Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ NOVINARA JOVA MARTINOVIĆA: Robija zbog Vibera

Objavljeno prije

na

U Višem sudu 27. oktobra, dok ovaj broj bude u štampi, treba da počne suđenje novinaru Jovu Martinoviću.

Martinović je, zajedno sa još 17 osumnjičenih za međunarodni šverc droge, uhapšen tačno prije godinu dana tokom policijske akcije Mak. On je mjesece proveo u zatvoru a da nije uopšte znao zašto ga otužuju. Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Martinovića i ostalih optuženih tek u aprilu ove godine. A nedavno, pola godine nakon podizanja optužnice, Martinoviću i ostalima je omogućen uvid u spise predmeta.

U optužnici se navodi da je okrivljeni Jovo Martinović umrežio kriminalce i ,,posredovao” u prodaji droge – da je iskorišćavajući svoja znanja iz novinarske profesije, instalirao Viber preko interneta na telefonu okrivljenog Duška Martinovića, vođe uhapšene kriminalne gupe, kako bi ovaj tajno kontaktirao sa svojim saradnicima i razvijao posao sa drogom.

Novinar otpočetka ističe da je sa Duškom Martinovićem i drugim kriminalcima bio u kontaktu isključivo zbog istraživanja u vezi sa Pink Panterima. Martinović je u više navrata istraživao Pink Pantere – kao producent saradnik na dokumentarcu iz 2013. godine Smash and Grab (Razbij i zgrabi), a godinu kasnije sa medijskom grupom Vice radio je na produkciji dokumentarnog serijala o Pink Panterima i sarađivao je sa Duškom Martinovićem, koji je jedan od glavnih sagovornika u seriji i koji je odležao više godina u zatvoru zbog pljačke dragulja na Azurnoj obali. Tokom 2015. godine sa Martinovićem je pregovarao o planiranom holivudskom filmu o njegovom životu.

Za austrijski medij Der Standard Martinović je nedavno saopštio da je Viber instalirao zbog intervjua koji je britanski Skaj Atlantik vodio sa Duškom Martinovićem, jer je time konverzacija prosto bila jeftinija.

Četrdesetdvogodišnji Martinović je u posljednjih 15 godina istraživao slučajeve organizovanog kriminala – švercera oružja i kradljivaca dijamanata, ali i slučajeve ratnih zločina na Balkanu. Neka od njegovih istraživanja pomogla su i Haškom tribunalu za dokumentovanje albanskih i srpskih zločina na Kosovu.

Kako je Martinović poznat po svom radu na istraživačkim pričama za mnoge međunarodne medije kao što su The Economist, Newsday, Global Post, The Financial Times, Die Siiddeutsche Zeitung, BIRN i VICE medijska grupa, mnoga međunarodna novinarska udruženja izrazile su protest i zabrinutost zbog hapšenja Martinovića. Međunarodne organizacije su ponavljale da Martinović demantuje optužbe i kaže da je njegov kontakt sa šefom bande isključivo bio u funkciji njegovog novinarskog posla, bezuspješno od crnogorskih institucija tražeći informacije o ovom slučaju. Dva zahtjeva Martinovićevih advokata da ga do početka procesa puste da se brani sa slobode, uz kauciju, odbijena su.

Martinović smatra da su optužbe protiv njega inskonstruisane a da je sami proces namješten jer je ,,godinama odbijao da ‘podijeli’ svoje znanje o organizovanom kriminalu sa tajnim i bezbjednosnim službama”.

U međuvremenu, nekoliko optuženih u ovom slučaju potpisalo je sporazume o priznanju krivice sa Specijalnim tužilaštvom. Sporazum je potpisan sa Željkom Vujovićem, a status svjedoka saradnika dobili su i Marija Milovanović i Nenik Selmanović. Tužilaštvo se u avgustu nagodilo i sa Maljotom Đuraševićem, koji je priznao da je početkom maja 2015. godine u Crnoj Gori pristupio kriminalnoj grupi koju je organizovao Duško Martinović. Đurašević koji je označen kao jedno od lica koje je imalo ključnu ulogu u švercu više vrsta narkotika, nagodio se sa tužiocem da odleži godinu zatvora i da na ime troškova postupka plati 200 eura.

Vijesti su nedavno pisale da je Specijalna tužiteljka Mira Samardžić ucjenjivala osumnjičenog za šverc droge Duška Martinovića da u sporazumu o priznanju krivice optuži novinara Jova Martinovića da je član te narkogrupe. Tužilaštvu je izjava Duška Martinovića koja bi teretila Jova Martinovića navodno neophodna jer nemaju dovoljno dokaza koje bi pred sudom iznijeli protiv novinara. Iz tužilaštva su ove navode demantovali.

Monitoru je iz više izvora potvrđeno da je i novinaru Martinoviću nuđen sporazum o priznanju krivice, te da je bilo i pritisaka da se on potpiše. Martinović je sporazum odbio.

Mediji su pisali da Martinoviću, ukoliko bude pravosnažno osuđen, prijeti kazna od dvije do četiri godine zatvora. Ranije je Vrhovni sud odbio zahtjev branioca optuženih za međunarodni šverc da se njihovi klijenti brane sa slobode. Vrhovni sud je odbio taj zahtjev uz obrazloženje da optuženi imaju rodbinu i prijatelje van Crne Gore koji im mogu pomoći prilikom bjekstva, a da im prijete kazne do 10 godina zatvora.

Porodica Jova Martinovića i njegov advokat Mitar Mugoša nijesu htjeli prije početka suđenja da komentarišu slučaj za Monitor.

Brojne međunarodne organizacije, povodom ovog slučaja, upozorile su crnogorske zvaničnike da u skladu sa međunarodnim standardima Savjeta Evrope sudovi moraju uzeti u obzir Martinovićev status novinara. Precizirano je da kriminalizacija novinara koji se specijalizuju u osjetljivim pitanjima predstavlja neposrednu opasnost za slobodu štampe.

Uzalud.

Brojni protesti

Crnogorske institucije su ostale nijeme na upozorenje Savjeta Evrope o slučaju Martinović upućeno još u aprilu, kao i na pozive Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), Reportera bez granica (RWB) i Međunarodne i Evropske federacije novinara (IFJ i EFJ). U septembru su IFJ i EFJ uputile crnogorskim zvaničnicima pismo, u kojem traže da se Martinoviću omogući fer suđenje i da se brani sa slobode. Pozvali su crnogorske vlasti da razmotre njegov novinarski rad kao moguće objašnjenje za njegove navodne kontakte sa krijumčarima droge, s obzirom da je mnogo uglednih novinara širom svijeta dalo iskaz u njegovu korist. Đukanoviću su potom pisale i Human Rights Watch, CPJ i RWB i izrazili protest zbog, kako su naveli, ,,produženog pritvora protiv novinara Jova Martinovića”. Odgovorio im je savjetnik predsjednika Vlade Srđan Kusovac tvrdnjom da ono za šta je Martinović optužen nema nikakve veze sa novinarstvom, te da će Vlada svoju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije pojačati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo