Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAKON O ODUZIMANJU IMOVINE U SKUPŠTINSKOJ PROCEDURI: Samo zakomplikovano staro rješenje

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je mimo znanja javnosti ugurala u skupštinsku proceduru zakon koji tretira oduzimanje nezakonite imovine. Prema mišljenju mnogih pravnika radi se o veoma lošem rješenju. Zakomplikovanom starom. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona. Minstar Marko Kovač je tvrdio da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. EK je demantovala

 

Zakon o porijeklu imovine, u posljednje vrijeme nazvan „antimafija zakon“, konačno je ugledao svjetlo dana. Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač dugo je od javnosti krio nacrt tog dokumenta. Međutim, Vlada Crne Gore protekle sedmice usvojila je izmjene Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

U javnosti se mnogo polemisalo o nelegalnoj imovini. Pripadnici aktulene vladajuće većine, još dok su bili u opozicionim klupama, obećavali su da će svako morati da objasni odakle mu bogatstvo. Odlazeći premijer Dritan Abazović bio je najglasniji u tome – i iz redova opozicije i iz redova izvršne vlasti (prethodne i aktuelne). Ovaj zakon bio je prioritet obje vlade, formirane nakon posljednjih parlamentarnih izbora.

Međutim, prema mišljenju mnogih pravnika, nijesmo dobili novi zakon, već samo zakomplikovno staro rješenje. Važeći zakon predviđa oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalom na osnovu pravosnažne presude. Crnogorski sudovi su od januara 2016. godine, kada je počela primjena postojeće legislative, donijeli 11 pravosnažnih sudskih odluka u kojima je oduzeta imovina. Riječ je o imovini manje vrijednosti, poput zlatnih manžetni, mobilnih telefona i drugih uređaja. Slučaj kriminalne grupe Svetozara Marovića gotovo da je jedini slučaj u kojem su oduzete veće nekretnine.

U Ministarstvu pravde navode da su zbog toga uveli sistem koji će kroz građanski postupak dovesti do efikasnijeg i efektivnijeg oduzimanje nezakonito stečene koristi. Iz resora Marka Kovača kažu da je riječ o postupku koji se ne zasniva na pravosnažnoj presudi, već je fokus na imovini. Međutim, niti ministar, niti njegovi službenici, ne odgovaraju na novinarska pitanja, već se od objave nacrta zakona vješto kriju od očiju javnosti.

Kovač je na sjednici Vlade, kada je usvojen ovaj dokument, rekao da je izmijenjeni zakon u potpunosti komplementaran sa legislativom Evropske unije. Kaže i da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. Posebna pažnja se, tvrdi, posvetila imovinskoj koristi stečenoj kriminalnim djelatnostima.

„S tim u vezi, propisano je da se od počinioca krivičnog djela može oduzeti imovinska korist koja je stečena kriminalnom djelatnošću, a njena imovinska korist ukupno iznosi 50.000 eura ako je potvrđena optužnica iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Širi se opseg krivičnih djela nakon kojih se kasnije može pokrenuti postupak oduzimanja imovinske koristi. Oduzimanje imovine sprovodi se u skladu sa ovim zakonom i zakonom o parničnom postupku. Državno tužilaštvo ne može postupati u parničnim postupcima, pa je propisana nadležnost Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa za pokretanje postupka trajnog oduzimanja imovine“, pojašnjava Kovač.

Stručna javnost smatra da je ovo rješenje veoma loše. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona, koji se već našao u skupštinskoj proceduri. Nacrt zakona nije prošao adekvatnu javnu raspravu, dok je Evropska komisija demantovala da je podržala ovakvo zakonsko rješenje. U svom saopštenju navode da oduzimanje imovine u parničnom postupku ne poznaje zakonodavstvo nijedne države Evropske unije, a predložili su i da se zakon vrati na javnu raspravu.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević za Monitor kaže da zakon uređuje krucijalno ljudsko pravo – pravo na uživanje privatne imovine. Zbog toga se, smatra ona, dokument mora ponuditi na javnu raspravu.

„Posebno je zabrinjavajuće ovakvo postupanje Ministarstva ako se uzme u obzir da je Nacrt zakona utvrđen još 5. avgusta 2022. godine, a da je njegov tekst objavljen tek nakon usvajanja na sjednici Vlade. To znači da zainteresovana javnost čak više od četiri mjeseca nije mogla da vidi niti jedan član ovog zakona niti da predlozima utiče na njegovo poboljšanje“, ističe Gorjanc Prelević.

Advokat Veselin Radulović za Monitor kaže da nije dobro rješenje da se postupak utvrđivanja porijekla imovine veže za podizanje optužnice Specijalnog državnog tužilaštva za neko krivično djelo, a potom da se imovinom bavi Zaštitnik ljudskih i imovinskih prava u parnici.

„Predmet postupka utvrđivanja porijekla imovine trebalo bi da bude imovina, a ne lice koje je izvršilo krivično djelo“, kaže on

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković kaže da je ovaj zakon veliko razočaranje. Ona ističe da joj je sada, kada su ga objavili, jasno zašto su ga krili nekoliko mjeseci. Smatra da je loše rješenje da uslov za provjeru imovine bude krivično djelo koje može da se dokaže do nivoa podizanja optužnice, jer se time značajno sužava broj ljudi koji može doći u tu situaciju.

„Uzmimo plastični primjer (kontroverznog biznismena) Branislava Mićunovića. Njega trenutno ne terete ni za jedno krivično djelo, niti ga istražuju, koliko je javnosti poznato. Kako ćete pokrenuti postupak utvrđivanja njegove imovine koja je u Crnu Goru unošena preko različitih ofšor firmi. Potom, rok je imovina stečena deset godina prije počinjenog krivičnog djela, to isključuje devedesete, a znamo kako su tada ljudi dolazili do ogromne imovinske koristi“, pojašanjava ona.

Zakonsko rješenje, ukazuje ona, ne predviđa šta se događa sa imovinom koja se nalazi van Crne Gore, ili ako se podigne optužnica u drugoj zemlji. Takav slučaj imamo sa Darkom Šarićem. Ćalović Marković kao veiliki problem vidi uvođenje nove nadležnosti Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa, koji u parnici treba da dokazuje nezakonito stečenu imovinu. Riječ je o instituciji koja je u posljednjem izvještaju tražila više sredstava jer ne može da postiže sve predmete koji se nalaze u njihovoj nadležnosti. Sada se toj instituciji nameće i nova, možda i najveća uloga.

„Još u Zakonu piše da Zaštitnik, nakon izvještaja tužioca, može da pokrene parnični postupak. Riječ ’može’ znači da može i ne mora. I ovaj zakon ga ne obavezuje da obrazloži zašto nije pokrenuo parnicu. Još se instituciji koja se već žali da ne može da postigne sve šta je u njenoj nadležnosti, daje jako kratak rok od 60 dana da pokrene postupak“, kaže ona.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić vidi brojne nedostatke predloženog zakona, ali smatra da je bolje rješenje nego  ono šta smo imali. I ona smatra da je stepen podizanja optužnice veoma visok kriterijum, i da bi u se u parnični postupak moglo ući već sa naredbom za sprovođenje istrage. Kaže da zakon donosi potpuno drugačiji pristup – uvođenje hibridnog sistema koji je poznat u jednom dijelu država koje nijesu članice EU.

„Evropska Direktiva o oduzimanju imovinske koristi iz 2014. godine poznaje samo oduzimanje protivzakonite dobiti u krivičnom postupku. Međutim, predlog nove direktive ohrabruje zemlje članice EU da uvedu još jedan način oduzimanja imovine“, pojašnjava Pavličićeva.

Radna grupa je, kaže, uradila najbolje šta je mogla. Radila je, tvrdi ona, uz podršku eksperata EU i Savjeta Evrope, sudstva, policije, tužilaštva, Ministarstva finansija… Međutim, istakla je, da je razočarana što je jedino njena institucija, od svih državnih, dala komentare na nacrt zakona iako su svi bili pozvani.

„Da li mi imamo institucije, kakve su nam institucije, to ovaj zakon ne može da predvidi“, istakla je.

 

Jedino rješenje je lex specijalis

Vanja Ćalović Marković smatra da je „italijanski model“ najbolje rješenje. Pojašnjava da se ovdje treba dnijeti lex specijalis, a predmet istraga bili bi javni funkcioneri i osobe koje se druže sa kriminalcima. Njihova imovina i primanja već se nalaze u bazama podataka, potrebno je samo da nadležni organ uporedi da li je na osnovu primanja mogao da stekne određenu imovinu i, ukoliko postoje odstupanja, pokrene postupak protiv te osobe

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo