Zločini i tragedije, uzaludno traženje odgovornosti, blokade parlamenta i političke trgovine, slavljenje četničke ideologije i hapšenja krupnih i sitnijih riba su za nama. Godina završava kolektorom

Tragedija na Cetinju obilježila je početak godine. Prvog dana  januara Aco Martinović ubio je 13 osoba, među kojima i dvoje djece, a zatim sebi oduzeo život. Martinović je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2,3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Mahom je pobio rođake, kumove i bliske prijatelje.

Tragedija je podsjetila na nezacijeljenu ranu Cetinja iz avgusta 2022. kada je Vuk Borilović hicima iz lovačke pušte ubio 10 i ranio šest osoba. Opomene i pouke nijesu izvučene.

Neformalna studentska grupa Kamo  śutra organizovala je nakon tragedije proteste na Cetinju i Podgorici. Tražili su, između ostalog, ostavke potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Nakon prvog protesta, 269 univerzitetskih profesora i umjetnika podržalo je proteste studenata i njihove zahtjeve za ostavkama.

Studentski protest se samougasio. Ostavke nijesu podnešene, a motivi ubistva i brojna druga pitanja koja su pratila ovaj zločin i do danas su bez odgovora. Istrajni su ostali jedino Cetinjani koji su tokom cijele godine protestovali i tražili odgovore.

Skupština Crne Gore je Novu godinu dočekala blokirana zbog svađe vlasti i opozicije. Rezultat – neusvojen budžet i privremeno finansiranje. U budvanskoj Skupštini demonstraciju nasilja, ružne rječi, psovke, pozivanje u pomoć policije, javnost je mogla da vidi 10. januara, na prvoj sjednici SO Budva nakon lokalnih izbora održanih u novembru. Sjednica je prekinuta.

U Podgorici  se tokom januara desilo više slučajeva vršnjačkog nasilja. Jedan koji je objavljen na društvenim mrežama pratila je pjesma ,,Evo ti nož izbodi ga, pucaj mu u noge da l’te za to majka rodila?”.

Krajem januara, podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, S. Makedoniji, organizovan je jednodnevni bojkot trgovina. Trgovinski lanci su pretrpjeli pad prometa od 30 odsto u danu bojkota. Jugoslovenski bojkot ipak nije uspio, a cijene nastavile da rastu.

Krajem januara počeli su pregovori Crne Gore i Hrvatske o spornim pitanjima.

Blokadu parlamenta, početkom februara riješio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić.Izrekao je mjeru udaljavanja iz parlamenta opozicionim poslanicima na 15 dana, otvorivši put vlasti da usvoji budžet. Riješena je i drama oko izbora predsjednika budvanskog parlamenta i stekli uslovi za formiranje vlasti u prijestonici turizma.

Zauzeli smo prvo mjesto na listi najbirokratskijih zemalja na svijetu, pokazao je izvještaj World of Statistics. Pored glomazne Vlade „uspjehu“ je doprinijelo i to što svaki četvrti zaposleni prima platu iz državnog budžeta.

Nije bilo snijega, pa ni turista, a sezona je trajala tek nekoliko sedmica. Bilans – pozitivna nula.

Suđenje sedmorici za pljačku Pošte i ubistvo radnika obezbjeđenja Ljubiše Mrdaka u februaru se završilo tako što su optuženi pušteni iz spuškog zatvora. Javnosti je bila ogorčena zbog presude. Sud i tužilaštvo prebacivali su odgovornost jedni na druge, a Mrdakova supruga  izjavila da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put.  Na kraju godine vijest –  suđenje optuženima za pljačku Pošte i ubistvo  Mrdaka u ponovljenom postupku  je odloženo „jer su okrivljeni bili spriječeni da dođu na ročište zato što im je izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru”.

Skupština je formirala Anketni odbor o crnim trojkama.  “Danas mi pišemo nove stranice njene istorije, koje će svjedočiti da je istina neuništiva”, poručio je Andrija Mandić. Odbacio je tvrdnje da se Anketni odbor formira da bi njegova politička opcija ubrala političke poene.

Stigla je presuda Osnovnog suda u Pljevljima po kojoj je država dužna gotovo 15 miliona eura Dušku Šariću zbog navodne materijalne štete njegovoj nekadašnjoj građevinskoj firmi Mat company, dok je on bio u pritvoru.

U martu je javnost čula za Mohameda Albara, arapskog investitora, koji je za zakup 18 kupališta, od čega pola u Ulcinju, ponudio 1,9 miliona na godišnjem nivou. Krajem marta, Vlada je usvojila osnove za saradnju UAE i Crne Gore u oblasti turizma i nekretnina. Premijer Milojko Spajić je otputovao u Abu Dabi i tamo potpisao sporazum sa UAE u kojem investitori dobijaju brojne privilegije, kao što je odsustvo tendera. Zauzvrat iz Vlade su najavljene investicije vrijedne oko 30 milijardi eura.

Arapskom investitoru za oko je pala Velika plaža, pa su najavljivane investicije od pet do 35 milijardi eura. Ulcinjani su se pobunili, a sa sjevera su zvali Alabara da investira kod njih. On je u međuvremenu odustao od investicije. Iskazao je interesovanje za druge lokacije, na sjeveru, Buljarici…

Viši sud je u martu potvrdio optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Optuženi su da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Krajem marta Specijalno policijasko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika kompanije Tehnomax Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima su i tri policajca.

Početkom aprila Apelacioni sud Crne Gore preinačio je presudu za ubistvo Zumrite Nerde kojom je Viši sud u Podgorici osudio njenog nevjenčanog supruga Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora. Sud mu je za femicid izrekao kaznu od 40 godina zatvora.

U aprilu su održani lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom. Nijesu doveli do bitnijih promjena u vlasti u ova dva grada.

Viši sud je u aprilu oslobodio biznismena Duška Kneževića i političara Slavoljuba Stijepovića u sporu poznatom kao afera Koverta. Sud je konstatovao da nije bilo dokaza za ono što smo svi vidjeli 2019, na snimku koji prikazuje kako Knežević daje Stijepoviću kovertu u kojoj je, kako mu objašnjava, 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS-a.

Osnovni sud u Podgorici proglasio je krivim biznismena Zorana Bećirovića, njegovos sina Luku i policajca Mladena Mijatovića zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković. Bećirović je dobio godinu dana zatvora, njegov sin sedam mjeseci uslovne kazne, a  Mijatović deset mjeseci zatvora.

U aprilu je počela afera zataškavanje pucanja na dvojicu sugrađana iz službenog automobila Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Andrija Mandića.

Vlada je krajem aprila dodijelila jednokratnu novčanu pomoć žrtvama deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima. Za 16 porodica civilnih žrtava opredijeljeno je po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u 2025. i 2026. godini.

Prvi maj smo dočekali sa prosječnom platom od 1.000 eura, premda trećina zaposlenih prima platu ispod 700 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal godine, za četvoročlanu porodicu, iznosila je 2.000 eura. Obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu još  nije ispunjeno. U maju je prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji premašila 2.000 eura.

Duško Golubović, policijski tajni operativac, uhapšen je 9. maja po nalogu SDT-a. Golubović je nakon što je otišao u penziju iz policijske službe kupio lamborđini od 300.000 eura. Govorio je da je zaradio na kripto valutama. Tužilaštvo ga tereti za pranje novca stečenog švercom cigareta. Istraga je proširena i na braću Stanaj, Sandera i Nua, vlasnike Rokšpeda.

Jedno od hapšenja koje je odjeknulo u javnosti je i hapšenje Aleksandra Mijajlovića, koji se povezuje sa kompanijom Bemax. On je hapšen i tokom 2024. zbog šverca cigareta ali je pušten da se brani sa slobode uz jemstvo. SDT ga nakon ponovnog hapšenja u novembru tereti da je od 2018. do 2024. godine,  kreirao uređivačku politiku “Standarda”, “Pobjede”, “CDM-a”, “Portala Analitika”, “Antene M”, “Mportala” i “Portala ETV”.

Uz mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, titulu mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori je dobio i episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Stopa inflacije u maju iznosila je 4,5 odsto i bila je najveća u proteklih 12 mjeseci.

U junu su zabilježena dva herojska podviga – Vojnik Edin Škrijelj spasio je čovjeka iz virova Cijevne, dok je radnica jednog marketa, Olivera Šišević, pomogla trudnici da na svijet dođe djevojčica.

Tokom ljeta uspostavljene su pomorske linije Bar-Bari, Budva-Dubrovnik, Kotor-Dubrovnik i Bar-Ankona.

Trinaestojulska nagrada je opet izazvala buru u javnosti nakon što je dodijeljena pjesniku Bećiru Vukoviću. Drugi laureat, slavni crnogorski gitarista Miloš Karadaglić, zahvalio se na nagradi i kazao da je ne može primiti u trenutnim okolnostima.

U julu je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se sky komunikacija prihvata kao valjan dokaz.

Spacijalno vijeće Višeg suda u Podgorici na 20 godina je osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja.

Ljeti je gorjelo na sve strane. I pored obećanja o kanaderu i boljoj opremi, sezonu smo opet dočekali nespremni. Iako je stigla pomoć iz inostranstva, vatra je opustošila ogromne šume. Odnijela je i jedan život – poginuo je vojnik Dejan Božović.

U jeku ljeta i požara iz pravosuđa je stigla vijest da je afera Telekom zastajrela.

Na sjeveru je bilo manje požara nego na jugu, ali je u avgustu u Gornjem Zaostru bilo vatreno. Ratnom zločincu i četničkom komanantu  Pavlu Đurišiću postavljen je spomenik. Tokom svečanosti, koju je predvodio mitropolit Metodije, fizički i psihički maltretirani su fotoreporteri Vijesti Boris Pejović i Pobjede Stevo Vasiljević. Nakon što je spomenik postavljen, pa sakriven, reagovale su institucije. Tražili su spomenik i u manastiru, ali ga još  nijesu našli.

Dva broda Crnogorske plovidbe prodata su pod sumnjivim okolnostima. Vlada i ministar pomorstva Filip Radulović dobro su se potrudili oko ove afere i gašenja Crnogorske plovidbe.

U septembru se zahuktala drama oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koje je planirano da se gradi u Botunu. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović kazao je da mora početi da se gradi do kraja godine, a da će u suprotnom Glavni grad morati da plati odštetu od preko 100 miliona i maltene bankrotira. Da pregovaraju, nude i obećavaju mještanima Botuna nadležni su počeli kasno, kad su oni radikalizovali proteste i organizovali referendum na kome su kazali NE kolektoru. Nova godina se čeka u pat-poziciji. Medvjeđu uslugu Botunjanima napravio je Milan Knežević, lider DNP koji je priču oko kolektora i prečišćavanja otpadnih voda politički zamutio.

Sedam miliona eura manje od turizma nego u istom periodu 2024., zaradila je Crna Gora u prvih osam mjeseci 2025. Zabilježeno je i skoro 400 hiljada manje noćenja.

Predsjednik Jakov Milatović je mitropolitu Amfilohiju posthumno dodijelio najviši državni orden. Amfilohiju je u Kolašinu otkriven spomenik.

Krajem oktobra, nakon tuče mladića sa Zabjela i azilanata, provalila je mržnja prema turskim državljanima. Narodne patrole i navijači okupirali su ulice tražeći da ,,pravdu” uzmu u svoje ruke. Demolirani su i paljeni  objekti u vlasništvu Turaka po Podgorici i primorju. Premijer je uveo vize za Turke, a institucije su sporo smirivale strasti. Mržnja prema imigrantima je dugo pripremana od strane pojedinih političara, i preko lažnih informacija na društvenim mrežama. Bijes se stišao ali i dalje tinja.

Skupština  je na sjednici 25. novembra za sudiju Ustavnog suda izabrala Jovana Jovanovića. Druge dvije kandidatkinje za sutkinje, Mirjana Vučinić i Mirjana Radović, nisu dobile potrebnu podršku.

Izvještaj Evropske komisije donio je ohrabrenje za put Crne Gore ka EU. I na domaćem terenu i u Briselu ocijenili su ga kao ,,najpozitivniji izvještaj do sada”.

Na Međuvladinoj konferenciji sa EU 16. decembra Crna Gora je zatvorila pet poglavlja. Sada je to ukupno 12 od predviđenih 33. Iz Brisela su uz čestitke upozorili da ,,najtežio dio tek predstoji”.

U Pljevljima su u decembru zabilježena rekordna zagađenja. Opštinska vlast i građani za to krive Termoelektranu, koja je nakon rekonstrukcije trebala manje da zagađuje, a iz EPCG i državnog vrha ih tješe da će biti sve u redu.

Planovi i gradnja

Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. usvojen je u Skupštini krajem juna. Prostornim planom do 2040. predviđena je gradnja 623 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, pa ga je opozicija kritikovala kao predizborni program, a ne prostorni plan. Ekološki aktivisti su istakli da ovakav Plan otvara put ka betonizaciji zaštićenih područja.

Prostorni plan Glavnog grada usvojen je krajem avgusta, čime je otvoren put realizaciji predizbornog megalomanskog projekta novog grada – Velje brdo. Pored novih stambenih i poslovnih kvadrata, za Podgoricu je predviđeno i 20-ak lokacija za nove vjerske objekte, da površinom preko 40 hiljada kvadrata.

U avgustu je usvojen Zakon o nelegalnoj gradnji, koji treba da riješi višedecenijski problem. Toliko je dobro pripremljen da je zbog nedoumica u pripremi tržište nekretnina bilo blokirano par mjeseci. Nelegalni graditelji još čekaju da im institucije precizno objasne što im valja raditi.

Predrag NIKOLIĆ

Ukoliko predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i  efikasne pravne zaštite

Vlada je 16. decembra  usvojila Predlog izmjena i dopuna Zakona o unutrašnjim poslovima i uputila ga Skupštini na usvajanje. Na juriš. Bez održavanja sjednice i rasprave, samo  “na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova”. Sve u paketu sa još stotinjak zakona koje su, prema najavama premijera Milojka Spajića, naumili po prvi put usvojiti ili izmijeniti i dopuniti u prednovogodišnjem pohodu na parlament.

“Zakon o unutrašnjim poslovima koji je u skupštinsku proceduru poslala Vlada Crne Gore, nije ništa drugo do kopija prijedloga zakona koji je, pred kraj proljećnjeg zasijedanja, Skupština razmatrala na prijedlog poslanika Demokrata, Duška Stjepovića”, saopštio je funkcioner SD-a i poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević, obznanivši naum vlasti da zimus oposle ono što im ljetos nije pošlo za rukom.

Više detelja o sadržaju predloženih izmjena dobili smo iz nevladinog sektora i sindikata koji okuplja pripadnike Uprave policije.

Ponuđeni prijedlog nije usklađen sa pravom EU i međunarodnim konvencijama, nije prošao javnu raspravu, niti je u njegovom obrazloženju navedeno da je dobio saglasnost Evropske komisije, obznanili su iz Akcije za ljudska prava (HRA), uz zahtjev da se on povuče iz procedure. “Ovakva rješenja jasno pretvaraju policiju u instrument političke lojalnosti, ugrožavajući profesionalnost i depolitizaciju ove institucije i samim tim i povjerenje građana”.

Nadovezali su se iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore. “„Pet izabranih ljudi i onaj koji ih je izabrao imali bi moć da u svakom trenutku odlučuju o sudbinama policajaca. Svaki pokušaj drugačijeg mišljenja mogao bi dovesti do gubitka posla. Gdje su tu demokratija, sloboda i ljudska prava?“, zapitali su se. Uz konstataciju: „Na ovaj način vraćamo se 20 do 30 godina unazad, u period kada su policijski službenici radili po ugovorima koji su se produžavali na mjesec, dva ili tri. U takvim uslovima zaposleni su zavisni od tuđe dobre volje, podložni manipulacijama i nesigurni u izvršavanju zadataka, što direktno utiče na kvalitet njihovog rada.“

Ko bude imao strpljenja da pregleda Vladin prijedlog, shvatiće da su izrečene primjedbe još i blage u odnosu na ponuđeni sadržaj.

Prema  Prijedlogu, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Slično rješenje postoji i u sadašnjoj verziji Zakona, ali je zakonopisac sada odlučio da  procedure pojednostavi do banalnosti. Odnosno, do direktne  opasnosti po funkcionisanje ključne karike državnog sistema bezbjednosti – policije. Pošto bi ona, faktički, postala privatno vlasništvo ministra unutrašnjih poslova i njegovih političkih nalogodavaca.

Ključnu, zapravo jedinu, ulogu u tom procesu imala bi Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji. Nju imenuje ministar a ponuđeni prijedlog zakona ne propisuje bilo kakve kvalifikacije koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju.

Navodi se samo  (član 128) da Komisiju čini pet članova “od kojih su tri službenici Policije, jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”. Da bi postali članovi Komisije, uz naklonost ministra, kandidati moraju dobiti potvrdu o nepostojanju bezbjednosnih smetnji.

Dakle, i oni treba da prođu provjeru za koju je zadužena druga komisija. Nju takođe imenuje ministar unutrašnjih poslova, samo što ne znamo koliko članova broji i odakle oni dolaze. Jedino što nam o njima kaže predloženi zakon jeste  da njeni članovi “nijesu kandidati za članove Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji.”

A ko provjerava eventualne bezbjednosne smetnje članova ove posebne komisije? O tome predložene izmjene  ne govore ništa, pa je osnovano pretpostaviti da će u tom poslu glavnu riječ imati ministar. Sa ili bez pomoći potpredsjednika vlade zaduženog za odbranu i bezbjednost. Trenutno  to su ministar MUP-a Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić. Obojica iz Demokrata Crne Gore.

Demokrate, zapravo, već neko vrijeme promovišu postupak “vetinga” među pripadnicima policije, ali im ta rabota ne ide onako kako su planirali. Pokazalo se da je mnogo lakše suspendovati službenike UP na osnovu komisijski utvrđenih bezbjednosnih smetnji, nego te optužbe dokazati. Makar i pred Disciplinskom komisijom unutar istog resora. Posebno kada “utvrđene bezbjednosne smetnje” ostaju tajna i za suspendovane policajce ali i za disciplinskog tužioca i članove Disciplinske komisije. Pa onda ovi drugi (tužioc i sudije u tom postupku) bježe sa zakazanih ročišta izgovarajući se bolešću ili službenim putem.

Još kada se desi, kao što se dešavalo, da Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) od koje je, prema sadašnjem Zakonu, obavezno pribaviti bezbjednosnu procjenu službenika/funkcionera koji se našao na skeneru sadašnje Komisije, zaključi da je dotični čist – problemi postanu još veći.

Da bi se sve to preduprijedilo, procedura skratila a postigao željeni ishod, zakonopisac je osmislio revolucionaran metod koji, nakon raspada Sovjetskog saveza, teško da je viđen bilo gdje u Evropi.

U najkraćem: policajac potpiše saglasnost da ministrova petočlana Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti. Šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše. Ne postoji odredba koja objašnjava da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili  može li  biti osnov za prestanak radnog odnosa. Ni da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili da li ono može biti osnov za prestanak radnog odnosa.

Možda su zaboravili. A možda je u pitanju odstupnica za provlačenje podobnih službenika sa mrljama u profesionalnom ili privatnom životu. Ova pravna praznina očigledno ostavlja širok prostor za diskreciono tumačenje i potencijalne zloupotrebe.

Komisija dotičnog kandidata, nakon pribavljanja njegove saglasnosti, provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, u određenim slučajevima, pribavljanjem mišljenja ANB.

Tu počinju ozbiljni proceduralni noviteti.

Prema važećem propisu, ukoliko ANB u roku od 60 dana ne odgovori na traženi upit o podobnosti službenika MUP-a ili UP, podrazumijeva se da je on prošao njihovu kontrolu. Ubuduće, Komisija bi imala pravo da svoju ocjenu donese bez mišljenja ANB-a. U međuvremenu, istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar da otkaz. Što ne mora da uradi, ako neće. Predlog zakona ne sadrži eksplicitnu formulaciju da policijski službenik koji ne prođe provjeru dobija otkaz bez disciplinskog postupka. Međutim, kombinacija normi proizvodi upravo takav efekat. Zakon jasno propisuje da se policijskom službeniku na osnovu odluke Komisije može dati otkaz, ali nigdje ne pominje da se prije toga mora sprovesti disciplinski postupak, niti da se nalaz Komisije mora provjeravati u kontradiktornom procesu. Unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da  policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen?

U Nezavisnom sindikatu policije kažu – da.  “Poznavanje naše istorije, mentaliteta i načina odlučivanja jasno pokazuje da ove izmjene mogu dovesti do ozbiljnih zloupotreba“, navode.

Slične ocjene stižu i iz HRA. “U praksi, ovakvo rješenje omogućava trajno isključenje pojedinaca iz UP na osnovu tajnih, neprovjerljivih i potencijalno politički motivisanih procjena”, ocjenjuju, dodatno upozoravajući da Vlada pokušava omogućiti retroaktivnu primjenu tog rješenja. Započeti disciplinski postupci, odugovlačeni mjesecima a neki i blizu dvije godine (kada nastupa njihova zastara), bili bi obustavljeni.  Na štetu osumnjičenih. Koji bi ostali bez mogućnosti da brane svoj profesionalni i lični integritet.

“Takvo pogoršanje pravnog položaja zaposlenih dodatno narušava pravnu sigurnost i pravičan postupak”, navodi HRA.

Vidjećemo da li su osnovane primjedbe o predloženim izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima ostavile neki utisak na predlagače. Ako jesu, njihov bi prijedlog mogao biti povučen iz procedure prije nego ovaj tekst stigne do čitalaca Monitora. I to bi bilo najbolje rješenje. U suprotnom, ostaje nada u intervencije sa EU adresa.

Što god se desi, ostaje potreba da se policijski sistem, i ne samo on, očisti od korupcije i kriminalnih uticaja. Međutim, ako predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i efikasne pravne zaštite. To nije samo pitanje prava policajaca ,već pravne i svake druge sigurnosti  građana.

Zoran RADULOVIĆ

Smrt mladog reprezentativca Njemačke Sebastijana Hertnera, prilikom pada sa žičare na Savinom kuku, aktuelizovala je pitanje  problematične žičare, stare preko 30 godina. I (ne)odgovornosti

Fudbaler i nekadašnji mladi reprezentativac Njemačke Sebastijan Hertner (34) poginuo je u subotu prilikom pada sa žičare na Savinom kuku. U nesreći je povrijeđena i njegova 30-godišnja supruga.

,,S velikom tugom objavljujemo tragičnu smrt našeg kapitena Sebastijana Hertnera tokom odmora. Skrhani smo i duboko ožalošćeni”,  saopštili su iz fudbalskog kluba ETSV Hamburg na društvenim mrežama.

Par je došao u turistički obilazak Crne Gore, a do nesreće je došlo u subotu 20. decembra nakon 13 časova kada je korpa u kojoj su se nalazili udarila u praznu korpu ispred. Prilikom sudara Hertner je ispao sa visine od nekoliko desetina metara i pao na kamenito tlo. Kasnije je utvrđeno da je smrt bila trenutna.

Nakon tragedije još troje turista je bilo četiri sata zaglavljeno na žičari. ,,Može se reći da je ovo možda igra sudbine. Godinama se bavim skijanjem rekreativno, ali ovakav slučaj nisam video da je dečko ispao iz korpe i tolikom brzinom preleteo sa te visine i poginuo na licu mesta”, izjavio je za Novosti Aleksandar Todorović. On je istakao da je sa još dvoje turista bio zaglavljen u korpi na nepristupačnom terenu Durmitora čak četiri sata.

Nakon incidenta ponovo je aktuelizovan slučaj problematične žičare stare preko 30 godina kao priče o najavljenoj tragediji. Mediji su prenijeli ogorčenje pojedinih Žabljačana zbog nebrige odgovornih za održavanje žičare. Kao i negodovanje građana zbog ćutanja Vlade  i ministara koji bi se nijesu pojavili  na Durmitoru nakon nesreće.

Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je naglasio da je za Crnu Goru posebno poražavjuće to što se ni nakon 24 sata od nesreće, niko iz Vlade nije oglasio. ,,Nije se oglasio ni vlasnik objekta Razvojna banka, nijedna ostavka nije ponuđena,a iz Vlade nije upućeno ni zvanično saučešće, niti prema porodici stradalog, niti prema Ambasadi Savezne Republike Njemačke”, kazao je on.

Predsjednik Jakov Milatović je u ime građana Crne Gore uputio porodici nastradalog i građanima Njemačke izraze iskrenog saučešća i izrazio nadu da nadležni preduzimaju potrebne mjere kako bi se u najkraćem roku utvrdile sve okolnosti ovog tragičnog događaja.

Uslijedila je i ostavka. Marinko Purić podnio je ostavku na mjesto direktora Turističkog centra Durmitor zbog nesreće koja se desila na skijalištu Savin kuk.  ,,Ovu odluku sam donio onog trenutka kad sam došao na lice mjesta nesreće i vidio da je jedna osoba nesrećno stradala. Sačekao sam da se završi uviđaj i izviđaj kako bih obavijestio javnost o ostavci. Tragični događaj u kojem je izgubljen jedan ljudski život predstavlja izuzetno težak osjećaj za svaku instituciju u okviru koje se desio i svakog čovjeka koji je dio te institucije. Iako, prema svim raspoloživim činjenicama i dokumentaciji, ne postoji lična niti profesionalna krivica u mom radu, iz prethodno navedenih razloga donio sam pomenutu odluku”,  saopštio je Purić.

On je kazao da za rad žičara i skijališta posjeduju svu propisanu dokumentaciju. Uprkos tome, prema njegovim riječima, odlazi sa direktorske funkcije uz duboko žaljenje zbog tragičnog događaja, sa izraženim saučešćem porodici stradalog i sa nadom da će institucije do kraja rasvijetliti sve okolnosti ovog slučaja.

Iz Uprave policije su saopštili da su prikupili obavještenja od više lica: ,,Odgovornih i zaposlenih u Ski centru ‘Savin kuk’, izuzeli potrebnu dokumentaciju, a naložena su i odgovarajuća vještačenja”.

Po nalogu tužiteljke  Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima Merime Obućine, vještaci mašinske struke će utvrditi uzrok zbog kojeg je korpa sa mladim parom udarila u onu ispod nje, nakon čega je Hertner  ispao sa visine od oko 40 metara.

Skupštinski odbor za antikorupciju jednoglasno je donio odluku o održavanju kontrolnog saslušanja više zvaničnika radi „utvrđivanja odgovornosti i provjera upravljanja, održavanja i bezbjednosti skijališta”. Biće saslušani – ministarka turizma Simonida Kordić, ministarka javnih radova Majda Adžović, predstavnik Razvojne banke u čijem je vlasništvu žičara, predsjednik opštine Žabljak Radoš Zugić, te predstavnik Turističkog centra Durmitor .

Žičara na Savinom kuku građena je od 1989. do 1992. godine. Prva upozorenja na problematično stanje dobijena su u analizi ,,Koncept strategije razvoja zimskog turizma u Crnoj Gori”, koju je 2011. godine, uz podršku Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), objavio Mihael Štajnbah.

U toj analizi navodi se da bi žičare na Savinom kuku morale biti zatvorene da se nalaze bilo gdje u Zapadnoj i Centralnoj Evropi. ,,Svi liftovi i žičare na skijalištu Savin kuk, na Žabljaku, bez izuzetka se nalaze u bijednom stanju i jedva zadovoljavaju međunarodne sigurnosne uslove. Ako se želi obezbijediti budućnost tog skijaškog područja, neophodno je investirati u potpuno nove, savremene ski liftove, jer u takvom stanju, skijaško područje neće moći dugo da funkcioniše”, upozoreno je još 2011.
Upozorava se i da je ,,tokom zime 2009/2010. godine lavinom uništen drugi potporni stub gornje žičare, ali preduzetnik/operator ga nikad nije zamijenio. Ipak, žičara još radi”, navodi se.

Uz preporuke hitnih i mjera za naredne tri do pet godina, Štajnbah je poručio i da će, “ako postoji želja da na Žabljaku narednih godina i dalje opstane skijaška djelatnost… već u kratkom roku biti potreban investicioni obim od oko 10 miliona za zamjenu žičara sa sjedalima, koje su manje-više zrele za otpad”.

Dragićević je podsjetio da je Vlada i prije 11 godina objavila informaciju o stanju skijališta u Crnoj Gori, te da je tada ukazano da žičara “Savin kuk 2” mora biti zamijenjena.

,,U oktobru 2014. godine Vlada Crne Gore objavila je informaciju o stanju skijališta u Crnoj Gori, u kojoj se, između ostalog, navodi da je za potrebe Vlade angažovana slovenačka kompanija ProAlpina, specializovana za skijališta.Ta kompanija je jasno ukazala da bilo kakva rekonstrukcija, revitalizacija ili dalje korišćenje postojeće žičare nije moguća, te da se ona mora u potpunosti zamijeniti novom ili polovnom žičarom koja je usklađena sa evropskim standardima bezbjednosti. Uprkos tom jasnom upozorenju, u prethodnih 11 godina ništa nije učinjeno”, kazao je Dragićević.

Prema mišljenju UNESCO-a iz 2019., svaka nova dogradnja ili izgradnja dodatnih ski-liftova ugrozila bi status zaštićene baštine, ali je dozvoljena potpuna rekonstrukcija postojeće žičare Savin kuk u istim gabaritima.

U decembru 2020. tada odlazeća Vlada Duška Markovića donijela je odluku da novu žičaru, namijenjenu ski centru Savin kuk, prebaci skijalištu Žarski u Mojkovcu, koji je i dalje čeka izgradnju. Oprema propada nakon oštrog protivljenja Žabljačana. Tada je iz odlazeće vlasti objašnjeno da im je iz UNESCO rečeno da se ne može graditi žičara šestosjed i da je to isključivi razlog zbog čega se odustalo od njenog postavljanja na Savinom kuku.

Vijesti su 2019. godine pisale o stanju žičara na Savinom kuku. U zapisniku o tehničkoj ispravnosti, koji je tada dostavljen redakciji, navedeno je da žičare nisu ispravne i da ne bi smjele da se upotrebljavaju, ,,jer bi to moglo dovesti do fatalnih posljedica”.

I pored brojnih upozorenja, nadležni tvrde da su žičara i skijalište imali svu propisanu dokumentaciju za rad: važeća rješenja i dozvole za prevoz putnika žičarom, zapisnike inspekcijskih nadzora, izvještaje o ispitivanju čeličnih užadi, urednu evidenciju rada instalacija, izvještaj o elektroinstalacijama, privremeno odobrenje za rad skijališta za 2025. godinu, kao i izvedbeni projekat rekonstrukcije žičare Savin kuk 2 iz 2015. godine.

Tokom ljetnjih mjeseci žičarom je prevezeno više od 100.000 putnika. Jedn od očevidaca nesreće izjavio je ,,Ne smijem da zamislim šta bi se desilo za vrijeme praznika, kada bi na žičari bilo na stotine turista”.

Predrag NIKOLIĆ