drugi se i dalje sude a treći su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili inostranstvo

 

U Crnoj Gori neki ljudi mogu ili moraju da rade po 24 sata dnevno. Četiri dana uzastopno. Šest u  nedjelji.  Sve skupa 144 radna sata za sedmicu.  Zakonom je predviđeno da se, uz puno radno vrijeme, odradi 176 sati – mjesečno.

Pomenute poslove rade najškolovaniji među nama. Ljekari. Na različitim mjestima, istovremeno.

Ljekar plavske jedinice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore (ZHMP CG) čije ime se nalazi u dokumentima koje posjedujemo, a ne pominjemo ga da ne bi izazivali zazor potencijalnih pacijenata, krenuo je u avanturu 8. avgusta prošle godine iz Plava. Nakon 24 sata dežurstva, 40 pregleda i četiri kućne posjete (podaci su iz Dnevnog izvještaja ZHMPCG), doktor se obreo u Rožajama. Čim mu se završilo prvo dežurstvo. Slijedila su još 34 pregleda i sedam kućnih posjeta u naredna 24 sata. Onog trena kada mu je, kao dužurnom ljekaru hitne pomoći, završena cjelodnevna smjena u Rožajama  započela je nova u Plavu. Novih 48 sati rada, 77 pregleda i 11 kućnih posjeta.

Poslije 96 sati neprekidnog rada doktor se počastio danom odmora. Slijedila su nova višednevna dežurstva. Kolašin i Plav: 48 sati, 31 pregled, četiri kućne posjete.

Isti ljekar je, nedjelju ranije, dežurao u ritmu: 24 sata u Plavu, 12 + 12 (dvije dnevne smjene) u Kolašinu, 24 sata u Plavu. Ili, 72 radna sata (16 u noćnim smjenama) u samo četiri dana!?

Uprava ZHMP prvo je demantovala podatke Sindikata doktora medicine (SDM). „Ne postoji takav dokument“, ustvrdio je direktor Zavoda Saša Stefanović, dodajući kako niko „od osnivanja ZHMP do danas“, nije radio u kontinuitetu četiri dana bez prestanka, odnosno, šest dana u sedmici. Onda su iz Sindikata javnosti predočili radne liste ljekara iz Plava. Stefanović je promijenio priču: „Riječ je o satima koje je doktor odradio, ali ne po rasporedu direktora, već je pored svojih smjena pristao da zamijeni koleginicu i o tome je naknadno obavijestio direktora“.

Šta bi se dogodilo da su ljekar ili neko od njegovih dvije stotine pacijenata pretrpjeli ozbiljnije posljedice zbog njegovog radnog maratona. Da li bi za propust odgovorao preumorni ljekar ili neinformisana uprava ZHMP?

Umjesto odgovora od direktora Stefanovića, dobili smo priliku da razgovaramo sa njegovim saradnicama iz Komisije za kontrolu kvaliteta ZHMP. Uz uvjeravanja da je navedeni primjer izuzetak, dobijamo objašnjenje po kome se takve stvari dešavaju zbog nedostatka ljekara u Zavodu.

Umjesto 145 ljekara koliko je, kažu, predviđeno recesivnom sistematizacijom iz 2015. u ZHMP su zaposlena 132 ljekara. Ne rade svi. Četrnaestoro ih je na specijalizaciji, 16 na dužem bolovanju dok se neko uvijek nalazi na odmoru, službenom putu…

Pomenuti slučaj, ipak, nije izuzetak. Radne liste HMP Plav iz 2018. svjedoče kako je jesenas makar još jedan ljekar u roku od četiri dana odradio 72 sata dežurstva (dva dana u Plavu, jedan u Kolašinu).

Pitali smo i Vukašina Cukića, zaštitnika prava pacijenata u ZHMPCG, da li višednevna neprekidna dežurstva ljekara te ustanove predstavljaju zdravstveni rizik za njih i njihove pacijente. I opet ostali bez odgovora.

ZHMP nedostaje ljekara. A, prema informacijama iz Zavoda za zapošljavanje, 21 ljekar u Crnoj Gori traži posao. Samo se na prvi pogled rješenje nameće samo od sebe. Stvarnost je komplikovanija.

Neki od ljekara, mada su bez posla, zaziru od rada u hitnoj pomoći, posebno na sjeveru zemlje gdje je deficit osoblja najveći. Drugi ne ispunjavaju uslove pošto se, uz diplomu medicinskog fakulteta, od njih očekuje da imaju i odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit. Ni država se ne pretrže da riješi problem. Uz svako novootvoreno radno mjesto za ljekara u hitnoj pomoći treba angažovati i prateću ekipu (tri medicinska tehničara). To je trošak za koji nema predviđenih sredstava.

Nije sve ni u novcu. Nešto je i u upravi ZHMP. I njihovom odnosu prema zaposlenima.

Osnovni sud u Plavi donio je, početkom maja, presudu kojom je poništeno  „nezakonito rješenje“ ZHMPCG o otkazu doktoru Sabahudinu Pupoviću, koji u odsjeku za Hitnu medicinsku pomoć u Plavu radi od njegovog osnivanja 2010.  Pupović je otkaz dobio prošle jeseni, dok je bio na godišnjem odmoru. Direktor Zavoda i njegovi saradnici odluku su obrazložili tvrdnjom da je „neopravdano izostao sa posla više od dva radna dana uzastopno…“.

Prema obrazloženju nepravosnažne presude, Pupović je lani, krajem septembra,  „ispoštovao ustaljenu proceduru oko korišćenja godišnjih odmora“, tako što je pravnoj službi u Podgorici poslao pismeni zahtjev i otišao na odmor. Prije odlaska je razgovarao i sa pravnikom kadrovske službe Zavoda Mladenom Milovićem. Pupović navodi da mu je Milović rekao da može na odmor. Milović je , prema iskazu na sudu, Pupovićev pismeni zahtjev za korišćenje  odmora primio 25. septembra 2018. „Prethodno me zvao Pupović i tražio korišćenje odmora i ja sam mu nešto rekao, a ne znam šta, ne mogu da se sjetim, mislim da nijesam rekao da može da koristi odmor“.

Računovodstvo Zavoda je imalo obavještenje da je  Pupović na godišnjem odmoru. „U rubrici za Pupović Sabahudina pisalo je da je na odmoru od 25. septembra i sve je ovo bilo regularno do 17. oktobra kada sam primila informaciju da je dobio otkaz“, svjedočila je Ljiljana Peruničić, obračunski radnik ZMHPCG.

Na sudu se, kao svjedok, pojavio i direktor Zavoda Saša Stefanović. Sud nije prihvatio njegov iskaz pošto je, piše u presudi, on „u svemu kontradiktoran sa nađenim činjeničnim stanjem“.

Priča ima uvertiru, ali i razradu.  Novinske arhive svjedoče kako se doktor Pupović godinama obraćao upravi ZHMP i Ministarstvu zdravlja upozoravajući da Hitna pomoć u Plavu radi „u nehumanim uslovima i za osoblje i za njihove pacijente“. On vjeruje da se tu nalazi korijen njegovih problema sa upravom. A oni nijesu mali.

Pored rješenja o otkazu,  Zavod podnio krivičnu prijavu protiv svog ljekara 24. septembra 2018. Pupoviću se spočitava nesavjestan rad i falsifikovanje isprave. Navodi se da je ljekar iz Plava „11. februara 2018. godine očigledno nesavjesno postupao kao ljekar medicinske ustanove, ne pregledajući Vlahović Mirka, iako je bio svjestan da usled toga može nastupiti teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći imenovanom licu“.

ODT je 30. oktobra prošle godine odbacilo tu prijavu. U obrazloženju Državne tužiteljke Drite Rugovac stoji: „Imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji Centar za palijativno zbrinjavanje bolesnika u termalnom (završnom) stadijumu bolesti i da se takvi bolesnici otpuštaju da kući provedu zadnje dane svog života, a da je osumnjičeni u svojstvu ljekara jedinice za HMP u Plavu , na poziv rodbine sada pokojnog Mirka Vlahovića više puta odlazio u kućne posjete kod njega, da mu je bilo poznato od kakve bolesti boluje kao i prognoza za ishod te bolesti i da je zadnjih nekoliko dana bio u komi, te da su primili poziv od Mirkovog brata, koji je radio u Vojnoj bolnici u Skoplju, da je Mirko umro prije više od pola sata, to jasno proizilazi da tada Vlahović Mirku nije bila neophodna medicinska pomoć (obzirom da je prije toga preminuo) i da osumnjičeni nije pri tom očigledno nesavjesno postupao kao ljekar, niti je usled toga nastupila teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći…“.

Zaključku prethodi i svjedočenje pokojnikovog brata Slavka Vlahovića da je „veoma zahvalan ljekarima Hitne medicinske pomoć u Plavu, pošto ih je zadnjih osam mjeseci Mirkovog života često pozivao telefonom u toku noći i da su se na njegov svaki poziv odazvali i došli da pruže pomoć Mirku u svako doba“.

Da li je uobičajena praksa da zdravstvena ustanova podnosi krivičnu prijavu za nesavjesan rad protiv ljekara kome se zahvaljuje porodica preminulog pacijenta?  U Crnoj Gori – nije. Sagovornice iz Komisije za kvalitet ZHMP-a potvrđuju  da je to jedina prijava iz Zavoda, makar od početka 2017. do danas.

Da li je, onda, u slučaju Pupović riječ o nečemu drugom? Umjesto odgovora, iz Zavoda smo dobili dokument koji svjedoči da je ljekar ipak kažnjen (tzv. „postupak odloženog krivičnog gonjenja“) – zbog toga što nije izašao na teren i konstatovao smrt pacijenta. Prijavljeni Pupović je „prihvatio a nakon toga i u cjelosti ispunio obavezu koja mi je naložena Rješenjem ovog Tužilaštva“, stoji u tom dokumentu.

Nije kraj priče.

Miralem Kojić i Demir Đešević, medicinski tehničar i vozač iz tima doktora Pupovića svjedočili su pred tužilaštvom u njegovu korist. Obojica su nekoliko mjeseci kasnije dobili otkaz u ZHMP. Skupa sa trećim članom Pupovićevog tima Adisom Canovićem i glavnom sestrom jedinice HMP u Plavu Mersihom Feratović.  Nakon što je pred sudom svjedočila da joj je dostavljena informacija o Pupovićevom odlasku na odmor,  i Ljiljana Peruničić dobila je otkaz.

Svi oni se sada sude sa Zavodom.

Nijesu jedini. Medicinsko i nemedicinsko osoblje ZHMP vodilo je, ili vodi, niz sudskih postupaka zbog povreda radnih prava. Neki su, kažu, vraćeni na posao uz dosuđenu naknadu. Drugi se još sude. Treći su su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove  ili u inostranstvo. Iz ZHMP nijesmo dobili zvanične podatke na ovu temu. Ni FZO, kažu, „ne raspolaže podacima o iznosu troškova po osnovu presuda iz oblasti radnih prava koje su išle u korist zaposlenima u ZHMP“.

Ima li lijeka za ZHMPCG?

 

Snalaženje

„Fondu je poznato da Zavod za HMP funkcioniše otežano zbog nedostatka kadra, prvenstveno doktora medicine, zbog dobijanja specijalizacija za druge JZU, i na taj način dolazi do nekontrolisanog odlaska doktora medicine iz Zavoda“, kaže Sead Čirgić, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje:

„Dodatno situaciju otežava to što se dio doktora nalazi na specijalizaciji za potrebe Zavoda, dio na porodiljskom odsustvu i bolovanju, a dio koristi godišnji odmor, tako da je teško organizovati proces rada. Slična situacija je i sa medicinskim tehničarima-vozačima.“

Sagovornik Monitora objašnjava kako se deficit kadra „prevazilazi uvođenjem dopunskog i prekovremenog rada i preraspodjelom doktora medicine u druge opštine“.

„Sve to otežava organizaciju procesa rada“, navodi Čirgić. Prema podacima iz Fonda za zdravstveno osiguranje, godišnji budžet ZHMP kretao se od 7,42 miliona 2016. do 7,77 miliona prošle godine.

Zoran RADULOVIĆ

Tekst je nastao u okviru projekta „Naš novac“ Društva profesionalnih novinara u partnerstvu sa Sindikatom doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

 

 

Komentari

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV BLAŽA JOVANIĆA: „Stečajna mafija“ pred stečajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontrola optužnice protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar. Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao blizak porodici Đukanović. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović

 

Prije više od pola godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) počelo je obračun sa korupcijom u vrhu sudske grane vlasti. Tada su pozdravljeni aplauzima političara, međunarodne zajednice, a i nevladinog sektora, koji je izrazio dozu sumnje u krajnji ishod ovih procesa.

Tužilaštvo je nedavno uspjelo da podigne optužnicu u predmetima protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića. Dok je rješenjem Višeg suda Medenica puštena da se brani sa slobode, Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Kontrola optužnice protiv Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar, a vanraspravnim krivičnim vijećem će predsjedavati sudija Boris Savić. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović. Ostali okrivljeni su pušteni na slobodu nakon podignute optužnice, jer nije bilo predloga za produženje pritvora.

Optužnica je podnijeta i protiv stečajnih upravnika Saše Zejaka, Sanje Lješković, Ranka Radinovića, Sretena Mrvaljevića, kao i Pavića Globarevića, Stane Čelebić, Darka Perovića, Omera Markišića, Dejana Golubovića, Danijele i Dušana Lakovića i preduzeća Titan security, Securitas Montenegro, Top force system i Ogimar MNE.

SDT je u optužnici predložio i da se okrivljenima Jovaniću i Jovićevoj produži pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Kako se navodi u optužnici, Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila ove godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasad nepoznatih osoba…

„Cilj (je) bilo vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova”.

U optužnici se navodi da je svaki član kriminalne organizacije imao unaprijed određeni zadatak ili ulogu, a u djelovanju kriminalne organizacije su se koristile privredne i poslovne strukture i postojao je uticaj kriminalne organizacije na sudsku vlast i na druge važne društvene i ekonomske činioce. Oni su državu oštetili kroz stečajne postupke u preduzećima Euromix Tours DOO Budva, Sotto la Collina’ DOO Podgorica, Nega Tours Montenegro DOO Budva, Bjelasica rada AD Bijelo Polje, Montri DOO Igalo, Princ & Co DOO Kotor, Montel’ – Motel Glava Zete DOO Nikšić i Jastreb DOO Podgorica.

„U kojima je okrivljeni Jovanić bio predsjednik i postupao kao stečajni sudija, a okrivljeni Saža Zejak, Sanja Lješković, Snežana Jović, Ranko Radinović i Sreten Mrvaljević učestvovali kao stečajni upravnici, odnosno okrivljeni Lješković i Zejak i kao procjenitelji i sudski vještaci i saradnici stečajnog upravnika, a okrivljena Jovićeva i kao advokat, pribavlja imovinsku korist, kroz nezakonito uvećavanje troškova stečajnih postupaka, njihovim odugovlačenjem i angažovanjem drugih okrivljenih i drugih lica kao saradnika, advokata, procjenitelja i sudskih vještaka ili za pružanje usluga fizičkog obezbjeđenja imovine stečajnih dužnika, pa i kada je to apsolutno nepotrebno, da bi im se na štetu Privrednog suda ili stečajne mase stečajnih dužnika isplatile fiktivne i nedokumentovane naknade i troškovi za učešće ili navodno učešće i rad u stečajnom postupku, odnosno za navodno date najpovoljnije ponude za izrade procjena imovine stečajnih dužnika, iako su i takve prihvaćene ponude procjena imovine višestruko prevazilazile realne troškove procjene, a koje troškove je odobravao okrivljeni Jovanić”, piše u optužnici.

Okrivljenom Jovaniću optužnicom se stavlja na teret i da je, kao predsjednik Privrednog suda, u martu 2016. godine, zaključenjem memoranduma o saradnji sa okrivljenim pravnim licem  Ogimar MNE, suprotno Zakonu o stečaju, zloupotrijebio svoj službeni položaj, nepotrebno uvećao troškove stečajnog postupka koji su isplaćeni iz budžeta suda, a okrivljenom pravnom licu pribavio imovinsku korist.

Jovanić je nakon hapšenja 9. maja u Specijalnom tužilaštvu tvrdio da je posao predsjednika Privrednog suda radio savjesno i odgovorno i da nije kršio zakon. On je istakao da pravosnažno okončani predmeti, a koji su obuhvaćeni krivičnom prijavom nemaju nijednu manjkavost i nezakonitost a što se dokazuje činjenicom da ni stranke ni povjerioci nijesu imali primjedbi.

„Skoro svi predmeti interpretirani u krivičnoj prijavi su pravosnažno okončani što podrazumijeva da je izvještaj stečajnog upravnika u spornim stečajnim postupcima bio na oglasnoj tabli 15 dana, da su ispoštovane sve zakonske procedure koje podrazumijevaju zakazivanje završnog ročišta od strane stečajnog sudije, objavljivanje u Službenom listu Crne Gore u roku koji je propisan Zakonom i održana završna ročišta koja su javna i kojima su mogle da prisustvuju sve zainteresovane strane“, kazao je Jovanić u istrazi.

Istakao je da je u svakom predmetu stečajni upravnik dužan da nakon unovčenja stečajne mase izvrši povraćaj tog novca na depozit Privrednog suda. Pojasnio je i da je stečajni upravnik dužan i da te troškove stečajnog postupka opravda stečajnim povjeriocima. Negirao je da je sa namjerom neke postupke dodjeljivao određenim stečajnim upravnicima.

Za krivično djelo ‘stvaranje kriminalne organizacije‘ propisana je kazna zatvora od tri do 15 godina, za organizatora, odnosno od jedne do osam godina, za pripadnika kriminalne organizacije, dok je za krivično djelo ‘zloupotreba službenog položaja‘ propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, za njegov osnovni oblik, od jedne do 8 godina za teži i od dvije do 12 godina za najteži oblik krivičnog djela, kada iznos protivpravno pribavljene imovinske koristi prelazi 30.000 eura.

Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao navodno blizak porodici Đukanović, prije svega kontroverznom biznismenu i predsjednikovom bratu Acu Đukanoviću. Godinama su nevladin sektor i opozicija dovodili u vezu Jovanića sa predsjednikom Milom Đukanovićem i Demokratskom partijom socijalista.

Jovanić je za Vijesti 2017. godine izjavio da nije u rodbinskim odnosima, ali da je „ponosan, na višedecenijsko porodično prijateljstvo sa Đukanovićem“. Odbjegli biznismen Duško Knežević nazvao ga je „vojnikom“ porodice Đukanović i „vođom stečajne mafije“ u Crnoj Gori.

Jovanić je godinama bio na meti kritika opozicije, zbog postupanja u stečajnim postupcima za više crnogorskih preduzeća. Opozicija je tražila da se ispita imovina stečajnih upravnika. Stotinama miliona eura vrijednom imovinom crnogorskih državnih preduzeća u stečaju prethodnih godina upravljali su preko Privrednog suda stečajni upravnici, odnosno stečajne sudije. Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija u slučajevima najvećih crnogorskih preduzeća Kombinata aluminijuma Podgorica, Boksita, Radoja Dakića, Vektra Boke, Brodogradilišta Bijela i Onogošta.

 

SDT: Postoji velika opasnost da Medenica pobjegne

Vijeće Višeg suda ukinulo je prošle sedmice pritvor Vesni Medenici. Oni su odbili predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se, nakon podizanja optužnice, produži pritvor bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Odluku su obrazložili argumentom da „ne postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljene“.

Tužilaštvo je, međutim, zbog „pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka“ uložilo žalbu na rješenje vijeća Višeg suda. Međutim, Apelacionom sudu Crne Gore još nije dostavljena žalba iz Višeg suda u Podgorici, koje je dužno da proslijedi dokument SDT-a. Portparolka Višeg suda Marija Raković saopštila je Vijestima da Viši sud nije dostavio Apelacionom sudu žalbu SDT-a jer je ujutro, 17. novembra u 10 časova, zakazana kontrola optužnice u ovom predmetu.

„Spisi za odlučivanje po žalbi na rješenje o ukidanju privora nisu još uvijek dostavljeni jer je ujutro u 10 časova zakazana kontrola optužnice. Nakon toga će žalba SDT-a biti dostavljena Apelacionom sudu“, kazala je Raković.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, spisi predmeta se ne dostavljaju Apelacionom sudu prije ročišta za kontrolu optužnice jer će okrivljena Vesna Medenica da se pojavi na tom ročištu sjutra u zgradi Višeg suda. Navodno, prisustvo okrivljene Medenice trebalo bi da bude dokaz ili potvrda tvrdnji njene odbrane da ne želi da bježi i da će se odazivati na pozive suda u daljem krivičnom postupku, čime bi se otvorio put da vijeće Apelacionog suda – odbije žalbu SDT-a kao neosnovanu.

SDT se žalilo na takvo pravno tumačenje, navodeći da postoji velika i realna opasnost da će Vesna Medenica pokušati da pobjegne. Oni su tražili da se iz vijeća Apelacionog suda izuzme sutkinja Evica Durutović tokom odlučivanja o određivanju pritvora Medenici. Sutkinja je bila izvjestilac prilikom donošenja ranije odluke po žalbi branioca okrivljene, jer postoje okolnosti koje „izazivaju sumnju u njenu nepristrasnost“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OBRAZOVANJE – KAKO DALJE: Lošiji od najlošijih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza Ministarstva prosvjete i UNICEF-a za period od 2015. do 2020. pokazala je da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju

 

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju, koji odgovara naprednim 5 i 6 nivoima. U razvijenim zemljama taj procenat je u prosjeku 10 odsto, dok u zemljama sa najboljim postignućima on iznosi 20 procenata i više.

S druge strane, na domaćem terenu, u posljednjih pet godina u Podgorici imamo konstantan broj učenika koji dobijaju „Luču“ u iznosu od 15 odsto od svih upisanih učenika u završnom razredu osnovne škole.

Tokom predstavljanja Analize srednjoškolka Jelena Jovanović ukazala je na neke od problema ovdašnjeg obrazovanja: „Dok cijeli svijet napreduje, mi smo na istom mjestu. Nama profesori i dalje diktiraju. Nespremni dolazimo na fakultet, bez praktičnog znanja. Bez konkretnih primjera, brzo zaboravljamo. Sistem nam je nametnuo da učimo samo za ocjenu. A, ocjenjivanje nije pravedno – profesori favorizuju odlikaše, ponižavaju one sa nižom ocjenom“.

Ona je kazala da sistem mora da se digitalizuje i poručila: „Mi ćemo zamijeniti vas u svim institucijama i privatnim firmama. Pa ne bi valjalo da naše znanje tada bude kao vaše sada“.

Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander na predstavljanju Analize sektora obrazovanja u Crnoj Gori upozorio je i da dvoje od troje djece pohađaju osnovne škole s nedovoljnom infrastrukturom. On je istakao da ovo ukazuje da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama. „Bez toga je nemoguće sprovoditi nastavu u skladu sa digitalnim dobom u kojem današnji učenici rastu“, istakao je Santander.

U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Ističe se i da su javna ulaganja u obrazovanje u Crnoj Gori relativno niska u odnosu na međunarodne standarde iako je Vlada Crne Gore povećala relativnu potrošnju na obrazovanje sa 7,6 u 2015. godini na 8,2 odsto u 2017. godini i na taj način smanjila razliku u odnosu na međunarodni prosjek, koji iznosi 9 do 11 odsto, s izuzetkom Švedske s potrošnjom od 15,8% u 2017.

Kako to izgleda u praksi u Analizi se objašnjava da su u predškolskom obrazovanju prosječni izdaci po djetetu porasli za oko 28,7%, sa 942 eura 2015. godine na 1.212 eura u 2020. U Srednjem obrazovanju potrošnja po učeniku se takođe povećala sa 1.089 eura na 1.480 eura u 2020. godini.

Najviše, oko polovine izdataka Ministarstva prosvjete odlazi na osnovno obrazovanje – 69,6 miliona eura u 2015. godini, 82,5 miliona eura u 2020. godini. Budući da ukupni upis u osnovno obrazovanje ostaje na prilično stabilnom nivou od oko 68.000 učenika godišnje, izdaci po učeniku nominalno su porasli za 17,8 odsto, sa 1.022 eura u 2015. na 1.204 eura u 2020. godini.

Kada se ulaganja u obrazovanje, koja su od 1.000 do 1.400 po djetetu u zavisnosti od godine i nivoa obrazovanja, uporede sa ulaganjima u pomenutom preriodu za preko 4.000 službenih automobila u iznosu od oko osam miliona eura godišnje samo za gorivo – sve je jasno.

O tome u Analizi govori i odjeljak o ulaganjima u infrastrukturu. Ukupni kapitalni budžet nominalno se povećao sa 45,2 miliona eura u 2015. na 76,8 miliona eura u 2020, dok se udio kapitalnog budžeta koji se izdvaja za obrazovni sektor značajno smanjio. Udio potrošen na obrazovanje smanjio se sa 12,3% u 2015. na 5,5% u 2020. Ovaj trend, koji ukazuje na činjenicu da se obrazovanju ne daju prioriteti u kapitalnom budžetu, u direktnoj je suprotnosti s urgentnošću potrebe da se riješi goruće pitanje školske infrastrukture koja pogađa većinu djece u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, navodi se u Analizi.

U Analizi su pobrojani i brojni drugi problemi koji muče obrazovanje u Crnoj Gori – od nedostatka valjanjih statističkih podataka, do neusklađenosti sa tržištem rada. Kao i brojni statistički podaci koji zabrinjavaju: samo 89 psihologa bilo je zaposleno u vrtićima, osnovnim i srednjim školama u školskoj 2020/21. godini.

Santander je naveo i da tek svaki četvrti nastavnik pohađa programe za profesionalni razvoj. Ulaganje više sredstava u kontinuirano, stručno usavršavanje svih nastavnika, kazao je Santander, je prioritet ako želimo bolji kvalitet obrazovanja.

Anketa koja je sprovedena tokom rada na ovoj Analizi pokazala je veliko nezadovoljstvo nastavnika u mnogim aspektima njihove profesije – društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom epidemije izazvane kovidom-19.

Predsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković predočila je analizu koju je ova organizacija radila u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Univerzitetom, koja je  pokazala da nam nedostaju nastavnici matematike, biologije, informatike, njemačkog jezika… „U 2019. je bilo 370 oglasa za nastavnika matematike, a zaposleno 111, a na biroima rada bilo je tek četiri. To znači da se na te oglase javljaju ljudi koji nisu iz struke, a to utiče na kvalitet obrazovanja, ali i rezultate istraživanja PISA”, kazala je Leković.

Poručila je da ako „nastavimo da ne ulažemo u nastavnika i infrastrukturu, nastavimo da ga omalovažavamo ili ga ne uključujemo u donošenje odluka, bićemo sve dalje od društva znanja”.

Koliko smo daleko od takvog društva kao da su postali svjesni i u institucijama, pa iz Ministarstva prosvjete najavljuju bar neke promjene.

„Ono što želimo da izmijenimo u odnosu na prethodni period jeste nedostatak jednog ključnog dokumenta koji bi objedinio strateška opredjeljenja koja se odnose na period do 2030. godine. Time ćemo dati dodatni podstrek doprinosu podizanja ciljeva održivog razvoja, s akcentom na obezbjeđivanje inkluzivnog i pravičnog, kvalitetnog obrazovanja i promocija prilika za cjeloživotno učenje”, kazao je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U izradi najavljene Strategiju razvoja obrazovanja do 2030. i dalje će učestvovati UNICEF, a iz Delegacije EU su obećali finansijsku pomoć tokom izrade Strategije.

Džabe nam sve strategije ako se ne promijene prioriteti. Pa da se krene od osnovnog – gradnje novih škola i vrtića.

 

Poboljšanja

Neka od malobrojnih poboljšanja u sistemu obrazovanja registrovana su u Analizi. Tako je tokom analiziranog perioda (2015–2020) naročito brzo rastao stepen pristupa ranom i predškolskom obrazovanju, na šta ukazuje porast bruto stope upisa, koja je porasla sa 64,4 u 2015. godini na 76 odsto u 2020. Uprkos tome, obuhvat ovim nivoom obrazovanja i dalje je daleko ispod zacrtanog EU prosjeka od 95 odsto obuhvata djece starije od četiri godine.

I u osnovnom obrazovanju evidentno je poboljšanje u pogledu pristupa i uspješnog završavanja tog nivoa obrazovanja, pri čemu je udio onih koji napuštaju školu smanjen.

Srednjoškolsko obrazovanje, koje nije obavezno, takođe karakterišu slični pozitivni trendovi u pogledu pristupa i stope očekivanog trajanja školovanja. Stope tranzicije između nivoa obrazovanja su visoke, pa se i prosječno očekivano vrijeme provedeno u srednjem obrazovanju popravilo sa 3,12 godina u 2015. godini na 3,35 godina u 2020.

Stope pristupa i uspješnog završavanja romske i egipćanske djece takođe su porasle u posmatranom periodu, ali uglavnom u osnovnom obrazovanju (gdje se stopa pristupa povećala na 77 odsto, a stopa uspješnog završavanja na 56 odsto), dok su stopa pristupa predškolskim ustanovama te stopa pristupa i stopa završavanja srednje škole i dalje vrlo niske – 15–36 odsto na različitim nivoima ranog obrazovanja, 3–7 odsto kada je riječ o svim razredima srednjeg obrazovanja. Pristup redovnim školama povećan je i za djecu s posebnim potrebama, i to na svim nivoima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo