Država Crna Gora i njeni sudovi, od podgoričkog Osnovnog do Vrhovnog, nijesu poklonili dužnu pažnju murinskim žrtvama NATO bombardovanja i njihovim porodicama. To je, u najkraćem, i slika stanja stvari šesnaest godina poslije stradanja, kroz izjavu advokata Velije Murića. Zbog toga će se tužbe, koje su podnijele porodice žrtava bombardovanja ove malene varoši, ubrzo naći pred Međunarodnim sudom u Strazburu.
„Preostalo je da sačekamo da naš Ustavni sud odluči po žalbama u procesima za odštetu koje su niži sudovi odbili. To je preduslov da možemo u Strazbur”, kaže Murić za Monitor.
On podsjeća na tužnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je najprije pravosnažno dosuđena i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica vrati novac koji je dobila na račun odštete.
„Muž je poginuo. Supruga je u međuvremenu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad”, kaže advokat Murić.
Ta tragična priča pretvorila se u sudsku farsu. Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida. U ponovljenom postupku murinska porodica oslobađa se obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari”.
„Ja se pozivam na to da u slučaju smrti člana porodice, dužnik nije dužan da vrati novac. Ali sudovi u Crnoj Gori presuđuju ne po pravu, nego kako šef kaže i naredi”, dodaje rezignirano ovaj advokat.
On je ranije zaprijetio da će u slučaju da dođe do toga da porodica bude zaista morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. Murić kaže da slučaj oštećene porodice iz Murine govori mnogo toga o crnogorskom pravosuđu.
„Ako se dogodi da moraju da ga vrate – svijet će znati za taj slučaj. Na sva zvona ću udariti. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj vam govori koliko je Crna Gora pravna država”, priča Murić.
Ne smije biti zaboravljeno – 30. april je strašni datum novije istorije Crne Gore. Tada je bombardovana Murina, gdje je pognulo šest nevinih građana. Živote su izgubila i djeca. Četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989). U napadu su stradali i Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je ovih dana da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murini, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja. ,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam je mnogo teže što nas ova vlast ubija šesnaest godina”.
I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima i umrlima, tako i prema živima. Oni tvrde da crnogorska vlast nastoji da se zločin u Murini zataška i zaboravi.
Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom.
„To je zločin nad zločinima, jer nikada ne mogu da se oslobodim fotografije koja mi je u dosijeu koji posjedujem, djeteta koje se na jednoj fotografiji igra, a na drugoj tamo mu je glava, tamo mu je noga. I šta se dogodilo? Vrhovni sud hladnokrvno, pravnički zauzima stav da u radnjama mogućih odgovornih nema elemenata krivičnog djela. Time je trebalo da se bavi Vrhovni državni tužilac, jer objektivna odgovornost postoji. Neko ne želi da se priča o ratnim zločinima privede kraju. Iza toga su političke strukture”, kaže Murić.
On tvrdi da je bombardovanje Murine NATO alijansa najavila i optužuje državu da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone. „Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsolutno najavljeno. Vlast ove Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo”, smatra Murić.
On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore, kada Crna Gora nije granatirala. Prema njegovim riječima država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu sa Ustavom, obezbijedila građanima miran život.
„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost”, kaže Murić.
Bombardovanje Murine ne zaobilazi ni internetska enciklopedija Wikipedia. ,,U napadu je poginulo šest civila od čega dvije djevojčice, a četri lica teško povrijeđena. U ovom napadu bilo je najviše stradalih civila od bombardovanja na teritoriji Crne Gore”, piše na Vikipediji. Imena se ne navode.
Murinske žrtve postaju sve više samo statistički podatak. Vlasti se toga ne stide i to pokazuju i odnosom prema porodicama stradalih. Sudske odluke po zahtjevima za odštetu i traženje povraćaja novca otkrivaju licemjerje na kojem sistem opstaje.
Tufik SOFTIĆ