Praksa je ponovo potvrdila da samo organizovan i dugotrajni pritisak na one koji donose odluke u ovoj zemlji može uroditi plodom. Jer, vlasti u Podgorici nevoljno su popuštile pod pritiskom turističkih poslenika da uslovi za zakup plaža moraju biti u funkciji očuvanja kvaliteta tog najboljeg dijela naše turističke ponude. Naime, u posljednje dvije godine Vlada Crne Gore, vođena namjerom da na najlakši način bar djelimično popuni praznu državnu kasu, ustanovila je princip da čak 90 bodova na tenderu donosi predložena cijena visine zakupa, a samo 10 bodova reference i iskustvo u toj oblasti. Na prvi pogled činilo se da je Vlada postigla svoj cilj. Lani je, naime, ona planirala da od izdavanja 83 plaže u šest primorskih opština prihoduje najmanje 300 hiljada eura. Sakupljeno je čak sedam puta više, odnosno 2,14 miliona eura od 250 zaključenih ugovora. Ako se tome dodaju još i ostali prihodi ostvareni u tzv. zoni morskog dobra, koja uključuje i rijeku Bojanu, onda su u Podgorici i u Budvi, gdje je sjedište Javnog preduzeće za upravljanje morskim dobrom, mogli zadovoljno da trljaju ruke.
Tome su se svakako obradovale i lokalne samouprave, prije svega u Ulcinju i Herceg-Novom, u kojima na vlasti nije DSP-SDP koalicija. Jer, prošle godine se u njihov budžet slilo 20 odsto sredstava koje je Morsko dobro prihodovalo na njihovoj teritoriji, a od ove godine taj će procenat porasti na 50 odsto. Nezvanično je najavljeno i da bi se na čelu novog devetočlanog Upravnog odbora Javnog preduzeća, odnosno buduće Agencije, mogao naći trenutni potpredsjednik Opštine Ulcinj Džaudet Cakuli, koji je i potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA, koja je nakon oktobarskih parlamentarnih izbora postigla sporazum s DPS-om premijera Mila Đukanovića. No, iako je objavljeno da će se to imenovanje obaviti do kraja februara, Cakuli još nije zasjeo na funkciju, već je tek postao član Radne grupe koju je formiralo Ministarstvo održivog razvoja i turizma, a koja razmatra sugestije na Prijedlog novog zakona o morskom dobru. Nedavna rasprava u Ulcinju pokazala je da ni predloženi dokument suštinski ne odstupa od ranijih rješenja, koja je čak i parlamentarni Odbor za stabilizaciju i pridruživanje (POSP), koji čine poslanici Evropskog parlamenta i Skupštine Crne Gore, ocijenio kao diskriminatorska. A stariji zakupci plaža su u protekle dvije godine tvrdili da ih reketiraju pojedina sumnjiva lica i mafijaški klanovi, iako su oni od tog segmenta ponude napravili brend.
Rješenje da plaže svake godine idu na tender otvorilo je prostor da se u taj veoma unosni biznis umiješaju osobe koje žele oprati novac stečen raznim nelegalnim poslovima ili oni koji brzo nastoje steći veliku dobit. Jer, da bi određena plaža stekla visoki kvalitet treba uložiti barem tri godine mukotrpnog rada, veliko znanje i znatna sredstva. I još najmanje dvije godine da bi se dobila međunarodna potvrda za kvalitet – Plava zastavica, koja se u 2012. godini vijorila na 19 plaža na našoj obali. Kako stariji zakupci na svaki način pokušavaju očuvati ,,svoj posjed”, onda su oni reketašima, da bi odustali od učešća na javnom nadmetanju, morali da daju desetine hiljade eura ili da pak plaćaju visoke i nerealne cijene zakupnina. A ako je neki od špekulanata i zakupio plažu, cijena dnevnog zakupa mobilijara ili rekvizita bi na tom kupalištu premašivala cijenu smještaja. Takođe, plaže bi bile prenatrpane ležaljkama, što su posebno negativnim ocjenjivali strani turisti.
Takvi apsurdi štetili su turističkom imidžu zemlje i kvarili odnose s turoperatorima. U okviru Crnogorskog turističkog udruženja(CTU) formiran je sektor za plaže, čiji je čelnik Gano Resulbegović javno progovorio o tim skandalima, jer se i sam, kao dugogodišnji zakupac ulcinjske Male plaže, našao na meti reketaša. Konstatujući da bi trebalo pooštriti uslove za zakupljivanje kupališta, on je predložio da se odlukom Vlade propiše da se ona ustupaju na duži period, najmanje na tri godine, te da se više boduju dosadašnja ulaganja i dostignuti kvalitet. ,,Na taj način bio bi poništen prosti princip ‘ko da više’ i dugoročno osiguran kvalitet u tom segmentu naše turističke ponude”, kaže Resulbegović.
Slično onome kako je to pitanje riješeno u susjednoj Hrvatskoj. Za lokacije koje su obuhvaćene granicom morskog dobra u toj se državi izdaju koncesije na period od 10 do 20 godina, od čega se prihod dijeli na ravne časti: po trećina gradu, županiji i državi.
Plaže kao poslovne lokacije
Uz iznajmljivanje ležaljki, skutera i pedalina, na crnogorskim plažama rade restorani, saloni za masažu i štandovi đe se praktično prodaje sve i svašta. Ima i pokretnih štandova, te specijalnih loža na drvenim terasama. Kupališta se pretvaraju u poslovne lokacije na kojima se pružaju najraznovrsnije usluge, a pijesak se teško primjećuje. Samo je uz te činjenice i reketaški kontekst razumljivo što je, na primjer, prema podacima Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL-a), jedna ulcinjska plaža na prvom tenderu dostigla cijenu od 120 hiljada eura, koji je potom naprasno poništen, da bi na drugom tenderu ona bila dobijena po cijeni od tek 11.200 eura.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice