Povežite se sa nama

OKO NAS

BANJSKI KATUN ČEKA POMOĆ DRŽAVE: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Početkom ljeta pronijele su se glasine da je farma koza braće Zečević Banjski katun u selu Klenak, koja je inače slovila za jednu od najmodernijih te vrste u zemlji, zatvorena, objekti pusti i oprema raznešena. Situacija na terenu srećom je drugačija: farma je i dalje kompletna i spremno čeka pomoć države da krene sa proizvodnjom. Ali država, oličena u Investiciono razvojnom fondu, već mjesecima – ćuti.

Klenak je tipično banjsko selo smješteno na padinama Stražišta u ljutom crnogorskom kršu sa zanemarljivim procentom plodne zemlje ali zato bogato sitnogoricom i obiljem ljekovitih trava te idealno za uzgoj pčela i koza. Braća Zečevići, Pero i Milosav odlučili su se za koze, 2010. godine sav kapital stečen dugogodišnjim radom i dopunjen bankarskim kreditima uložili su u svoje imanje pretvarajući ga u farmu po uzoru na razvijene zemlje svijeta. Osam i po hektara ograđeno je žicom i betonskom ogradom, napravljeni su moderni objekti: dvije štale od po 360 i 210 metara kvadratnih, četiri bistijerne, sjenik, nadstrešnica za ishranu koza, objekat za radnike i pogon za preradu mlijeka, sve u svemu milion eura je do sada uloženo. Naravno, tu su bile i koze: dvjesta pedeset grla alpske rase koje su sa zadovoljstvom grickale jasen i zanovet Stražišta i vraćale se uveče sa punim vimenima najkvalitetnijeg mogućeg mlijeka.

,,Problem je bila voda. Kozi dnevno treba do deset litara vode i to ne bilo kakve nego čiste vode i tu nam je država priskočila u pomoć”, priča Milosav dok se na vodi vještačkog jezera ogleda popodnevno sunce. Zahvaljujući pomoći države i resornog ministarstva, vrtača na farmi je produbljena i prekrivena folijom, Zečevići su napravili betonski okvir i ogradili jezerce i dobilo se tri hiljade kubika kvalitetne vode. Uloženo je petnaest hiljada eura narodnih para i akumulaciju je svečano otvorio ministar Ivanović u septembru 2014. godine. Uz četiri velike cistijerne problem vode je bio trajno riješen i ozbiljna proizvodnja je mogla da počne. Sir, jogurt i surutka, prve, probne količine otišle su na Crnogorsko primorje i povratna reakcija je bila više nego pozitivna. Banjski sir je prijao osjetljivim nepcima gostiju luksuznih restorana. Sve je mirisalo na jednu uspješnu priču ne samo za porodicu Zečević nego i za kompletan banjski kraj.

,,Planirali smo da otkupljujemo mlijeko od komšija, kapacitet naše mljekare je do pet hiljada litara mlijeka dnevno. Za to nam je bilo potrebno vozilo za otkup mlijeka i o tome smo razgovarali sa ministrom Petrom Ivanovićem kad nas je posjetio. On je podržao naš plan i obećao pomoć”, priča Milosav. Molili su Zečevići i da se par kilometara puta od Klenačke crkve do njihove farme popravi i asfaltira kao i da se struja malo pojača jer česti prekidi i padovi napona nikako nijesu prijali skupoj opremi švedske firme De Laval. Posjetio je ministar dva puta farmu zajedno sa rukovodstvom nikšićke opštine, sjeđelo se na etno terasi koju je Milisav sam osmislio i ukrasio starinama iz Banjana i drugih krajeva i činilo se da Vladina strategija povratka selu konačno počinje da djeluje u Klenku.

Ovoga proljeća počeli su problemi.

,,Izgubili smo veliki broj jaradi, niko nije mogao da nam kaže uzrok, jednostavno su krepavala. Dovodili smo razne stručnjake i konačno dobili savjet da izvadimo uzorak krvi od svake koze i pošaljemo veterinaru Markoviću u Maribor. Tako smo i uradili i rezultati pretrage su nas porazili – na osnovu uzorka krvi dvjesta trideset sedam koza je bilo bolesno od artritisa i slovenački veterinar je savjetovao Zečeviće da stado pod hitno rasprodaju. Ova bolest ne utiče na kvalitet mesa i mlijeka životinja ali im povećava smrtnost. U međuvremenu razboljelo se i dvjesta mladih jarica koje su prodali u Međugorje. Zečevići su morali vratiti novac dok je njima vraćeno pedeset grla koje su preživjele. Stado je prodato budzašto, koze vrijedne i po par stotina eura prodavane su za pedeset. Zečevići su se uzdali u pomoć države, kredit sa Investiciono razvojnim fondom praktično je već bio povoljno riješen.

,,Nijesmo se žalili nikome, vjerovali smo da ćemo dobiti kredit i kupiti novo stado i samo nastaviti tamo gdje smo stali. Novca nijesmo imali ni da platimo slovenačkom veterinaru da nam da papire sa dijagnozom,jer sve košta: samo dokumentacija za kredit nas je papreno koštala, dvanaest hiljada eura smo platitli stručnjaka da sve pripremi i to je čak povoljno, drugi su nam tražili osamnaest. Sve smo kompletirali i dobili obećanje da ćemo kredit dobiti. Od tada nikavih kontakata nemamo ni sa kim, svi ćute”, žali se Milosav dok nas provodi kroz hale mljekare i pokazuje najsavremeniju opremu za mužu koza kojom se odjedanput muze dvadeset četiri grla. Mlijeko cijevima zatim odlazi u laktofriz smješten u glavnoj prostoriji mljekare a odatle u rezervoare za sirenje i proizvodnju jogurta . Tu je i moderno kupatilo za osoblje, sve je spremno i sve blista čistoćom i sređenošću, još samo fali jedna sitnica zvana koze.

,,Imam sad pedesetak grla domaće rase čisto da preživim dok se nešto ne riješi. Veliki je gubitak za nas što je ovogodišnja sezona nepovratno propuštena, ali šta da se radi. Voljeli bismo samo znati šta se događa, pa ako država neće da pomogne da tražimo pomoć negdje drugo”, pita se Milosav.

Monitor je takođe pitao nadležne u Investiciono razvojnom fondu ali odgovori nijesu stigli do zaključenja ovoga broja. Država i na Zečevićima izgleda primjenjuje oprobanu taktiku ćutanja, dok se ne umore ili dok im ne dosadi – kad farma krene sa proizvodnjom, onda će je posjetiti neki novi ministar i sve će biti u redu.

Zečevićima je potrebno trista hiljada eura da nabave novo stado, potrebna vozila i završe sertifikat za proizvode farme.

,,Ne znam u čemu je problem: ako ovo što postoji nije dovoljna garancija da smo ozbiljni i da možemo vratiti novac, i ako ovo nije pravi povratak selu, onda ja ne znam šta je. Da sjedimo na goloj livadi i da tražimo pare pa i da razumijem skepsu, ali ako naš rad ne zaslužuje podršku onda ne znam koji je to zaslužuje. I dobro bi bilo vidjeti projekte koje ovaj fond podržava, čisto radi usporedbe. Ali nećemo dozvoliti da naš rad propadne, ići ćemo ako bude trebalo težim putem i dozvoliti gramzivim bankama da nas čerupaju ali Banjski katun će raditi”, ubijeđen je Milosav dok sjedimo na njegovoj etno terasi i dok nam pokazuje gdje je sjedio ministar.

FARMA BI POMOGLA CIJELOM SELU

Početak rada farme Zečevića dala je krila seljacima iz Klenka i okolnih zaselaka. Mogućnost otkupa mlijeka i redovnih primanja mnoge od njih je navela da prošire svoja stada. Jedan od njih je i Risto Baćović iz zaseoka Drijenje.
-Sad imam petnaest muznih krava, doduše domaće rase buša, ali su dobro mliječne. Sve sam se nadao da će početi taj otkup mlijeka, zato sam i ostavljao junice i širio stado. Mnogo bi nam to značilo jer ne možemo se sa dinarom sastaviti niokle: imamo mi hrane ali nemamo para, a bez njih se ne more, ne moreš go sijevati. A farma je značila čudo, evo ovo dok je radila ljudi su mogli prodati višak sijena, neki su radili na njoj, svakome je bilo dobro. A tek da počne raditi punom parom, ovaj kraj bi procvjetao. Da je sreće, država bi im poklonila sve što im još treba i pustila ih da rade – ubijeđen je Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo