Povežite se sa nama

OKO NAS

BANJSKI KATUN ČEKA POMOĆ DRŽAVE: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Početkom ljeta pronijele su se glasine da je farma koza braće Zečević Banjski katun u selu Klenak, koja je inače slovila za jednu od najmodernijih te vrste u zemlji, zatvorena, objekti pusti i oprema raznešena. Situacija na terenu srećom je drugačija: farma je i dalje kompletna i spremno čeka pomoć države da krene sa proizvodnjom. Ali država, oličena u Investiciono razvojnom fondu, već mjesecima – ćuti.

Klenak je tipično banjsko selo smješteno na padinama Stražišta u ljutom crnogorskom kršu sa zanemarljivim procentom plodne zemlje ali zato bogato sitnogoricom i obiljem ljekovitih trava te idealno za uzgoj pčela i koza. Braća Zečevići, Pero i Milosav odlučili su se za koze, 2010. godine sav kapital stečen dugogodišnjim radom i dopunjen bankarskim kreditima uložili su u svoje imanje pretvarajući ga u farmu po uzoru na razvijene zemlje svijeta. Osam i po hektara ograđeno je žicom i betonskom ogradom, napravljeni su moderni objekti: dvije štale od po 360 i 210 metara kvadratnih, četiri bistijerne, sjenik, nadstrešnica za ishranu koza, objekat za radnike i pogon za preradu mlijeka, sve u svemu milion eura je do sada uloženo. Naravno, tu su bile i koze: dvjesta pedeset grla alpske rase koje su sa zadovoljstvom grickale jasen i zanovet Stražišta i vraćale se uveče sa punim vimenima najkvalitetnijeg mogućeg mlijeka.

,,Problem je bila voda. Kozi dnevno treba do deset litara vode i to ne bilo kakve nego čiste vode i tu nam je država priskočila u pomoć”, priča Milosav dok se na vodi vještačkog jezera ogleda popodnevno sunce. Zahvaljujući pomoći države i resornog ministarstva, vrtača na farmi je produbljena i prekrivena folijom, Zečevići su napravili betonski okvir i ogradili jezerce i dobilo se tri hiljade kubika kvalitetne vode. Uloženo je petnaest hiljada eura narodnih para i akumulaciju je svečano otvorio ministar Ivanović u septembru 2014. godine. Uz četiri velike cistijerne problem vode je bio trajno riješen i ozbiljna proizvodnja je mogla da počne. Sir, jogurt i surutka, prve, probne količine otišle su na Crnogorsko primorje i povratna reakcija je bila više nego pozitivna. Banjski sir je prijao osjetljivim nepcima gostiju luksuznih restorana. Sve je mirisalo na jednu uspješnu priču ne samo za porodicu Zečević nego i za kompletan banjski kraj.

,,Planirali smo da otkupljujemo mlijeko od komšija, kapacitet naše mljekare je do pet hiljada litara mlijeka dnevno. Za to nam je bilo potrebno vozilo za otkup mlijeka i o tome smo razgovarali sa ministrom Petrom Ivanovićem kad nas je posjetio. On je podržao naš plan i obećao pomoć”, priča Milosav. Molili su Zečevići i da se par kilometara puta od Klenačke crkve do njihove farme popravi i asfaltira kao i da se struja malo pojača jer česti prekidi i padovi napona nikako nijesu prijali skupoj opremi švedske firme De Laval. Posjetio je ministar dva puta farmu zajedno sa rukovodstvom nikšićke opštine, sjeđelo se na etno terasi koju je Milisav sam osmislio i ukrasio starinama iz Banjana i drugih krajeva i činilo se da Vladina strategija povratka selu konačno počinje da djeluje u Klenku.

Ovoga proljeća počeli su problemi.

,,Izgubili smo veliki broj jaradi, niko nije mogao da nam kaže uzrok, jednostavno su krepavala. Dovodili smo razne stručnjake i konačno dobili savjet da izvadimo uzorak krvi od svake koze i pošaljemo veterinaru Markoviću u Maribor. Tako smo i uradili i rezultati pretrage su nas porazili – na osnovu uzorka krvi dvjesta trideset sedam koza je bilo bolesno od artritisa i slovenački veterinar je savjetovao Zečeviće da stado pod hitno rasprodaju. Ova bolest ne utiče na kvalitet mesa i mlijeka životinja ali im povećava smrtnost. U međuvremenu razboljelo se i dvjesta mladih jarica koje su prodali u Međugorje. Zečevići su morali vratiti novac dok je njima vraćeno pedeset grla koje su preživjele. Stado je prodato budzašto, koze vrijedne i po par stotina eura prodavane su za pedeset. Zečevići su se uzdali u pomoć države, kredit sa Investiciono razvojnim fondom praktično je već bio povoljno riješen.

,,Nijesmo se žalili nikome, vjerovali smo da ćemo dobiti kredit i kupiti novo stado i samo nastaviti tamo gdje smo stali. Novca nijesmo imali ni da platimo slovenačkom veterinaru da nam da papire sa dijagnozom,jer sve košta: samo dokumentacija za kredit nas je papreno koštala, dvanaest hiljada eura smo platitli stručnjaka da sve pripremi i to je čak povoljno, drugi su nam tražili osamnaest. Sve smo kompletirali i dobili obećanje da ćemo kredit dobiti. Od tada nikavih kontakata nemamo ni sa kim, svi ćute”, žali se Milosav dok nas provodi kroz hale mljekare i pokazuje najsavremeniju opremu za mužu koza kojom se odjedanput muze dvadeset četiri grla. Mlijeko cijevima zatim odlazi u laktofriz smješten u glavnoj prostoriji mljekare a odatle u rezervoare za sirenje i proizvodnju jogurta . Tu je i moderno kupatilo za osoblje, sve je spremno i sve blista čistoćom i sređenošću, još samo fali jedna sitnica zvana koze.

,,Imam sad pedesetak grla domaće rase čisto da preživim dok se nešto ne riješi. Veliki je gubitak za nas što je ovogodišnja sezona nepovratno propuštena, ali šta da se radi. Voljeli bismo samo znati šta se događa, pa ako država neće da pomogne da tražimo pomoć negdje drugo”, pita se Milosav.

Monitor je takođe pitao nadležne u Investiciono razvojnom fondu ali odgovori nijesu stigli do zaključenja ovoga broja. Država i na Zečevićima izgleda primjenjuje oprobanu taktiku ćutanja, dok se ne umore ili dok im ne dosadi – kad farma krene sa proizvodnjom, onda će je posjetiti neki novi ministar i sve će biti u redu.

Zečevićima je potrebno trista hiljada eura da nabave novo stado, potrebna vozila i završe sertifikat za proizvode farme.

,,Ne znam u čemu je problem: ako ovo što postoji nije dovoljna garancija da smo ozbiljni i da možemo vratiti novac, i ako ovo nije pravi povratak selu, onda ja ne znam šta je. Da sjedimo na goloj livadi i da tražimo pare pa i da razumijem skepsu, ali ako naš rad ne zaslužuje podršku onda ne znam koji je to zaslužuje. I dobro bi bilo vidjeti projekte koje ovaj fond podržava, čisto radi usporedbe. Ali nećemo dozvoliti da naš rad propadne, ići ćemo ako bude trebalo težim putem i dozvoliti gramzivim bankama da nas čerupaju ali Banjski katun će raditi”, ubijeđen je Milosav dok sjedimo na njegovoj etno terasi i dok nam pokazuje gdje je sjedio ministar.

FARMA BI POMOGLA CIJELOM SELU

Početak rada farme Zečevića dala je krila seljacima iz Klenka i okolnih zaselaka. Mogućnost otkupa mlijeka i redovnih primanja mnoge od njih je navela da prošire svoja stada. Jedan od njih je i Risto Baćović iz zaseoka Drijenje.
-Sad imam petnaest muznih krava, doduše domaće rase buša, ali su dobro mliječne. Sve sam se nadao da će početi taj otkup mlijeka, zato sam i ostavljao junice i širio stado. Mnogo bi nam to značilo jer ne možemo se sa dinarom sastaviti niokle: imamo mi hrane ali nemamo para, a bez njih se ne more, ne moreš go sijevati. A farma je značila čudo, evo ovo dok je radila ljudi su mogli prodati višak sijena, neki su radili na njoj, svakome je bilo dobro. A tek da počne raditi punom parom, ovaj kraj bi procvjetao. Da je sreće, država bi im poklonila sve što im još treba i pustila ih da rade – ubijeđen je Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo