Povežite se sa nama

OKO NAS

NA PUTU OD BLISKOG ISTOKA PREMA ZAPADU: Talas izbjeglica uskoro preko Crne Gore?

Objavljeno prije

na

Prema procjenama Ujedinjenih nacija, oko 800 hiljada ljudi sa ratom zahvaćenih područja na Bliskom Istoku krenuće do kraja ove godine prema Evropi. Većini njih je odredište SR Njemačka, koja postaje njihova terra promessa (obećana zemlja).

Ali, do Evropske unije treba stići. Najprije se mora preći najveće polje smrti u ovom trenutku, Sredozemno more, pa potom preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske, dalje do zemalja zapadne Evrope.

No, kako je vlada mađarskog premijera Viktora Orbana sve neprijateljskije raspoložena prema valu izbjeglica iz Sirije, Iraka i Avganistana, te najavljuje drastično pooštravanje kontrola i podizanje novih zidova, državljani tih zemalja se odlučuju da na Zapad iz Srbije putuju preko Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.

U igri je zato i rezervna varijanta, tzv. južna ruta, koja vodi od Turske i Grčke preko Albanije, Crne Gore i Hrvatske, dalje ka EU. Baš trasom nekadašnje Via egnatia.

Mnogo je razloga koji ovu rutu čine prijemčivom. Prije svega, činjenica da je ona klimatski povoljnija za privremeni smještaj i prolaz ka EU tokom jeseni i zime. Već ovih dana je temperature vazduha na kontinentu značajno opala, a za dvije sedmice teško će biti zamisliti da se noć provede po beogradskim parkovima i bačkim salašima.

Drugo, očekivana eskalacija sukoba i želja ljudi sa Bliskog Istoka da što prije pokušaju da iskoriste dobru volju malog broja zemalja da ih prime, čine realnim da se rijeke ljudi slivaju preko jugoistoka Evrope, pa, sljedstveno tome, dijelom i kroz našu zemlju.

I treće, malo je šanse da će krijumčari u regionu zaboraviti svoje crnogorske kolege, sa kojima već 2,5 decenije odlično sarađuju. Nije važno koja je roba u pitanju: duvan, droga, oružje, automobili, ljudi… Šverc ljudstva je, ionako, bio vjekovima najisplativija krijumčarska aktivnost koja profunkcioniše odmah kada se osjeti ,,svježa krv”.

Prema procjenama Europola, čak oko 27 hiljada kriminalaca se ovim poslom bavi na Balkanu, gdje preko njihovih kanala ilegalno u EU dolaze stotine hiljada ratnih izbjeglica i ekonomskih migranata s Bliskog istoka, iz Azije i Afrike.

,,Preko Balkana, a najviše preko Turske, Albanije i Kosova, ranije su išli tajni kanali šverca migranata, kao i žena i đevojaka namijenjenih mrežama prostitucije, mahom u zapadnoj Evropi”, rekao je zvaničnik te evropske policijske organizacije Robert Krepinko.

Predstavnici Fronteksa, Agencije za nadzor spoljnih granica EU, smatraju da je to sada poprimilo ogromne razmjere i da su se bande organizovanog kriminala preusmjerile na krijumčarenje migranata, jer im to brzo donosi stotine miliona eura i premašuje ranije uhodani ,,biznis” s drogom i švercom oružja.

Europol je naveo primjer nedavno otkrivene 16-člane bande organizovanog kriminala u Grčkoj, u kojoj su bili Rumuni, Egipćani, Pakistanci, Sirijci, Indusi, Filipinci i Iračani. Ta švercerska banda je u Evropu ilegalno uspjela da prebači stotine državljana sa Bliskog Istoka, snabdjevši ih lažnim ispravama koje su im prodali za 7,5 miliona eura.

Iz Brisela su najavili uspostavljanje strogih provjera na spoljnim granicama Unije kako bi se spriječila nekontrolisana navala stotina hiljada migranata koje preko svojih mreža i često uz ucjene i iznuđivanje novca, mafijaške mreže prebacuju u Šengenski prostor EU.

Takođe je spremna operacija vojno-pomorske kontrole EU protiv švercerskih plovila s migrantima, s ciljem da se ne samo spriječi ilegalna migracija, već i da se unište brodovi krijumčara. Tim prije što se među unesrećenima, mogu naći i pripadnici zloglasne terorističke organizacije ISIL, za koju je ratovalo i poginulo nekoliko državljana Crne Gore.

Da se putevi emigranata brzo mijenjaju govori činjenica da je, na primjer, samo do kraja juna u Crnu Goru sa Bliskog Istoka došlo oko 1.520 ljudi, a potom je uslijedio drastičan pad: u julu ih je stiglo četvoro, a u avgustu pet!? Niko od njih praktično nije poželio da ovdje ostane.

U crnogorskoj Vladi, koja od devedesetih godina prošlog vijeka ima iskustva sa velikim brojem izbjeglica, nastoje da se spreme za eventualno novi talas. U saradnji sa UNHCR-om, aktivno radi Operativni tim. Ističu da je najvažnije da se ljudima omogući da budu dobro dočekani, uz pružanje osnovne medicinske pomoći, kao i uz organizaciju kratkotrajnog privremenog smještaja, kako bi što brže i bezbolnije prošli ka željenom odredištu.

,,Mi smo tokom prethodnih kriza bili primjer za region kako se izbjeglice dočekuju i zbrinjavaju. To su naši prijatelji sa Zapada uvijek isticali, a još više oni kojima smo pomagali. Tako treba da ostane i u svakom drugom slučaju”, kaže naš sagovornik iz Vlade Crne Gore.

Takav je stav i Islamske zajednice Crne Gore, u kojoj se prikuplja pomoć za izbjeglice. Takođe, Otvorena platforma okupljenih nevladinih organizacija najavila je za subotu okupljanje ispred Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija u Podgorici zbog, kako navode, većeg međunarodnog angažmana administracije po pitanju izbjegličke krize koja hara Evropom.

Kako su naveli, traže da se državna administracija aktivno uključi i pomaže zemljama u okruženju preko kojih ide transfer migranata. ,,Od evropskih zemalja tražimo da šire vrijednosti Evropske unije, a ne desničarski ekstremizam”, piše u njihovoj najavi.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo