Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mugoša, po metru kvadratnom

Objavljeno prije

na

Glavni grad Crne Gore na čelu sa gradonačelnikom Miomirom Mugošom, kako je ove sedmice prvi put saopštio, za proteklih 14 godina dodijelio je 600 stanova. Mugoša i dalje izbjegava da objelodani spisak dobitnika. Upravni sud donio je čitav niz rješenja kojima se nalaže Glavnom gradu da se ta lista učini dostupnom. Narečeno govori jedno: dodjeljivanjem stanova – među ostalim mehanizmima – Mugoš zloupotrebljava funkciju.

Iako je gradonačelnik vrhovni i neprikosnoveni donosilac važnijih odluka u organima Glavnog grada, pa i onih o dodjeli stanova, trudi se da stvari zavije u institucionalnu odoru. Kazao je kako mu je žao što u pravilnicima nema diskrecionog prava da on dodijeli stan. Koliko bi ih, podobnima, tek onda dijelio.

,,Iz fonda moramo opredijeliti stanove za jedan dio zaslužnih rukovodilaca koji su za relativno kratak period unaprijedili rad službi Glavnog grada”, saopštio je Mugoša i napomenuo da o tome ko će dobiti stan odlučuju nadležne komisije. Njegove.

Jednom takvom, za rješavanje stambenih potreba, predsjedavao je Mugošin partijski saborac, direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić. Lani, krajem avgusta, tako je dodijeljeno 19 stanova funkcionerima gradske uprave, a u tri slučaja opredijeljena nepovratna sredstva ,,po osnovu poboljšanja uslova stanovanja”.

Nakon uvida u imovinske kartone zaslužnih, dostupne u Komisiji za sprečavanje konflikta interesa, ispostavilo se da su neki od funkcionera već vlasnici neke nekretnine, uz natprosječno visoka mjesečna primanja.

Vlasnik stana od 84 kvadratna metra, direktor Uprave lokalnih javnih prihoda Glavnog grada Borivoje Marić od Mugošine komisije dobio je stan površine 47,5 kvadrata. U tom trenutku Marić prima platu od 1.094 eura, plus dodatnih 1.223 eura kao član Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo.

Glavnom gradskom administratoru Željku Vukoviću Komisija dodjeljuje stan od 87 kvadratnih metara, u svojstvu zakupa, sa mogućnošću kupovine po povoljnim uslovima. U njegovom imovinskom kartonu stoji da je tokom 2011. godine imao mjesečna primanja od 1.180 eura, i imanje u Bandićima, površine 27.000 kvadrata, a da njegova supruga posjeduje kuću u Sutomoru od 200 kvadrata i zemljište u Baru, površine 4.380 metara kvadratnih.

Gradskom sekretaru za finansije, Mugošinoj desnoj ruci za novac, Miomiru Jakšiću, Komisija je dodijelila 30.000 eura za unapređenje uslova stanovanja iako je tada, u njegovom imovinskom kartonu, stajalo da je vlasnik porodične kuće u Podgorici od 215 kvadrata, placeva u Danilovgradu, na Žabljaku, kuće na Žabljaku od 63 kvadratna metra. Njegova supruga vlasnica je stana u Budvi (40 kvadrata). Jakšićeva ukupna mjesečna primanja, u tom momentu, iznosila su 1.750 eura.

Mugoša je, preko svoje komisije, pomogao i direktoricu Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice Nadu Mugošu. Ona je dobila 75.000 eura za poboljšanje stambenih uslova. Iako je vlasnica stana na Cetinju, iako je Komisiji za sprečavanje sukoba interesa prijavila ,,gotov novac od prodaje stana 24 kvadrata u Budvi”, iako je mjesečno primala 1.328 eura, iako je njen suprug Vladimir (zaposlen u Vodovodu) primao 1.200 eura, iako je vlasnik kuće (150m2) i stana (42m2) u Podgorici.

Od 2000. godine, od kada je gradonačelnik Podgorice, ovakvih primjera je bezbroj. Mugoša ih, u ogromnoj većini, čuva kao poslovnu tajnu. Odbornica Pokreta za promjene Branka Bošnjak, povodom najnovijeg odbijanja gradonačelnika da objavi spisak sa imenima ljudi kojima su dodijeljeni stanovi, za Monitor kaže da nije istina da gradonačelnik poštuje odluke suda jer je Upravni sud donio čitav niz rješenja (na tužbe Pokreta za promjene) kojima se nalaže Glavnom gradu da se taj spisak učini dostupnim.

,,Od 2011. godine Glavni grad raznim pravnim gimnastikama pokušava da sakrije ovu listu, pa se u jednom navratu pozovu na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, pa ih Agencija za zaštitu ličnih podataka demantuje, onda su sa Komisije prebacivali loptu na Skupštinu pa na Glavnog administratora, pa odjednom on postaje nenadležan, pa pod pritiskom suda da moraju upit proslijediti na pravu adresu, opet se krug zatvorio na Komisiju, kojoj sam na samom početku i dostavila pitanje. On ne želi dati taj spisak jer je svjestan kompromitacije”.

Poslanici su svojevremeno jednoglasno(!) usvojili izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Prema njima opštine su dužne da objavljuju ugovore koje sklapaju sa fizičkim i pravnim licima. Mugošin maksimum: ponudio je spisak adresa na kojima su stanovi i preporučio novinarima i javnosti da se potrude da saznaju imena. Iživljavanje.

Ko je sve, i kako, dobijao stan sa Mugošinog spiska, javnost godinama doznaje na razne načine, uglavnom ne onako kako je zakonom propisano. Tako u knjizi Moldavka, istinita priča (koliko je zaista istinita pisali smo u tekstu Moldavka, neistinita priča, od 1. novembra), advokata Zorana Piperovića, nedavno čitamo na koji način je službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Tihomir Gačević dobio stan.

Piperović piše: „Tiho nije u Kolašinu. Planira hapšenje. Uveliko. Moj drug. Zbog

koga sam danima molio drugog drugara, gradonačelnika Miomira Mugošu, da mu dodijeli stan, iz kvote za najbolje policajce. I dobio ga je. I zahvalio mi lijepo. Vezujući me lisicama”. Ni Mugoša, ni Gačević nijesu demantovali navode iz knjige, o dodjeljivanju stana preko veze.

Gačević je posljednji put dospio u javnost kada je objavljeno (sam potvrdio), da je prisustvovao, već čuvenom, sastanku u Kampu na Zlaticu koji je organizovao Veselin Veljović. Nakon toga iz ANB-a saopštavaju da je Gačević sastanku prisustvovao bez znanja i saglasnosti direktora Agencije Bora Vučinića, te da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak.

Eto iz trećerazrednih knjiga saznajemo kako je Mugoša dodjeljivao stanove, gdje i u kakvoj su se atmosferi takve odluke donosile. ,,Jasno je da je on dijelio stanove onima koji su njega lično i njegovu partiju zadužili, a ne zaslužnim građanima, jer bi se dičio sa tom listom da je radio posao kako valja”, kaže za naš list Bošnjak.

Treba se prisjetiti i znakovitog slučaja iz 2005. U to vrijeme novi član Odbora direktora preduzeća Čistoća, aktivista DPS-a zadužen za Rome, Isen Gaši, dobio je stan od tog preduzeća pod sumnjivim okolnostima. Neobjašnjivo je izbio na vrh rang-liste uprkos faktu da je stambena komisija ocijenila njegovu priloženu dokumentaciju nepotpunom, s obzirom da nije dokazao da nema kuću, a dva mjeseca kasnije je stan bukvalno trampio sa preduzećem za 45.000 eura.

Dok Mugoša u predvečerje proljećnjih izbora, anketira građane Podgorice u sklopu akcije Evidentiramo-rješavamo (za koju mnogi smatraju da predstavlja partijski pritisak na birače), valja se prisjetiti još jednog zanimljivog citata iz Piperovićeve Moldavke.

,,To je, inače, bio lokal (Amadeus – prim. autora) u koji je uvijek dolazilo jedno te isto društvo…” Fino, Piperovićevo, društvo, za – kako sam kaže – svakodnevno i svakonoćno druženje. Tiho Gačević, protiv koga se sada, u policiji, vodi disciplinski postupak; doktor Rade Vlahović postao poznat pošto je Mugoša, sa sinom i tjelohraniteljem, nasrnuo na ekipu Vijesti. Nakon incidenta i operacije bubne opne, koju je zaradio od udarca Miljana Mugoše, Jovović je u podgoričkom Domu zdravlja zatražio bolovanje, ali je njegov izabrani ljekar Rade Vlahović – odbio da mu ga izda; Željko Čoko Vuković je sada glavni administrator Glavnog grada; Jovan Galjo Popović, vlasnik Fab live, firme koju Mugoša zdušno podržava, a iza koje, prema pojedinim izvorima, i sam stoji…I u vrh stola – Miomir Mugoša.

Srećan nam Dan Podgorice.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo