Uncategorized
Muk u hramu slobodne misli
Dr Branka Bošnjak je skoro dvije decenije na Univerzitetu Crne Gore: kao student Metalurško-tehnološkog fakulteta, na kojem je odbranila doktorsku disertaciju, sada je na tom fakultetu docent, a u Rektoratu je savjetnik za nauku. Tako je imala priliku da detaljno upozna život na Univerzitetu sa raznih strana. Zato smo je na početku razgovora za Monitor zamolili da ukratko opiše aktuelno stanje na toj visokoškolskoj instituciji. – Mnogo toga se promijenilo u ovih dvadeset godina. Sjećam se vremena kada je Univerzitet bio ,,živ” i aktivan učesnik društveno-političkih zbivanja, kada smo, kao studenti preko Studentskog foruma učestvovali u antiratnim demonstracijama u Sarajevu, aktivno podržavali čuvenu „plišanu” revoluciju. I čuo se glas profesora, osjećalo se njihovo prisustvo, njihova podrška, nama, studentima. Nijesu bili brojni ali bilo ih je. Nažalost, mnogi od njih su zaćutali. Danas je Univerzitet uspavan, vlada potpuni muk. Ta tišina djeluje sablasno i jezivo, neprimjereno „hramu znanja i slobodne misli”. Ne možete čuti ni studente da se makar oglase da žele bolji smještaj u studentskim domovima, toliko je zgrada izgrađeno u Podgorici, a niko se nije sjetio da sagradi uslovan studentski dom, sportsku halu. A oni ćute. To je deprimirajuće. Takva apatija ne priliči mladosti i energiji koju ta mladost nosi.
MONITOR: Često se čuje da su servilnost i dodvoravanje vlasti na Univerzitetu doveli do toga da su njegov ugled i uloga uveliko degradirani?
BOŠNJAK: Kad nema zdrave, kritičke misli sa najeminentnije adrese, a zabrinjava stanje u kojem se crnogorsko društvo nalazi, onda je neminovno da se i ugled te institucije urušava. Ako ne cijenite sebe, već dozvolite da vam lekcije drže loši đaci, svjesni njihovog neznanja jer ste im vi bili profesor, a ipak bespogovorno klimate glavom, dodvoravate se ili ćutite, onda ne možete očekivati da vas drugi cijene.
MONITOR: Ima li DPS glavnu riječ u vođenju kadrovske politike na Univerzitetu?
BOŠNJAK: Ne sumnjam da DPS ili tačnije koalicija na vlasti nastoji da kontroliše kadrovsku politiku na Univerzitetu, ali sam način izbora nastavnika daje manji prostor za uplitanja politike u odnosu na kadrovska rješenja u drugim institucijama. Međutim, kod izbora menadžmenta, njihova mašinerija za lobiranje za nekog njima podobnog kandidata je u punom pogonu, istina ne onako očigledno i bahato kao što smo navikli od njih, već nešto sofisticiranije. Uvjerili smo se koliko im je bitno ko pokriva mjesto direktora nekog vrtića ili seoske škole, pa je iluzorno sumnjati da ne ulažu sve napore da i na ovom terenu dobiju „glavnu riječ”.
MONITOR: Na mnogim fakultetima Univerziteta Crne Gore i privatnim univerzitetima predaje veliki broj crnogorskih političara. Kako se to reflektuje na kvalitet nastave i stručnost kadrova koji izlaze sa tih fakulteta i univerziteta?
BOŠNJAK: Neukusno je koliko je veliki broj onih koji su se ulaskom u politiku okitili akademskim titulama. Čitava vojska. I ta „pješadija” polako „zaposijeda” teren visokog obrazovanja i od isluženih političara pretvaraju se u „ugledne” univerzitetske profesore. Ministri, njihovi pomoćnici, direktori javnih preduzeća i pored tih vrlo odgovornih funkcija stignu da se domognu naučnog zvanja i to za vrlo kratko vrijeme. Znajući koliko je odricanja i truda potrebno da biste odradili kvalitetnu tezu, a imajući u vidu tempo koji nameće funkcija koju pokrivaju, iole ozbiljnom čovjeku jasno je da to mora ići na uštrb kvaliteta. No, dolazimo opet do onih servilnih koji će bespogovorno dići ruku ne misleći na posljedice koje će njihovo „za” imati na budućnost mladih generacija.
MONITOR: Univerzitet Donja Gorica i dalje radi bez licence univerziteta. Kako je to moguće?
BOŠNJAK: Imali smo priliku ovih dana da u slučaju cetinjskih gimnazijalaca čujemo koliko se Ministarstvo prosvjete i nauke zaklinje u legalitet, pa ih pitam gdje se to njihovo poštovanje zakona izgubilo kada je moćni „četverac” Đukanović, Vukotić, Vukčević i Čelebić zatražio licencu da krene u biznis visokog obrazovanja. Bez obzira na upozorenja, grubo su prekršili zakon koji eksplicitno propisuje da je potrebno najmanje godinu dana ranije dostaviti zahtjev za akreditaciju studijskog programa, prije nego on počne da se realizuje, a Univerzitates je dobio licencu iako su bili uknjižili tek nekoliko mjeseci postojanja. Da ne pominjem prostorne i kadrovske kapacitete, odnosno gradilište i par servilnih profesora koji su pohrlili da se dodvore moćnoj družini i svega nekoliko Vukotićevih pulena. Zašto se dozvoljava višegodišnje lažno predstavljanje navodnom Univerzitetu Donja Gorica, kad još nema licencu univerziteta, ni to ne znam. Kao što vidite, njima sve može biti. Već su se samoproglasili za najbolje. To je drskost i beskrupuloznost kojoj se uče mlade generacije na „ju di džiju”. Bitan je utisak koji ostavljate u javnosti, makar sve bilo improvizacija.
No mene plaši činjenica da se oni koji vode državu maćehinski odnose prema jedinom državnom univerzitetu, pokušavajući da ga tiho uruše izdvajajući zanemarljiva sredstva iz budžeta za njegov rad. Očigledno im ne odgovara da školuju nakog ko zna više i može bolje. Svjesni su oni svog skromnog znanja, koje je u raskoraku sa pozicijama koje su zaposjeli. Uostalom, zašto bi Đukanović koji je suvlasnik i Lukšić koji je predavač na ,,ju di džiju” ulagali u svoju konkurenciju. Nelogično je. Ali bi bilo logično da se oglasi Univerzitet Crne Gore i da redovni profesor ne dozvoli da mu zarada bude na nivou šalterskog radnika u nekoj od banaka, a da se ne čuje njegov glas.
MONITOR: Do završne godine Metalurško-tehnološkog fakulteta dođe mali broj studenta. Slično je i na ostalim tehničkim i prirodnim studijima. Zašto?
BOŠNJAK: Privreda u Crnoj Gori je uništena. Mladi ljudi osjećaju to i perspektivu traže u društvenim i humanističkim naukama. Tehnika i prirodne nauke više nijesu atraktivne kao nekad. A to je velika šteta. Mislim da će ubrzo opet doći vrijeme deficita dobrih inženjera, pa će opet ta struka postati tražena i dobro plaćena.
MONITOR: Autor ste brojnih naučnih radova, učestvovali ste u nizu naučnih međunarodnih projekata. Kakvi su uslovi u Crnoj Gori za bavljenje naukom?
BOŠNJAK: Zanemarljivih 0.038 odsto BDP koliko se u 2008. izdvojilo za nauku, jasno odslikavaju kakvi su uslovi za bavljenje naukom i kakav je odnos vlasti prema nauci. Sve se svodi na pojedinačne inicijative, ali sistemski gledano naučno-istraživačka djelatnost gotovo da ne postoji. Da nijesam kroz stipendiranje stranih fondacija i vlada uspjela da dobijem šansu za usavršavanje u Britaniji, Belgiji i Sloveniji rezultati bi sigurno izostali. Bez moderne opreme, informacija o najnovijim trendovima, savremene literature nema ni naučnih rezultata, a mi smo, nažalost miljama daleko, a ne vidim volju da se tu išta mijenja.
MONITOR: Kakav je Vaš stav o praksi da se na važnim pozicijama u Crnoj Gori većinom nalaze nesposobni i poslušni, a obrazovani i sposobni nikako da dobiju šansu da pokažu šta znaju?
BOŠNJAK: To me najviše boli i teško mi pada neozbiljnost i neodgovornost u ponašanju nekih ljudi koji pokrivaju visoke državne funkcije, a uglavnom su ih samo partijska knjižica ili ,,dobra leđa” preporučili da budu na značajnim pozicijama. Često svjesni svog neznanja, te arogantne prazne ljušture, guše svaku kreativnu ideju mladih, obrazovanih i sposobnih. Pošto su sve vrijednosti u Crnoj Gori degradirane, oni koji znaju osjećaju se do te mjere usamljenim da najčešće napuštaju Crnu Goru, a plodove njihovog znanja ubira neka druga država.
MONITOR: Zašto ste odlučili da se bavite politikom?
BOŠNJAK: Kada osjetite kako se u sretnim zemljama živi onda dobijete želju da nešto promijenite na bolje. Htjela sam da budem direktni učesnik i da dam svoj doprinos, a ne da sjedim sa strane, da sam nezadovoljna, što je danas ogromna većina u Crnoj Gori i da čekam da mi promjene donese neko drugi. To je kukavički. Sloboda se osvaja, ona se ne dobija na tacni. A smatram da me i profesija obavezuje da ne ćutim, da slobodno izrazim svoj stav i jasno ukažem na sve anomalije.
MONITOR: Da li imate problema na Univerzitetu zato što kritikujete vlast i situaciju u Crnoj Gori?
BOŠNJAK: Bilo je problema u vrijeme dok smo bili NVO Grupa za promjene. Doživjela sam da moj dobronamjerni, kritički osvrt na manjkavosti koje je Bolonja donijela našem Univerzitetu budu zlurado protumačeni od strane onih koji su već tada planirali otvaranje svog privatnog fakulteta. Bili su navodno zabrinuti da će moje kritike otjerati studente ka privatnim fakultetima i tražila se moja odgovornost i sprovođenje adekvatnih sankcija. Čisto licemjerstvo. Čak su posegli za suludom idejom da bi trebalo donijeti posebni pravilnik kojim bi se definisalo dokle mogu da sežu akademske slobode (?!). Ipak su članovi Senata, istina ćutanjem i nereagovanjem na ove inicijative, pokazali da se ne slažu i da bi to bilo previše, a i znali su da je sve što sam rekla bila istina. Mnogi od njih su i teže konstatacije izgovarali po kuloarima, ali bez petlje da to javno kažu. No, to je njihov problem. Ja se ne hranim time što će me neko potapšati po ramenu i reći da sam u pravu, ali iz svoje ušuškane lože.
Kao i ranije, tako i danas bez obzira na to što znam da budem kritična, ja smatram da je to istinski doprinos da se neke stvari pomjere na bolje. Pravi intelektualci vam takve stvari ne zamjeraju već naprotiv cijene, a do mišljenja onih servilnih mi nije ni stalo.
MONITOR: Često ukazujete na korupciju u Crnoj Gori kao na zabrinjavajući problem. Takvom je ocjenjuje i najnoviji izvještaj Evropske komisije. Vaš komentar?
BOŠNJAK: Ne postoji ni minimum političke volje za sučeljavanje sa ovim problemom. Vlast ne želi da siječe granu na kojoj sjedi. Institucije sistema su zarobljene i do te mjere slabašne da ne pružaju nikakvu sigurnost. EU još to toleriše, ali neće dugo. Ne žele oni figurativno rečeno „naše smeće u njihovom dvorištu”. Tražiće da počistimo svoje dvorište, ako želimo da im se pridružimo. Bojim se da smo mi daleko od Evrope.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
PREDIZBORNI SAMODOPRINOS HAOTIZACIJI TRIDESETO AVGUSTOVSKIH POBJEDNIKA: Do Kvon u našem sokaku
EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati
PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati
-
INTERVJU2 sedmiceDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmiceDR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmiceBEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmiceIZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmicePOLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti