Povežite se sa nama

MONITORING

MIŠLJENJE VENECIJANSKE KOMISIJE: Nit rješenje, nit miriše

Objavljeno prije

na

Situacija – nestvarna. Ima li smisla da država crkvi oduzima imovinu – nema. Ima li smisla da, na primjer, Cetinjski manastir ne pripada Crnoj Gori – nema. Jasno je da bi se čitava stvar morala regulisati pažljivo, uz međusobno poštovanje kakvo ni jedna ni druga strana nijesu spremne ni u naznaci da pokažu

 

Šahovska partija u kojoj ni jedan igrač ne može da pobijedi na kraju se, najćešće sporazumno, proglasi remijem. To je tačno ono što ni državna ni crkvena vlast u Crnoj Gori neće uraditi u partiji oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Mišljenje Venecijanske komisije već služi i jednima i drugima da tvrde kako su pobijedili. Svako zna da pobjednika nema, ali jednima će laž poslužiti za pretkongresnu i predizbornu kampanju, drugima za učvršćivanje pozicije branitelja svetinja.

To što niko ništa neće reći o sporazumnom remiju, ne znači da sporazumijevanja nije bilo. Znakovite su, u tom smislu dvije izjave: jedna sveštenika Velibora Džomića i druga Žane Filipović, generalne direktorke Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Nekoliko dana prije nego što je mišljenje objavljeno Venecijanske komisije, osvrćući se na vijesti iz vlade, protojerej-stavrofor Velibor Džomić je rekao: “Nije tačno da je usvojeno pozitivno mišljenje i u pitanju je najobičniji spin”. Precizirao je: “Venecijanska komisija nije podržala određene predloge eksperata. Imam stopostotno tačnu informaciju da su određena njihova mišljenja morala da budu zamijenjena prije plenarne sjednice i to što vam govorim je istina“.

Pokazalo se da je tako, a ljepota je u tome što je potvrda da su predlagači zakona nešto prepravljali stigla je iz vlade. Nakon što je mišljenje objavljeno generalna direktorka Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama kazala je da tvrdnje da je Venecijanska komisija svojim mišljenjem spriječila Vladu Crne Gore u namjeri da „jednostrano preknjižava ili otima crkve“ – naprosto nije tačno. “Prvo, to nikada nije bila namjera Vlade, a drugo, preporuka Venecijanske komisije koja se odnosi na zakonske odredbe o državnoj imovini upravo sadrži obrazloženje koje je Vlada Crne Gore zvanično uputila Venecijanskoj komisiji nekoliko dana prije održavanja plenarne sjednice”.

Šta je to tačno nekoliko dana prije plenarne sjednice vlada imala da javi Komisiji od koje je tražila mišljenje najprije 2015, a potom u maju ove godine – generalna sekretarka nije rekla.

Dok je papir sa objašnjenjima ispisivan, predjednik Crne Gore u javnosti žučno raspravljao s popovima. Druge su se stvari, sva je prilika, dešavale ispod žita. Tamo gdje se sračunalo da priča o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koja se stvara u okviru partijskog zadatka ne pije vodu. Tamo gdje su se prebrojali oni što su došli na Trojičindanski sabor i oni što su mogli doći. Tamo gdje se, ipak, zna da Crna Gora ima 620 hiljada stanovnika, a da je pravoslavaca u svijetu oko 260 miliona i da teško može crnogrska vlast preuređivati eparhije sve i kad bi svaki stanovnik Crne Gore bio pravoslavne vjere i glasao za vođu.

Kako god. Premijer Duško Marković je najavio da će zakon prepraviti u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i da se nada da će se taj propis do kraja jula naći u parlamentu.  Kazao je i da je  Venecijanska komisija potvrdila kvalitet zakona.

Ako ćemo pravo, Venecijanska komisija je izričito pohvalila – namjeru vlade da donese zakon o slobodi vjeroispovijesti. Sve ostalo je: “mož da bidne, ne mora da znači”.

Predlogom zakona vlada je predvidjela da “vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koje su izgrađene ili dobijene iz javnih prihoda države ili su bile u vlasništvu države do 1. decembra 1918. godine, i za koje ne postoje dokazi o vlasništvu vjerskih zajednica, kao kulturno nasljeđe Crne Gore, predstavljaju državnu imovinu”. To je član 62.

Članom 63 određeno je da će “organ državne uprave nadležan za imovinska pitanja utvrditi vjerske objekte i zemljište u vlasništvu države, u smislu člana 62. ovog zakona, izvršiti popis istih i podnijeti zahtjev za upis prava vlasništva države nad tom nekretninom u katastar nepokretnosti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona”. Onda bi katastar imao rok od 60 dana da državu kao vlasnika upiše.

Fakat da je Srpska pravoslavna crkva trenutno vlasniik velikog broja crkava i crkvenih imanja, vlada je objasnila pozivajući se na devedesete. Tad je, je li, bio haos.

Venecijanska komisija je, za početak, rekla da to nije njen posao. “Posao Venecijanske komisije nije da utvrdi istorijske činjenice i  kontekst, kao ni to da li su i koje su nepokretnosti pogrešno ili zloupotrebom prava upisivane u katastar tokom 90-tih, tako da bi se moglo smatrati da po crnogorskom zakonu pripadaju državi.”

Takođe, kažu,  nije na Venecijanskoj komisiji da foruliše i primjenjuje pravila o dokaznom postupku u vezi s tim pitanjem. To je dužnost crnogorskog zakonodavstva i crnogorske uprave i sudova.

Venecijanska komisija nema mogućnost da ispita pojedinačno svaki zakon o imovinskim pravima koji se može pojaviti kao relevantan u sprovođenju odredbi iz predloga zakona. Preciznije, Venecijanska komisija nije bila u poziciji da procijeni pomenute zakonske odredbe i sudsku praksu o prezumpciji vlasnišva nad svojinom upisanom u katastar, te o sticanju svojine održajem kao i o ograničenjima tih odredbi.

Svojina se, pravno je pravilo, može sticati i održajem. Član 54 Zakona o svojini predvidja da “savjestan” držalac svojine koja pripada nekom drugom postaje njen vlasnik nakon 20 godina.

Vlasti tvrde da svojina koja je držana nesavjesno, kroz krađu, nasilje ili zloupotrebu moći ne pruža valjan osnov za održaj, te da se ovaj član svakako ne odnosi na državnu svojinu. Za propise iz katastra kažu da se ne odnose na kulturno nasljeđe.

Sad država treba da dokaže da je SPC bila “nesavjesi” držalac, da je nešto varala ili slično. Sve i ako jeste, varanje treba da dokaže onaj ko ga je omogućio.

U mišljenju Komisije piše: “Vlasti su objasnile da prenos imovine vjerskih objekata i zemljišta u načelu neće uticati na upotrebu objekata od strane vjeskih zajednica. To, po mišljenju Komisije, predstavlja važnu garanciju da vjerske zajednice mogu nastaviti svoje vjerske aktivnosti u tim zgradama u skladu s njihovim pravom na slobodu vjeroispovijesti. Međutim, ova garancija se ne nalazi u predlogu zakona”.

Te, dakle ne može na časnu riječ.

Da ne bi došlo do teorijski moguće situacije da upravno tijelo odgovorno za katastar , po članu 63, upiše državu kao vlasnika imovine i potom izda upravni nalog za iseljenje, Venecijanska komisija preporučuje da zakon izričito propiše da sama činjenica da je država proglašena vlasnikom neke vjerske imovine neće automatski uticati na prethodno postojeće pravo na upotrebu takve imovine.

Kažu još da ovo ne bi trebalo da utiče na pravo države da nametne stroge zahtjeve za očuvanje i zaštitu kulturne baštine zemlje, uključujući i zahtjev da svaka izmjena imovine zahtijeva prethodno državno odobrenje. To je ionako propisano crnogorskim zakonima, samo je mitropolita bilo briga, i moglo mu je bit’.

“U vezi odredbe o crkvenoj imovini pokazalo se da smo istinu zborili kada smo rekli da nema saglasnosti VK za jednostrano preknjižavanje imovine crkava i vjerskih zajednica “, rekao je, nakon što je mišljenje Venecijanske komisije objavljeno, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor Džomić. Većina pravnika saglasna je sa tim.

Iz Vlade su ponovili da “nema riječi o bilo kakvom ‘jednostranom oduzimanju crkava’ jer to Vlada nikada nije ni predlagala”.

“Ukoliko postoji sporenje o tome da li je neka imovina zakonito ili nezakonito uknjižena na ime određene vjerske zajednice, spor će se razriješiti na jedini način kako je to moguće – nikakvim jednostranim oduzimanjem, već primjenom važećih zakona, kao i u slučaju svih drugih imovinskih sporova”, saopšteno je iz Vlade.

Vlada, kao slučajno, ne pominje sudove, ali to je samo usputni manevar. Nema tog spora koji ova vlast pred ovakvim sudovima ne može da dobije. Vidjeli smo presudu za “državni udar”. Sve i da na osnovu sudske odluke upiše da je manastir Ostrog državni – šta će država da dobije? Oni koje su za mišljenje pitali, lijepo su im rekli da SPC ne mogu da istjeraju. A i da je istjeraju – koga će da dovedu?

Nije lako doučiti šta je u korijenu operacije pod šifrom “Državna crkva”. Je li riječ samo o dnevno političkoj upotrebi ili o zamisli predsjednika Crne Gore da uz oreol “obnovitelja države”, ponese i oreol “obnovitelja crkve”, nije lako procijeniti.

SPC čuva infrastrukturu Velike Srbije, devedesetih je prevarno upisala sebe kao vlasnika crkava, ne haje za crnogorsku baštinu – gordo zvuči, ne vrijedi ni groša. Hvala za vazda DPS-u sa predsjednikom na čelu što se predomislio, ali prošlost se ne briše tek tako. Ni SPC ni Mitropolija crnogorsko primorska neće se tek tako odreći ni zajedničkih poslova ni darova.

Kad čeljade isključi i pravo i vladu i SPC i katastre i sve ostalo jasno je da je situacija – nestvarna. Ima li smisla da država crkvi oduzima imovinu – nema. Ima li smisla da, na primjer, Cetinjski manastir ne pripada Crnoj Gori – nema. Jasno je da bi se čitava stvar morala regulisati pažljivo, uz međusobno poštovanje kakvo ni jedna ni druga strana nijesu spremne ni u naznaci da pokažu.

 

Jesu li Đurđevi stupovi turski?

 

Manastir Đurđevi stupovi kraj Berana napravio je, slažu se stručnjaci, jedan od Nemanjića 1212. godine. Tu je, kažu, bio centar Budimljanske episkopije od 1219. Da ne ulazimo u priču koja je to zemlja bila. Poslije nekih dva i nešto vijeka došli su Turci i ostali 500 godina. Poslije Balkanskih ratova i Berane i manastir su 1912. postali dio Crne Gore. Brat bratu – država Crna Gora je, prije datuma koji je sama odredila kao ključni, mogla da računa u svoj nekih šest godina. Što je manje od Turske za aproksimativno 494. Iz čega logično slijedi da država Turska ima nenadoknadivu prednost u odnosu na državu Crnu Goru.

Pa im piši pamet, što bi rekao predsjednik.

Kad je, prije sedam godina, obilježavano 800 godina Đurđrvih stupova, pare za proslavu dala je, pored ostalih, Vlada Srbije. Država Crna Gora čitavu stvar je uglavnom ignorisala. Tadašnji predsjednik Filip Vujanović došao je kao gost.

Da bi stekla pravo da priča čak i o zaštiti kulturnih dobara vlast u Crnoj Gori morala bi postati spremna da kaže: “Da, ovo su napravili Nemanjići i, da, to je dio crnogorskog nasljeđa”. Preozbiljan je to posao za njih ovakve.

Miloš BAKIĆ

Komentari

MONITORING

TIHI JUNACI PROLJEĆA KORONE: Ni pomena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka su u  prvim  redovima borbe sa virusom. Ne nastupaju u medijima,  slabo ko zna kako su se osjećali, od čega su strahovali. Plate su im  jedva veće od minimalca. Ne očekuju povišice. Heroji  ovog proljeća,  o kojima se ne govori – komunalci

 

Mnogo smo puta  otkako je proglašena pandemija korona virusa,  čuli tu riječ. Heroji. Najčešće su tako nazivani ljekari,  prosvjetni radnici… Heroj su, kako to  biva,  tapšani  po ramenu, ali za njih,  bar u Crnoj Gori, nema povećanja plata. Neki su čašćeni  povišicama za dva mjeseca, a onda  po starom. Premijer Duško Marković pojasnio je da za suštinska povećanja zarada  nema para, iako se ogromni novci iz budžeta troše na čuvare režima i privilegovane.

Ima tih  heroja koji prolaze pokraj  nas da ih jedva i primijetimo. Postali su navika.  Od početka su  u prvim redovima borbe sa virusom. Ali o njima – ni pomena. Ne nastupaju u medijima,  slabo ko zna kako su se osjećali, od čega su strahovali svih ovih dana. Plate su im jedva više od minimalca. O povišicma i ne razmišljaju. Komunalci.

Prosječna zarada zaposlenih u u Javnom preduzeću Čistoća u Podgorici je oko 370 eura. Minimalna potrošačka korpa u 2020-oj u Crnoj Gori je, prema podacima Monstata – 645 eura. Od toga, računa državni statistički zavod, ide 370 eura za neprehrambene prozivode. To je to.

Ni o svom statusu oni ne žele da govore za medije.  „Ne dajemo ti mi nikakve izjave o politici“, odmahuje radnik Čistoće sa kojim smo pokušali da razgovaramo.

Nije  čudno, imajući u vidu, da su ti radnici uglavnom iz onih  slojeva društva  koji su bez alternative. Koji se plaše da ostanu i bez to  pola minimalne potrošačke korpe.

U Podgorici su to uglavnom Romi.  „Ne pričaju jer se plaše. Dobijaju posao preko kadrova DPS-a zaduženih za Konik i strahuju da bi i to  što imaju mogli da izgube ako se žale ili kritikuju vlast“, objašnjava sagovornik dobro upućen u tamošnje prilike. On kaže da su radnici Čistoće u Podgorici tokom pandemije čašćeni sa po 50 eura. I  ta je raspodjela obavljena selektivno. Neko je dobio, neko ne.

Početkom ovog mjeseca iz Gradske uprave stiglo je saopštenje da će se radnicima Čistoće „koji su ulagali nadljudske napore kako bi ulice održali čistim“, kada se okonča epidemija „posebno zahvaliti“. Da li je tih 50 eura posebna zahvalnica,  koju je neko dobio a neko ne, ne zna se. Sasvim sigurno –povišica se ne priprema.

Bili su posebno izloženi virusu, radeći danonoćno  na odlaganju otpada, pa i onog čiji su vlasnici zaraženi korona virusom,  i dezinfekciji grada. Ali  nije se mnogo govorilo ni o tome da li su  na pravi način zaštićeni od zaraze.  Lako se moglo primijetiti da ne nose nikakve specijalne maske, poput onih sa kojima su se tokom korone igrala djeca ministra zdravlja Kenana Hrapovića.

Elvis Beriša, aktivista  Građanskog pokreta UPRE upozorio je nedavno da se dešava da Romi i Egipćani zaposleni u Čistoći rade  i bez ikakve zaštite. Ukazao je i  na činjenicu da hirurše jednokratne maske nijesu dovoljne, pozivajući se na stav Svjetske zdravstvene organizacije.

,,Zaštitu ne daju čak ni kvalitetnije maske, tipa N95 i FFP. Tek maska FFP3 sa propusnošću između 0,025 mikrona i 20 nano-mikrona daje zaštitu od korona virusa. Ja takve maske rijetko vidim i na zdravstvenim radnicima, a kamoli na radnicima u javnim službama od kojih zavisi funkcionisanje države u ovom trenutku. Vidim ih na nekim gradskim tinejdžerima dok šetaju pse“, kazao je ovaj građanski aktivista.

„Ako pandemija pogodi Rome i Egipćane koji bez gotovo ikakve zaštite utovaraju i istovaraju smeće građana, da li je javnost svjesna da će od gomilanja smeća u roku od dva, tri dana izbiti epidemija tifusa, žutice, kolere i niza zaraznih bolesti koji se povezuju sa prljavštinom“, upozoravao je Beriša.

Ubrzo je stigao odgovor iz Glavnog grada: ,,Odgovorno tvrdimo da je gospodin Beriša jedini koji je iznio to zapažanje”.  Valjda u Glavnom gradu treba da se vjeruje zbog ovog ,,odgovorno”. Ili da misle da nešto nije istina samo zbog toga što je to zapažanje iznio aktivista UPRE.  Drugi su šutjeli, i okretali glavu.

UPRE-a je pripremila incijativu  kojom se traži da se zaposlenima na poslovima čistoće omogući beneficirani radni staž, a u pripremi je, objašnjava Beriša za Monitor i inicijativa za povišicu njihovih zarada. Po crnogorskim propisima, pravo na beneficirani staž imaju balerine i operski pjevači, a nemaju ljudi koji rade na utovaru i istovaru smeća. Da li je to logično i zdravom razumu prihvatljivo“, pita on. Sudeći po odgovorima Glavnog grada na izjave aktiviste UPRE, ali i dosadašnjih reakcija državne vlasti na inicijative o povećanju zarada nekim drugim herojima proljeća korone, inicijativa UPRE teško da može uroditi plodom.

Para za povišice naravno ima. Lažu časni odličnici sa visokih adresa kad kažu drugačije. Monitor je već pisao da su suštinska povećanja plate za zdravstvene i prosvjetne radnike moguća, ako bi se izvršila pravednija i racionalnija raspodjela novca iz budžeta. Ministri, tužioci, sudije, direktori direktorata, direktori javnih preduzeća primaju višestruko veće plate od ljekara i zaposlenih u obrazovanju.  Ti režimski stubovi  koštaju poreske obaveznike mjesečno  kao četiri do osam ljekara. Ne računajući privilegije koje  koriste. Službene automobile, plaćeno gorivo, hrana, dnevnice…Upoređenja sa herojima korone koji su zaposleni u komunalnim preduzećima su drastičnija. Gotovo neumjesna. Jedan ministar nas košta  kao deset komunalaca. I to ako se računa samo plata. U realnosti, sa privilegijama, to je mnogo, mnogo  više.  Kao četa komunalaca. Živko Banjević, doskorašnji direktor  Montenegro airlainsa, kompanije koja nas košta stotine miliona eura državne pomoći, vrijedi kao deset radnika Čistoće.  Pa i u doba korone, kad avioni ne lete, a Čistoća radi u tri smjene. Direktorica Plantaža Verica Maraš košta koliko 20 zaposlenih u Čistoći. Plata direktora Monteputa Jonuza Mujovića iznosi 2.200 eura. Desi  se da mjesečno od države zaradi još toliko. Zašto, u kartonu ne piše. Svakako nas košta kao deset komunalaca… I tako redom.

U JP Čistoća u Podgorici zapošljeno je oko 490 radnika. Mjesečno, ako se uzme  prosječna zarada, oni gradski budžet koštaju oko 180 hiljada eura.  Duplo više, oko 300 hiljada eura, grad godišnje troši na – hajdemo reći kako kako valja – na  komunikacione usluge. Bilo bi povišice za komunalce kad bi se samo malo manje telefoniralo. A šta bi tek bilo kad bi se malo smanjile zarade i privilegije lokalnih funkcionera.

Direktor JP Čistoća Podgorica, inače član opštinskog i glavnog odbora DPS-a, Andrija Čađenović, ima recimo platu oko 1.300 eura. To su četiri zarade njegovog zaposlenog. Opet ne računajući službeni auto, varijabile i ostale dodatke. Srđan Raičević, direktor Agencije za izgradnju Podgorice prima 1.450 eura, Daca Popović, direktorica Zelenila bivša direktorica Čistoće  – 1.270. Članovi porodice  sudeći prema imovinskim kartonima  u kojima su dužni da navedu i zarade svojih članova domaćinstva, nerijetko su takođe zaposleni u istim preduzećima.  Tako recimo suprug bivše direktorice Čistoće, Dace Popović, radi u Čistoći. Ćerka člana UO Čistoće Miodraga Kostića takođe radi u tom preduzeću, a supruga u JP Vodovod i kanalizacije. Trefilo se.

Iz ureda  ombudsmana nedavno su upozorili da su funkcioneri JP Čistoća u Podgorici privilegovani i kad je u pitanju dodjela stanova i kredita. Oni ih dobijaju pod povoljnijim uslovima od njihovih zaposlenih. Iako imaju zarade veće po nekoliko puta.

U fokusu javnosti svojevremeno je bila  afera oko dodjele stanova Isenu Gašiju, članu UO Čistoće. Gaši je aktivista DPS-a, zadužen za Konik. Opozicija je nerijetko označavala Gašija kao ,,neformalnog kralja na Koniku” koji DPS –u obezbjeđuje ogroman broj glasova zloupotrebljavajući svoju poziciju i siromaštvo stanovnika Konika.

Iako ima kuću u tom naselju, Gaši je dobio stan od Čistoće.  Kasnije je odlukom suda morao da ga vrati, ali je dobio 45 hiljada eura da riješi stambeno pitanje. Opozicija u loklanoj skupštini reagovala je kada se opet pojavio na listi za dodjelu stanova.  Mediji su nedavno objavili da Glavni grad namjerava da njegovoj NVO Udruženje Roma Crne Gore ustupi bez naknade na deset godina 6.064 kvadratna metra zemljišta na Vrelima ribničkim za izgradnju kulturnog centra za tu populaciju. Možda bi bilo para za njegove sunarodnike, zapošljene u Čistoći, kad Glavni grad samo ne bi Gašiju  džabe davao zemlju.

Zaboraviće se pregnuća komunalaca iz proljeća korone. Lako i brzo. Svi znamo,   za suštinsku  pravedniju raspodjelu novca  potrebna je  neka nova vlast. Drugačija. I dugačija opozcija.  I drugačiji mi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

PREDSJEDNICI SUDOVA STRAHUJU DA MOŽE DOĆI DO ZAGUŠENJA PREDMETIMA: Sudove čeka vanredno stanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi se nakon 25. maja polako vraćaju u redovan rad, ali će ih sačekati neriješeni predmeti prije i tokom Vladinih mjera

 

Dok se stanje sa korona virusom polako dovodi u red, sudije strahuju da bi u njihovim institucijama tek mogla da izbije kriza nakupljenih predmeta.

Za vrijeme trajanja Vladinih vanrednih mjera  usljed epidemije virusa COVID-19, sudovi su postupali samo u predmetima za koje nije bilo potrebno prisustvo stranaka. Suđenja  su održavana samo u hitnim slučajevima. Suđenja u ostalim predmetima odlagana su do dalje odluke suda. No, iako je stanje u sudovima bilo neredovno, građani, advokati i tužioci redovno su pokretali postupke pred sudskim instancama. Zbog toga će sudije nakon ublažavanja mjera u sudnicama (koje su predviđene za 25. maj), pored predmeta koje su odložili ranije, morati da rade na predmetima koji su podnijeti tokom trajanja epidemije, ali i onim koji budu oformljeni nakon 25. maja. To bi u osnovnim, višim i sudovima za prekršaje, koji procesuiraju veliki broj predmeta, moglo značiti „zagušenje“ sudija.

Iako u Vrhovnom sudu Crne Gore tvrde da je za vrijeme epidemije smanjen priliv predmeta u sudovima, predsjednici sudova, pogotovo onih u gusto naseljenim područjima, strahuju od velike gomile predmeta.

Sudija Alija Beganović, predsjednik bjelopoljskog Suda za prekršaje, smatra da  sudije nakon vraćanja u normalan rad čeka zahtjevan  posao. ,,Naravno,  ovo vrijeme će doprinijeti većem broju neriješenih predmeta. Sudije će biti u obavezi da učine dodatne napore da se nakon vraćanja suda u redovan rad zakažu sva ta suđenja u što je moguće kraćem roku. To će biti realnost svih sudija u Crnoj Gori, prvenstveno onih koji postupaju u prvom stepenu“, kazao je Beganović za Monitor.

Osnovni sud u najvećoj opštini na sjeveru Crne Gore – Bijelom Polju je, na primjer, već počeo sa pripremama za  rad nakon 25. maja, kako u njihovim sudnicama ne bi došlo do nagomilavanja predmeta.

„Sud će nakon početka uobičajenog režima, intenzivirati rad u granicama mogućeg. Rasprave i pretresi će biti zakazivani u većem broju nego ranije. Sa  posebnim režimom u odnosu na predmete hitne prirode koji imaju prioritet. Vrijeme godišnjih odmora za sudije i službenike koje je do sada bilo u julu i avgustu, djelimično će se skratiti u tom periodu ili pomjeriti za kasnije  kako bi se, što je moguće više, ublažile posljedice prekida redovnog režima rada nastalog kao posljedica epidemije korona virusa“, kazao je Monitoru predsjednik bjelopoljskog Osnovnog suda Radule Piper.

Njegov sud je  do 16. marta (kada su Vladine mjere stupile na snagu) imao 1.237 neriješenih predmeta, dok je nakon toga (do 11. maja) pristiglo još 494 predmeta. Piper je saopštio da njihov pravosudni sistem nema opciju da izdvoji rezultate obrade predmeta pristiglih nakon 16. marta, ali da su nakon Vladinih mjera od ukupnog broja predmeta riješena 494 predmeta.

Većina predsjednika osnovnih sudova će postupiti kao Piper, ukoliko dođe do zagušenja od kojeg strahuju, ali još nijesu preduzeli konkretne mjere. Predsjednici sudova koji inače ne obrađuju veliki broj predmeta, poput kolašinskog ili pljevaljskog, smatraju da kod njih nema straha da će doći  do zagušenja.

Podgorički Sud za prekršaje, koji obrađuje najveći broj predmeta iz svoje nadležnosti, mogao bi doći u nezgodnu poziciju jer je dvoje njihovih sudija izabrano u druge crnogorske sudove, a njihova radna mjesta još nijesu popunjena.

Predsjednica tog suda Nada Bjeković uvjerena je da će i u narednom periodu „uz puni angažman sudija, efektivnost i efikasnost u radu, odgovornost, trud i rad svojih saradnika obavljati posao tako da postignu odlične rezultate“. Vidjećemo.

Od vanrednog stanja u procesu rada strahuje i podgorički Viši sud, koji u redovnim uslovima obrađuje najveći broj predmeta iz svoje nadležnosti. Portparolka tog suda Aida Muzurović pojasnila je da oni ne strahuju od priliva predmeta iz drugostepene nadležnosti, koji obično čine većinu ukupnog broja predmeta, jer su sudije drugostepenih odjeljenja radile neprekidno s obzirom da se u tim slučajevima uglavnom ne zahtijeva prisustvo stranaka.

Do problema će doći u prvostepenom krivičnom (predmeti Višeg tužilaštva) i specijalnom (predmeti Specijalnog tužilaštva) referatu, gdje se održavaju glavni pretresi, a na kojima nerijetko prisustvuje veliki broj stranaka u postupku (okrivljeni, advokati, javnost).

„Preuranjeno je govoriti o mjerama koje će se preduzeti. To će zavisiti od priliva predmeta, ali treba očekivati određene redukcije u planu godišnjih odmora, a ako se ni tim mjerama „zagušenje“ ne bude moglo izbjeći, razmisliće se o prekovremenom radu kroz radne subote i slično“, kazala je  Aida Muzurović za Monitor.

Smatra  da im više od angažovanja sudija problem može biti prostor.

„Ukoliko mjere za održavanje fizičke distance i dalje budu na snazi, neće se moći koristiti kancelarije za suđenja sa više okrivljenih, a ni sudnice za suđenja sa velikim brojem okrivljenih, pa će pronalažanje adekvatnih prostora biti najizraženiji problem u budućem periodu“, objašnjava Muzurovićeva.

Zagušenje očekuju i osnovni sudovi u Podgorici i Nikšiću, najnaseljenijim gradovima u Crnoj Gori. Samo u Podgorici je od 16. marta (do 8. maja) pristiglo 1.499 predmeta.

Predsjednik nikšićkog suda Vukota Vujačić smatra da će se redukovani rad njegove institucije značajno odraziti na ukupne rezultate suda, ali i na poštovanje rokova.

„Uvjeren sam da će sudije ovog suda prema novonastalim okolnostima nastojati da efikasno rješavaju sve predmete u radu i da će nastojati da ažurno postupaju u zaduženim predmetima poštujući odredbe procesnih zakona i tako  ublažiti efekte smanjenog rada… U tom smislu povećaće se i obim posla drugih državnih službenika u sudu, prevashodno savjetnika i pripravnika, koji će pomoći sudijama u izradi nacrta odluka i time doprinijeti ukupnim rezultatima rada suda“, kazao je Vujačić za Monitor.

Iz PR službe Vrhovnog suda Crne Gore, kojim predsjedava Vesna Medenica, nijesu željeli da detaljnije komentarišu način organizacije nižih sudova nakon popuštanja mjera u sudnicama. Samo su saopštili da organizaciju posla samostalno obavljaju predsjednici sudova.

„Što se tiče organizacije rada sudova, o njoj predsjednici sudova samostalno odlučuju, kako bi se presude donosile blagovremeno. Predsjednik suda može, u skladu sa Zakonom o sudovima, izmijeniti godišnji raspored poslova u slučaju većeg broja predmeta. Takođe, predsjednik suda može donijeti odluku o radu u smjenama (u sudovima u kojima to nije uobičajena praksa), ili donijeti odluku o prekovremenom radu sudija, ako broj predmeta to zahtijeva“, saopšteno je Monitoru iz Vrhovnog suda.

Ne treba zaboraviti glavno: pravo i pravda u Crnoj Gori odavno su  u vanrednom stanju.

 

Neće dirati plate sudijama „prepoznatim po radu“

 

Na osnovu Vladine Odluke o obračunskom koeficijentu za fiskalnu 2020. godinu, koja će biti primijenjena prilikom obračuna majske i junske plate, predsjednicima sudova i sudijama (funkcionerima „A“ i „B“ kategorije), biće umanjene majska i junska zarada  50 odsto.

Grupom poslova „A“ obuhvaćeni su predsjednici Vrhovnog i Ustavnog suda Crne Gore. U grupi poslova „B“ su predsjednici: Apelacionog, Upravnog, Višeg, Privrednog, Osnovnog i Višeg suda za prekršaje. U ovoj grupi su i sudije Vrhovnog, Ustavnog, Apelacionog, Privrednog i Upravnog suda

Iz Vrhovnog suda saopštili su da se odluka neće odnositi na sudije koje su prepoznate po velikom broju predmeta – sudiju Višeg suda za prekršaje, sudiju Osnovnog suda, sudiju Suda za prekršaje, kao i na predsjednika Suda za prekršaje.  Kazali su  i da su ova radna mjesta klasifikovana u grupu poslova „C“.

Saopštili su da Vrhovni sud „ne može da prejudicira da li će smanjenje zarada u maju i junu uticati na motivaciju rada sudija“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRODAVAČICE I PRODAVCI NA PRVOJ LINIJI: Kad utihnu aplauzi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako najizloženiji virusu, prodavačice i prodavci tokom prvih dana pandemije,  nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, mogli da ostanu i bez jednog slobodnog dana koji su jedva dobili

 

O njima su vlasti u doba korone govorile malo, ili tek posredno, kad bi se neko zbog javnog zdravlja zabrinuo da li se trgovinski lanci pridržavaju propisanih mjera za zaštitu od virusa, i jesu li prodavnice dovoljno snabdjevene hranom. O zaposlenima  u trgovinama, njihovom položaju  i njihovom zdravlju, mnogo se manje brinulo. Ili gotovo uopšte nije. A prodavačice i prodavci su heroji proljeća korone. Iako najizloženiji virusu, tokom prvih dana pandemije, nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Poznato je – uglavnom se radi o ženama. Ali nije se pretrglo sa javnom brigom o tome ko im čuva djecu dok ne rade vrtići, a one danonoćno stoje na svojim radnim mjestima. Uz sve, ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, heroine i heroji korone mogle da ostanu i bez onoga što su jedva nedavno dobili – jednog slobodnog dana u sedmici. I ostanu najdiskriminisanija kategorija na tržištu rada. Za nagradu.

„Javna je tajna da su žene koje čine većinu zaposlenih u trgovinama i prije pandemije bile izložene neplaćenom prekovremenom radu, diskriminaciji, da mnoge nisu mogle da koriste praznike, slobodne dane, vikende, da su im zarade minimalne, da često potpisuju po njih nepovoljne ugovore i da ne mogu da računaju na pravnu zaštitu na radu”, podsjeća Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava. Ona napominje da su radnice  u trgovinama tokom prvih dana pandemije bile u stalnom riziku od zaraze, te da je to prošlo i bez pomena. „Bile su izložene gužvama, bez ikakve zaštitne opreme. A nekako se ova populacija žena uporno nalazi ispod radara inspekcije rada, a evidljiva je i za donosioce odluka”.

Da je trgovina jedan od sektora u kojima se radna prava odavno grubo krše, konstatuje i Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata (USSCG). „Zaposlenima u trgovini decenijama unazad misaona imenica predstavljala je uživanje prava na tzv. „tri osmice“ – osam sati rada, osam sati odmora, osam sati sna, posebno ovih osam sati rada. Prinuđeni da, usljed visoke stope nazaposlenosti u zemlji, sačuvaju svoja radna mjesta po svaku cijenu, zaposleni u trgovini su mahom pristajali na neograničeno radno vrijeme, rad bez prava na sedmični odmor, odmor u dane praznika i rad za zarade koje su daleko ispod državnog prosjeka”, kaže ona, istovremeno izražavajući zabrinutost zbog obnovljene inicijative Unije poslodavaca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo