Povežite se sa nama

OKO NAS

NAPREDAK DŽIJATA  LEKIĆA: Džijo, majstor, maestro   

Objavljeno prije

na

U obućarskoj radnji Džijata Džija Lekića vješta ruka iznošenim cipelama daruje novi život. Džijov Napredak je više od zanata. To je umjetnost

 

U maloj obućarskoj radnji, u Ulici Balšića u centru Podgorice, radi Džijat Lekić. Za mušterije omiljeni Džijo. Radnja se simbolično zove Napredak, a naprijed gura preko pola vijeka. Obućarski zanat je umjetnost, počinje priču Džijat, on ne pravi razliku između bogatog i siromašnog čovjeka. Cipele nose obojica.

,,U doba komunizma postojale su zadruge opančara i obućara. Tu se zanat pekao, šegrt je učio od majstora. Tu su i moji počeci“, prisjeća se Džijo. Zadruge su u Jugoslaviji omogućavale seoskom stanovništvu da, u vrijeme ratova, visokih poreza, nerodnih godina i primitivnih obrada zemlje, preživi  i poboljša svoj materijalni položaj. Tridesetih godina prošlog vijeka nastalo je i geslo zadrugara: ,,Udruživanje je zakon života na kome se temelji svekoliki napredak“.

Vrijeme je odnijelo komunizam, a sa njim i posljednju zadrugu. Od 2005. godine, kada se osamostalio, Džijat je u Napretku svakoga dana, izuzev nedjeljom, od sedam ujutru do osam uveče. ,,Koliko muzike toliko para“ – važi u njegovom slučaju..

Sa 16 godina uplovljava u obućarske vode. ,,Zanatlija mora da se preda svom poslu.  Da bi se obućarski zanat usavršio potrebne su od dvije do pet godina. Nije teško, kada postoji volja“.

U Napretku radi još i Omer Mujo Hodžić, Džijatov rođak. Tu je već sedam ili osam godina, a na zanat se već odavno privikao. Sa osmijehom kaže da se teže privići na ćud ljudi: ,,Kada popravljamo ženske potpetice, na svaki udarac čekića, onim osjetljivijim mušterijama se otrgne jedno – pazite!“.

Džijat kaže da posla ne fali i da od obućarstva može da se živi. Svejedno, obućar se u Crnoj Gori može postati jedino praksom u nekoj obućarskoj radnji. Škola za ovaj zanat ne postoji.

Vlasnik Napretka se prisjeća vremena kada su u Crnoj Gori radile fabrike koje su prehranjivale porodice: ,,Imali ste Titeks, Košutu, Polimku, fabriku Radoje Dakić, Marko Radović, Obod i mnoge druge. Svaka je zapošljavala po par hiljada ljudi. Gradovi u kojima su se nalazile bili su naši industrijski centri, a sa njihovim zatvaranjem mnogi su izgubili radna mjesta i sada polako odlaze iz Crne Gore. One su nekada bile simboli našeg napretka a sada su ruševine“.

,,Preduzetnik finansijski bolje živi u kapitalizmu. Ipak, onda je bilo sigurnije. Ne branim nikoga, nisu mi komunisti ništa dali, osim čekića. Znalo se, koliko radiš, toliko zaradiš. Sad više ništa nije sigurno, živi se od danas do sjutra. Vrijeme je strahovanja“, priča Džijat.

Kalup za širenje, presa, mašina za šivenje i čekić samo su neki od obućarskih alata. U radnji Napredak cipele popravljaju, a ne proizvode. Džijat nerado kaže da razlog za to nije samo finansijske prirode. Tržište diktira tempo, a preprodaja i uvoz su u Crnoj Gori lagodniji put do zarade.

Dani kada se nosila obuća koju su proizvodile Lenka i Mladost iz Bijelog Polja, davno su iza nas. Fabrike su privatizovane, a radnici su završili na birou rada. Mnogi su, umjesto otpremnina, prije dočekali invalidske penzije, jer su u međuvremenu zbog stalnog kontakta sa štetnim materijama oboljeli od vaskulitisa i drugih bolesti.

Život u savremenoj Crnoj Gori,  Džijat Lekić opisuje iskustvom koje je imao sa svoja dva šegrta: ,,Strpljenje je među glavnim obućarskim vrlinama. Ali, u potrazi za boljim životom, ono se lako gubi. Dva momka koja su vrijedno radila kod mene ipak je privuklo inostranstvo. Razumljivo“.

U Crnoj Gori postoje mini grantovi za zanatlije koje dodjeljuju ministarstva, strana preduzeća ili organizacije Evropske unije. Džijat kaže da taj novac nije dovoljan ni za opremu.

Najviše ga brine što je u silnim traganjima, ambicijama i zaradama izgubljen  osjećaj za porodicu i ona toplina doma. Nada se da će se to bar malo promijeniti novim Zakonom o neradnoj nedjelji.

U Napretku  popravljaju i kaiševe, tašne i torbe, kofere. Ovdje dolaze svi, od političara do penzionera, a ni veresija im nije strana. Džijat kaže da su cijene za obućarske usluge u Crnoj Gori, u odnosu na region, daleko niže, ali da ih zbog siromaštva ne dižu. U Hrvatskoj su, na primjer,  popravke peta i polovina muških cipela dva puta skuplje. Bez obzira na to, Džijat često u šali kaže mušterijama: ,,Ti doneseš nove cipele, mi ih napravimo još novijim“.

Njegovo iskustvo svjedoči da u Crnoj Gori kupac nije zaštićen. ,,Mnogi ne znaju šta kupuju. Jednom sam mušteriji, koja je na popravku donijela čizme poznate marke, rekao da je veliki novac, umjesto za pravu kožu, dala za skaj. Ovakve prevare su česte“. Nije zlato sve što sija. On objašnjava da se uvozi obuća čiji izgled prija oku, a da se o kvalitetu manje vodi računa. Cijene su, naravno, visoke. Opasnost obućarskom zanatu vreba iz nekih kineskih butika, od cipela koje su za jednokratnu upotrebu i koje ne vrijedi popravljati. Jednostavnije je i ekonomičnije kupiti nove.

Obućarska radnja je atelje gdje vješta ruka obućara iznošenim cipelama daruje novi život. Džijov Napredak je više od zanata. To je umjetnost.

                                                                                                                      Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA VIRUS SVE BLIŽI: Najteže posljedice u neuređenoim državama i među ranjivim grupama  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija se širi.  Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima se pojavila   zaraza.  I borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere. Više zemalja je odlučilo  da izdvoji ogromne sume novca za razvoj vakcine protiv ovog virusa.  Generalni sekretar UN Antonio Guterešje je pozvao članice svetske organizacije da što pre stave na raspolaganje 675 miliona dolara za borbu protiv ove zaraze

 

Ulice puste ili sa tek ponekim prolaznikom. Neke prodavnice i ustanove rade, ali sva mesta na koja se ljudi okupljaju su zatvorena. I škole, pozorišta, teretane.

Opis ne dolazi iz kineskog Vuhana, već iz više od deset “zatvorenih gradova” u severnim provincijama Italije Lombardije I Veneta. Zajedničko im je izbijanje korona virusa.

Strah i nervoza se šire Italijom. Poluprazni rafovi ukazuju da ljudi prave zalihe hrane.  Sve je više ljudi sa maskama na licu. No, maske, kao i rukavice i higijenske sprejove je sada veoma teško kupiti u radnjama i na internetu jer su prioritet bolnice.

Epidemija se širi.  Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima su se pojavili prvi slučajevi zaraze. Istovremeno, i borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere.

U epicentru zaraze epidemije, kineskoj provinciji Hubej i metropoli Vuhan je, prema proceni Svetske zdravstvene organizacije (SZO) zaraza prešla kulminaciju. Broj novozaraženih počeo je da se smanjuje. U sredu uveče je u Kini bilo 78,190 obolelih i bolesti je podleglo 2,718 osoba.  Posebno je pogođeno kinesko zdravstveno osoblje, zaraženo je preko 3.000 lekara i pomoćnog bolničkog osoblja.

U najteže pogođenoj evropskoj državi Italiji je u sredu posle podne bilo 383 zaraženih, među njima četvoro dece i jedna 17-togodišnja devojka, 12 je preminulo, a još 209 osoba je u izolaciji. Kod preminulih je po pravilu reč o osobama koje su već lečene od neke druge bolesti.

Većina inficiranih je u bogatom regionu Lombardija, koncentrisanom u području južno od Milana, No, vlasti su uvele ograničenja na širem području severa Italije gdje živi više od 25 miliona ljudi – oko Milana, Torina i zaleđa Venecije – u tzv. ekonomskom srcu zemlje. Mere za sada nisu zaustavile širenje bolesti.

U Kini se vodi svojevrstan “narodni rat” protiv kovid-19. Pored ogromnih ljudskih napora, na raspolaganje je stavljeno oko 13 milijardi eura za obuzdavanje širenja virusa.  Potpuno je zabranjena prodaja, pa čak i konzumiranje mesa divljači, jer se pretpostavlja da se virus širi i u divljini – iako to dosadašnja saznanja ne potvrđuju.

Peking je objavio da blisko sarađuje s Japanom i Južnom Korejom kako bi obuzdali zarazu. U Južnoj Koreji se trenutno virus najbrže širi. Više je od 1.260 slučajeva i 12 umrlih.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO UČITI PRAZNOG STOMAKA: Gladna djeca, tu pored nas

Objavljeno prije

na

Objavio:

Već četiri godine Udruženje roditelji pokušava da izdejstvuje besplatne užine za osnovce iz socijalno ugroženih porodica. Nedavno su predstavili njihove ispovijesti, u kojima djeca govore da idu i odlaze iz škole gladna. Samo u Podgodici je preko 1.400 takve djece u osnovnim školama. Institucije ćute

 

,,Ja ujutru pojedem malo hljeba (od obroka iz narodne kuhinje), a juče uveče je Ivan (brat) sve sam pojeo pa jutros ni malo nije bilo i ništa nisam imala da jedem, pa ću jesti posle škole kad nam opet donesu”, iskaz je učenice šestog razreda jedne podgoričke osnovne škole koje je prošle nedjelje putem društvenih mreža podijelilo Udruženje roditelji. Njen vršnjak kaže: ,,Ja mrzim kad je odmor u školi, uvijek sjedim sam u dvorištu, oni svi trče u prodavnicu da kupe užinu”.

Ispovijesti gladne djece izazvale su veliku pažnju na internetu: ,,Ja nikad ne nosim užinu, a kad me pitaju drugarice zašto,  kažem da nisam gladna. Malo ih slažem”, ispovjest je učenice petog razreda. Pored tuge i bijesa koje su izazvale ove ispovijesti, kampanja I ja želim užinu, imala je efekat – do Nove godine zahvaljujući donacijama dijeljeno je oko 50 užina, prije početka kampanje 130, a sada blizu 400. To još uvijek nije dovoljnom obzirom da je samo u Podgorici  preko 1.400 osnovnoškolaca čije familije primaju materijalno obezbjeđenje porodice.

Iako je tek sada dospio u fokus ovo je dugogodišnji problem. Udruženje roditelji već četiri godine pokušava da skrene pažnju na njega: ,,Inicijativu za besplatnu đačku užinu djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica pokrenulli smo neposredno nakon što je škola Sergije Stanić uvela đačku užinu kao mogućnost za osnovce iz Pogorice od 2016. godine. Tada nam se ovaj model učinio kao najbolje rješenje da pokrenemo inicijativu u uradimo nešto po ovom pitanju jer smo znali da ima djece koja nemaju užinu u školi i kojoj je obrok iz narodne kuhinje jedini koji imaju tokom dana”, kaže za Monitor Lepa Žunjić, socijalna radnica i programska direktorica u Udruženju.

Monitor je pitao nadležne šta su oni radili: da li imaju namjeru da pomognu ovu inicijativu, da li su ranije pomagali, kako namjeravaju da riješe ovaj problem? Iz Ministarstva prosvjete, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Glavnog grada, odgovore nijesmo dobili

Udruženje roditelji obratilo se, još 2016, ministarstvima vjerujući da je to najbolje rješenje koje bi se obezbijedilo kontinuitet i mogućnost da ova praksa postoji u svim opštinama, ali to njima nije bilo prihvatljivo, kaže Žunjić.

,,Onda smo 2017. godine u partnerstvu sa upravom škole za srednje i visokostručno obrazovanje,,Sergije Stanić” inicijativu uputili Glavnom gradu. Oni su budžetom izdvojili određenu sumu novca ali ona nije bila dovoljna da obuhvati svu djecu koja imaju potrebu za ovom vrstom podrške, jer je nedostajalo još dosta novca, a resorna ministarsva nijesu htjela da se uključe jer je bila u pitanju samo jedna opština. I tako smo se vrtjeli u krug”, priča Žunjić.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

INICIJATIVA DA GORICA POSTANE ZAŠTIĆENO PRIRODNO DOBRO: Vapaj posljednje oaze mira Podgorice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon brojnih pritisaka, iz Glavnog grada Podgorice uputili su inicijativu Ministarstvu održivog razvoja i turizma da se brdo Gorica zaštiti kao prirodno dobro. Predloženo je i da se do daljnjeg zabrani sva gradnja na ovom području. Dosadašnje upravljanje zelenim površinama glavnog grada ne uliva nadu da se ne radi o još jednom pukom obećanju uoči izbora

 

Iz Glavnog grada Podgorice su tokom minule nedjelje uputili inicijativu Ministarstvu održivog razvoja i turizma za izmjenu Prostorno-urbanističkog plana koji se odnosi na brdo Gorica. Predloženo je da se do daljnjeg zabrani sva gradnja na ovom području koje bi uskoro moglo da postane zaštićeno prirodno dobro.

Ova odluka gradske uprave uslijedila je nakon što su iz Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija (URA) ukazali na novo rasparčavanje Gorice i na to da bi ovom parku-šumi trebalo dodijeliti veći stepen zaštite. U njoj ništa ne bi bilo sporno, da ko zna koliko puta nadležni nisu rekli, pa porekli.

Iz Glavnog grada su prvobitno saopštili da na Gorici nema ni govora o devastaciji, već da se sporni radovi, na koje su iz URE skrenuli pažnju, izvode za potrebe komunalnog opremanja objekata. Riječ je o rekonstrukciji Ulice Veliše Mugoše, izgradnji Ulice Nova 1 sa upravnim parkingom, Ulice Nova 2 i dijelu saobraćajnice Ulica Nova 3, pored objekata u podnožju Gorice. Realizacija ovih saobraćajnica, kako navode, predstavlja jednu od većih investicija u saobraćajnu infrastrukturu na području Glavnog grada u ovoj godini, a vrijednost ugovorenih radova iznosi preko million eura sa PDV-om. ,,To je ugovorena obaveza Glavnog grada Podgorice, a vrši se na osnovu usvojene projektne dokumentacije. Izgradnja, odnosno rekonstrukcija ovih saobraćajnica, predviđena je Detaljnim urbanističkim planom (DUP) Zagorič 1 – dio Zone A, sa izmjenama i dopunama iz 2013. godine. Saobraćajnice će imati javnu rasvjetu, atmosfersku, fekalnu kanalizaciju i vodovod, kao i semafor na raskrsnici Ulice II Crnogorskog bataljona i Nove 1. Uz saobraćajnice je predviđen i trotoar”, tvrdili su iz Glavnog grada.

Tek nakon što su ovu inicijativu URE podržali kopredsjedavajući pokreta Evropskih zelenih i poslanik u Evropskom Parlamentu (EP) Tomas Vajc i šef kancelarije Fondacije Hajnrih Bel za Balkan Simon Ilse, dio opozicije i građani, iz Glavnog grada saopštili su da su pristupili novoj analizi prostora u podnožju Gorice s akcentom na definisanje planskih dokumenata DUP Nova Varoš, Gorica C, Zagorič 1 dio Zone A, Zagorič 1 i  Zagorič 2. Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković, ovog puta je priznao da bi realizacijom važećih planskih rješenja bila značajno narušena vrijednost brda Gorica kao park šume. ,,U zahvatu pomenutih planskih dokumenata planirani su objekti koji gabaritima i planiranim kapacitetima mogu narušiti vrijednost prostora parka kao jedinstvene cjeline. Pored toga, za obezbjeđenje normalnog funkcionisanja ovih objekata potrebno bi bilo obezbijediti odgovarajuću infrastrukturu”, rekao je on.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili ne
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo