Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nama dugovi, deripaski palate

Objavljeno prije

na

Dok KAP -u prijeti stečaj a Vlada donosi odluku da kreditna zaduženja vlasnika, ruskog oligarha i multimilijardera Olega Deripaske od nekoliko desetina miliona eura vraćaju građani, njegove investicije na Crnogorskom primorju u svakom pogledu napreduju. Prije privatizacije KAP-a ruski „kralj aluminijuma” postao je vlasnik imanja površine 2,5 hektara na atraktivnom rtu Platamuni, nedaleko od Jaza, na dijelu morske obale koja pripada opštini Kotor. Kupio je nekadašnju vojnu bazu na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Bio je to mali ustupak crnogorske Vlade i mamac za potencijalnog kupca KAP-a, većinskog vlasnika ruskog giganta Rusal, najvećeg svjetskog proizvođača aluminijuma. Bogati vole povlastice pa je posredstvom Fonda atraktivnu parcelu na obali mora na potezu Platini površine 25.098 kvadrata Deripaska pazario za 627.000 eura.

Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma Overseas Assets Management DOO iz Podgorice sa adresom u ul. Milana Vukova 16, o kojoj ne postoji nijedan zapis u registru Privrednog suda. Navedena kompanija proširila je zemljišni posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2. Cijelo imanje nalazi se u zoni i pod teretom Morskog dobra.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne kompanije Oversajz, prostire se na 35.583 metra kvadratna pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, sve na području katastraske opštine Krimovice.

Na svom imanju u Donjem Grblju sa kojeg se pruža prelijep pogled na morsku pučinu, zaklonjenom od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Oleg Deripaska podiže raskošni ljetnjikovac.

Sagrađene su dvije luksuzne vile koje svojim izgledom i arhitekturom podsjećaju na monumentalna zdanja. Sa fasadom od bijelog mermera neobičnih otvora i linija ove trospratnice predstavljaju replike srednjovjekovnih venecijanskih palata.

Ispred njih, na padini prema moru, otvoreno je ogromno gradilište na kome niču prateće zgrade sa apartmanima, objekti za poslugu i prijem gostiju.

Pokušaj novinarke Monitora da snimi gradilište najbogatijeg crnogorskog investitora propao je. Pipadnici obezbjeđenja su oštro upozorili da je u pitanju privatni posjed „mnogo, mnogo jakog čovjeka” na kome je nezaposlenima pristup strogo zabranjen. Fotografisanje pogotovo.

Međutim, sa kraja asfaltnog puta koji je izgrađen za potrebe vojske mogu se vidjeti bijele Deripaskine vile koje se svojom arhitekturom, bez otvorenih, razuđenih terasa i pergola prilično razlikuju od uobičajenih kuća pored mora. Zlobnici bi mogli pomisliti da je kompleks na Platamunima odnio dio kapitala namijenjen Kombinatu.

Prema podacima Sekretarijata za urbanizam sa sajta Opštine Kotor na ime kompanije Oversajz izdata su odobrenja za gradnju više objekata raznih namjena. Građevinska dozvola za „turistički objekat Vila 1” izdata je u maju 2010. godine iako je vila sagrađena mnogo ranije. Neobična dozvola sa opisima spratova, tremova i bazena, vile površine 2.229 kvadrata, zapravo je legalizacija bespravno izvedenog objekta.

Krajem 2010. izdata je dokumentacija za gradnju objekata za prijem i osoblje u sastavu Vile od nekih 330 kvadrata.

Tokom 2011. izdata je građevinska dozvola za izgradnju novih turističkih objekata i zasebna dozvola za gradnju nove trafostanice.

Nema podataka o odobrenju za gradnju druge istovjetne vile koja je u potpunosti dovršena. Ili se dvije zgrade računaju kao jedna. Po svemu sudeći, Oleg Deripaska je velelepne vile gradio divlje, poput svojih bogatih sunarodnika kojima dozvole za gradnju po Crnogorskom primorju nisu neophodne.

Ovo čudi, jer je odmah nakon kupovine vojne baze Deripaska postao vlasnik KAP-a, pa je država požurila da izađe u susret strateškom partneru i donese plansku dokumentaciju za ovo područje. To znači da je mogao pribaviti neophodne građevinske dozvole.

DUP Platamuni-Trsteno donijet je krajem 2006. za potrebe vlasnika zemljišta na tom dijelu obale, zbog čega su izvršene izmjene tada važećeg Prostornog plana Opštine Kotor. Obrađivač plana je biro Monte CEP iz Kotora.

Na prostoru od 100 hektara obuhvaćenih Planom, najveći korisnici zemljišta su Opština Kotor i dvije privatne firme. Pomenuta Oversajz iza koje stoji Oleg Deripaska i kompanija K.P.M. Limited nepoznatog vlasnika čiji je osnivač firma sa Britanskih Djevičanskih ostrva koja, prema podacima Uprave za nekretnine, posjeduje oko pola miliona kvadrata zemlje u ovom dijelu kotorske Opštine. DUP Platamuni-Trsteno ispunio je sve zahtjeve ovih dobrostojećih investitora.

Zona vila kojoj pripada ljetnjikovac Olega Deripaske tretirana je kao „najluksuzniji dio Plana” i kao takva odvojena je od ostalog prostora namjenskim saobraćajnim rješenjima.

Četiri vile smještene su na velikim parcelama koje svojim prirodnim zelenilom obezbjeđuju mir i intimnost. Za svaku od vila predviđena je po jedna privatna, mala plaža na krševitoj obali, sa pontom za glisere i jahte. U sklopu vila na parceli od 8,5 hiljada kvadrata predviđena je gradnja SPA centra.

Pored plaže Platamuni smješten je Tenis klub sa terenima i pratećim objektima. Tu su i brojni restorani zatvorenog i poluzatvorenog tipa.

Plan je omogućio gradnju dva hotelska kompleksa na ovom nenaseljenom području obraslom u zelenilo.

U zoni Platamuna planiran je „hotelsko-apartmanski” kompleks Vidikovac sa najmanje 500 kreveta. Na drugoj strani u uvali Trsteno ucrtan je hotel Rt Jaz lociran na izuzetno strmom terenu, na sredini između brda Jaz i poznate pjeskovite plaže Trsteno. Sa predviđenih šest kaskadnih etaža hotel Rt Jaz podsjeća na hotel As u Perazića Dolu i po mišljenju autora Plana, zbog svoje arhitekture mora biti „landmark” cijele obale.

Ovo silovanje netaknutog prostora kamenite obale i zaleđa Platamuna i Trstena urađeno je na izričit zahtjev pomenutih kompanija čija vlasnička struktura nije transparentna.

Od tretiranih 100 hektara urbanizovan je veći dio terena na kome će se pored vila, apartmana i hotela uz obalu graditi vještačke plaže, ponte, pristaništa i privezišta, razni vidikovci i paviljoni i „električni tramvaji-uspinjače” za prevoz od plaža do hotela.

Urbanizaciju Platamuna nije spriječila ni činjenica da je ovaj Rt vladinom Strategijom biodiverziteta označen kao spomenik prirode.

Jahta skuplja od KAP-a

Pored zemljišta u Krimovicama Oleg Deripaska posjeduje sedam odsto akcija u kompaniji Adriatik Marinas kanadskog biznismena Pitera Manka koja gradi nautičko-stambeni centar Porto Montenegro.

Posao sa gradnjom stanova cvjeta a na molu broj 1 tivatske marine obično je vezana Olegova luksuzna mega jahta Queen K. Ova ploveća palata duga 72,6 metara vrijedna oko 70 miliona eura, spada u red 50 najvećih privatnih jahti na svijetu. Ruski tajkun za brod je platio 22 miliona više nego za KAP.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo