Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Inkluzija, ali na reklami

Objavljeno prije

na

Reforma obrazovanja u Crnoj Gori poseban akcenat stavila je na uključivanje djece sa posebnim potrebama u nastavu na svim nivoima. Zakon o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama donesen je 2004. godine, a četiri godine kasnije usvojena je i Strategija inkluzivnog obrazovanja od 2008. do 2012. Tako su stvorene pretpostavke da nijedno dijete ne bude isključeno iz svih aspekata školovanja i da se svakom djetetu obezbijedi obrazovanje u skladu sa njegovim interesovanjima, mogućnostima i potrebama. Na to državu obavezuju Ustav i brojna međunarodna dokumenta. Šta se mimo medijskih kampanja i brojnih bilborda koji obavještavaju o ovom procesu konkretno uradilo na planu inkluzije?

Prije nekoliko godina nevladine organizacije su počele projekat asistent u nastavi za djecu sa posebnim potrebama. Vukica Novaković iz NVO Nova šansa u Novom kaže da je ova organizacija tokom školske 2008/2009. i 2009/2010. u saradnji sa Save the children i EU realizovala projekat asistenata u nastavi. Asistente je imalo 15 djece. Nejra Mekić iz bjelopoljske NVO Oaza kaže kada su oni počeli sa ovim projektom imali su na umu iskustvo Hrvatske. ,,I tamo su NVO počele ovakve programe, pa je država preuzela da ih finansira”.

Ukupni troškovi za angažovanje pet asistenata u toku školske godine u Pljevljima bili su 22.371 eura, dok je u Podgorici za rad 35 asistenata potrošeno 130.000. Rajka Radonjić, direktorica Biroa rada u Nikšiću, kaže da su projekat realizovali sa školama. ,,U 10 osnovnih škola i vrtića zaposleno je preko 50 asistenata. Projekat traje četiri mjeseca. Sada čekamo konkurs da vidimo hoće li se nastaviti. Za četiri mjeseca dato je 65.000 eura za plate asistentima”, kaže Radonjić.

Asistent u nastavi se pokazao kao veoma djelotvoran projekat. ,,Roditelji su zadovoljni projektom. Njihovo dijete je dobilo podršku u učionici. Djeca pokazuju bolje rezultate u školi i zadovoljnije idu u školu. Mnogo je bolja i njihova socijalizacija, jer borave sa vršnjacima i na odmorima i idu na izlete”, kaže Sehada Osmankadić iz NVU Zračak Nade.

,,Ovo je prvi put da imamo nešto konkretno za djecu u inkluzivnom obrazovanju. Ovo je pravi način da dijete ide i ostane u školi”, kaže i Anka Đurišić iz NVO Staze.

Nejra Mekić, koja radi kao psiholog u školi, smatra da je ovim napravljen veliki pomak u radu sa djecom. ,,Nemoguća je realizacija inkluzije bez asistenata u nastavi. Teško je da učitelji ili nastavnici imaju pažnju da se usredsrede na dijete sa posebnim potrebama u učionici i na ostalu djecu. Tu je asistent nezamjenjiv”.

U Vodiču za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, koji je uradio crnogorski Ombudsman, navodi se da asistent u nastavi ne pomaže samo djetetu da savlada nova znanja i vještine već doprinosi lakšem radu u učionici i kod nastavnika i drugih učenika podstiče toleranciju, razumijevanje i prihvatanje.

Projekat asistent u nastavi nastavljen je i početkom ove školske godine. Ali, nakon usvajanja budžeta i kresanja Zavodovog fonda za javne radove za trećinu, nastali su problemi. Dalje finansiranje projekta je neizvjesno.

Anka Đurišić kaže da su prije početka drugog polugođa pokušali da nađu novac za nastavak projekta. Razgovarali su sa nadležnima u Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu finansija, sa premijerom Igorom Lukšićem. Uzalud.

Zanimljivo je da ovako važan projekat – za koji naši sagovornici tvrde da je okosnica dosadašnje inkluzije, a koji u pozitivnom svjetlu navodi i Ministarstvo prosvjete u svojim brojnim strategijama, nadležno ministarstvo do sada nije podržalo. Ne samo što nije izdvajalo novac, već nije bilo uključeno ni u obuku asistenata.

,,Smatramo da je neophodna veća uključenost Ministarstva prosvjete u projekte inkluzivnog obrazovanja, jer Zavod za zapošljavanje Crne Gore osim projekata inkluzivne nastave ima potrebu za organizovanjem javnih radova i u oblasti komunalnih djelatnosti, ekologije i slično, radi zapošljavanja teže zapošljivih osoba sa evidencije biroa rada”, kazali su Monitoru u hercegnovskom Birou rada.

Ministarstvo se, ipak, početkom drugog polugođa uključilo. Predstavnici nevladinih organizacija kažu da su nadležni u Ministarstvu obećali pomoć. Uz jedan uslov – da se znatno smanji broj asistenata.

Nejra Mekić kaže da je ,,iz Ministarstva prosvjete došao prijedlog da se u Bijelom Polju broj asistenata sa 15 svede na pet. Najavili su da će Ministarstvo jednim dijelom finansirati program zajedno sa Zavodom. To će biti veliki problem za dalje školovanje djece koja su navikla na pomoć”. Ona navodi primjer svoga djeteta koje je u petom razredu, a od drugog razreda u školi ima pomoć asistenta.

Anka Đurišić kaže da je sa Ministarstvom postignut dogovor da se obezbijede sredstva. ,,Još nema zvanične informacije, ali dogovor je da se obezbijede sredstva za smanjeni broj asistenata – sa 35 na 16 u Podgorici, a da se na nivou države taj broj smanji na 56 asistenata”.

Po tom dogovoru Ministarstvo prosvjete bi djelimično finansiralo projekat tek od početka naredne školske godine. Nevladine organizacije imaju obećanja iz Zavoda za zapošljavanje da će uz njihovu pomoć uspjeti da izguraju projekat do kraja ove školske godine.

,,Važno je da imamo kontinuitet do usvajanja novog budžeta kada bi to trebalo da se sistemski riješi”, smatra Đurišić.

Pokušali smo da odgovore na neka od ovih pitanja dobijemo u Ministarstvu prosvjete. I pored usmenog obećanja – ništa. Neažurnost Ministarstva prosvjete registrovao je i Ombudsman novembra prošle godine. Od Ministrarstva je tražio informacije o broju djece sa posebnim potrebama koja su uključena u redovan obrazovni sistem; broju djece koja imaju pomoć asistenta u nastavi; radnje i mjere koje je Ministarstvo prosvjete i sporta preduzelo u cilju obezbjeđivanja asistenta u nastavi… Čekali su duže od pola godine na odgovore. Stigli su, tek nakon Ombudsmanove preporuke, početkom ove godine.

,,Nismo dobili ništa konkretno. Broj asistenata je smanjen. Preporučili smo izmjene i dopune zakona. Oni su kažu uradili nešto, ali uglavnom su to samo planovi”, kaže za Monitor Nevenka Stanković, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U NVO koje se bave ovim pitanjem smatraju da ovaj problem treba sistemski riješiti.

,,U Zakonu o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama asistenti u nastavi su definisani kao tehnička pomoć i njihov rad je ‘po pravilu’ volonterski. Ovaj se zakon mora mijenjati”, kaže Sehada Osmankadić.

Da zakon neprecizno i nejasno definiše i ustanovljava pomoć asistenata u nastavi, da podzakonski akt koji bi trebalo bliže da odredi položaj i ulogu asistenta još nije donijet od strane nadležnog ministarstva, konstatovao je i Ombudsman. Konstatovano je i da ne postoji evidencija i baza podataka o djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, kao ni dovoljna informisanost roditelja o načinima ostvarivanja prava na obrazovanje i dostupnim modelima pomoći djeci sa posebnim obrazovnim potrebama.

Očigledno je da je Ministarstvo prosvjete mnogo toga propustilo da uradi. No, treba se nadati da postoji dobra volja da se ono što se pokazalo kao valjano ne ukida i ne smanjuje. Uostalom, kako objasniti da za nešto što je od pomoći djeci, roditeljima, nastavnicima, i cijeloj inkluziji nema para, a ima za razne partijske i državne bahanalije.

Stotinu asistenata

Zahvaljujući angažmanu udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju u toku školske 2010/2011. u obrazovnom sistemu Crne Gore bilo je angažovano preko 100 asistenata u nastavi. U Podgorici 27 asistenata u osnovnim školama, 22 u predškolskim ustanovama; u Bijelom Polju 11 asistenata u osnovnim školama, četiri u predškolskim ustanovama; u Pljevljima ukupno šest; u Nikšiću 19 asistenata u osnovnim školama, pet u predškolskim ustanovama; u Herceg Novom 10 asistenata. Projekat su sprovodile organizacije Nova šansa u Novom iz Herceg Novog, Zračak Nade iz Pljevalja, Oaza, Bijelo Polje i Staze, Podgorica. Projekat je realizovan zahvaljujući podršci Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kroz Program javnih radova.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo