Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DISKRIMINACIJA DJECE KOJA TRENIRAJU SPORTSKU GIMNASTIKU: Uzalud talentovani

Objavljeno prije

na

Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori, tvrdi da je sportska gimnastika u Crnoj Gori ugašena i da preko 100 djece, koja treniraju u Podgorici, nemaju gdje da se takmiče

 

,,U Crnoj Gori postoji samo ritmička gimnastika, sportska je ugašena”, kaže za Monitor Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori. Prvo kao takmičar, a zatim i, decenijama, kao trener, Vučević je cijeli život vezan za gimnastiku.

On objašnjava da u Podgorici ima preko 100 polaznika gimnastike i mnogo talenata, ali da oni nemaju gdje da se oprobaju. Onemogućen im je pristup domaćim i međunarodnim takmičenjima. Optužuje Gimnastički savez Crne Gore (GSCG) da je totalno zanemario sportsku gimnastiku.

Rezultat takvog rada, po Vučeviću, je da talentovani gimnastičari odlaze u region: ,,Ovdje su uslovi nikakvi i djeca odlaze u region. Tako dva dječaka i jedna djevojčica koju sam trenirao, a koji sada nastupaju za Srbiju, imaju preko 100 medalja.  Nije mi drago da pored naše kuće, osvajaju medalje za drugoga”, navodi Vučević.

Vučević je jedan od osnivača Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG), u kojem je bio član Skupštine i predsjednik Upravnog odbora, bio je delagat GSCG 2010. kada je ovaj savez primljen u članstvo Svjetske gimnastičarske federacije (FIG). ,,Savez je osnovan 1994. godine, i da je sreće ovog februara bismo svi slavili 25 godina postojanja. Sada je on pretvoren samo u savez za ritmičku gimnastiku”, kaže.

Vučević  tvrdi da je ionako loše stanje u ovom sportu kulminiralo 2014. izborom novog rukovodstva i premještanjem centrale Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG) iz Podgorice u Budvu. Navodi da je tome prethodio nestanak dokumenta i pečata iz Saveza, te da je nakon toga rukovodstvo izabrano mimo pravila.

Vesna Radonić, predsjednica GSCG, negira  Vučevićeve optužbe o tome da je novo rukovodstvo  GSCG nezakonito izabrano: ,,GSCG radi u skladu sa Zakonom o sportu Crne Gore, koji je stupio na snagu 2018, a takođe i sve svoje aktivnosti mora uskladiti sa pravilima FIG i UEG tako da nema govora da je GSCG ustanovljen mimo pravila. To potvrđuje i više inspekcija koje su dolazile i provjeravale ispravnost rada u GSCG. Sve inspekcije koje su obilazile GSCG imale su pozitivno mišljenje o radu istog”, kaže predsjednica GSCG za Monitor.

Upravo zbog toga što je javno govorio o nepravilnostima u Savezu, Vučević tvrdi da je novo rukovodstvo Saveza čim je preuzelo funkcije onemogućilo njegovim gimnastičarima da učestvuju na međunarodnom takmičenju: ,,Iz tog Saveza je došla depeša da mi ne možemo da učestvujemo na takmičenju. Spriječili su da se naša djeca takmiče, mogla su da nastupe samo revijalno”.

Kroz gimnastičarski klub Gorica, koji je Vučević vodio, prošle su generacije sportista. Vučević navodi da su mnogi vrhunski sportisti počeli sa gimnastikom u ovom klubu, pa pored gimnastike i u drugim sportovima postigli rezultate. Navodi i brojne strudente DIF-a koji su sarađivali sa ovim klubom. Međutim, objašnjava da je situacija sada takva da talenti iz sportske gimnastike ne mogu da se takmiče na domaćem, regionalnom i međunarodnom nivou.

Da se stanje poboljša ništa ne preduzima ni Ministarstvo sporta – Vučević,  navodi da je otkako se počelo sa registracijom klubova – sedam gimnastičarskih klubova ugašeno.  ,,Podnio sam prijavu za klub Gorica  Ministarstvu sporta, rekli su mi da nije potpuna. Pitao sam mogu li to da dopunim, rekli su da mogu, pa kad sam kasnije došao kazali su da ne može to tako”, objašnjava.

Radonićeva tvrdi, međutim, da je problem u nedostatku licenci. ,,Da bi se klubovi mogli  takmičiti na međunarodnim takmičenjima moraju da zadovolje osnovne kriterijume FIG, UEG i GSCG. Osnovni kriterijumi su licence u GSCG,UEG i FIG. Nažalost naši takmičari su licencirani samo u GSCG. Dodatni problem je nedostatak edukovanih trenera i sudija što je obaveza za nastup na međunarodnoj sceni, što znači da trenutno nemaju FIG i UEG licence”, kaže ona.

Ona insistira da u Crnoj Gori postoji sportska gimnastika: ,,Klubovi koji se bave sportskom gimnastikom su klub iz Nikšića i klub iz Herceg Novog Pomenuti klubovi se takmiče u sistemu takmičenja u Crnoj Gori po kalendaru GSCG”. Ona međutim ne negira da je taj sport u Crnoj Gori na niskom nivou . ,,Zbog objektivnih razloga – nemanje adekvatnog prostora za trening i nedostatak sprava potrebnih za kvalitetno obavljanje sportske gimnastike”.

Vučević međutim tvrdi da je ,,što se tiče sportske gimnastike za nas Savez ugašen. Ovaj Savez u Budvi nema veze sa sportskom gimnastikom. Htio bi da pitam kome institucije daju pare, prošle 10.000, a ove godine 25.000 eura.  Svuda u svijetu je ritmička gimnastika odvojena od sportske, bez kod nas u Crnoj Gori”.

Radonićeva kaže da GSCG nikom ne zatvara vrata. ,,U više navrata smo pozivali sve klubove iz sportske i ostalih gimnastika, za koje smo znali da se bave gimnastikom, da se priključe radu GSCG i samim tim da uzmu učešće u svim ostalim aktivnostima koje se sprovode u GSCG”.

Saradnja sa spornim Savezom je još uvijek nemoguća, kaže Vučević i naglašava da je gimnastika sport u kome se i takmičari i treneri moraju usavršavati cijelog života: ,,No ove iz Saveza očigledno ne interesuje usavršavanje i napredak djece, izgleda da su im druge stvari mimo sporta na prvom mjestu”.

Na prijem kod ministra sporta Nikole Janovića, Vučević čeka godinama. ,,Tri godine tražim prijem kod Janovića i ne mogu da dođem do njega. Samo bih htio da popričamo kao sportisti i da ga obavijestim o tome kakvo je stanje u gimnastici. Evo da vjerujem da ministar i ne zna da godinama bezuspješno tražim prijem”.

Salu nije imao ko da aminuje

Vučević priča kako je prije par godina obilazio osnovne i srednje škole po Podgorici sa elaboratom o gradnji gimnastičarske sale. Objašnjava da je jedna međunarodna organizacija bila spremna da donira salu. Plan je predviđao da od jutra do 14 sati salu koristi škola, a od 16 do 22 klub. Zamišljeno je da to bude gimnastički centar Crne Gore, koji bi imao svu neophodnu sportsku infrastrukturu, ali i ordinaciju opšte dječje prakse i stomatološku ambulantu. Vučević kaže da je tada  dobio obećanje od proslavljenog gimnastičara iz Slovenije Miroslava Cerara da će kada sala bude gotova donirati dva kompleta sprava za gimnastiku.

,,Kada smo prezentirali plan za salu direktorima škola, svaki od njih je bio oduševljen, ali su nam rekli da bez Ministarstva i ministra ne mogu ništa”, kaže Vučević.

Na kraju im je odgovoreno iz Ministarstva da izbjegavaju da pri školama otvaraju sale.

 

Predrag NIKOLIĆ
fot: Borko ZOGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija, kaže za Monitor da je nejasno koja poruka je poslata hapšenjem Đikanovićke i zašto je do toga uopšte došlo: ,,Nikakva panika nije nastala objavljivanjem te vijesti tako da sve vezano za ovaj slučaj djeluje iskonstruisano i nadrealno. Problematično je i to što je Vlada, kada je demantovala vijest, pozvala tužilaštvo da radi svoj posao i na taj način makar indirektno izvšila pritisak na njih očigledno polazeći od pretpostavke da tužilaštvo ne radi dovoljno dobro svoj posao i da im ovaj slučaj može promaći”.

Novinar Duško Vuković je na svom FB profilu izrazio nadu ,,da će vlast u budućem periodu biti jednako stroga prema svim uzbunjivačima javnosti u javnoj sferi, posebno prema onima koji lažu masno ili polumasno u interesu vlasti’’.

Bloger i jedan od čelnika pokreta Odupri Omer Šarkić je u svom blogu napisao da  je ovo jedan u moru prekršaja koji se svakodnevno dešavaju u crnogorskom novinarstvu, a koji prolaze bez sankcija: ,,Godinama su Informer i Pink televizija u Crnoj Gori, očigledno svjesno i sa namjerom, širili najbrutalnije laži, targetirali pojedince, društvene grupe i pojedine političke partije, izazivajući uznemirenje i kontaminaciju javnosti, ali sankcija, osim par benignih, forme radi, nije bilo. To i danas svakodnevno rade neki mediji i portali, a sankcija nema’’.

Laži i uzbunjivanja javnosti naslušali smo se početkom ove godine sa obje strane medijskih polova, od prorežimskih i proopozicionih, prosrpskih medija. Uz najveći problem što ova država nema javni medijski servis već partijski. Na kojem ne možete vidjeti sliku onoga se dešava na ulicama gdje protestuje više hiljada ljudi. Slika toga na javnom servisu mogla bi biti tretirana kao ugrožavanje bezbjednosti.

Sistemsko nasilje prozivodi loše novinarstvo. Solidarnost prema Đikanović, zbog hapšenja, je moralno obavezujuća, ali obavezujuć je i jasan stav  da je objavljivanje lažnih vijesti u uslovima visoko podignute temperature, unižava dostojanstvo profesija. Naravno tužioci koji su dali nalog za hapšenje unižavaju dostojanstvo tužilačke profesije. Niko se sa te strane nije oglasio.

Servilni mediji u atmosferi društvene pometnje napade na novinare često pokušavaju predstaviti kao ,,pravedni’’ gnijev moćnika.  Sjetimo se nedavnog  napada na novinaara Dana Vladimira Otaševića  i snimka koji je objavila Televizija CG, na kome se napad ne vidi. Vlast je godinama  lomila javni servis. U posljednjoj turi nije stala dok iz uprave i savjeta nije uspjela da ukloni one koji joj nijesu bili po volji. Sud je tokom prošle godine presudio da su te smjene bili nezakonite, ali nikom ništa. Za generalnog direktora je u međuvremenu ustoličen Božidar Šundić koji je na javni servis prešao sa Pinka. I sada besjedi da je ,,Dužnost javnog servisa da čuva mentalno zdravlje nacije’’.

Sve to u zemlji u kojoj je 90 odsto dosadašnjih napada na novinare ostalo neriješeno. Ministar pravde Zoran Pažin je prošle godine javno kazao da ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića neće biti rješeno, zbog grešaka nadležnih organa.

Sve veće nepoštovanje i ignorisanje profesionalnih standarda, idealan je teren da vlast krene sa daljim restrikcijama medijskih sloboda. Ideal im je društvo u kojem mogu hapsiti novinare zbog pisanja istinitih vijesti. One najviše bole silnike.

Pranje ruku

Portal FOS media je nedugo nakon objavljivanja, povukao sporni tekst, a potom se redakcija izvinila zbog lažne vijesti. Na Badnji dan, inspektori Odsjeka za borbu protiv privrednog kriminala ušli su u prostorije Fos media i izuzeli poslovne knjige.

,,Medij koji je objavio spornu vijest ‘pere ruke’ od novinarke koja im je i glavna urednica i ograđuje se od cijelog slučaja iako u svemu ovome postoji i njihova odgovornost, jer Đikanović se nije samozaposlila i samoprozvala glavnom urednicom. Sjutradan inspektori za privredni kriminal počinju da provjeravaju poslovanje portala FOS media’‘ , kaže Marijana Camović, i pita se: ,,Otkud su odjednom, za vrijeme praznika, oni upleteni u cijeli slučaj? Ako su predstavnici Vlade znali neke nepravilnosti vezane za poslovanje te firme zašto o tome ranije nisu obavijestili javnost i nadležne institucije?”, pita se Camović.

 

Nezakonito prikupljeni dokazi

Mila Radulović skreće pažnju da je Đikanović sama dala svoj telefon i lap top sa namjerom da pokaže dobru volju da će sarađivati, međutim ističe da je tužilaštvo bilo dužno da poštuje njena prava kao poslenika javne riječi: ,,To je drugi javnosti poznat slučaj ovakvog ponašanja policije. Savjet za građansku kontrolu rada policije ranije je utvrdio da je to pravo povrijeđeno novinaru Vladimiru Otaševiću, kada su mu oduzeli telefon sa koga je pozivao brata premijera Duška Markovića. Nadamo se da nakon vještačenja telefona, protiv koleginice neće biti pokrenuta još neka istraga na osnovu nezakonitog prikupljanja dokaza iz aparata – kao u slučaju  advokata Gorana Rodića”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo