Sudije i advokati sa kojima je Monitor razgovarao nijesu sigurni da bi najavljene izmjene ZKP-a u dijelu ukidanja instituta kontrole optužnice riješile aktuelni problem – predugo trajanje sudskog postupka
Najava ministra pravde Andreja Milovića da će inicirati izmjenu člana 179 ZKP-a i time onemogućiti da optuženi napuste zatvor ako im u roku od tri godine ne bude izrečena prvostepena presuda, naišla je na oštre kritike crnogorskih advokata. Ipak, na kraju ,konačnu odluku o tome da li će ministrova zamisao biti sprovedena u djelo, pritiskom na jedno od tri dugmeta daće crnogorski poslanici.
Ono što je mnogo manje zaparalo oči i uši crnogorskih pravnika jeste druga ministrova najava – da će ukinuti institut kontrole optužnice. Baš kao i za izmjenu člana 179 ZKP-a, ideja za ukidanje ovog instituta potekla je od Višeg suda u Podgorici.
Predsjednik tog suda Boris Savić, u razgovoru za Monitor objašnjava da je to rješenje inicirano u prethodnom periodu jer je samo potvrđivanje optužnice skraćivalo rok od tri godine. Taj period je, prema važećem zakonu, ostavljen sudijama da donošenje prvostepene presude, kako okrivljeni ne bi napustili pritvor.
U praksi nije mali broj onih predmeta u kojima ročišta za kontrolu optužnice nikako da se održe. Samo u slučaju protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, to je trajalo mjesecima. Optužnicu je Specijalno državno tužilaštvo podiglo sredinom oktobra 2022.godine, a tužilački akt je potvrđen u februaru naredne godine.
„Mislim da je upravo iz tog razloga i zakonodavac, odnosno predlagač zakona, radna grupa koja je to radila i Ministarstvo pravde predložilo ovo rješenje kojim bi se ukinula faza potvrđivanja optužnice na postojeći način. Znači ne bi se to više radilo na javnim ročištima nego na sjednicama vijeća“, kaže Savić.
Podsjeća da potvrđivanje optužnice zahtijeva pozivanje i istovremeno nameće obavezu da se u slučaju nepojavljivanja ročište odlaže.
„Mi smo imali situaciju da se taj postupak, koji je u zakonu vrlo jednostavan, pošalje se optužnica i poziv, mislim da je zakonski rok 15 dana za slanje te optužnice, odlaže i po godinu dana. Zbog čega? Zato što u velikom broju predmeta imamo po, recimo, 20 ili 30 okrivljenih, neko od njih ne dobije uredan poziv i to onemogućava održavanje ročišta, mora se vršiti sledeće ročište, ponovo zakazivati. Ja sam čak u nekoliko situacija, u kojima nisam mogao da obezbijedim veliki broj okrivljenih istovremeno, razdvajao postupke upravo da bih završio“, kaže Savić.
Najavljenim izmjenama, u dijelu koji se odnosi na kontrolu optužnice, taj institut ne bi bio ukinut u cjelini, već bi se, objašnjava Savić, na određeni način izmjestio, pa bi se o optužnici odlučivalo na sjednici vijeća.
„Znači bez slanja poziva strankama, što je mnogo jednostavnije. Samo bi im se poslala optužnica i o eventualnim njihovim prigovorima bi se odlučivalo na sjednici vijeća, što bi samo po sebi bilo puno brže“, kaže predsjednik Višeg suda.
Savić ipak nije siguran da bi se ukidanjem kontrole optužnice doprinijelo skraćivanju trajanja sudskog postupka. Objašnjava i zbog čega.
„ Problem je što se sada, prema sadašnjim rješenjima, na tu odluku vijeća ima pravo žalbe. Ako ostane to rješenje, predmeti će ići po žalbi u Apelacioni sud, znači opet ćemo biti vezani za neko dostavljanje odluke, za neke dostavnice, za uredne dostave i onda ćemo, na određeni način, morati da čekamo i da se prikupe sve dostavnice da bi mogli slati Apelacionom sudu. U slučaju ukidanja bi se moglo doći u situaciju da po nekoliko puta o optužnici odlučuje prvostepeni pa drugostepeni sud. Tako da sve to može u praksi da bude kontraproduktivno zbog te drugostepenosti koju do sada nismo imali, objašnjava Savić.
Dodaje da u svakom slučaju ne treba prejudicirati šta će se desiti, već da treba treba dati šansu tom rješenju, pa da se vidi u praksi da li će se pokazati kao efikasno ili ne.
Iz ugla advokatice Andrijane Razić nema nijednog argumenta za ukidanje ročišta.
„Ono što je tu falinka i ima falinki u ZKP-u koje bi trebali da se dorade ali u pravcu da se to ročište za potvrđivanje optužnice zaista počne u punom kapacitetu primjenjivati i dobije svoj smisao, koji trenutno nema. Ta ročišta su se pretvorila u ročišta proforme za potvrđivanje optužnice, samo za davanje štrikova bez iole kritičkog i savjesnog sagledavanja podignutog optužnog akta. Dakle, po mom mišljenju, bi trebalo uvesti sistem koji na primjer imaju Srbija i Hrvatska, te da se unaprijedi taj institut kako bi zaista postojala selekcija u prvom koraku za nekvalitetne optužne akte, da bi se na taj način rasteretila sudeća vijeća“, kaže Razić.
Dodaje da ideja za potpuno ukidanje ročišta zato što se ono možda ne sprovodi u punom obimu i zato što se na neki način zloupotrebljava, je pogrešno rješenje i pogrešna postavka stvari.
„Trebalo bi da se razmišlja o tome kako da se taj sistem dodatno unaprijedi, dodatno nekim novim zakonskim odredbama smanji mogućnost zloupotrebe i manipulacije i da on zaista postiže svoju svrhu a to je da pravi selekciju i eliminaciju nekvalitetnih optužnih akata prema sudećem vijeću, kaže Razić.
Svetlana ĐOKIĆ