Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Turistički u pečalbu

Objavljeno prije

na

Autobusi za Luksemburg puni su putnika još sa svoje polazne stanice iz Berana. Tako je svakog vikenda od 19. decembra prošle godine, kada je stupila na snagu vizna liberalizacija. Mehmed Adrović, vlasnik agencije Simon, zadovoljan je novim poslom. Svoja tri autobusa usmjerio je na međunarodne linije. Dva za Luksemburg a jedan za Dansku. Za četiri nedjelje prevezao je oko sedamsto putnika. Posla bi bilo i više da mu neregistrovani prevoznici iz Srbije ne „otimaju” putnike. Voze ih do Novog Pazara, gdje presijedaju za zapadnoevropske zemlje. Vikendom iz Pazara u te zemlje polazi deset autobusa. „Mi smo jedini legalni prevoznici na ovoj liniji u Crnoj Gori”, kaže Adrović, koji očekuje da inspekcijski organi spriječe nelegalan prevoz kroz Crnu Goru. MASOVAN ODLAZAK: Većina putnika za Luksemburg su Petnjičani. Neki od njih tamo su išli 1999. pa su vraćeni u Crnu Goru nakon sporazuma dvije vlade. Sada odlaze kod rođaka, koji su imali sreću da ostanu u toj zemlji. „Ovaj odlazak jeste masovan, ali većina ljudi ide u posjetu svojima. Intenzitet odlazaka nije ni blizu onome koji se dešavao ‘99.”, kaže Adrović. On procjenjuje da će ih se većina vratiti u Crnu Goru u roku od tri mjeseca, koliko je predviđeno da se može ostati u turističkom aranžmanu.

Više od hiljadu ljudi otišlo je iz Petnjice za manje od mjesec dana, procjenjuje Reka Ličina. On je tamo ispratio polovinu svojih rođaka, nastanjenih u Petnjici. Na put u Njemačku ispratio je i svoje najbolje prijatelje koji su takođe zvanično otišli u turističku posjetu, ali se nadaju da bi makar dva od tri mjeseca mogli pronaći neki posao „na crno”. „Petnjica je bez perspektive. Svi koji odu nadaju se da će pronaći neku formulu da ostanu”, kaže Ličina.

Formulu ostanka u Luksemburg za sebe je već ranije pronašao Elvis Šabotić. On tamo ima stalnu boravišnu i radnu vizu. Vizna liberalizacija mu je pomogla da se konačno spoji i počne da živi sa svojom suprugom Almirom. Po nju je i došao u Petnjicu i prvi put je vodi u Luksemburgu da „završe papire” za spajanje porodice. „Sada je ovo odlično riješeno. Prestale su barijere koje su nas mučile godinama”, kaže.

UPORIŠTE ZA OPSTANAK: Šabotić se u Luksemburgu našao prije jedanaest godina, kao izbjeglica iz Crne Gore. Uspio je da se zaposli i to mu je bilo uporište za opstanak. Planira da za sobom povuče i svoje rođake. „Sada je kriza na tržištu rada, ali vjerujem da će se do kraja godine stabilizovati pa će posla biti. Svakako da želim da pomognem rođacima”, kaže Šabotić.

Po svoja dva rođaka, braću Eldina i Aldina Ramdedovića, u Petnjicu je došao i Misin Ramdedović. On u Luksemburgu živi dvadeset godina. Dvadesetogodišnjim blizancima Eldinu i Aldinu pomaže na njihovom prvom putovanju u Evropu. I Eldin i Aldin imaju djevojke u Luksemburgu s kojima su se upoznali dok su one boravile na ljetnjim ferijama u Petnjici. Živjeće tamo kod strica. U planu im je i ženidba i ostanak u Luksemburgu. „Bez posla su i bez šansi da ga pronađu u Crnoj Gori. Sigurno će ostati u Luksemburgu”, kaže rođak Misin.

Eldin i Aldin nijesu baš posve sigurni da se za tri mjeseca neće vratiti u Crnu Goru. „Ovaj put idemo turistički, a na ljeto bi se možda mogli preseliti tamo”, kaže Eldin.

„Svako ide za svojim boljim životom”, zaključuje Elvis Šabotić. Svoj rodni kraj Petnjičani svakako neće zaboraviti, ali se neće vraćati da tu planiraju budućnost. „Svima nam je želja da sagradimo kuće u rodnom kraju, ali samo oni stariji imaju želju da se vrate i to pošto obezbijede egzistenciju svojoj djeci u Luksemburgu”, kaže Šabotić.

VELIKO OLAKŠANJE: Esad Škrijelj na „privremenom radu” u Luksemburgu jedanaest je godina. S porodicom živi tamo i ne planira da se vrati. U Crnu Goru je došao za novogodišnje praznike. Otvorene granice vidi kao veliko olakšanje. „Ovim mladim ljudima koji sada odlaze neuporedivo je lakše nego u vrijeme kada sam ja išao preko granice”, kaže Škrijelj. Sloboda kretanja stvorila je mogućnost da se iz više pokušaja može pronaći neki posao u zapadnoevropskim zemljama. Žao mu je što petnjički kraj ostaje bez mladih ljudi. „Ipak se radujem što je sada stvorena mogućnost da svako na širem prostoru potraži svoju sreću”, kaže Škrijelj.

U Luksemburg, gdje je već nastanjeno nekoliko hiljada njihovih rođaka, uglavnom putuju Bošnjaci. Crnogorci od ranije utabanim stazama, takođe kod rođaka i prijatelja, odlaze najčešće u Dansku i Švedsku. Jednu autobusku liniju i za te putnike takođe je otvorila agencija Simon. „Sada su u povratnom smjeru autobusi uglavnom prazni, ali sam siguran, i već su mi rezervisane karte za povratak, da će se već za mjesec dana prema Beranama moji autobusi vraćati puni”, kaže Adrović.

Povratak većine mladih ljudi, koji odlaze u prvom „turističkom” talasu k Zapadnoj Evropi, prognozira i Esad Škrijelj. „Sada bez posla tamo ostaje, ili je već ostalo, dosta ljudi. Teško se zaposliti ali vjerujem da će se to brzo promijeniti. Dobro je, svakako, i da ljudi vide da zarađivati koru hljeba ni u Luksemburgu nije lako, naprotiv”, kaže Škrijelj.

Kako je u Crnoj Gori za mnoge to i nemoguće onda izbora skoro da nema. Vizno liberalizovano turističko putovanje u Evropu uskoro će za mnoge biti nazvano pravim imenom – pečalba.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo