Povežite se sa nama

FOKUS

NAJSIROMAŠNIJI U EVROPI: CRNA GORA, SRBIJA, SJEVERNA MAKEDONIJA, ALBANIJA, BOSNA I HERCEGOVINA: Open Balkan

Objavljeno prije

na

Pet zemalja sa popisa, plus Kosovo, su  ona šestorka koju Vučić i Rama vide kao članice njihovog regionalnog projekta. Dio parlamentarne većine i ostaci Vlade Dritana Abazovića gore od želje da se im se pridruži. Iskustvo i zdrava logika kažu kako ne možete napredovati u društvu lošijih od sebe

 

Albanija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Srbija, Crna Gora… Ovako izgleda lista, od dna prema gore, najsiromašnijih evropskih zemalja. Popis je, na osnovu podataka o bruto društvenom proizvodu (BDP) po stanovniku i standardizovanoj individualnoj potrošnji u 2021. godini, napravilo odjeljenje za statistiku EU.

Prema tim parametrima Crna Gora je na 60 odsto ispod prosjeka Evropske unije. Ostali su još gori (poslednje plasirana Albanija dostigla je tek 39 odsto EU prosjeka). Poređenja radi, Bugarska je zemlja članica EU sa standardom koji najviše zaostaje za prosjekom Unije (65 odsto prosjeka). Hrvatska je bolja od Bugarske, Mađarske, Slovačke, ali lošija od Slovenije. Ona je, opet (85 odsto prosjeka) neznatno bolja od Rumunije, a u rangu Poljske, Češke i Španije… Na vrhu liste je Luksemburg (144 odsto EU prosjeka). Zamalo pa 2,5 puta bolji (bogatiji) od Crne Gore.

Iz Eurostata  je saopšteno da nijesu obrađivali podatke za Kosovo i “iz nekoliko država bivšeg Sovjetskog Saveza”. Da jesu, nema sumnje kako bi se i najmlađa država regiona našla pri dnu liste, u tužnom društvu susjeda, najsiromašnijih Evropljana.

Lako je prepoznati kako su pet zemalja sa popisa, plus Kosovo ona  šestorka koju Aleksandar Vučić i Edi Rama vide kao članice njihovog regionalnog projekta Otvoreni Balkan (Open Balkan).   Dio  parlamentarne većine i ostaci Vlade Dritana Abazovića gore od želje da se im se pridruže.. iskustvo i zdrava logika kažu kako ne možete napredovati u društvu lošijih od sebe.

Dok završavamo ovaj broj Monitora prolazi treći četvrtak u kome bi, prema najavama medija nekritički naklonjenih opoziciji, Vlada na redovnoj sjednici mogla donijeti odluku o pristupanju Otvorenom Balkanu. To bi, po njima, bio krunski dokaz za sve ono što DPS zamjera  aktuelnoj većini, zaključno sa veleizdajom. Premijer Dritan Abazović  tvrdi  da sa tom odlukom neće žuriti. “Apsolutno ne mislim da se sa bilo čim treba žuriti, učetvovali smo i nastavićemo da učestvujemo na svakom samitu Open Balkan, to je isto kao da ste tu”. Činjenice potvrđuju da se taj posmatrački status Crne Gore na samitima regionalne asocijacije u postojećem sastavu i formi suštinski ne razlikuje od statusa punopravnih učesnika. Pošto ni jedni ni drugi iz tog druženja političkih lidera ne stiču bilo kakva nova prava (benefite) ili dodatne obaveze. Potpisani sporazumi nijesu ratifikovani, pa ne obavezuju nikoga. Članarina se ne plaća a članstvo ne donosi finansijske koristi bilo koje vrste.

Zapravo, kada bi ova vlada imala kapaciteta da provede svoje naume i kada bi zaista željele da doprinese lakšem poslovanju u region, ili makar između Srbije i Crne Gore, onda bi se ona potrudila da u djelo sprovede davnošnje obećanje o uspostavljanju platnog prometa između dvije države. Tako bi, godišnje, privrednici sa jedne i druge strane granice uštedjeli nekoliko miliona eura koje u sadašnjoj situaciji postaju ekstra profit ovdašnjih banaka i njihovih inostranih centrala.

Do tada, vratimo se mi realnosti. I siromaštvu koje nas okružuje. Nije neophodno analizirati podatke EU statističara da bi shvatili đe smo.  I kako nam je.

Prema podacima domaćih statističara iz Monstata, vrijednost minimalne potrošačke korpe u novembru je iznosila skoro 800 eura (tačnije, 30 centi manje). Prošle godine u novembru, prema istom izvoru, za mjesečno preživljavanje četvoročlane porodice moralo se obezbijediti nepunih 670 eura. Što znači da su cijene artikala iz minimalne potrošačke korpe porasle za nekih 20 odsto za godinu dana.

Lani su minimalni izdaci za hranu i bezalkoholna pića iznosili 288 eura. Ovog novembra – 375,5 eura. Tu je poskupljenje veće od 30 odsto. Treba podsjetiti kako minimalna potrošačka korpa podrazumijeva potrošnju prosječnog četvoročlanog domaćinstva kojom se omogućava “održavanje života i radne sposobnosti članova domaćinstva”. Prevedeno u energetsku vrijednost – 2.210 kalorija dnevno po osobi, konzumiranih uglavnom kroz hranu prosječnog ili ispodprosječnog kvaliteta. U tu korpu za preživljavanje nijesu uračunati izdaci za gorivo, telekomunikacione usluge, rekreaciju, kulturu, zabavu, stomatološke usluge…

Teško je, zapravo, i zamisliti kako preživljava četvoročlana porodica sa, recimo, dvije minimalne palte (450 eura) ili nekim još manjim prihodima. Ko zaradi prosječnu platu (720 eura) može nekako da preživi. Ali sebi i svojoj porodici ne može da obezbijedi puno više od pomenutog “održavanja života i radne sposobnosti”.

Prosječna statistička slika ne daje nam detaljniji uvid u starosne, regionalne ili esnafske razlike. Iako imamo podatak da je, prije dvije godine, gotovo polovina stanovnika crnogorskog sjevera (44,5 odsto) bilo siromašno ili izloženo riziku od siromaštva. Računajući i djecu. Informacije o posljedicama takvog stanju stižu sa drugih strana. U pokretu Preokret su primijetili i sa javnošću podijelili saznanje da  je osam crnogorskih opština  na poslednjem popisu imalo manje stanovnika nego 1948. godine. Na tom popisu su: Andrijevica, Cetinje, Kolašin, Plav, Plužine, Pljevlja, Žabljak i Šavnik. Jednom kada se provede novi popis, lako bi se moglo pokazati da im društvo prave i novoformirane opštine Tuzi i Zeta. Za sada, rekorder je Šavnik u kome (ne računajući tzv. izborne turiste) živi skoro četiri puta manje stanovnika nego prije 75 godina.

Ni sadašnja ni bivša vlast nijesu uradile praktično ništa da takav trend zaustave. Mnogo je lakše insistirati na naslijeđenim problemima na koji se ne može uticati, ali se njihovim potenciranjem sebi i bližnjima može obezbijediti pristojan životni standard. Na račun države I njenih građana.

Mladost ove zemlje nastaviće da odlazi. Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio je nalaze istraživanja prema kome 38 odsto anketiranih stanovnika Crne Gore mlađih od 30 godina želi da napusti državu i život nastavi u inostranstvu. Još 22 odsto anketiranih moglo bi im se pridružiti u željama, pošto još nema definisan stav o zemlji u kojoj sebe vide u budućnosti. Dominantni razlozi onih koji priželjkuju odlazak su lakše zapošljenje, bolji životni standard, nepostojanje prihvatljive perspektive u Crnoj Gori.

I šta ćemo sad?

U crnogorskom parlamentu počelo je da teče onih 10-15 dana u godini kada ekonomske teme dobiju primat. U skupštinskim odborima razmatra se predlog  budžeta za narednu godinu. Prema onome što smo do sada vidjeli i čuli, nikome od poslanika parlamentarne većine (opozicija je bila odsutna) nije zasmetalo to što je projektovani budžet od 2,8 milijardi eura znatno veći od polovine crnogorskog BDP-a. Da bi javne finansije bile istinski održive, treba ili smanjiti budžet ili povećati BDP za, otprilike, trećinu. Do tada, živjećemo u budžetskoj i svakoj drugoj neravnoteži. Uvijek na pragu krize – ekonomske, zdravstvene, socijalne, političke.

Kao uvertiru za raspravu o budžetu za narednu godinu, lider pokreta Evropa sad i bivši ministar finansija Milojko Spajić pozvao je poslanike da ne usvoje predloženi budžet: “Budžet kojim se projektuje zaduženje za finansiranje tekuće potrošnje, rast deficita i rast javnog duga, a da pritom nije ponuđena nijedna konkretna reforma, mjera ili veliki infrastrukturni projekat, nije održiv i ne bi trebao dobiti podršku poslanika”.

Odgovorio mu je Aleksandar Damjanović, između ostalog i tvrdnjom da bi Spajić, zbog ovogodišnjeg budžeta (Damjanović je, kao ministar finansija, tokom godine inicirao dva njegova rebalansa) trebalo “da se sakrije u mišju rupu”. Pride je aktuelni ministar finansija svom prethodniku prebacio da je programom Evropa sad ruinirao penzioni fond i budžete lokalnih samouprava, uništio budžet Fonda zdravstva “da bi taj novac koristio za druge stvari”, ostavio skrivene dugove prethodne vlade, nezakonito zadužio državu za 750 miliona…

Biće interesantno pratiti kako će kroz započetu polemiku proći poslanici vladajuće koalicije – isti oni koju se prije 12 mjeseci glasali za Spajićev budžet sada moraju podržati njegovog najglasnijeg kritičara. Praveći se kako onda nijesu znali ovo što im Damajanović govori danas (većinu tih problema Monitor je najavio još prošle godine) a, istovremeno, ne zatvarajući vrata za buduću saaradnju sa Evropom sad koja je, na talasu ekonomskog populizma koji zagovaraju njeni čelnici, postala jedna od vodećih političkih opcija u Crnoj Gori. Bez koje će se teško sastaviti buduća većina.

Od Marka Sošića iz Instituta alternative saznali smo da se od 27 do sada prispjelih amandmana na budžet za 2023. “njih 80 odsto odnosi na dodavanje novih kapitalnih projekata u vrijednosti od 100 miliona eura”. On je ponovio ono što smo prethodne nedjelje čuli i od izaslanika MMF-a: da je takva raskalašnost na račun poreskih obveznika i potencijalnih kreditora – neodrživa. Prisutni poslanici ostali su, uglavnom, gluvi i nijemi na Sošićeve primjedbe. Računaju, ako građani Crne Gore moraju da se nose sa teretom jedne od pet najsiromašnijih država u Evropi, oni ne moraju. Njima se, dok su na pozicijama moći, otvaraju mnoga vrata. Od Balkana, preko EU, do na kraj svijeta.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri

 

Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?

Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo  i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se  politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.

Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.

Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.

U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.

Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.

Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.

Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.

Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.

Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o  predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.

Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.

Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”.  Može, znači.

Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta  URA. Prebacujući  im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.

Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.

Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.

Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.

,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.

Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.

,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac VladimirNovović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju  objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.

Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.

Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.

Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.

Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni:  interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksa Bećić i Jakov Milatović, za razliku od Andrije Mandića i Mila Đukanovića, ne izazivaju veliki animozitet među onima koji nijesu simpatizeri i sljedbenici njihove političke opcije. Pitanje je samo da li je ta tolerancija dovoljna za eventualnu podršku u drugom krugu glasanja. Od toga će bitno zavisiti ishod izbora

 

Šest predsjedničkih kandidata u tri kolone. Šest sudija u Ustavnom sudu. Crna Gora je spremna za jednu od najneizvjesnijih predsjedničkih trka u svojoj istoriji. Izvjesno je samo da pobjednika nećemo dobiti u prvom krugu glasanja 19. marta.

U grubim crtama, krajnje pojednostavljeno i ne baš tačno, startuje se sa sljedećih pozicija: srpsko-ruske interese braniće Andrija Mandić i Goran Danilović, crnogorsko-evropske Milo Đukanović i Draginja Vuksanović Stanković, a Aleksa Bečić i Jakov Milatović podršku traže od onih koji naglasak stavljaju na vlastite, prvenstveno finansijske, interese.To predstavlja svojevrstan novitet na ovdašnjoj političkoj sceni, „tradicionalno“ raspolućenoj i utaborenoj po nacionalno-vjerskim šavovima.

Zato jedni samozvanim kandidatima centra prebacuju višak/manjak srpstva,  drugu višak/manjak evropejstva a treći – odsustvo političkog sluha i višak sujeta zbog kojih su odlučili da odvojenim kandidaturama podijele „zajedničko“ biračko tijelo. Umjesto da promocijom zajedničkog kandidata značajno poprave njegove šanse za konačnu pobjedu.

Dok pišemo ovaj tekst, još nemamo konačno odluku Državne izborne komisije (DIK) o kandidaturi Jovana Jodžira Radulovića, političkog anonimusa, ali, kažu, uticajnog influensera koji na društvenim mrežama ima skoro 250.000 pratilaca. Njihovu pažnju drži nastupima nalik na opskurne učesnike rijaliti programa (banalni vicevi, vulgarnosti i 18+ prostote). Uspije li Radulović da DIK-u dostavi potreban broj važećih potpisa (nešto preko 8.100), dobiće oko 25.000 eura iz budžeta na ime troškova predsjedničke kampanje. I pokazati da se tzv. virtuelna stvarnost ozbiljno prelila u stvarnost ovdašnjeg  političkog života.

Okrenimo se kandidatima s ove strane mjeseca. Đukanović na predjsedničke izbore izlazi treći put (dvije pobjede 1997. i 2018), Mandić i Vuksanović Stanković drugi put (po jedan poraz 2008, odnosno, 2018) dok su Milatović, Bećić i Danilović debitanti u predsjedničkoj utrci.

Trenutno se glavna borba vodi među kandidatima koji se obraćaju glasačima tzv. pobjednika od 30. avgusta za jedno mjesto u drugom krugu izbora. Čini se kako Mandić i Milatović vode mrtvu trku dok Bećić, možda i zbog zakašnjele najave kandidature, zaostaje nekoliko procenata. Ali, kažu, kako ni on nije bez šanse.

Istraživači javnog mnjenja i analitičari cijene da je Đukanovićev ulazak u drugi krug neupitan. Njegov problem je – šta onda. Vuksanović Stanković i Danilović nemaju izgledne šanse za drugi krug, ali mogu solidnim rezultatom i ojačati rejtinge svojih partija pred očekivane vanredne parlamentarne izbore.

Najinteresantniju kampanju, za sada, vodi Andrija Mandić. On se glasačima pokušava predstaviti u novom svjetlu, kao potencijalni pomiritelj evropskih svjetonazora. Marketinški stručnjaci kažu da je riječ o „ribrendingu“, a da je Mandićeva kampanja, u dosadašnjem toku, dobro osmišljena i skupa (navodno je rade Izraelci koji su godinama dio predizbornog tima Aleksandra Vućića i njegove SNS). Malo je onih koji smatraju da bi novi Mandić mogao izgubiti podršku tradicionalnih birača DF-a zbog promjene retorike u javnim nastupima, ali su stavovi podijeljeni oko toga može li doprijeti do novih glasača, neophodnih za konačan uspjeh.

Važna je i namjera lidera DF da tokom predstojeće kampanje sebe i svoj politički savez predstavi kao prihvatljivog partnera međunarodnoj zajednici oličenoj u zvaničnicima EU i SAD. DF, sa zavidnom upornošću, izbjegava da se izjasni o aktuelnim pregovorima na relaciji Srbija – Kosovo koji bi se mogli završiti nekom vrstom prećutnog međusobnog priznanja. Dok srpski vatreni rodoljubi  u Beogradu organizuju demonstracije i pišu parole i grafite kojima prijete ubistvom onome ko potpiše predloženi sporazum – svi znamo ko je jedini koji to može da uradi – iz DF-a ni riječ. Muk je toliko da više ne znamo ni da li važi obećanje Milana Kneževića da će, budu li imali većinu u izvršnoj vlasti, poništiti odluku o priznanju nezavisnosti Kosova.

U svakom slučaju, Mandić u kampanju ulazi uz otvorenu podršku zvaničnog Beograda, medijsku i finansijsku, a oponenti kažu i uz podršku ljudi za specijalne predizborne zadatke iz zvaničnog i nezvaničnog sistema bezbjednosti našeg sjevernog susjeda. Od pomoći će biti i direktorska mjesta po dubini i vlast u lokalnim samoupravama koje je DF sa koalicionim partnerima u međuvremenu preuzeo od DPS. Iskustvo uči da se sa tih adresa može uticati na izborno opredjeljenje značajnog dijela ovdašnjih birača.

Znaju to i na drugoj strani.

Milo Đukanović u kampanju kreće kao evropski državnik, naš predsjednik, uz retoričko pitanje Nego ko? Iako nije malo onih koji se pitaju zašto on? Analitičari, uglavnom, cijene kako je DPS izašao sa najjačim kandidatom, i da je ovo igra na sve ili ništa. Uspjeh bi dao vjetar u jedra pokušaju DPS-a da se vrati na vlast. Đukanovićev eventualni poraz na predsjedničkim izborima označio bi kraj njegove karijere, i krah te partije, ovakve kakvu smo je znali.

Postoje i drugačije tumačenja predstojećih izbora. Prema tom viđenju, Đukanovićev o(p)stanak na mjestu predsjednika zadržao bi fokus svih ostalih na DPS-u. Sadašnja većina, umjesto da se nosi sa rezultatima svoje vladavine i naraslim zađevicama, pred birače je ponovo izašla s poklikom samo da ode DPS. I uz zakletve da poslije izbora neće ulaziti u koalicije sa Đukanovićevom partijom. Tako bi DPS ostao u izolaciji, sa malim šansama da se vrati na vlast i pored velike podrške među biračima. Za razliku od Đukanovića koji bi sačuvao političku važnost i, što nije nebitno, imunitet.

Jakov Milatović je, najvjerovatnije, najveća nepoznanica predstojećih izbora. Iza njega je izuzetno uspješan nastup na lokalnim izborima u Podgorici.  Propisana dinamika događaja vezanih za primopredaju vlasti u Glavnom gradu Milatoviću omogućava da se, nakon eventualnog nesupjeha na predsjedničkim izborima, vrati na plan A, i na gradonačelničku funkciju. Ljestvica je, međutim, u međuvremenu podignuta na veći nivo. I ambicije su narasle.

Pitanje je koliko će Milatovićevu predsjedničku kandidaturu hendikepirati problemi koje je sebi i svojoj stranci napravio Milojko Spajić neistinama oko dvojnog državljanstva. A i koliko na izborni rezultat može uticati to što javnost bivšeg ministra ekonomije vidi kao (tek) drugog u tandemu sa Spajićem. Neka istraživanja pokazuju kako prosječan birač na mjestu predsjednika želi vođu a ne državnog slubenika sa nešto većim ustavnim ovlašćenjima.

Aleksa Bečić ima harizmu koja Milatoviću, vjerovatno, nedostaje. Na njegovoj strani je političko iskustvo ali i dobro organizovana i utemeljena partijska infrastruktura. Hendikep se ogleda u percepciji znatnog dijela birača prema kojoj je Evropa sad isključivo zaslužna za rast zarada, penzija i socijalnih davanja/naknada, iako su Demokrate toj priči dale ozbiljan doprinos. Problem u završnici bi mogao biti i to što su Demokrate, i pored insisitiranja na nacionalnoj neutralnosti, u dijelu javnosti prepoznate kao sastavni dio prosrpskog bloka koji djeluje pod patronatom Srpske pravoslavne crkve. Opet,  podrška SPC, ili njenog većinskog dijela u Crnoj Gori, mogla bi značajno uvećati šanse Alekse Bečića da se nađe u drugom krugu izbora.

Bećić i Milatović, za razliku od Mandića i Đukanovića, ne izazivaju veliku netrpeljivost i animozitet među onima koji nijesu simpatizeri i sljedbenici njihove političke opcije. Od odgovora na pitanje da li je ta tolerancija dovoljna za eventualnu podršku u drugom krugu glasanja, bitno će zavisiti ishod izbora.

Na kandidaturu Gorana Danilovića analitičari, uglavnom, gledaju kao na potez koji bi puno više mogao da odmogne Andriji Mandiću nego da donese predsjedniku Ujedinjene. Riječ je o starim animozitetima iz vremena njihove tijesne političke saradnje (Danilović je bio potpredsjednik Mandićeve Nove srpske demokratije). Verbalno, u ovoj kampanju Danilović bi mogao biti najveći Srbin, praveći zazubice nekadašnjim saradnicima iz DF-a. Demonstrirajući, istovremeno, da se ta nacionalna platforma može braniti umivenije nego što je to radio Mandić.

Pozicija Draginje Vuksanović Stanković jednako je zanimljiva. Iako bi SDP trebao da pokriva politički prostor koji imaju ambicije da zauzme Evropa sad,  (sa pokretom URA Dritana Abazovića, ili bez njih), bivša predsjednica te partije se od 2020. nametnula kao jedna od nacionalno najisključivijih političarki/političara na ovdašnjoj sceni. Tu Đukanović djeluje kao umjereni političar. Doduše, ne treba zaboraviti kako je aktuelni predsjednik prvi mandat dobio na priči o potrebi očuvanja zajedničke države Crne Gore i Srbije, a drugi kao temelj kamen odbrane crnogorske države i nacije. Draginja Vuksanović Stanković kandidatu DPS ne može naškoditi. A da li će mu i koliko pomoći ostaje da se vidi. I zapamti. Pitanje je, uostalom, koliko su tradicionalni glasači SDP-a, oni zbog kojih je ta partija 2015. napustila koaliciju sa DPS-om, spremni da se odazovu na eventualni poziv da u drugom krugu izbora podrže Mila Đukanovića. Naravno, ukoliko na drugoj strani ne bi bio Andrija Mandić.

Partije koje čine aktuelnu tehničku vladu (URA, SNP, Bošnjačka stranka) dakle, nemaju  kandidata za predsjednika. Teško je naći sličan primjer. Baš kako i vladu sa više suprotnosti. SNP je pozvao na podršku Mandiću. BS favorizuje Đukanovića, dok premijer Abazović kaže kako su Milatović i Bečić „dobri kandidati“. Dobro jutro, čaršijo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo