Povežite se sa nama

MONITORING

MIŠLJENJE VENECIJANSKE KOMISIJE: Nit rješenje, nit miriše

Objavljeno prije

na

Situacija – nestvarna. Ima li smisla da država crkvi oduzima imovinu – nema. Ima li smisla da, na primjer, Cetinjski manastir ne pripada Crnoj Gori – nema. Jasno je da bi se čitava stvar morala regulisati pažljivo, uz međusobno poštovanje kakvo ni jedna ni druga strana nijesu spremne ni u naznaci da pokažu

 

Šahovska partija u kojoj ni jedan igrač ne može da pobijedi na kraju se, najćešće sporazumno, proglasi remijem. To je tačno ono što ni državna ni crkvena vlast u Crnoj Gori neće uraditi u partiji oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Mišljenje Venecijanske komisije već služi i jednima i drugima da tvrde kako su pobijedili. Svako zna da pobjednika nema, ali jednima će laž poslužiti za pretkongresnu i predizbornu kampanju, drugima za učvršćivanje pozicije branitelja svetinja.

To što niko ništa neće reći o sporazumnom remiju, ne znači da sporazumijevanja nije bilo. Znakovite su, u tom smislu dvije izjave: jedna sveštenika Velibora Džomića i druga Žane Filipović, generalne direktorke Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Nekoliko dana prije nego što je mišljenje objavljeno Venecijanske komisije, osvrćući se na vijesti iz vlade, protojerej-stavrofor Velibor Džomić je rekao: “Nije tačno da je usvojeno pozitivno mišljenje i u pitanju je najobičniji spin”. Precizirao je: “Venecijanska komisija nije podržala određene predloge eksperata. Imam stopostotno tačnu informaciju da su određena njihova mišljenja morala da budu zamijenjena prije plenarne sjednice i to što vam govorim je istina“.

Pokazalo se da je tako, a ljepota je u tome što je potvrda da su predlagači zakona nešto prepravljali stigla je iz vlade. Nakon što je mišljenje objavljeno generalna direktorka Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama kazala je da tvrdnje da je Venecijanska komisija svojim mišljenjem spriječila Vladu Crne Gore u namjeri da „jednostrano preknjižava ili otima crkve“ – naprosto nije tačno. “Prvo, to nikada nije bila namjera Vlade, a drugo, preporuka Venecijanske komisije koja se odnosi na zakonske odredbe o državnoj imovini upravo sadrži obrazloženje koje je Vlada Crne Gore zvanično uputila Venecijanskoj komisiji nekoliko dana prije održavanja plenarne sjednice”.

Šta je to tačno nekoliko dana prije plenarne sjednice vlada imala da javi Komisiji od koje je tražila mišljenje najprije 2015, a potom u maju ove godine – generalna sekretarka nije rekla.

Dok je papir sa objašnjenjima ispisivan, predjednik Crne Gore u javnosti žučno raspravljao s popovima. Druge su se stvari, sva je prilika, dešavale ispod žita. Tamo gdje se sračunalo da priča o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koja se stvara u okviru partijskog zadatka ne pije vodu. Tamo gdje su se prebrojali oni što su došli na Trojičindanski sabor i oni što su mogli doći. Tamo gdje se, ipak, zna da Crna Gora ima 620 hiljada stanovnika, a da je pravoslavaca u svijetu oko 260 miliona i da teško može crnogrska vlast preuređivati eparhije sve i kad bi svaki stanovnik Crne Gore bio pravoslavne vjere i glasao za vođu.

Kako god. Premijer Duško Marković je najavio da će zakon prepraviti u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i da se nada da će se taj propis do kraja jula naći u parlamentu.  Kazao je i da je  Venecijanska komisija potvrdila kvalitet zakona.

Ako ćemo pravo, Venecijanska komisija je izričito pohvalila – namjeru vlade da donese zakon o slobodi vjeroispovijesti. Sve ostalo je: “mož da bidne, ne mora da znači”.

Predlogom zakona vlada je predvidjela da “vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koje su izgrađene ili dobijene iz javnih prihoda države ili su bile u vlasništvu države do 1. decembra 1918. godine, i za koje ne postoje dokazi o vlasništvu vjerskih zajednica, kao kulturno nasljeđe Crne Gore, predstavljaju državnu imovinu”. To je član 62.

Članom 63 određeno je da će “organ državne uprave nadležan za imovinska pitanja utvrditi vjerske objekte i zemljište u vlasništvu države, u smislu člana 62. ovog zakona, izvršiti popis istih i podnijeti zahtjev za upis prava vlasništva države nad tom nekretninom u katastar nepokretnosti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona”. Onda bi katastar imao rok od 60 dana da državu kao vlasnika upiše.

Fakat da je Srpska pravoslavna crkva trenutno vlasniik velikog broja crkava i crkvenih imanja, vlada je objasnila pozivajući se na devedesete. Tad je, je li, bio haos.

Venecijanska komisija je, za početak, rekla da to nije njen posao. “Posao Venecijanske komisije nije da utvrdi istorijske činjenice i  kontekst, kao ni to da li su i koje su nepokretnosti pogrešno ili zloupotrebom prava upisivane u katastar tokom 90-tih, tako da bi se moglo smatrati da po crnogorskom zakonu pripadaju državi.”

Takođe, kažu,  nije na Venecijanskoj komisiji da foruliše i primjenjuje pravila o dokaznom postupku u vezi s tim pitanjem. To je dužnost crnogorskog zakonodavstva i crnogorske uprave i sudova.

Venecijanska komisija nema mogućnost da ispita pojedinačno svaki zakon o imovinskim pravima koji se može pojaviti kao relevantan u sprovođenju odredbi iz predloga zakona. Preciznije, Venecijanska komisija nije bila u poziciji da procijeni pomenute zakonske odredbe i sudsku praksu o prezumpciji vlasnišva nad svojinom upisanom u katastar, te o sticanju svojine održajem kao i o ograničenjima tih odredbi.

Svojina se, pravno je pravilo, može sticati i održajem. Član 54 Zakona o svojini predvidja da “savjestan” držalac svojine koja pripada nekom drugom postaje njen vlasnik nakon 20 godina.

Vlasti tvrde da svojina koja je držana nesavjesno, kroz krađu, nasilje ili zloupotrebu moći ne pruža valjan osnov za održaj, te da se ovaj član svakako ne odnosi na državnu svojinu. Za propise iz katastra kažu da se ne odnose na kulturno nasljeđe.

Sad država treba da dokaže da je SPC bila “nesavjesi” držalac, da je nešto varala ili slično. Sve i ako jeste, varanje treba da dokaže onaj ko ga je omogućio.

U mišljenju Komisije piše: “Vlasti su objasnile da prenos imovine vjerskih objekata i zemljišta u načelu neće uticati na upotrebu objekata od strane vjeskih zajednica. To, po mišljenju Komisije, predstavlja važnu garanciju da vjerske zajednice mogu nastaviti svoje vjerske aktivnosti u tim zgradama u skladu s njihovim pravom na slobodu vjeroispovijesti. Međutim, ova garancija se ne nalazi u predlogu zakona”.

Te, dakle ne može na časnu riječ.

Da ne bi došlo do teorijski moguće situacije da upravno tijelo odgovorno za katastar , po članu 63, upiše državu kao vlasnika imovine i potom izda upravni nalog za iseljenje, Venecijanska komisija preporučuje da zakon izričito propiše da sama činjenica da je država proglašena vlasnikom neke vjerske imovine neće automatski uticati na prethodno postojeće pravo na upotrebu takve imovine.

Kažu još da ovo ne bi trebalo da utiče na pravo države da nametne stroge zahtjeve za očuvanje i zaštitu kulturne baštine zemlje, uključujući i zahtjev da svaka izmjena imovine zahtijeva prethodno državno odobrenje. To je ionako propisano crnogorskim zakonima, samo je mitropolita bilo briga, i moglo mu je bit’.

“U vezi odredbe o crkvenoj imovini pokazalo se da smo istinu zborili kada smo rekli da nema saglasnosti VK za jednostrano preknjižavanje imovine crkava i vjerskih zajednica “, rekao je, nakon što je mišljenje Venecijanske komisije objavljeno, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor Džomić. Većina pravnika saglasna je sa tim.

Iz Vlade su ponovili da “nema riječi o bilo kakvom ‘jednostranom oduzimanju crkava’ jer to Vlada nikada nije ni predlagala”.

“Ukoliko postoji sporenje o tome da li je neka imovina zakonito ili nezakonito uknjižena na ime određene vjerske zajednice, spor će se razriješiti na jedini način kako je to moguće – nikakvim jednostranim oduzimanjem, već primjenom važećih zakona, kao i u slučaju svih drugih imovinskih sporova”, saopšteno je iz Vlade.

Vlada, kao slučajno, ne pominje sudove, ali to je samo usputni manevar. Nema tog spora koji ova vlast pred ovakvim sudovima ne može da dobije. Vidjeli smo presudu za “državni udar”. Sve i da na osnovu sudske odluke upiše da je manastir Ostrog državni – šta će država da dobije? Oni koje su za mišljenje pitali, lijepo su im rekli da SPC ne mogu da istjeraju. A i da je istjeraju – koga će da dovedu?

Nije lako doučiti šta je u korijenu operacije pod šifrom “Državna crkva”. Je li riječ samo o dnevno političkoj upotrebi ili o zamisli predsjednika Crne Gore da uz oreol “obnovitelja države”, ponese i oreol “obnovitelja crkve”, nije lako procijeniti.

SPC čuva infrastrukturu Velike Srbije, devedesetih je prevarno upisala sebe kao vlasnika crkava, ne haje za crnogorsku baštinu – gordo zvuči, ne vrijedi ni groša. Hvala za vazda DPS-u sa predsjednikom na čelu što se predomislio, ali prošlost se ne briše tek tako. Ni SPC ni Mitropolija crnogorsko primorska neće se tek tako odreći ni zajedničkih poslova ni darova.

Kad čeljade isključi i pravo i vladu i SPC i katastre i sve ostalo jasno je da je situacija – nestvarna. Ima li smisla da država crkvi oduzima imovinu – nema. Ima li smisla da, na primjer, Cetinjski manastir ne pripada Crnoj Gori – nema. Jasno je da bi se čitava stvar morala regulisati pažljivo, uz međusobno poštovanje kakvo ni jedna ni druga strana nijesu spremne ni u naznaci da pokažu.

 

Jesu li Đurđevi stupovi turski?

 

Manastir Đurđevi stupovi kraj Berana napravio je, slažu se stručnjaci, jedan od Nemanjića 1212. godine. Tu je, kažu, bio centar Budimljanske episkopije od 1219. Da ne ulazimo u priču koja je to zemlja bila. Poslije nekih dva i nešto vijeka došli su Turci i ostali 500 godina. Poslije Balkanskih ratova i Berane i manastir su 1912. postali dio Crne Gore. Brat bratu – država Crna Gora je, prije datuma koji je sama odredila kao ključni, mogla da računa u svoj nekih šest godina. Što je manje od Turske za aproksimativno 494. Iz čega logično slijedi da država Turska ima nenadoknadivu prednost u odnosu na državu Crnu Goru.

Pa im piši pamet, što bi rekao predsjednik.

Kad je, prije sedam godina, obilježavano 800 godina Đurđrvih stupova, pare za proslavu dala je, pored ostalih, Vlada Srbije. Država Crna Gora čitavu stvar je uglavnom ignorisala. Tadašnji predsjednik Filip Vujanović došao je kao gost.

Da bi stekla pravo da priča čak i o zaštiti kulturnih dobara vlast u Crnoj Gori morala bi postati spremna da kaže: “Da, ovo su napravili Nemanjići i, da, to je dio crnogorskog nasljeđa”. Preozbiljan je to posao za njih ovakve.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo