Povežite se sa nama

OKO NAS

NAPREDAK DŽIJATA  LEKIĆA: Džijo, majstor, maestro   

Objavljeno prije

na

U obućarskoj radnji Džijata Džija Lekića vješta ruka iznošenim cipelama daruje novi život. Džijov Napredak je više od zanata. To je umjetnost

 

U maloj obućarskoj radnji, u Ulici Balšića u centru Podgorice, radi Džijat Lekić. Za mušterije omiljeni Džijo. Radnja se simbolično zove Napredak, a naprijed gura preko pola vijeka. Obućarski zanat je umjetnost, počinje priču Džijat, on ne pravi razliku između bogatog i siromašnog čovjeka. Cipele nose obojica.

,,U doba komunizma postojale su zadruge opančara i obućara. Tu se zanat pekao, šegrt je učio od majstora. Tu su i moji počeci“, prisjeća se Džijo. Zadruge su u Jugoslaviji omogućavale seoskom stanovništvu da, u vrijeme ratova, visokih poreza, nerodnih godina i primitivnih obrada zemlje, preživi  i poboljša svoj materijalni položaj. Tridesetih godina prošlog vijeka nastalo je i geslo zadrugara: ,,Udruživanje je zakon života na kome se temelji svekoliki napredak“.

Vrijeme je odnijelo komunizam, a sa njim i posljednju zadrugu. Od 2005. godine, kada se osamostalio, Džijat je u Napretku svakoga dana, izuzev nedjeljom, od sedam ujutru do osam uveče. ,,Koliko muzike toliko para“ – važi u njegovom slučaju..

Sa 16 godina uplovljava u obućarske vode. ,,Zanatlija mora da se preda svom poslu.  Da bi se obućarski zanat usavršio potrebne su od dvije do pet godina. Nije teško, kada postoji volja“.

U Napretku radi još i Omer Mujo Hodžić, Džijatov rođak. Tu je već sedam ili osam godina, a na zanat se već odavno privikao. Sa osmijehom kaže da se teže privići na ćud ljudi: ,,Kada popravljamo ženske potpetice, na svaki udarac čekića, onim osjetljivijim mušterijama se otrgne jedno – pazite!“.

Džijat kaže da posla ne fali i da od obućarstva može da se živi. Svejedno, obućar se u Crnoj Gori može postati jedino praksom u nekoj obućarskoj radnji. Škola za ovaj zanat ne postoji.

Vlasnik Napretka se prisjeća vremena kada su u Crnoj Gori radile fabrike koje su prehranjivale porodice: ,,Imali ste Titeks, Košutu, Polimku, fabriku Radoje Dakić, Marko Radović, Obod i mnoge druge. Svaka je zapošljavala po par hiljada ljudi. Gradovi u kojima su se nalazile bili su naši industrijski centri, a sa njihovim zatvaranjem mnogi su izgubili radna mjesta i sada polako odlaze iz Crne Gore. One su nekada bile simboli našeg napretka a sada su ruševine“.

,,Preduzetnik finansijski bolje živi u kapitalizmu. Ipak, onda je bilo sigurnije. Ne branim nikoga, nisu mi komunisti ništa dali, osim čekića. Znalo se, koliko radiš, toliko zaradiš. Sad više ništa nije sigurno, živi se od danas do sjutra. Vrijeme je strahovanja“, priča Džijat.

Kalup za širenje, presa, mašina za šivenje i čekić samo su neki od obućarskih alata. U radnji Napredak cipele popravljaju, a ne proizvode. Džijat nerado kaže da razlog za to nije samo finansijske prirode. Tržište diktira tempo, a preprodaja i uvoz su u Crnoj Gori lagodniji put do zarade.

Dani kada se nosila obuća koju su proizvodile Lenka i Mladost iz Bijelog Polja, davno su iza nas. Fabrike su privatizovane, a radnici su završili na birou rada. Mnogi su, umjesto otpremnina, prije dočekali invalidske penzije, jer su u međuvremenu zbog stalnog kontakta sa štetnim materijama oboljeli od vaskulitisa i drugih bolesti.

Život u savremenoj Crnoj Gori,  Džijat Lekić opisuje iskustvom koje je imao sa svoja dva šegrta: ,,Strpljenje je među glavnim obućarskim vrlinama. Ali, u potrazi za boljim životom, ono se lako gubi. Dva momka koja su vrijedno radila kod mene ipak je privuklo inostranstvo. Razumljivo“.

U Crnoj Gori postoje mini grantovi za zanatlije koje dodjeljuju ministarstva, strana preduzeća ili organizacije Evropske unije. Džijat kaže da taj novac nije dovoljan ni za opremu.

Najviše ga brine što je u silnim traganjima, ambicijama i zaradama izgubljen  osjećaj za porodicu i ona toplina doma. Nada se da će se to bar malo promijeniti novim Zakonom o neradnoj nedjelji.

U Napretku  popravljaju i kaiševe, tašne i torbe, kofere. Ovdje dolaze svi, od političara do penzionera, a ni veresija im nije strana. Džijat kaže da su cijene za obućarske usluge u Crnoj Gori, u odnosu na region, daleko niže, ali da ih zbog siromaštva ne dižu. U Hrvatskoj su, na primjer,  popravke peta i polovina muških cipela dva puta skuplje. Bez obzira na to, Džijat često u šali kaže mušterijama: ,,Ti doneseš nove cipele, mi ih napravimo još novijim“.

Njegovo iskustvo svjedoči da u Crnoj Gori kupac nije zaštićen. ,,Mnogi ne znaju šta kupuju. Jednom sam mušteriji, koja je na popravku donijela čizme poznate marke, rekao da je veliki novac, umjesto za pravu kožu, dala za skaj. Ovakve prevare su česte“. Nije zlato sve što sija. On objašnjava da se uvozi obuća čiji izgled prija oku, a da se o kvalitetu manje vodi računa. Cijene su, naravno, visoke. Opasnost obućarskom zanatu vreba iz nekih kineskih butika, od cipela koje su za jednokratnu upotrebu i koje ne vrijedi popravljati. Jednostavnije je i ekonomičnije kupiti nove.

Obućarska radnja je atelje gdje vješta ruka obućara iznošenim cipelama daruje novi život. Džijov Napredak je više od zanata. To je umjetnost.

                                                                                                                      Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREVARE U ONLAJN TRGOVINI: Sajber mačak u vreći

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina preko interneta je jednostavna, ali može da bude mač sa dvije oštrice. Narudžbine nekada ne ispunjavaju  očekivanja kupaca, a dešava se i da ostanu praznih ruka i džepova

 

Zahvaljujući razvoju interneta, korisnici širom svijeta mogu jednim potezom miša obaviti trgovinu. Onlajn kupovina postaje sve primamljivija. Nema gužvi, neljubaznih prodavaca, traženja parkinga. Ali, prevare čuče iza klika kao i iza ćoška.

Onlajn šoping se obavlja na globalnom tržištu. Na Instagramu i Fejsbuku postoji veliki broj stranica koje imaju po nekoliko hiljada pratilaca i  ’bave’ se prodajom odjeće. Ovdje vrebaju neregistrovani prodavci koji otvaraju lažne profile preko društvenih mreža i tako pokušavaju da sakriju pravi identitet. Aprilski izvještaj analitičke kompanije Ghost Data pod nazivom Instagram i falsifikovanje pokazao je da skoro 20 odsto svih objava o modnim proizvodima na Instagramu sadrži promociju kopija originalnih proizvoda. Identifikovano je više od 56 hiljada profila koji prodaju od lažnih Adidas trenerki sve do Šanel torbi. Poređenja radi, 2016. godine ovakvih profila je otkriveno oko 20 hiljada. Najviše njih napravljeno je u Kini i Rusiji.

U izvještaju piše: ,,Ovakvi modni profili, koji su uglavnom usmjereni na suzbijanje konkurentnosti luksuzne mode, izuzetno su aktivni. Industrija krivotvorene robe ostvaruje prihod od 1,2 biliona dolara svake godine. Internet tržište raste takvom brzinom da je čak privuklo pažnju Trampove administracije, koja je nedavno oformila odjeljenja za unutrašnju sigurnost i trgovinu. Ona će u narednih nekoliko mjeseci raditi na izradi plana za borbu protiv prodaje krivotvorevina na mreži“.

Nekada prestižni modni brendovi reaguju i tuže kompanije koje prodaju lažnjake. Tako je prije nekoliko godina došlo do sudskog spora između brenda Gucci i kompanije Alibaba. Spor je riješen tako što su se obje strane složile da zajedno rade na spriječavanju prodaje lažnih proizvoda.

Onlajn varalice postaju suptilnije u izgradnji svojih fasada. Shvatili su da im je od prodaje fejk proizvoda jeftinije da prodaju maglu. Tako se dešava i da proizvodi uopšte ne stignu do kupaca. Sagovornica Monitora K.M. prepričava neprijatnost koju je doživjela prilikom kupovine preko jednog Instagram profila: ,,Naručila sam patike koje sam platila oko 60 eura. Čekala sam na njih dva mjeseca, a onda mi je postalo jasno da ih nikada neću dobiti. Od lažnog prodavca sam dobila odgovor da su se patike vjerovatno zagubile prilikom dostave. Kada sam zahtijevala da dobijem ono što sam platila, rekao je da je on jednom platio isporuku i da ne namjerava da to uradi ponovo. Prvo sam bila ljuta na njega zbog prevare, a kasnije na sebe što sam ispala lakovjerna“.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

USPJEŠNO TURISTIČKO LJETO NA SJEVERU: Stranim gostima sve privlačnije planine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekivanja s početka ljetnje turističke sezone su se obistinila. Na sjeveru su zadovoljni brojem ostavrenih noćenja.   Inostrani gosti činili su većinu  u Kolašinu i na Žabljaku. Porastao je i broj turista, koji su za odmor odabrali  katune i seoska domaćinstva

 

Nema razloga za nezadovoljstvo- jedinstvena je ocjena protekle turističke sezone na sjeveru države. U  turističkim organizacijama kažu da je  ukoliko nije bila bolja, miinula sezona je, prema broju ostavrenih noćenja,  bar na nivou prošlogodišnje .         Takve tvrdnje, u kolašinskoj Turističkoj organizaciji (TO) , nažalost i dalje ne mogu potkrijepiti konkretnim podacima o broju gostiju.  Razlog je višegodišnja neažurnost u  naplati boravišne takse, pa tako je broj noćenja ostavrenih tokom ljeta, poznat samo za nekoliko većih hotela. No i pored skromnih prihoda, tvrde, uspjeli su da učine mnogo kad je riječ o promociji Kolašina, pa se to odrazilo i na uspješnost sezone.

„ Prema podacima iz hotela „Šeraton“ i „Bjanka“  ovo turističko ljeto bilo je znatno bilje od prošlog. Gosti tih objekata su, uglavnom, strani turisti. Kolašin je prije nekoliko mjeseci dobio još jedan hotel visoke kategorije, tako da smo, računjajući i veliki broj manjih objekata, imali šta da ponudimo turistima različite platežne moći.“- kaže za Monitor direktor TO Aleksandar Vlahović.

Nije falilo, tvrdi, ni manifestacija koje su obogatile vanpansionsku ponudu.  Tokom mula i avgusta na kolašinskim ulicama i u sali Centra za kulturu, podsjeća direktor TO,  bilo je sadržaja koji su, takođe, mogli da zadovolje različite ukuse.  Joga fest, Korifej tatar, veliki broj izložbi, promocija knjiga, Etno kamp, Pazrni dan…., samo su neki od sadržaja namijenjenih turistima.

Kolašin je ove godine, objašnjavaju u TO, imao i „adut više“. Novi Ski centar na Bjelasici otvorio je vrata turistima i tokom ljetnje sezone,,a posjeta je, tvrde, zadovoljavajuća.

Vlahović nije komentarisao hendikep s kojim je Kolašin ušao u ljetnju turističku sezonu. Naime, tokom proljeća organizatori Tango kampa su otkazali tu manifestaciju, koja je godinama  punila smještajne kapacitete tokom avgusta. Nema ni zvaničnih podataka , koliko je nedolazak tangerosa iz cijelog svijeta , štetio bilansu ovog turističkog ljeta.

Prema zvaničnim podacima,  na  Žabljaku je u toko većeg dijela  ljetnje sezone popunjenost smještajnih kapaciteta bila preko 80 odsto.I u tom gradu većinu turista činili su stranci, kojih je bilo i više od dvije trećine od ukupnog broja gostiju. Najviše  iz  Francuske, Njemačke, Češke, Poljske i Slovenije, a porastao je broj gostiju iz KINE.

Posjetioci Žabljaka i ovog ljeta najviše su se zadržavali na prostoru NP Durmitor, ali je bilo velikog interesovanja i za  rafting rijekom Tarom, planinarenje, kao i posjetu Crnom jezeru.

“Imali smo i novoteta ovog ljeta, kako što je  električni autobus Opštine  koji je prošle godine dobijen kao donacija, a sada svakodnevno više puta saobraća od centra grada do Savinog kuka. Za grupe JE organizovana panoramska vožnja do Ribljeg i Vražjeg jezera, kao i posjeta kulturno-istorijskom nasljeđu ili stećcima, koji su ušli na UNESCO-vu listu zaštite.“- kažu u Žabljačkoj TO.

Za razliku od kolega u Kolašinu, na Žabljaku su uveli red i u naplatu boravišne takse. Kampanja, koju su  prošle godine, započeli resorno ministarstvo,   lokalnu samoupravu, Poresku upravu, TO, tvrde, na žabljaku je dala rezultate.  Zbog toga je naplata boravišne takse i prijava i odjava turista za  oko 50 odsto bila  bolja u ljetnjem periodu.

I u Kolašinu i na Žabljaku kažu da je predsezpna bila značajno lošija od prošlogodišnje, pa su tokom druge polovine maja i početkom juna zabilježili osjetan pad broja noćenja  u odnosu na lani. U obje TO nadaju se, međutim, produžetku sezone. Prema najavama, gostiju neće faliti ni tokom septembra i oktobra.

“Već imamo dobar buking za septembar i prvu polovinu oktobra i iskreno očekujemo da će se taj početni gubitak nadoknaditi u periodu, koji je pred nama.”,- kažu na Žabljaku.

Prema broju rezervacija u dva najveća hotela, slično će biti i u Kolašinu. Kako je rekao Vlahović, za  kraj ljeta i početak jeseni, najavljen je veliki broj seminara, ali i grupne posjete, uglavnom, stranih gostiju.

„Međutim, posjetu privatnom smještaju može da pokvari loše vrijeme i to bi bila velika šteta. Slično se desilo i tokom proljeća. Posjeta velikim hotelima je bila standardna, dok su najviše štete od lošeg vremana imali vlasnici malih pansiona“. – objašnjava on.

Dobra vijest za sjever je što je ove godine je osjetan porast broj gostiju i u seoskim domaćinstvima  koja se bave turizmom. Prema zvaničnim podacima, Većina od oko 100 domaćinstava u Crnoj Gori, koji na taj način dopunjavaju kućni budžet,  sa sjevera su. U Regionalnoj razvojnoj  agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije (RDA), koja raznim projektima podspješuje tu vrstu turizma smatrjaju da će , naročito, strani gosti sve česće dolaziti na sela i katune da odmaraju.

RDA je,  prije pet godina, kaže direktorica Jelena Krivčević, vjerujući u potencijale ruralnog sjevera, kao atraktivne turističke destinacije počela da osnažuje pojedine poljoprivrednike  da na svojim domaćinstvima ugoste, turiste.

„Tada je ta ideja djelovala prilično neralno. Ljudi na našim selima nijesu vjerovali da imaju nešto vrijedno da ponude i da će prvući , ali i da će umjeti da udovolje zahtjevima turista. Ispostailo se da je drugačije, pa sada, iako se cijela priča razvijala korak po korak, imamo i zadovoljne domaćine i zadovljne goste. „- kaže ona.

Izmjenama u zakonu, od skoro se za taj vid turiza mogu registrovati i domaćinstva na katunu. Direktorica RDA, smatra da je to donijelo mnogo pogodnosti, a strani turisti su, tvrdi ona, s oduševljeme prihvatii odore na jestima „gdje je vrijeme stalo“ i gdje često nedostaje mnogo onog na šta su u civlizaciji navikli.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TREĆINA ZAPOSLENIH U KOLAŠINSKOJ OPŠTINI ANAGAŽOVANA UGOVORIMA: Partijska zapošljavanja pod šifrom „tajno“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz obrazloženje da im je neophodan ekspertski kadar, vladajuća kolašinska koalicija zapošljava sugrađane, a od javnosti kriju podatke o njihovim kvalifikacijama, zaradama i poslu koji obavljaju

 

Skoro trećina onih koji trenutno obavljaju poslove u kolašinskoj  lokalnoj upravi su, prema nedavnom priznanju predsjednika Opština Milosava Bulatovića, angažovani prema nekoj vrsti ugovora.  Ni pola godine, od kako su mu novinari i opozicioni odbornici postavili pitanja o razlozima značajnog  povećanja broja zaposlenih u opštinskoj administraciji, on nije precizirao o kakvim je ugovorima riječ. On  smatra da štiti lične podatke svojim službenika, odbijajući da javnosti odgovori koju školsku spremu imaju, koje poslove obavljaju i koliko su za to plaćeni oni koje je ugovorima angažovao.

Bulatović tvrdi i da  lokalnoj administraciji od kako je on na funkciji predsjednika Opštine nema ni volonetara. Prije nekoliko mjeseci je tvrdio da su nekolicina službenika u njegovom kabinetu volonteri. Kad je prestao taj njihov status i kada su počeli da naplaćuju svoj rad nije odgvorio.

Prema zvaničnim podacima iz Opštine, osim šest funkcionera, sedam sekretara, odnosno,  načelnika i komandira službi i 56 zaposlenih na neodređeno vrijeme radi i 23 osobe po ugovorima.    Za njihovo angažovanje nije bilo saglasnosti Ministarstva finansija.

U kolašinskoj opoziciji smatraju da je broj angažovanih ugovorima znatno veći.  Za odbornički kluba Demokrata skrivanje podataka o  svima koji rade u Opštini predstavlja   grubu obmanu  javnosti i pokušaj da se prikriju sve nezakonitosti u radu lokalne samouprave.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo