Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mozak operacije komandovao iz Srbije

Objavljeno prije

na

Pozivajući se na izvore iz tužilaštva Srbije, mediji mjesecima špekulišu da je istraga proširena na pljevaljske biznismene, braću Darka i Dušana Šarića, zbog umiješanosti u šverc 2,7 tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Imena Šarića su pominjana od samog početka istrage, odmah po otkriću narko-pošiljke, mada za njihovo povezivanje sa krijumčarenjem kokaina u tom trenutku nije bilo dokaza. Niko od zvaničnih predstavnika srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), policije i specijalnog tužilaštva koji vode istragu, do danas nije želio da otkrije da li i kakve dokaze imaju protiv Šarića. Srpski specijalni tužilac Miljko Radisavljević je za beogradske Večernje novosti izjavio da se protiv braće Šarić ne vodi istraga u Argentini i Urugvaju. Međutim, nije bio izričit da se takav postupak ne vodi u Srbiji, primijetio je taj list. Na to je beogradski tabloid Alo dodao da je tužilac Radisavljević saopštio da za sada prikupljeni dokazi o švercu droge ukazuju da je vođa kriminalne grupe koja se bavila tim nelegalnim poslom uhapšeni Željko Vujanović iz Kragujevca, porijeklom iz Crne Gore. Vujanović je, prema pisanju medija, blizak rođak porodice Šarić.

Ni direktor policije Srbije Milorad Veljović za Blic nije želio da licitira sa imenima organizatora grupe, dok se protiv njih ne pokrene postupak, ali je naveo da se radi o klanu koji je u Srbiji čak pokušavao da utiče i na politiku.

TVRDNJE O ISTRAZI – BESMISLICA: Dušan Šarić (31) je početkom nedjelje za Alo prvi put javno negirao da se protiv njega u Srbiji vodi istraga. ,,Te su tvrdnje obične besmislice i zlonamjerno su upućene na adresu moje porodice. Nemam šta da kažem tim povodom, osim da su to neistine,” rekao je mlađi Šarić.
Umiješanost Darka Šarića u šverc kokaina demantovao je u više navrata i njegov advokat. Advokat nije želio da kaže gdje se nalazi njegov klijent.
Braća Šarić, kako pišu Novosti, izvjesno vrijeme ne dolaze u Srbiju, gdje imaju razgranat privatni biznis. Iako su Beograd i Vojvodina bili njihova česta odredišta, otpočinjanjem policijske akcije Balkanski ratnik i oktobarske zapljene 2,2 od tri tone kokaina u Urugvaju, uglavnom su u Crnoj Gori, tvrdi list.
Prema posljednjim informacijama kojima raspolaže istraga, braća najčešće borave u rodnim Pljevljima i Budvi. Oni su, kako se tvrdi u njihovim Pljevljima, skoro dvije decenije u poslovnim vodama. Iako je ,,alfa i omega” svih poslova stariji Darko, na njega nije registrovana nijedna firma. Gotovo sva imovina koju Šarići posjeduju u Crnoj Gori, ali i Srbiji, uknjižena je na mlađeg Duška. U Agenciji za privredne registre Srbije, Darko je uknjižen kao suosnivač kafe kluba Kasino u Kragujevcu. U ovom lokalu je zbog uloge u krijumčarenju više tona kokaina, u policijskoj akciji Balkanski ratnik, uhapšen menadžer Vujanović.
Šarići su vlasnici i najmanje dva hotela u Srbiji, jednog u Subotici i hotela Prezident na obližnjem Paliću. Dovode se u vezu i sa ekskluzivnim lokalima u Novom Sadu, ali i nekoliko poljoprivrednih kombinata u Vojvodini. Hotele u Subotici i na obližnjem Paliću kupila je jedna američka kompanija za koju se tvrdi da je u vlasništvu Šarića.

KAPE SA KAMERAMA: U međuvremenu je beogradski dnevnik Blic saznao da je krijumčarski kanal narko-kartela, čija je pošiljka zaplijenjena sredinom oktobra u urugvajskoj luci Santjago Vaskez, razotkriven dva mjeseca ranije. Tada je još jedna pošiljka ove grupe iz Južne Amerike brodom stigla do obale Grčke.
,,Pretpostavljamo da je i tada prokrijumčarena ista količina kokaina koja je zaplijenjena i u Urugvaju. Ova informacija dovela je do razotkrivanja načina funkcionisanja grupe, imena njihovih kontakata preko kojih su ugovarali nabavku kokaina, veze koja im je obezbijedila kontakte u tamošnjim kartelima i identiteta učesnika u preuzimanju i transportu kokaina ka Evropi”, kazao je za Blic izvor blizak istrazi.

Članovi grupe su koristili lažne identitete, a još u martu 2009. su iznajmili nekoliko stanova u elitnim djelovima argentinske prijestonice, kada su i nabavili land rovere i kamionete ford te počeli sa akcijom nabavke i distribucije kokaina. Pretpostavlja se da je droga nabavljana u Kolumbiji po cijeni od 1.000 dolara za kilogram. U jednom stanu policija je pronašla 15 potpuno novih satelitskih telefona i kape sa ugrađenim kamerama.
Argentinska policija je 14. avgusta na aerodromu u Buenos Ajresu ,,snimila” Srbina koji je, kako se kasnije ispostavilo, donio 260.000 eura za kupovinu jahte kojom bi se prevezao kokain. Dva mjeseca kasnije, u luci Santa Lusija, utovareno je više od dvije tone najfinijeg kokaina spakovanog u sportstke torbe.

Plan je bio da se droga pretovari na prekookeanski brod i transportuje dalje ka Evropi. Međutim, uslijedila je zapljena 2.174 kilograma kokaina na jahti Maui, vlasnika hrvatskog državljanina Anastazija Martinića.

HAPŠENJA U SRBIJI: Istovremeno sa akcijom u Urugvaju, hapšenja su počela i u Srbiji.
Prvo su uhapšeni Željko Vujanović, Marko Vorotović i Nikola Pavlović, rođak Ivana Pavlovića zvanog Iker, koji je ljetos uhapšen nekoliko dana pošto je ispod njegovog automobila parkiranog u garaži u centru Beograda nađen eksploziv. Pretpostavlja se da je Pavlović bio glavni čovjek klana za narko-tržište u Italiji.
Uslijedila su hapšenja Dragana Labudovića, kod koga je nađeno više od pola miliona eura, Dejana Rakića, Miloša Pandrca, Radana Adamovića, Miloša Krpovića i Miloša Cajića.
Osmorica uhapšenih nalaze se u pritvoru Centralnog zatvora u Beogradu, dok je jedan osumnjičeni u ekstradicionom pritvoru u Bosni i Hercegovini. Prema ranijoj izjavi tužioca Radisavljevića još osam osumnjičenih, čija imena nisu saopštena zbog interesa istrage, nedostupni su pravosudnim organima u Srbiji.
Prema ranijem pisanju medija, pošiljku koja je zaplijenjena navodno je platio crnogorski narkokartel i ona je trebalo da dođe do Luke Bar, odakle bi se distribuirala širom Evrope. Tada se spominjalo ime Darka Šarića. Najavljivano je i da će ga srpska policija saslušati.
Istragom je utvrđeno da je uhapšeni Vujanović, Šarićev brat od ujaka, i da bi njegovim saslušanjem mogli biti otkriveni pojedini detalji koji bi pomogli u rasvjetljavanju istrage o jednoj od najvećih pošiljki droge u svijetu. Međutim, Vujanović je pred istražnim sudijom rekao da sa tim nema nikakve veze i da dalje neće odgovarati na pitanja.

Zapljenom ogromne količine droge, kako procjenjuje policija u Beogradu, udareno je na najjači narko-klan koji je nekoliko posljednjih godina vladao Srbijom, Crnom Gorom i držao neprikosnoveni primat na narko-tržištima nekoliko evropskih zemalja, naročito u Italiji, Belgiji i Holandiji.
Tada se spominjalo ime Darka Šarića i najavljivano da će ga srpska policija saslušati.

POTJERNICE ZA PETORICOM OSUMNJIČENIH: Urugvajska policija raspisala je potjernice za petoricom osumnjičenih: Nenadom Novakovićem, Draškom Vukovićem, Borisom Labanom, Igorom Stjepovićem i Markom Pandrcem. Za njima je u kući, koju su koristili u Buenos Airesu, ostalo pola tone kokaina, koju je pretresom naknadno otkrila tamošnja policija.
Novaković je za američku agenciju za suzbijanje narkotika jedan od vođa međunarodne grupe koja se bavila švercom kokaina. On je osoba snimljena u avgusta prošle godine na aerodromu Eziza kada je stigao u Argentinu.
Na spisku osumnjičenih, tačnije izvještaju Federalne policije Argentine, koji je krajem oktobra objavila televizijska stanica Telefe, osim Novakovića navedena su imena još nekoliko osoba iz Srbije i Crne Gore, među kojima i Duško Šarić i Stanko Subotić Cane. Međutim, argentinski organi reda su se ogradili, navodeći da ne isključuju mogućnost ,,da se na potjernicama za narkobandom nalaze lažna imena i fotografije drugih osoba koje nemaju veze sa švercom kokaina vrijednog oko 250 miliona eura”.

Ovih dana beogradski Alo piše da je Telefe objavila dopunjen policijski izvještaj o akciji Balkanski ratnik. Telefe (najgledanijih televizijskih stanica u Argentini) u izvještaju navodi da je “mozak operacije” Darko Šarić.
Telefe je objavio i nove ekskluzivne fotografije osumnjičenih, dobijenih od argentinske policije. ,,To su ljudi koji imaju strašno mnogo para i moć, a na dojavu iz Srbije, argentinska policija je počela da ih prati na svakom koraku”, saopštio je prezenter vijesti kanala Telefe.
Prema policijskom izvještaju, koji prenosi Telefe, vođa na terenu bio je Nenad Novaković, ali je srpsku bandu, kako je javila ova TV, zapravo predvodio Darko Šarić. Njega su Argentinci označili kao vođu, organizatora i „veliki mozak” čitave operacije. „Ovaj čovjek, koji je u Srbiji ugledni biznismen, nije uopšte dolazio u Argentinu, već je sve obavljao iz Srbije”, prenosi Telefe.

DEA u Crnoj Gori?

Agenti američke DEA zatražili su sastanak sa crnogorskom policijom od koje se zahtijeva da se osobama iz Berana i Pljevalja koji se dovode u vezu sa krijumčarenjem kokaina oduzmu putne isprave i da budu pod stalnim policijskim nadzorom, tvrdi Alo.
Na sastanku koji će se u Crnoj Gori održati do kraja ovog mjeseca biće razmijenjeni operativni podaci i analizirani dokazi protiv nekoliko crnogorskih državljana, nakon čega će biti donijeta odluka da li će te osobe biti krivično procesuirane, navodi tabloid.
Šef crnogorske policije Veselin Veljović krajem godine negirao je navode da će predstavnici DEA tokom ovoga mjeseca doći u Crnu Goru u vezi sa nedavnom zaplijenom kokaina u Buenos Ajresu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Kako sve to sporo ide govori i podatak da u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tom gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni i dalje liječe sa lažnim diplomama.

Pored ,,lažnih” medicinskih radnika, analize pokazuju da je u Crnoj Gori najviše istih takvih stručnjaka zaposleno u policiji, obrazovanju i javnim službama. Sve oblasti u kojima bilježimo nenapredak.

Iz Alternative koja godinama prati i ukazuje na ovaj problem, ocjenjuju da je u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto zaposlenih sa lažnim diploma, što je preko 30.000 zaposlenih koje plaćamo a koji bi trebalo krivično da odgovaraju.

Kako smo vidjeli i kada se desi i ta rijetkost da se prevare otkriju, kazne se adekvatno ne primjenjuju. Krivičnim zakonikom predviđena je zatvorska kazna do tri godine za krivično djelo falsifikovanje isprave. ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”, piše u zakonu.

Nakon najnovije afere, i potpredsjednica Pokreta za promjene i univerzitetska profesorka Branka Bošnjak upozorila je: ,,Ovakvih sumnjivo stečenih diploma imamo nažalost i u poslaničkim klupama, u vrhu Vlade, najznačajnijim državnim preduzećima, ali očigledan je izostanak političke volje da se ovome stane na kraj, jer ovakvih ‘mangupa’ ima u redovima svih partija, tako da se vrlo svjesno obesmišljava znanje”.

Da se sa političkim predumišljajem ne istražuju lažne diplome jasno je i po do sada najavljivanim akcijama rješenje ovog sve većeg problema.

Dok je bio ministar prosvjete Predrag Bošković se  2015. godine sastajao sa kolegama iz Srbije, Republike Srpske i Kosova i dogovarao strategiju suzbijanja kupovine diploma. Za vrijeme mandata Damira Šehovića obećane su izmjene Zakona o nostrifikaciji inostranih diploma, kojim bi se postrožila kontrola izdavanja obrazovnih isprava iz regiona.

Od ovih najava nije bilo ništa, isto kao i sa zaklinjanjem nove vlasti da neće raditi kao stara, ni što se tiče ovog problema.

„Dao sam nalog da sve zdravstvene ustanove dostave podatke o srednjem i višem medicinskom kadru koji se prekvalifikovao i koji je stekao diplome u državama regiona“, najavio je u maju prošle godine ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. U Ministarstvu unutrašnjih poslova formirali su komisiju iste godine koja je trebalo da provjeri diplome „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. U sličnu akciuju krenulo je i Ministarstvo prosvjete.

Rezultati istrage bili su ništa! Nula, izjavio je početkom ove godine Zarija Pavićević, jedan od koordinatora Alternative Crna Gora.

„Nova vlast ne samo da nije promjenila takvo stanje, već je dovela do povećanja problema. Primali su, na primjer, u preduzeću EPCG – Solar gradnja ljude koji u životu nijesu utičnicu zamijenili. Jedan od direktora, visokokotiranih članova Demokratskog fronta (DF) poslao je sekretaricu službenim autom da mu kupi diplomu u susjednoj državi”, izjavio je nedavno Vesko Pejak iz Alternative.

Priča o kupljenim diplomama odavno traje i nikada do sada nije imala ozbiljniji epilog u smislu kažnjavanja onih koji su kupili znanje i dobili sigurne državne poslove.

Tokom referendumske 2006. u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma, ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.

Bilo je i iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.

„Jednom riječju, falsifikuje se sve i svašta – vozačke i saobraćajne dozvole, putne isprave, diplome o završenom srednjem, višem i visokom obrazovanju, ugovori, dokumentacija koja prati robu u prevozu…“, nabrajao je 2006. predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić objašnjavajući da se čak 25 odsto od ukupno primljenih predmeta odnosi na krivična djela falsifikovanja isprava.

,,Ništa se nije uradilo jer bi istraga lažnih diploma vodila do najviših državnih funkcija i do samog vrha nekih partija u vlasti, kako za vrijeme DPS-a, tako i za vrijeme ‘nove’ vlasti. Najveća prednost ‘budala’ u odnosu na poštene ljude je to što su ‘budale’ neracionalno ambiciozne. Dodajte tome i nerad državnih institucija, koje su morale da sankcionišu ovu pojavu, dobijate sistem u kojem ne možete da izvadite najobičniju potvrdu po nedjelju dana. Loši đaci su potpuno preuzeli državu. Od države smo napravili ‘reality show”’, izjavio je Pejak.

S druge strane preko 10.000 visokoškolaca čeka posao na Zavodu. Njihova mjesta zauzimaju oni koji su se snašli i na lakši način došli do neophodne diplome. Imao je i ima ko da ih progura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša smatra da je poražavajuće za građansku Crnu Goru da nemamo među sedam  sudija pripadnike  manje brojnih naroda. Ukazao je da se izborom sedmog sudije Ustavni sud ne čini funkcionalnim već da se on kompletira.

” Zar nije poniženje da sudije svodimo na odnos tri prema tri, a da Resulbegović bude tas na vagi?! Oni bi trebalo oko sistemskih pravnih stvari da imaju ista mišljenja. Treba li da se takmiče – tri prema tri, četiri prema tri?”, upitao je.

Izbor Ruselbegovića pozdravili su domaći  funkcioneri  i predstavnici  mađunarodne zajednice. Predsjednik  Jakov Milatović kazao je da će se izborom sedmog sudije Ustavnog suda konačno stvoriti neophodne pretpostavke za funkcionisanje te institucije u punom kapacitetu.

“Takođe, kompletiranje Ustavnog suda je podstrek zakonodavnoj vlasti za izbor vrhovnog državnog tužioca i nedostajućih članova Sudskog savjeta do kraja godine, što bi značilo nesumnjiv uspjeh za Crnu Goru. Ohrabrujuće poruke od partnera kada je u pitanju perspektiva EU članstva obavezuju nas na još snažnije zajedničko djelovanje u cilju uspješnog okončanja našeg evropskog puta”, napisao je Milatović na društvenoj mreži Iks (Tviter).

Premijer Milojko Spajić kaže da je izborom Faruka Resulbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda napravljen „prvi korak ka deblokadi pravosuđa“. On je rekao da je ovo tek početak i da se mora završiti proces. “Dogovor oko izbora vrhovnog državnog tužioca i kompletiranje Sudskog savjeta trebalo bi da imaju prioritet, jer će ubrzati integracioni put”, naveo je Spajić na društvenoj mreži X.

Crna Gora je u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) dobila loše ocjene u pregovaračkim poglavljima u oblasti vladavine prava, od kojih dominantno zavisi njen dalji put ka Evropskoj uniji (EU). EK u izvještaju konstatuje da nije bilo napretka u reformi pravosuđa.

“Potrebna je stvarna i nedvosmislena posvećenost izvršne i pravosudne vlasti za garantovanje primjene reformi, kao i politički dijalog u parlamentu kako bi se osigurala potrebna većina za sva imenovanja u pravosuđu i zakonodavne predloge”, piše u dokumentu.

Evropski komesar sa susjedstvo i proširenje Oliver Varhelji pozdravio je imenovanje sedmog sudije Ustavnog suda “Davno zakašnjela imenovanja u Ustavnom sudu su konačno završena, sa impresivnom međustranačkom kvalifikovanom većinom. Radujemo se daljim odlukama o ključnim imenovanjima sudija i drugim neriješenim reformama”, napisao je Varhelji.

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od predsjednika  Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnog sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT).

Sudski savjet je od 2018. godine u neustavnom mandatu, a funkcija VDT-a u v. d. stanju od 2019. Milović je u dopisu naveo da je za predloženi cilj od izuzetne važnosti saradnja vlasti i opozicije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo