Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE RADNIKA KOLAŠINSKOG PREDUZEĆA VEKTRA NORD: Brković ne želi da ih vidi

Objavljeno prije

na

vektra-nord-radnici2

Vlasnik kolašinskog preduzeća za drvopreradu Vektra nord Dragan Brković, koje je dio njegove poljuljane imperije, poručio je radnicima da ,,ne želi da ih vidi”. To im je, tvrde radnici, prenijela izvršna direktorica Vesna Milošević, nakon što su zatražili sastanak s gazdom, kako bi razgovarali o situaciji u firmi i o svom statusu. A tema za razgovor s Brkovićem ne bi nedostajalo, jer tridesetak radnika nijesu primili isto toliko zarada, godinama im se ne uplaćuju doprinosi, a od prije nekoliko dana ne mogu da uđu ni u fabrički krug. Umjesto da nakon mjesec dana kolektivnog odmora počnu da rade, kod stražara ih je, na ulazu, dočekalo kratko obavještenje o tome da im se ,,odsustvo produžava zbog nedostatka sirovina”. U obavještenju koje je 4. septembra potpisala Milošević, piše i da će ,,isplata zaostalih zarada početi naredne sedmice”. Sve to je bio povod za jednodnevno okupljanje radnika ispred kapije fabrike. Oni kažu da su pokušali da na taj način apeluju na Vladu i nadležna ministrstva da konačno povedu računa o alarmantnoj situaciji u tom drvoprerađivačkom preduzeću.

Vektra nord je osnovana nakon što je Vektra Montenegro 2007. godine kupila Impregnaciju, nekadašnjeg kolašinskog privrednog giganta, a tada firmu u stečaju.

Predstavnici bivših radnika kolašinske Impregnacije, prije nekoliko mjeseci kazali su novinarima da imaju dokaze da je privatizacija tog preduzeća izvedena pod vrlo sumnjivim okolnostima. Oni tvrde da u Privrednom sudu ne postoje dokazi da je Brković ikada uplatio ni centa više od depozita, oko 300.000 eura, za javno nedmetanje. Prema kupoprodajnom ugovoru, Impregnacija je Brkoviću prodata za oko 2,83 miliona eura. U aneksu ugovora između stečajnog dužnika i Vektre Montenegro iz avgusta 2008. godine, piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1,07 milona eura, u skladu sa zaključkom Vlade br 03-11018 od 28. decembra 2007. godine.

,,Predsjednik bjelopoljskog Privrednog suda Muzafer Hadžajlić nas je obavijestio da ne posjeduje dokumentaciju koja bi potvrdila da je kupac uplatio kupoprodajnu cijenu, umanjenu za iznos iz aneksa. Nigdje nijesmo našli ni obrazloženje za zaključak Vlade, kojim se umanjuje kupoprodajna cijena. Investicioni i socijalni program takođe su dugo bili daleko od očiju javnosti. Došli smo i do tih dokumenata i već nakon samo površnog pregleda, jasno je da ništa nije ostvareno”, kazali su zaposleni prije skoro pola godine. Značajnijih efekata od te njihove tvrdnje nije bilo.

Radnici su ogorčeni jer njihov glas ni poslije osam godina otkako su ostali bez posla, ,,i pored dokaza da je firma poklonjena Brkoviću”, nije dopro do nadležnih. Za one koji su nakon privatizacije ostali bez posla kao tehnološki višak, još nije završen ni socijalni program.

Stečaj je uveden tačno prije osam godina na zahtjev povjerioca PTP Pavić iz Valjeva, zbog duga od 2.515, dok je blokada bila 300 000 eura. Pri svemu tome, treba imati na umu činjenicu da je cjelokupna imovina preduzeća procijenjena na skoro čletiri miliona eura. Nevjerovatno, ali istinito, tada je i sindikat tražio od Privrednog suda da se uvede klasični, a ne programirani stečaj.

Radnici podsjećaju i da je Brković u međuvremenu porušio hale i zgrade Impregnacije, a zemljište, kako kažu, poravnao i pripremio za gradnju.

Da Brković nije zainteresovan da održi drvno-prerađivačke kapacitete u Kolašinu, kažu i sadašnji radnici. Kako tvrde, zadnju građu iz Pljevalja, vrlo lošeg kvaliteta, izrezali su ljetos, a nakon toga su poslati kućama na kolektivni odmor bez mnogo objašnjenja.

,,Prvo nas je Milošević poslala na 15 dana, pa onda produžila za još toliko. Kada je taj rok istekao, trebalo je da počnemo da radimo, a u fabruiku nijesmo mogli. Komuniciramo samo sa stražarom, koji nema više informacija od nas, pa ne znamo ni približno kada ćemo početi da radimo. Nemamo razloga da vjerujemo ni da će nam početi isplaćivati dužne zarade, jer je i do sada bilo mnogo takvih obećanja”, kažu predstavnici zaposlenih u firmi Vektra nord.

Oni tvrde da preduzeće niti ima perspektivu niti vlasnika, a menadžment ne zanima da ta fabrika radi. Radnici su ogorčeni jer se ,,Milošević ponaša kao da su u robovlasničkom sistemu”. Uz to, tvrde, njene nepokretnosti se uvećavaju, iako je na čelu preduzeća koje skoro ne radi.

,,Minulih mjeseci direktorka je samovoljno nekolicinu nas po nekoliko mjeseci udaljavala s posla jer smo se raspitivali za plate. Jednom našem kolegi je dala otkaz, jer je imao konflikt s njom. Poslat je kući bez zarada i doprinosa. Obračun plata nikad nijesmo vidjeli, pa ne znamo ni kako to sada rade dok smo na prinudnom odmoru”, kazali su predstavnici zaposlenih u Vektra nord.

Milošević uporno odbija da komunicira s novinarima. Kaže da nema potrebe da odgovora na pitanja o stanju u preduzeću niti da komentariše optužbe zaposlenih.

Inspekcija rada je tokom kontrole u preduzeću Vektra nord početkom ove godine, utvrdila da poslodavac zaposlenima duguje 23 zarade, kao i da im nije uplatio doprinose za obavezno socijalno osiguranje od jula 2010. godine.

Prilikom inspekcijskog pregleda konstantovano je još niz prekršaja iz oblasti radnih odnosa.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo