Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NALIČJE SUDSKIH VJEŠTAKA CRNE GORE: U službi političko-tajkunskih klanova

Objavljeno prije

na

Dio sudskih vještaka u Crnoj Gori ne ispunjava ni elementarne uslove za obavljanje te delikatne i odgovorne djelatnost. Neki su bez visoke stručne spreme, dio njih nema ni osnovna znanja za taj posao, ali i pored krupnih propusta u radu, ponekad i u više sudskih predmeta, prolaze bez kazni, pa i dalje „vještače”!

„Sudski vještaci se često biraju bez prethodnih obuka, provjera znanja i vještina kako iz struke, tako i iz poznavanja procesnog, privrednog i krivičnog prava, kao i provjere moralnih karakteristika, što je kao cjelina neophodno da bi se posao obavljao u skladu sa evropskim standardima”, kaže u razgovoru za Monitor mr Dragan Žarković, predsjednik Strukovne sekcije sudskih vještaka građevinske struke.

Prema evidenciji Sudskog savjeta Crne Gore u julu 2016. godine bilo je registrovano 979 sudskih vještaka kao fizičkih i deset kao pravnih lica. Udruženje sudskih vještaka Crne Gore ima 129 članova, a iz nekoliko struka nema nijednog predstavnika. Procenat zastupljenosti članstva je 13,04 odsto, pa temeljne reforme unutar Udruženja nije moguće ostvariti. Etički kodeks, koji je usvojilo Udruženje, obavezuje samo njegove članove, ali ne i ostalih preko 87 odsto sudskih vještaka.

Brojne pritužbe, koje pokreću opravdano nezadovoljne stranke, ostaju bez efekta, jer je Udruženje nadležno samo za svoje članove. Sve to kod mnogih učesnika sporova, a i istinskih sudskih vještaka, dovodi do apatije i gubljenja vjere u pravednost sudova, kaže Žarković.

„Protivnici institucionalizovanja djelatnosti vještaka su povezane i korumpirane političko-tajkunske klanovske strukture, koje ne žele kontrolu i transparentnost unutar ove djelatnosti. Zašto ne žele? Zato što tako mogu lakše manipulisati sudskim procesima, u kojima dio učesnika sudskog ili tužilačkog postupka ima mogućnost koruptivnih prihoda, a drugi izbjegavanje odgovornosti za nezakonita djelovanja. U ovakvom sistemu ove strukture često imaju svoje sudije, svoje advokate, svoje vještake… Vještačenje, kao jedna od najdominantnijih dokaznih sudskih instanci, na ovaj način postaje sredstvo za kontrolu i usmjeravanje sudskog i tužilačkog postupka”, kaže Žarković.

Prema podacima Udruženja, gotovo dvije trećine registrovanih sudskih vještaka uopšte ne dobiju priliku da vještače ili vještače samo jedanput u više godina. Nedostaju brojna i neophodna podzakonskih akta. Nema analitičkih evidencija u sudovima i tužilaštvima o učincima pojedinih sudskih vještaka i analize uspješnosti njihovih vještačenja. Mnoge presude padaju više puta zbog nestručno izvedenih vještačenja…

Ova i još mnoga druga pitanja nisu uopšte razmatrana prilikom donošenja novog zakona o sudskim vještacima.Takođe, nisu uvaženi njihovi zahtjevi da se po ugledu na zemlje EU ova oblast istitucionalizuje osnivanjem komore sudskih vještaka Crne Gore.

Žarković upozorava da podlogu za manipulacije predstavljaju i nekompetentni i nedovoljno edukovani zaposleni u stručnim službama raznih ministarstava.

„To su većinom delegirani partijski kadrovi, kojima je to preovlađujuća prednost za zaposlenje i napredovanje, a ne stručni kvaliteti”, tvrdi Žarković.

Nepremostiva prepreka u implementaciji valjanih zakonskih rješenja su i interno povezane političko-tajkunske strukture, čiji su članovi tajno i interesno povezani.

„Oni u startu naprave listu svojih interesnih zahtjeva, koje zaposleni u stručnim službama ministarstava vješto inkorporiraju u zakonske odredbe”, kaže Žarković. „Ova struktura predstavlja najveću opasnost i prepreku koju je najteže raskrinkati i savladati, iz prostog razloga što ima jako uporište u strukturama vlasti. Ono što je u razvijenim evropskim demokratijama teško zaobići, u Crnoj Gori je najmanji problem: po direktivama poslanici se u Skupštini ne bave pitanjima kontrole predloženih zakona, nego samo njihovim pukim izglasavanjima. Partijska disciplina je ugušila i svaku pomisao na sopstveno mišljenje i svoj stav”.

Treća grupacija problema je zabrinjavajuće pasivna i sve nezainteresovanija stručna i laička javnost, što predstavlja olakšavajuću okolnost pomenutim strukturama da rade tako kako rade.

„Vladajuća grupa je za četvrt vijeka vladavine uspostavila jedinstven i originalan obrazac vlasti, koristeći ove pojave i stanja, koje u interesu svoje nesmjenjivosti i dominacije sama podstiče i raspiruje. Državni i lokalni aparati su uvijek u funkciji ovih ciljeva i svaki pokušaj da im se stane na put je sizifovski težak. Na ovakvom fonu je usvajan i Zakon o sudskim vještacima”, objašnjava Žarković.

Polazeći od ranijih iskustava, sudski vještaci se nisu obraćali Predsjedniku Crne Gore, kao posljednjoj ustavnoj instanci koja bi mogla da ospori ovakve zakonske projekte. Uz to, na prethodne tri skupštine sudskih vještaka nije bilo nijednog predstavnika sudske vlasti niti Ministarstva pravde, koji bi imali idealnu priliku da tamo čuju glas sudskih vještaka.

Ovakvo stanje, kažu sudski vještaci, ne odgovara onima koji svoj posao obavljaju savjesno, nezavisnim i neprivelegovanim učesnicima tužilačkog i sudskog postupka, strankama u sudskim procesima, optuženim i osumnjičenim, njihovim pravnim zastupnicima, savjesnim i profesionalnim sudijama i tužiocima, kao ni društvu u cjelini.

Upućeni u ovu problematiku upzoravaju da sudski sistem, tužilaštvo i policija ne mogu biti pravedni i pouzdani bez uređenog unutrašnjeg sistema sudskih vještaka. Međutim, vještaci nikako da se izbore za dostojan status, pa se i njihovi objektivni izvještaji često dovode u sumnju. Rezultat toga su pogrešne sudske odluke, odnosno kršenje prava građana i pravnih lica.

Konzerviranje lošeg stanja

„Većina sudskih vještaka smatra da je novim zakonom, usvojenim ljetos, vlast napravila dodatni korak u konzerviranju ustaljenog, lošeg stanja, koje dugo traje u ovoj važnoj i zahtjevnoj djelatnosti. NVO Udruženje sudskih vještaka Crne Gore je više puta dostavljalo primjedbe, dopune, amandmane na stari zakon, ali Ministarstvo pravde gotovo ništa od toga nije prihvatilo. Suštinsko pitanje koje zakonodavac nije želio ni da razmatra je osnivanje komore sudskih vještaka, koja bi po ugledu na komore zemalja EU ili na primjer Makedonije, najadekvatnije mogla odgovoriti svim zahtjevima i potrebama ove važne djelatnosti”, kaže mr Dragan Žarković, predsjednik Strukovne sekcije sudskih vještaka građevinske struke.

Pritisak policije na vještaka

Položaj sudskih vještaka u Crnoj Gori ni ranije nije bio idealan. O tome svjedoče i dva slučaja koja nam je ispričao dr Ivo Đurišić, koji je šezdesetih godina prošlog vijeka nekoliko godina radio u sudu kao vještak u tadašnjem Titogradu. Tih godina u okolini Lijeve Rijeke na lokalnom putu nađena je mrtva žena. Uhapšena je djevojka zbog sumnje da je ubila svoju komšinicu, ali istražni sudija je bio u dilemi da li se radi o ubistvu ili je o prirodnoj smrti. Vještak Đurišić je ustanovio da je žena stradala zbog udarca kamenom u glavu. Znači, da je ubijena. Sjutradan je pozvan u policiju na saslušanje. „Inspektor me prisiljavao da promijenim nalaz i konstatujem da žena nije ubijena, ali ja sam to odbio”, kaže Đurišić. Nakon šest mjeseci stigla je potvrda da je bio u pravu. Uhapšena djevojka je priznala da je ona ubica. Tih godina jedan Titograđanin je, dok je služio vojni rok u Splitu, ukrao poveću sumu novca iz kasarne i pobjegao. Stigla je vojna policija i počelo je puškaranje ispred njegovog stana. „Odjednom se sve utišalo”, priča Đurišić. Okupljeni građani su zaključili da je vojnika ubila vojna policija, a njemu je prišao otac tog vojnika i rekao mu: „Nećeš zar reći da mi sina nije ubila vojska?” „Naravno, neprijatno sam se osjećao nakon tih riječi. Kada sam ušao u stan, pored mrtvog mladića našao sam pištolj. Na sljepoočnici se nalazila ulazna razna od zrna, ali izlazne nije bilo. Ubrzo sam otkrio da je zrno ostalo u glavi i na osnovu toga konstatovao da se nesrećni mladić ubio, a to je potvrdila i kasnija ekspertiza”, sjeća se Đurišić.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo