Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mugoša, po metru kvadratnom

Objavljeno prije

na

Glavni grad Crne Gore na čelu sa gradonačelnikom Miomirom Mugošom, kako je ove sedmice prvi put saopštio, za proteklih 14 godina dodijelio je 600 stanova. Mugoša i dalje izbjegava da objelodani spisak dobitnika. Upravni sud donio je čitav niz rješenja kojima se nalaže Glavnom gradu da se ta lista učini dostupnom. Narečeno govori jedno: dodjeljivanjem stanova – među ostalim mehanizmima – Mugoš zloupotrebljava funkciju.

Iako je gradonačelnik vrhovni i neprikosnoveni donosilac važnijih odluka u organima Glavnog grada, pa i onih o dodjeli stanova, trudi se da stvari zavije u institucionalnu odoru. Kazao je kako mu je žao što u pravilnicima nema diskrecionog prava da on dodijeli stan. Koliko bi ih, podobnima, tek onda dijelio.

,,Iz fonda moramo opredijeliti stanove za jedan dio zaslužnih rukovodilaca koji su za relativno kratak period unaprijedili rad službi Glavnog grada”, saopštio je Mugoša i napomenuo da o tome ko će dobiti stan odlučuju nadležne komisije. Njegove.

Jednom takvom, za rješavanje stambenih potreba, predsjedavao je Mugošin partijski saborac, direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić. Lani, krajem avgusta, tako je dodijeljeno 19 stanova funkcionerima gradske uprave, a u tri slučaja opredijeljena nepovratna sredstva ,,po osnovu poboljšanja uslova stanovanja”.

Nakon uvida u imovinske kartone zaslužnih, dostupne u Komisiji za sprečavanje konflikta interesa, ispostavilo se da su neki od funkcionera već vlasnici neke nekretnine, uz natprosječno visoka mjesečna primanja.

Vlasnik stana od 84 kvadratna metra, direktor Uprave lokalnih javnih prihoda Glavnog grada Borivoje Marić od Mugošine komisije dobio je stan površine 47,5 kvadrata. U tom trenutku Marić prima platu od 1.094 eura, plus dodatnih 1.223 eura kao član Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo.

Glavnom gradskom administratoru Željku Vukoviću Komisija dodjeljuje stan od 87 kvadratnih metara, u svojstvu zakupa, sa mogućnošću kupovine po povoljnim uslovima. U njegovom imovinskom kartonu stoji da je tokom 2011. godine imao mjesečna primanja od 1.180 eura, i imanje u Bandićima, površine 27.000 kvadrata, a da njegova supruga posjeduje kuću u Sutomoru od 200 kvadrata i zemljište u Baru, površine 4.380 metara kvadratnih.

Gradskom sekretaru za finansije, Mugošinoj desnoj ruci za novac, Miomiru Jakšiću, Komisija je dodijelila 30.000 eura za unapređenje uslova stanovanja iako je tada, u njegovom imovinskom kartonu, stajalo da je vlasnik porodične kuće u Podgorici od 215 kvadrata, placeva u Danilovgradu, na Žabljaku, kuće na Žabljaku od 63 kvadratna metra. Njegova supruga vlasnica je stana u Budvi (40 kvadrata). Jakšićeva ukupna mjesečna primanja, u tom momentu, iznosila su 1.750 eura.

Mugoša je, preko svoje komisije, pomogao i direktoricu Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice Nadu Mugošu. Ona je dobila 75.000 eura za poboljšanje stambenih uslova. Iako je vlasnica stana na Cetinju, iako je Komisiji za sprečavanje sukoba interesa prijavila ,,gotov novac od prodaje stana 24 kvadrata u Budvi”, iako je mjesečno primala 1.328 eura, iako je njen suprug Vladimir (zaposlen u Vodovodu) primao 1.200 eura, iako je vlasnik kuće (150m2) i stana (42m2) u Podgorici.

Od 2000. godine, od kada je gradonačelnik Podgorice, ovakvih primjera je bezbroj. Mugoša ih, u ogromnoj većini, čuva kao poslovnu tajnu. Odbornica Pokreta za promjene Branka Bošnjak, povodom najnovijeg odbijanja gradonačelnika da objavi spisak sa imenima ljudi kojima su dodijeljeni stanovi, za Monitor kaže da nije istina da gradonačelnik poštuje odluke suda jer je Upravni sud donio čitav niz rješenja (na tužbe Pokreta za promjene) kojima se nalaže Glavnom gradu da se taj spisak učini dostupnim.

,,Od 2011. godine Glavni grad raznim pravnim gimnastikama pokušava da sakrije ovu listu, pa se u jednom navratu pozovu na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, pa ih Agencija za zaštitu ličnih podataka demantuje, onda su sa Komisije prebacivali loptu na Skupštinu pa na Glavnog administratora, pa odjednom on postaje nenadležan, pa pod pritiskom suda da moraju upit proslijediti na pravu adresu, opet se krug zatvorio na Komisiju, kojoj sam na samom početku i dostavila pitanje. On ne želi dati taj spisak jer je svjestan kompromitacije”.

Poslanici su svojevremeno jednoglasno(!) usvojili izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Prema njima opštine su dužne da objavljuju ugovore koje sklapaju sa fizičkim i pravnim licima. Mugošin maksimum: ponudio je spisak adresa na kojima su stanovi i preporučio novinarima i javnosti da se potrude da saznaju imena. Iživljavanje.

Ko je sve, i kako, dobijao stan sa Mugošinog spiska, javnost godinama doznaje na razne načine, uglavnom ne onako kako je zakonom propisano. Tako u knjizi Moldavka, istinita priča (koliko je zaista istinita pisali smo u tekstu Moldavka, neistinita priča, od 1. novembra), advokata Zorana Piperovića, nedavno čitamo na koji način je službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Tihomir Gačević dobio stan.

Piperović piše: „Tiho nije u Kolašinu. Planira hapšenje. Uveliko. Moj drug. Zbog

koga sam danima molio drugog drugara, gradonačelnika Miomira Mugošu, da mu dodijeli stan, iz kvote za najbolje policajce. I dobio ga je. I zahvalio mi lijepo. Vezujući me lisicama”. Ni Mugoša, ni Gačević nijesu demantovali navode iz knjige, o dodjeljivanju stana preko veze.

Gačević je posljednji put dospio u javnost kada je objavljeno (sam potvrdio), da je prisustvovao, već čuvenom, sastanku u Kampu na Zlaticu koji je organizovao Veselin Veljović. Nakon toga iz ANB-a saopštavaju da je Gačević sastanku prisustvovao bez znanja i saglasnosti direktora Agencije Bora Vučinića, te da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak.

Eto iz trećerazrednih knjiga saznajemo kako je Mugoša dodjeljivao stanove, gdje i u kakvoj su se atmosferi takve odluke donosile. ,,Jasno je da je on dijelio stanove onima koji su njega lično i njegovu partiju zadužili, a ne zaslužnim građanima, jer bi se dičio sa tom listom da je radio posao kako valja”, kaže za naš list Bošnjak.

Treba se prisjetiti i znakovitog slučaja iz 2005. U to vrijeme novi član Odbora direktora preduzeća Čistoća, aktivista DPS-a zadužen za Rome, Isen Gaši, dobio je stan od tog preduzeća pod sumnjivim okolnostima. Neobjašnjivo je izbio na vrh rang-liste uprkos faktu da je stambena komisija ocijenila njegovu priloženu dokumentaciju nepotpunom, s obzirom da nije dokazao da nema kuću, a dva mjeseca kasnije je stan bukvalno trampio sa preduzećem za 45.000 eura.

Dok Mugoša u predvečerje proljećnjih izbora, anketira građane Podgorice u sklopu akcije Evidentiramo-rješavamo (za koju mnogi smatraju da predstavlja partijski pritisak na birače), valja se prisjetiti još jednog zanimljivog citata iz Piperovićeve Moldavke.

,,To je, inače, bio lokal (Amadeus – prim. autora) u koji je uvijek dolazilo jedno te isto društvo…” Fino, Piperovićevo, društvo, za – kako sam kaže – svakodnevno i svakonoćno druženje. Tiho Gačević, protiv koga se sada, u policiji, vodi disciplinski postupak; doktor Rade Vlahović postao poznat pošto je Mugoša, sa sinom i tjelohraniteljem, nasrnuo na ekipu Vijesti. Nakon incidenta i operacije bubne opne, koju je zaradio od udarca Miljana Mugoše, Jovović je u podgoričkom Domu zdravlja zatražio bolovanje, ali je njegov izabrani ljekar Rade Vlahović – odbio da mu ga izda; Željko Čoko Vuković je sada glavni administrator Glavnog grada; Jovan Galjo Popović, vlasnik Fab live, firme koju Mugoša zdušno podržava, a iza koje, prema pojedinim izvorima, i sam stoji…I u vrh stola – Miomir Mugoša.

Srećan nam Dan Podgorice.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo