Povežite se sa nama

FOKUS

NADLEŽNI GLUVI ZA KNEŽEVIĆEVA SVJEDOČENJA: Strah od vođe jači od dokaza

Objavljeno prije

na

Nema ni udaljene sumnje  da bi se svaki tužilac na planeti Zemlji koji drži do sebe i svog posla, pozabavio ispitivanjem Kneževićevih navoda o starim dobrim vremenima sa čelnicima ovdašnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti.  Jasno je zašto to ne rade dvojica čelnih ljudi crnogorskog tužilaštva

 

Za sve je kriv Duško Knežević. To  kao molitvu nedjeljama  ponavljaju poslanici-pripravnici iz DPS podmlatka, čelnici Agencije za sprječavanje korupcije predvođeni direktorom Sretenom Radonjićem, prvi ljudi Tužilaštva – VDT Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Potonji se potrudio da laicima predoči pojam udaljena sumnja. Koja,  po svim pitanjima vezanim za predsjednika države i DPS Mila Đukanovića – ne postoji.

SDT je ubijeđen kako nema ni udaljene sumnje da Đukanović ima bilo kakve veze sa Limenkom, Kovertom, Telekomom, Elektroprivredom, ne prijavljenim prihodima i rashodima, tajnim kreditima i preduzećima, prećutanim sponzorisanim putovanjima… Zbog toga ga neće ni saslušati, makar se predsjednik samooptuživao, kao u pričama o biznismenima koji, po osnovu „interesne dobrovoljnosti jedne i druge strane“ finansiraju DPS. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”.

Ne tačni, dakle, nego onakvi kakve su oni tražili!?

Pošto je Knežević video snimkom sa Slavoljubom Stijepovićem potvrdio dio vlastitih, a nezakonitih, donacija DPS-u uz tvrdnju da je vladajućoj partiji dao mnogo više novca, pojasnio je: „Prije svakih izbora Milo okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji i šta je njihov doprinos“.

Đukanović je te tvrdnje negirao, zapravo ih potvrđujući: „Ovdje je  riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Ta interesna dobrovoljnost nije zabilježena u DPS-ovim finansijskim izvještajima. To nije zasmetalo  specijalnom tužiocu Milivoju Katniću. Iako su u njegovoj nadležnosti brojna krivična djela kojima bi se opisani aranžmani mogli svesti na svega nekoliko riječi (zloupotreba službenog položaja, navođenje na protivzakonit uticaj, kupovina uticaja, davanje i primanje mita, prevara u službi).

SDT Katnić nije saslušao predsjednika DPS-a, nije mu pretresao kuću ni kancelariju, kao što nije ni iz sjedništa vladajuće partije izuzeo dokumentaciju i računare kako bi pokušao utvrditi  stvarne prihode, rashode i novčane tokove. Valjda se ne sjeća da je sve to uradio nakon prošlih izbora, kada se sa optužbama za pranje novca okomio na Pokret za promjene i njihovog predsjednika Nebojšu Medojevića.

NE ČUJU DOBRO: Ivan Brajović i Branimir Gvozdenović ne odgovaraju na konkretne prozivke

Apetite Specijalnog tužilaštva zadovoljila je dokumentacija iz lokalne podružnice DPS-u Golubovcima. I svjedočenje tadašnjeg gradonačelnika Podgorice i grupe njegovih aktivista sa terena.

Slično je, izgleda, i sa  Đukanovićevim  manje ili više bliskim saradnicima  koji su se, takođe, našli u poslovnim aranžmanima sa Kneževićem i njegovom Atlas grupom.

Dokazujući poslovne/sponzorske veze sa funkcionerima  DPS-a, Duško Knežević je medijima dostavio bankarski izvod koji, kaže, dokazuje da je sa svog računa platio 79.000 funti specijalizaciju  bivšem funkcioneru DPS i ministru zdravlja Budimiru Šegrtu. Plaćanje je, prema pisanju Dana, obavljeno sa Kneževićevog na račun Šegrta u Londonu, u junu 1999. godine, radi isplate troškova specijalizacije u Njufild ortopedik centru u Oksfordu.

,,Sve što je plaćeno, urađeno je po nalogu Mila Đukanovića, i pozivam i Šegrta i njega da kažu sve što se dešavalo i koliko sam novca dao”, čikao je Knežević .  Pošto je Đukanoviću bio žirant za kredit od 1,5 miliona a Šegrt je, koju godinu nakon specijalizacije, bio direktor bolnice u Meljinama. Nakon što je ista postala članica Atlas grupe.

Đukanović i Šegrt su prećutali izazov. Nema naznaka da je  Tužilaštvo reagovalo na navode o mogućoj „kupovini uticaja“. Tamo, doduše, od ranije istražuju da li je Šegrt, kao direktor bolnice, Meljine oštetio državni budžet. Prije nego što je postao ministar zdravlja. Istraga traje kao zla godina.

Zato su u Tužilaštvu uspjeli da, poslije decenijske istrage, podignu optužnicu protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića, nekadašnjih direktora Crnogorskog telekoma i Monet-a  koji su, navodno, oštetili firmu sklapajući fiktivne ugovore – sa Kneževićem, podrazumijeva se – o konsultantskim ugovorima koji nikada nijesu izvršeni. Telekom ne tereti nekadašnje menadžere, dok  u tužilaštvu ne smiju ni da pomenu rukavac priče koji vodi do „prve sestre“ Ane Đukanović. Upravo izostavljeni dio daje pun smisao priči o postprivatizacionoj korupciji. Na osnovu koga su u SAD od Dojče i Mađar telekoma (kupac CG Telekoma) naplatili 100 miliona dolara kazne. Prvi brat  nikada nije saslušan u kontekstu ove priče. Mada je neko moćan natjerao, ili naveo, privatizacione fondove da ispod cijene prodaju  akcije Telekoma. I tako omoguće novom vlasniku dvotrećinsku kontrolu.

Sličnu priču Knežević je ispričao povodom  djelimične privatizacije EPCG.

„Svu operaciju oko prodaje EPCG italijanskoj kompaniji A2A i manjinskih paketa akcija fondova koordinirali su direktno Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, saopštio je  Knežević Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore  (CIN CG). „Poslove oko posredničke firme River iz Londona, koja je uzela gotovo sedam miliona evra kao posrednik za prodaju akcija EPCG od privatizacionih fondova, vodila je Dušanka Jeknić i direktno se dogovorila sa mnom oko provizije koju je trebao da im isplati Atlas fond. Lice koje je bilo zaduženo za kontakte ispred ove posredničke firme bio je Damir Dado Asović, Dušankin rođak koji živi u Milanu“.

Knežević je podsjetio i na (donekle poznate) detalje: ugovorom se River obavezao da će fondovima naći kupca po ceni od najmanje 7,1 evra po akciji, a za to dobiti proviziju od 0, 35 evra po akciji (pet odsto). Akcije je kupila A2A, da bi nedugo zatim državi ponudila 8,4 eura za akciju EPCG.  To je, na prijedlog Tenderske komisije Vujice Lazovića ocijenjeno kao više od 11,1 euro po akciji koliko je nudio jedan grčki konzorcijum. Najveći dobitnik  aranžmana bila je Prva banka.

Može li preciznije?

U Tužilaštvu, ipak, ćute. Dok se ne naredi drugačije. Baš kao što se i svi akteri priče iz 2009. danas prave neznaveni.  „Nijesam pravi sagovornik“, rekla je Jeknićeva CIN-u. Da vidimo da li će se završiti na tome.

Knežević se, potom, pozabavio likom i djelom predsjednika Skupštine Ivana Brajovića. Neshvatljivo je da tužilaštvo i Agencija za sprječavanje korupcije nijesu prepoznali ništa zanimljivo u pričama o velikim depozitima državnih preduzeća (Aerodromi CG) koji su u Atlas banci držani pod navodno sumnjivim okolnostima, nagomilanim dugovima Brajovića na rivolving kartici Kneževićeve banke, kuporodaji zemljišta kojim je taj dug zatvoren. „Ja sam mom vozaču dao pare da ta zemlja završi na njegovo ime“, tvrdi Knežević ne objašnjavajući zašto je uradio tako nešto. Da pogađamo?

Knežević sada trvdi da Brajovića vlast ucjenjuje tim podacima. Predlaže mu: ,,Brajović ima šansu da kaže javnosti šta se dešavalo iza kulisa svih važnih događaja u Crnoj Gori i tako se donekle opravda za ono što je on radio”. I stavlja do znanja kako ima još aduta u rukavu.

NADLEŽAN SAMO ZA SALATU: Sreten Radonjić, direktor ASK

„Da li želi (misli na Brajovića – prim.a.) da upozna javost sa sadržinom našeg razgovora 21. avgusta 2018. u restoranu Elit u Atlas centru u Podgorici? Sastali smo se u 13.07 sati i započeli naš dogovor. Da ga unaprijed obavijestim da ja imam precizan dokaz o sadržini tog razgovora“. To je jedno od Kneževićevih pitanja na koje Brajović javnosti nije ponudio odgovor. A nadležni ga i ne pitaju. Pa nijesu čuli ni Kneževićev poziv Brajoviću „da upozna građane sa donacijama koje sam dao njegovoj partiji“. Da mu ne staju na muku.

Knežević se nedavno, u svojim feljtoniziranim političko-poslovnim sjećanjima, dohvatio i zajedničkih uspomena sa kumom Branimirom Gvozdenovićem. Uz pričine priče o sastancima i poslovnim dogovorima sa Hajdarovim, Berluskonijem,  Dahlanom, Šinavatrom Knežević pominje i neke lako provjerljive stvari. Poput kredita koje su Gvozdenović i njegov kum Radenko Radojičić uzeli u Atlas banci pa zaboravili da vrate. Jedan od 300 hiljada a drugi od 2,5 miliona eura.

Iako Radojićić i Gvozdenović nerado govore na tu temu, tužilaštvo bi moralo provjeriti te priče. Makar da bi nam svima bilo jasnije koliko su istiniti Kneževićevi navodi kako je „uoči formiranja svake Vlade“ morao da moli SDP-a da prihvate Gvozdenovića za ministra.

Otkriva li nam taj detalj i dio te tajne o posebnom statusu Ivana Brajovića i Kneževićevoj poslovnoj imperiji? Ili je važnije da se pozabavimo njegovom tvrdnjom da je Gvozdenović „i dan danas odgovorni menadžer za KAP“. A da njih dvojica znaju „u ime koga”.

Nema ni udaljene sumnje  da bi se svaki tužilac na planeti Zemlji koji drži do sebe i svog posla pozabavio ispitivanjem Kneževićevih navoda o starim dobrim vremenima sa čelnicima ovdašnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti. Pa zašto onda to ne rade dvojica čelnih ljudi crnogorskog tužilaštva?

 

Moćnima se može

Agencija za sprječavanje korupcije ne nalazi ništa sporno u činjenici da je predsjednik države ujedno i predsjednik vladajuće partije. Ne smetaju joj evidentne neistine oko njegovog  prvog kredita i prvog zavnično zarađenog miliona. Nemaju zamjerku na Đukanovićev račun ni nakon saznanja da je kao poslanik u Skupštini Crne Gore 2006. godine utajio osnivanje of-šor firme na Kipru.

Agencija nije mogla preći preko saznanja da je Goran Đurović, nekadašnji član Savjeta RTCG, osnivač preduzeća koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, sa naglaskom na uzgoj zelene salate. Parlamentu je predložila njegovo razrješenje, koje je trke prihvaćeno. Sud je, naknadno, tu odluku osporio kao nezakonitu.

Pažnju Agencije za sprječavanje korupcije ne zavrjeđuju dokumenta i iskazi koji ukazuju da predsjednik i potpredsjednik parlamenta Ivan Brajović i Branimir Gvozdenović nijesu na zakonit način evidentirali prihode i rashode.

Nijesu nadležni, kažu. Da vlastima ide u prilog – bili bi.

U slučaju nezakonitih partijskih donacija, Agencija je odlučila da glumi nepristrasnost. DPS je po hitnom postupku kažnjen oduzimanjem nelegalne Kneževićeve donacije i maksimalnom kaznom za počinjeni prekršaj. Naglasimo: prekršaj, a ne neko od krivičnih djela sa popisa nadležnosti SDT-a. DPS je momentalno vratio 47,5 hiljada dobijenih od Kneževića (na snimku se čuje da odbjegli biznismen  govori  o 97,5 hiljada) i platio mandatnu kaznu, uz popust (30 odsto) predviđen za savjesne prekršioce koji kaznu prihvate bez sudskog postupka i plate je u roku od osam dana.

Ostali donatori nijesu  pominjani. Niko od njih još nije spreman da priča o svom iznosu „interesne dobrovoljnosti“.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo